Pitanja i Odgovori

Zašto, današnje, svadbe nisu halal?

Zašto svadbe nisu halal?

– Jer se alkohol pije u litrima

– Igranka i kolo uz muziku

– Kum vodi mladu za ruku kao da mu je neko najrođeniji, a kuma mladoženju

– Dodirivanje i slikanje mladenaca prije nego postanu muž i žena

– Torta u ponoć uz tonu poljubaca, a intima mladenaca je samo za četiri zida

– Mlade više skinute nego obučene, golotinja na svakom koraku

– Miješanje i dodirivanje muškaraca i žena koji nisu mahremi

Započneš nešto sveto kao što je brak sa svim što Allah prezire i očekuješ napredak i bereket u životu?

Svadba se može napraviti i na halal način, samo ako ti to uistinu želiš. Ugodi Allahu, a ne narodu!

Pitanja i Odgovori

Da li mi je ispravan namaz ako se nakon male ili velike nužde očistim samo toalet-papirom?

 

Pitanje: Esselamu alejkum, cesto sam u situaciji da nemam na poslu vodu za ciscenje posle male i velike nuzde. Da li mi je ispravan namaz ako nakon nuzde, male ili velike, upotrijebim samo toalet-papir za ciscenje, te uzmem abdest i obavim namaz.

Odgovor: Upotreba vode pri čišćenju nakon nužde nije obavezna i dovoljno je pri tome upotrebiti papir i slično, osim u slučaju da nečist pređe svoj osnovni izlaz i zanečisti drugi dio tijela mimo uobičajenog. Dokaz je predaja od Aiše, radijallahu anha, gdje kaže da je Poslanik, sallallahua eljhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas ode da obavi potrebu neka sa sobom ponese tri kamena, neka se njima očisti i to mu je dovoljno.” (Ahmed, br. 23627, sahih po ocjeni Albanija, Irva, 44) Ibnu Kudame prenosi da su ashabi bili složni na tome da je dozvoljeno zadovoljiti se kamenjem pri čišćenju i da upotreba vode nije obavezna. (Mugni 1/208) To znači da je ovakav vid čišćenja dovoljan za ispravnost namaza.

Međutim, pri upotrebi papira uvjetuju se najmanje tri potiranja. Ako se time ne ostvari čistoća povećat će se broj potiranja sve dok se ne postigne čistoća, a pohvalno je potiranje završiti neparnim brojem. Dokaz da se pri čišćenju potiranjem uvjetuje da to bude tri puta je predaja od Selmana, radijallahu anhu, gdje kaže: “Zabranio nam je (Poslanik sallallahu alejhi ve sellem) da se okrećemo prema Kibli kada obavljamo veliku ili malu nuždu ili da se čistimo desnom rukom ili da se čistimo sa manje od tri kamena…” (Muslim, br. 262) A dokaz pohvale da to bude neparan broj puta je predaja od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko od vas potire nakon nužde neka to učini neparan broj puta.” (Muslim, br. 237)

Iako je upotreba papira i sl. dovoljna i dozvoljena bolje je upotrijebiti vodu kada za to postoji mogućnost, kao što na to upućuje predaja od Enesa ibnu Malika u kojoj kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odlazio da obavi nuždu, pa bi ja i dječak poput mene nosili posudu s vodom te bi se njome očistio.” (Buharija, br. 150 i Muslim, br. 271) Kao i predaja od Aiše, radijallahu anha, u kojoj se navodi da je govorila ženama: “Naređujte vašim muževima da se čiste vodom, jer ja ih se stidim, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to činio.” (Tirmizi, br. 19, sahihom ga je ocijenio Nevevi, El-Medžmu’, 2/101) Rekao je Tirmizi nakon ovog hadisa: “Na tome je praksa učenih, odabiru čišćenje vodom iako je upotreba kamenja i sl. kod njih dovoljna. Upotrebu vode vide pohvalnom i to smatraju boljim.”

Uz to, učenjaci naglašavaju da je spojiti upotrebu papira i vode pri čišćenju nakon nužde bolje i potpunije, tako da se prvo upotrijebi papir a zatim voda. (El-Medžmu, 2/100) Uzvišeni Allah najbolje zna.

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić/minber.ba

Pitanja i Odgovori

Da li je ženi dozvoljeno uzeti prezime svoga muža?

Pitanje: Da li je ženi dozvoljeno uzeti muževo prezime. Ukoliko nije dozvoljeno šta da radi ako je to već učinila?

Odgovor:

Ispravno je da žena ne mijenja svoje prezime. Uzvišeni Allah kaže: ”Zovite ih po očevima njihovim. To je kod Allaha ispravnije.” (El-Ahzab, 5)

Iz praktičnih razloga smatram da je korisno da svome prezimenu žena doda i muževo, kako bi se iz prezimena vidjelo da je udata i bračnom vezom vezana za drugu porodicu.

Ukoliko je već uzela muževo prezime, savjetovao bih da to izmijeni, ako ta procedura za nju ne predstavlja veliku poteškoću.

Na pitanja odgovara: dr. Šukrija Ramić

Region

Marš mira dug 520 kilometara: Dubrovčani ne zaboravljaju Srebrenicu

Na putu od Dubrovnika do Srebrenice učesnici će posjetiti mjesta stradanja civilnih žrtava svih naroda BiH.

Dubrovački Bošnjaci, zajedno sa stotinama svojih sugrađana, već godinama organiziraju ‘Mimohod sjećanja’ kojim svakog 11. jula obilježavaju godišnjicu tragedije koju će naši nesretni prostori vječno nositi kao najbolniji ožiljak – genocid u Srebrenici.

Ovoga puta, mimohod će zamijeniti mnogo izazovniji i ozbiljniji pothvat, marš mira prema Srebrenici, na koji će dubrovački Bošnjaci, kao i svi drugi zainteresirani žitelji tog grada na Jadranu, krenuti u četvrtak, na putovanju dugom 520 kilometara, od čega će dio koji prolazi kroz bh. entitet Republika Srpska preći automobilima.

Ideja za marš mira na ovoj dionici došla je od Udruženja “Koraci mira” iz Odžaka, organizacije koja dugi niz godina realizira slične akcije u Hrvatskoj i BiH, obilazi stratišta svih naroda naših prostora i na taj način ukazuje na počinjene zločine. Kako kažu, sa željom da se zlo nikada ne bi ponovilo.

Predsjednik ovog udruženja Nihad Alić, koji je, uprkos tome što je ratni vojni invalid, sam obišao veliki broj mjesta stradanja, na ideju da organizira marš mira koji bi ka Potočarima krenuo iz Dubrovnika, došao je prošle godine.

Dubrovnik – simboličan start marša
Tokom marša od Zagreba prema Vukovaru i Srebrenici, stupio je u kontakt sa predstavnicima Islamske zajednice Dubrovnika, te su postigli dogovor o organizaciji marša.

Kako kaže Alić, Dubrovnik je simboličan start marša, kao grad koji predstavlja jedan od simbola stradanja u ratnom periodu na području bivše Jugoslavije, kao i otpora Hrvatske agresiji. Dragulj Jadrana je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća i sam pretrpio značajne ljudske gubitke.

Srebrenice se sjete samo 11. jula
Jakić je dodao da mu smeta što se i oni koji bi najviše trebali učestovovati u borbi da se Srebrenica nikada ne zaboravi, genocida prisjete samo kada je 11. juli, ili kada im to donosi političke poene.

“Srebrenice se treba prisjetiti svaki dan, a ne samo na dan dženaze. Pokušajte samo pomisliti kako je majkama Srebrenice i kakva je njihova bol. Žrtve se, nažalost, ne mogu oživjeti, ali dešavaju se zaborav, negiranje, pa čak i ismijavanje genocida. Treba bi biti naša obaveza da ne dopuštamo da se to dešava”, kaže Jakić.

Stoga, prije pokreta, učesnici marša, kao i svi zainteresirani, obići će spomen-obilježje Bošnjacima poginulim u Dubrovniku, kao i centralno dubrovačko spomen-obilježje žrtvama zabilježenim u ovom gradu.

Nakon toga, povorka u kojoj će, prema procjenama, biti nekoliko desetaka učesnika, krenut će ka granici sa BiH, na putu prema Trebinju.

“Marš će ići preko Trebinja, gdje ćemo posjetiti grob Srđana Aleksića, preko Stoca, Mostara i Jablanice do Sarajeva. Na tom putu ćemo posjetiti nekoliko lokacija na kojima su zabilježena stradanja, ono što je važno za reći, stradanja civilnih žrtava svih naroda BiH, a to su Stolac, Grabovica, Trusina, Kazani… U Sarajevu, gdje ćemo imati dan odmora, odat ćemo počast Suadi Dilberović, obići spomenik ubijenoj djeci Sarajeva, a nakon toga ćemo, zajedno sa kolonom iz glavnog grada, krenuti put Srebrenice, a usput će nam se pridružiti i učesnici tradicionalnog marša Nezuk – Srebrenica”, kaže Nihad Alić za Al Jazeeru, koji dodaje da njegovo udruženje ovom, kao i svim drugim akcijama, želi poslati poruku života:

‘Mrtav je onaj ko je zaboravljen’
“Koristiću riječi zapovjednika odbrane Vukovara – ovo nije poruka suživota, već života. Suživot se može nametnuti, ali život ne. Mi želimo život, i to život uz uvažavanje svih naroda na našim prostorima”.

Nakon prvog puta, više nema zaustavljanja
Alić je 70-postotni ratni vojni invalid, no, to ga nije spriječilo da nekoliko puta obiđe poprišta najvećih zločina u regiji, od Vukovara, do Srebrenice.

“Prvi put me bilo strah ići u Srebrenicu, jer nisam znao kako će to sve ispasti, no, kada sam se našao tamo i na licu mjesta vidio kako to izgleda, više nije bilo zaustavljanja. Svake godine nas je bilo sve više, a odazivali smo se i pozivima iz Hrvatske na marševe u Vukovar”, kaže Alić.

Predsjednik Islamske zajednice Dubrovnik Fehim Vukotić rekao nam je da je ovaj grad oduvijek sudbinu Srebrenice doživljavao na poseban način, tako da se ideja da se mimohod Stradunom za žrtve genocida zamijeni maršom ka Potočarima, nametnula kao logična.

Grad Dubrovnik je, kako kaže, odmah odobrio plan i priskočio u pomoć u njegovoj realizaciji.

“Mi smo u Dubrovniku shvatali genocid u Srebrenici kao nešto što se dogodilo nama samima. To je jedna od najvećih zabilježenih tragedija. Citirat ću jednu izjavu – nije mrtav onaj koji je poginuo, mrtav je onaj koji je zaboravljen, a mi ćemo sa svoje strane učiniti sve da spriječimo zaborav Srebrenice. Na tu temu imali smo veliki broj tribina u Dubrovniku, a koristimo svaki mogući trenutak da opomenemo na tu tragediju i prisjetimo se svih nedužnih žrtava”, rekao nam je Vukotić.

On je dodao da će, prema programu, gradonačelnik Dubrovnika učesnike marša ispratiti iz grada, te da će u povorci do granice, koju će pratiti pripadnici hrvatske policije, biti i nekadašnji fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine Emir Spahić, koji, inače, pruža veliku podršku aktivnostima Islamske zajednice Dubrovnika, grada u kojem je rođen.

‘Nameće nam se zaborav’
Kako nam je rekao Alić, učesnicima marša koji su u Dubrovnik stigli iz Odžaka, pripadnici su svih vjera u BiH.

Među njima je i 21-godišnji Petar Jakić, kojem posjeta Potočarima neće biti prva. Kaže da ga boli što se srebrenički genocid iz godine u godinu sve više zaboravlja, a uz to, i negira.

“Srebrenica se nikada ne smije zaboraviti, a odgovornost za to je dobrim dijelom na nama mladima. Taj zaborav nam se nameće, u kafićima se namjerno pušta muzika na dan dženaze, mladi su nezainteresovani, genocide se negira… Sve to me natjeralo da i pored svih svojih obaveza na poslu i na fakultetu ponovo krenem u Potočare. I to mogu učiniti svi, bez obzira na obaveze. Jer, mišljenja sam da upravo mi mladi trebamo odigrati najveću ulogu u sprječavanju zaborava, ali borbi protiv negiranja genocida u Srebrenici”, rekao je Jakić.

Izvor: Al Jazeera

Islam

Čovjek koji je umro u Džennetu

IslamBosna.ba- Bejheki prenosi u Šu’ab el-Imanu da je Ebu Sa’id el-Hudri, r.a., ispričao: „Poslanik, s.a.v.s., je predvodio dženazu i kada su prolazili pored jednog mezara upitao je: Čiji je ovo mezar? Ashabi mu odgovoriše: To je mezar tog i tog iz Abesinije (Etijopija).

Nakon toga, Poslanik, s.a.v.s., reče: La illahe illaAllah, prešao je iz Allahovog neba i zemlje u Njegovu zemlju iz koje je stvoren. (El-Albani je ovaj hadis ocijenio hasenom u Es-Silsilah es-Sahih)

Veliki imam suneta ‘Abdurrezzak, Allah mu se smilovao, prenosi u svom el-Musnaafu da je Ibn Abbas, Allah bio s njim zadovoljan, rekao: „Svaka osoba će biti ukopana u zemlji od koje je stvorena“.

Elementi Zemlje od koje te stvoreni su isti oni elementi Zemlje u koju ste se vratili.

Dopustite mi da vam ispričam priču o Alžircu pod imenom Buhari koji je umro u džennetskoj bašči.

Da bi se došlo do Svete Revde- Džennetske bašče, koja se prostire između drevne, iako još uvijek djelimično postojeće kuće poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovog minbera, potrebno je puno upornosti, strpljenja i šansi. Hiljade osoba čeka u redu kako bi dobilo priliku da klanja u blagoslovljenoj Revdi. Svi s dobrim razlogom.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Prostor između moje kuće i moje minbere je jedna od džennetskih bašči a moja minbera je u mom havdu. (Buhari, 1196, Muslim 1391)

Većina onih koji dođu do Revde žele klanjati dva rekata namaza, a neki namjeravaju da to urade, prema historijskim dokazama na konkretnim mjestima i kod određenog stuba.

Jezid ibn Ebi’ Ubejd kaže: Dolazio sam sa Seleme ibn el-Akva’om i mi bismo klanjali pored stupa pored mushafa (op. prev. Stub Mushafa je nazvan tim imenom zato što je pored njega stajao sanduk sa Mushafom koji je prepisan u vrijeme Osmana, r.a.) tj. u Revdi. Rekao sam: O Ebu Muslime, vidim da voliš da klanjaš pored ovog stupa! On mi reče: Vidio sam da je Poslanik, s.a.v.s., volio klanjati ovdje. (Buhari, 502; Muslim, 509)

Mogućnost da se klanja u Revdi na petak je još manja, budući da je najbolji dan, privlači veliki broj mještana kao i iz okolnih gradova, da ne spominjemo neprestani protok stranaca koji posjećuju Medinu, odazivajući se tako na poziv koji se proteže od Poslanika, s.a.v.s.

On, s.a.v.s., nam je rekao: Sedla se ne pritežu (tj. ne kreće se na put) osim radi (posjete) tri džamije: Mesdžidul-harama, Mesdžidul-Aksaa i radi moje džamije. (Buhari, 1189; Muslim, 1397)

Svi hrle do Voljenog! Svako, domaći i stranci, traže olakšanje na sedždi u blizini gdje je Mustafa, s.a.v.s., živio svoje slavno poslanstvo.

On, s.a.v.s.,je rekao: Namaz u mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza koji se obave u drugim džamijama, osim Mesdžidul-harama. (Buhari, 1190; Muslim, 1394)

1000 namaza. 1000 džuma- namaza. 1000!

U dva sata ujutro ja sam počašćen da budem u Medini, da dođem do Bab Džibrila (vrata meleka Džibrila) i klanjam dva rekata čim uočim slobodan prostor gdje nikog neću uznemiravati. Iako su neki zaboravili, svetost Medine je osnovna.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Medina je harem (sveta), pa ko počini u njoj zlo ili pruži zaštitu zločincu, prokletstvo Allaha, meleka i cijelog čovječanstva je nad njim. Allah neće primiti od njega bilo kakvo obavezno ili dobrovoljno djelo od njega na Sudnjem danu. (Buhari, 1867; Musliim, 1370.)

Onda krenem prema Revdi od pozadi krećući se naprijed najbolje što mogu, bez da se očešem o nečija ramena ili da prođem ispred nekoga ko klanja. Iako je gotovo četiri sata prije sabah namaza, mesdžid je prilično pun. U ovo doba noći, Revda nije obično podijeljena kao što je to tokom ostatka dana. Ukoliko dođete ovako rano moguće je pronaći mjesto uz minimalno ometanje drugih.

Volim da klanjam pored stupa Aiše, r.a.

Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.vs., rekao: U džamiji, prema ovom stubu ima jedno mjesto, kada bi ljudi znali za njega, izvlačili bi žrijeb da klanjaju na njemu. Kod Aiše je tada bila grupa potomaka ashaba i muhadžira, pa rekoše: Majko vjernika, gdje je to mjesto? Ona ih je ignorisala, te su oni ostali još malo vremena, pa izašli, a ostao je Abdullah b. Zubejr, te oni rekoše: Ona će njemu kazati na kojem je mjestu, pa ostanite u džamiji i gledajte gdje će on klanjati. On je nakon nekog vremena izašao i klanjao iza stuba prema kome je klanjao njegov sin Amir b. Abdullah b. Zubejr. To je stub koji se zove stub kar’a.

Potrebno je sat vremena koji izgleda znatno duže da bih konačno stigao do Revde i mog omiljenog mjesta.

Klanjam i dopuštam drugima da klanjaju i smjenjujemo se, ali ja ostajem na svom omiljenom mjestu. Nakon sabaha, Revda je puna onih koji su unutra već sat vremena, sve do izlaska Sunca.

Nakon sabaha, veliki broj njih u Revdi otkrije da ne mogu klanjati dok Sunce u potpunosti se ne izađe. Neki izaberu da izađu, a Revda postaje milija.

Oko 10 minuta nakon sabah-namaza, srednjovječni čovjek, obučen u tradicionalnu alžirsku/marokansku odjeću kolabirao je u gužvi ljudi koji su nastojali poselamiti Poslanika, s.a.v.s., kod Zlatnh vrata. Odluka je donešena da je najbolje mjesto da se oporavi u sada mirnoj Revdi.

Kada su ga unijeli, svi smo pretpostavili da će ostati nekoliko minuta prije nego što se hitna pomoć pobrine za njega. Njegov mlađi brat je izgledao nervozno. Otišao sam i sjeo pored njega. Nasmiješio sam se rekao: „InšaAllah, sve će biti u redu“. Rekao mi je da se njegov brat zove Buhari.

On je čovjek za koga biste po vanjskom izgledu, greškom, pretpostavili da je nevažan, zbog odsustva svake svjetovne oznake i kraljevskih povlastica.

Prišao sam mu i pitao službenike da mi dozvole da se pobrinem za njega. Masirao sam mu grudi kako bih vidio da li ima ikakve reakcije, kada sam primijetio da mu srce ne kuca niti da diše. Iskoristio sam telefonsko svijetlo kako bih vidio da li su mu zjenice proširene. Doktor iz Maroka, koji je također bio u Revdi i koji je odsjeo u mom hotelu, došao je da pomogne. Pružali smo osnovnu zdravstvenu njegu pokušavajući da oživimo Buharija. Pokušavali smo oko deset minuta.

Bilo je tiho. Neobjašnjivo, mirno. Zvuk hiljade prigušenih dova. Svi smo prepoznali vrline, inšAllah, Buharija. Oni izvan Revde gledali su u njega nadajući se sličnom kraju, kao što smo svi mi unutra dovili jedni za druge. Iskreno, bilo je to kao kad voda izlijeva iz plovila. Njegova duša je bila svijetla, jednostavna i tečna.

Sati koje su drugi proveli čekajući da dođu u Revdu bili su zaobiđeni.

Prolaženje kroz gužvu kako bi se pronašlo mjesto je zaobiđeno.

Čovjek koji je doputovao iz Alžira, nije mogao naći prostor u er-Revdi i klanjao izvan na mermeru, kako mi je to njegov brat rekao, je unešen unutra od strane službenih stražara.

Čovjek kojeg bi većina nas smatrala običnim hodočasnikom, bio je počasni gost Allaha, inšAllah.

Čovjek koji je čitav svoj život proveo daleko i koji je bio u posjeti Medini po prvi put je spušten, kako bi ispustio svoj posljednji udisaj, na ne više od 10 metara od odmorišta Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Malo prije 7 sati ujutro, na mubarek dan džume, Buhari je udahnuo posljednji put, dok je ležao u Revdi Resullalaha, s.a.v.s.

Zatvorio sam njegove oči i dovio za njega, iako sam u svom srcu želio da je ova mubarek duša mogla doviti za mene prije nego što je otišao sa ovog svijeta.

Buhari, rahimehullah, je kasnije toga dana, nakon džuma-namaza, pokopan u el- Baki’ mezarju koje se nalazi u blizini Poslanikovog mesdžida.

Buhari je napravljen od Medine i u Medinu je vraćen.

Allahu moj, dozvoli mi da susretnem Buharija, Alžirca, u Džennetul Firdevsu, Allahume Amin.

deco-line-2

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisao: Jahja Ibrahim

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Zanimljivosti

Nisam muslimanka, ali nosim hidžab

IslamBosna.ba– Ja volim nositi hidžab. Osjećam se jako lijepom. Čak iako je moja duhovnost u hinduizmu, a ne islamu, ja nosim hidžab jer me uljepšava i čini jedinstvenom. Tužni dio priče je što dobijam ‘ljutite’ poglede od nepoznatih. Ali, to mi ne smeta, oni me ne poznaju, i ne mogu me povrijediti. A, čak i kad bulje u mene, osjećam se jakom i snažnom. Ne nosim hidžab jer mi je rečeno da to uradim, nosim hidžab jer sam JA to odabrala. Adreena (Hinduskinja, Kalifornija, SAD)

Ja sam kršćanka koja ima sklonosti prema islamu, jer smatram muslimanke lijepim i umjerenim. Imala sam zadovoljstvo da provedem 16 sedmica sa tri muslimanke tokom časova psihologije. Moja prijateljica Sara mi je pokazala kako da nosim hidžab i nosila sam ga u svoju crkvu. Mislim da je jako lijep, sa ili bez šminke. Lucille

Esselamu alejkum svima. Ovo je moj prvi hidžab. Od avgusta ove godine nosim hidžab u potpunosti. Izabrala sam da nosim hidžab kao nemuslimanka kako bih izbjegla neželjenu i nepoželjnu pažnju suprotnog pola. Od tada sam prešla na islam. I sada nosim hidžab da bih zadovoljila svog Tvorca. Naučila sam da hidžab nije samo marama već je način života. Sviđa mi se što nosim hidžab i pozivam sve muslimanke i nemuslimanke da ga nose. Shasmeen Scott (SAD)

Ja sam Shante iz Južne Afrike, Cape Town. Ja podržavam Svjetski dan hidžaba i nosim ga onoliko često koliko mogu, međutim nosim ga u tajnosti od porodice. Ne nosim hidžab kad izlazim sa roditeljima jer ga ne odobravaju jer smo kršćani. To me rastužuje jer bih voljela nositi hidžab, osjećam se zaštićenija i poštovanija kada nosim hidžab. Niko ne gleda na tvoje tijelo sa nepoštovanjem. Jedina stvar koju vide, kada nosite hidžab, je vaša stvarna ljepota koja isijava iznutra. Učim o islamu i istražujem koliko je lijepa ova vjera. Čitanje o islamu me naučilo da postanem bolja osoba. Nadam se da ću jednog dana svakodnevno nositi hidžab bez skrivanja od ljudi koje volim. Shante (Južna Afrika)

Ja sam iz Buenos Aieresa, Argentina i rođena sam kao kršćanka. Tokom mog tinejdžerskog perioda moja porodica je prešla na protestantizam, ali moja vjera je već bila izgubljena. Sa 15 godina krenula sam u potragu za istinom i pronašla sam u mom traženju islam. Nakon godinu dana počela sam nositi hidžab, a sljedeće godine sam prešla na islam.Hidžab mi nikad nije nametnut. Od prvog dana osjećala sam se sigurnom i lijepom. On šalje sljedeću poruku- Ja sam žena i nisam objekt u kojeg ćete zuriti kao komad mesa. Ja sam vjernica i ne možete se igrati sa mnom. Ja sam društveno i intelektualno biće.
Moja porodica se godinama protivila dok nisu shvatili šta mi znači- moj identitet kao muslimanke, moju ljubav prema Stvoritelju. Proživljavam diskriminaciju, ali nije me briga. Čvrsto vjerujem u moje ideje i nekoliko osoba koje ne vide dalje od svog nosa neće promijeniti moje mišljenje. Srećom, živim u zemlji u kojoj su ljudi shvatili istinu o islamu i podržavaju ono što radim. U zemlji koja je izuzetno vlažna i vruća iskušana sam da ga ne nosim, ali to je jače od mene. Volim hidžab a ni vrućina ni neznalice ne mogu ga odvojiti od mene. Sada kada sam na univerzitetu imam veliku podršku svojih profesora i kolega. Ovog 1. februara namjeravam napraviti prvi Svjetski dan hidžaba u Argentini. Karina (Argentina)

Ja sam kršćanska sveštenica u Americi. Iako ne nosim uvijek hidžab, često to radim tokom molitvi, svakodnevnici, pa čak i u crkvi. Bog mi je poslao veliki broj divnih prijatelja muslimana. Stvarno, ne bih mogla zamisliti svoj život bez njih. Oni su bili tu za mene tokom dobrih i loših vremena. Pojedini kršćani se ne slažu sa mnom o ovom pitanju, ali oni nisu Bog. Moj Bog kaže da je to dobro. Rekla sam im ukoliko im se to ne sviđa onda je to loše.
Postoji previše licemjera u svim kršćanskim filmovima u Starom zavjetu i Evanđelju. Žene su ga nosile. Marija, majka Isusova je uvijek predstavljena kako nosi hidžab na našim krščanskim slikama. Katoličke opatice nose hidžab. Afrikanke pokrivaju glave odjećom. U velikom broju katoličkih crkvi, žene se pokrivaju prije ulaska na molitvu. To je njihovo uvjerenje na osnovu njihovog tumačenja Isusovog učenja.
Kršćanke u velikom dijelu svijeta nose hidžab, a ipak imaju drskosti da kritikuju muslimane (muslimanke) zbog hidžaba! Previše kršćana diskriminira muslimane. Pa, ja i veliki broj mojih kršćanskih prijatelja poznajemo značenje poštenja i pravednosti. To ću propovijedati sve dok ne umrem! Posvećujem ovo svim mojim prijateljima muslimanima. Elhamdulillah. Adrienne Anne Hickman (SAD)

Ja zapravo nosim hidžab u tajnosti. Ja sam kršćanka i Čiroki Indijanka iz Mineapolisa, i hidžab ovdje nije baš nešto prihvaćen. Teško je dobiti podršku od prijatelja i rodbine. Stoga, ja nosim hidžab onda kad znam da neću naletjeti na nikoga od njih.

Osjećam se mnogo ugodnije kada sam pokrivena. Hidžab me privlači već neko vrijeme i Svjetski dan hidžaba je prvi dan kada ću ponosno nositi hidžab pred mojim prijateljima i porodicom. Nadam se da ću pronaći hrabrosti da nastavim sa nošenjem hidžaba i u danima koji dolaze. Teško je biti bez podrške, ali mislim da sam pronašla istinu u hidžabu.

Osjećam se boljom osobom kada ga nosim. Stalno me podsjeća na molitve i da budem ljubazna. Nadam se da će ovaj dan pomoći i drugima da pronađu radost u nošenju hidžaba, kao što ga ja sada nalazim. Juliana (SAD)

Story of a Non-Muslim Hijabi

Od kako sam počela nositi hidžab prema meni se drugačije ponašaju. Što se tiče negativne strane, pojedine osobe me izbjegavaju. Oni će preći na drugu stranu u dućanu ili okrenuti glavu. Pojedini će me samo zlo pogledati. Niko mi nije rekao ništa negativno, iako su pojedinici nečujno mrmljali. To je njhovo ponašanje prema meni. Oni možda misle da sam terorista ili su možda uplašeni.

Veliki broj stvari koje sam nedavno vidjela pokazuju neznanje. Mrze Sike jer misle da su muslimani. Mrze muslimane jer misle da su svi teroristi. Nadam se da ću pojedine neznalice prosvijetliti tako da znaju da u svim vjerama postoje dobri i loši ljudi. Nadam se, da ću pomoći ljudima da nauče da ne sude ljudima na osnovu njihovog izgleda već po srcima.

S pozitivne strane, više muškaraca mi otvara vrata kada ulazim i izlazim. Pojedine žene me pitaju zbog čega nosim hidžab (valjda zbog toga što sam bijela, ili misle da ne izgledam kao muslimanka). Počela sam nositi marame kao pokrivalo za glavu, ali nisu mi dobro stajale na glavi. Zato sam pokušala sa jednodijelnim hidžabom i mnogo više mi se sviđa. Djelimično sam počela iz zdravstvenih razloga, a djelom da budem skromnija. Znam da kršćani i Jevreji su također pokrivali glave cijelo vrijeme. Neki to i dalje rade.

Ja sam kršćanka i moja vjera također govori ženama i muškarcima da budu skromni u oblačenju. Sigurna sam da je to lična stvar svake žene koja nosi hidžab. Poznajem muslimanke koje ga ne nose. Dakle, to je stvar izbora ovdje u SAD-u. Zahvalna sam na vjerskoj slobodi u mojoj zemlji tako da svaka vjera može obožavati Boga na svoj način.

Vjerujem da se svi mole jednom Bogu, da li ga zvali Allah, Jehova, Nebeski Otac ili drugačije. Ovaj svijet bi bio bolje mjesto ukoliko bi se ljudi međusobno voljeli, a ne mrzili. Nedavno sam u bolnici razgovarala sa jednom ženom o mom hidžabu. Ne znam da li je muslimanka, ali pretpostavljam da nije. Bila je puna poštovanja i radoznala. Pričala sam s njom oko 15 minuta. Jedna po jedna osoba, možda će ljudi razumijeti i više saznati o onima koji izgledaju drugačije od njih.Kathryn Van Gompel (SAD)

IslamBosna.ba

Islam

Ko je Isus u islamu?

IslamBosna.ba-Slava pripada samo Allahu. On je Gospodar svega što postoji. Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, vođu pravovjernih i na njegovu porodicu, ashabe i one koji slijede njihov primjer dobročinstva do Dana Okupljanja.

Primjeri

Prije nego počnemo, navest ću primjere nekoliko arapskih riječi koje ću upotrebljavati u današnjem predavanju:

Allah-bukvalno znači Bog, Onaj koji je zaslužuje obožavanje;
Kur’an– posljednja objava shodno muslimanskoj tradiciji, posljednja riječ Allahova.
SalaAllahu ‘alejhi we sellem, s.a.v.s.- znači: neka su Allahov mir i blagoslov na njega.

Predstavljanje

Današnje predavanje će biti obrazovna diskusija. Ali, također bit će korisna za nas da naučimo o vjerovanjima jedni drugih, jer su učenjaci, kako bivši tako i sadašnji, rekli- Korijen mržnje je u ignorisanju.
Isus kod muslimana je poznat kao Isa – to ime je Isusu dato u našim spisima.
Za muslimane, Isus ili Isa je spasitelj, reformator, Mesija (miropomazani), Riječ Božja, on je podignut na nebo. Mogao je da izliječi bolesne, podigne mrtve, oblikuje nežive stvari i da udahne u njih život Božjom voljom.
Vjerujemo da je onaj ko ne vjeruje u Isusa nije musliman, jer osoba koja ne vjeruje u jednog od poslanika ne vjeruje ni u jednog od njih. Tako da muslimani vjeruju u Isusa i u njegovu objavu. Njegova objava je ista kao i svim ostalim poslanicima. U Kur’anu je rečeno da Bog nikada nije poslao poslanika čovječanstvu sa drugom objavom osim sa upozorenjem – Obožavajte samo Allaha.
Muhammed, s.a.v.s., je rekao: Među svim ljudima ovoga i budućeg svijeta ja sam najbliži Isau, a. s., sinu Merjeminu.” Oni su kazali: “Allahov Poslaniče, kako to?” Na to je Poslanik odgovorio: “Poslanici su braća po vjeri, majke su im različite, a njihova religija je istovjetna, a između mene i Isa´a nema Poslanika. (Muslim)

Stoga, ovo povlači da onaj koji negira punovažnost jednog od istinitih poslanika i vjerovjesnika da on zapravo osporava sve njih. Pojedinac ne može vjerovati u Muhammeda, s.a.v.s, a ne vjerovati u Isa, a.s. Jednako, pojedinac ne može potpuno vjerovati u Isaa, a.s., i ne vjerovati u Muhameda, s.a.v.s. Istinsko prihvatanje jednog poslanika ili vjerovjesnika povlači prihvatanje svih onih koji su došli prije njega i one koje dolaze nakon njega, završavajući sa Muhamedom, s.a.v.s.

Moje današnje predavanje će pokriti četiri glavne tačke:
1. Ko je Marija? – prije sagledavanja Isusa u Islamu, moramo prvo spoznati status Marije u Islamu
2. Bezgriješno začeće
3. Posebne osobine koje je Allah podario Isusu
4. Muslimanski pogled na “raspeće”, i o onome šta nakon toga dolazi.

1. Merjem (Marija), kćerka Imranova

Jedan od najdirljivijih i najupečatljivijih odnosa majka- sin u Kur’anu jeste o Isau, sinu Merjeminom, a.s. Po prvi i posljednji put u historiji, poslanik nije oslovljen po imenu oca. Štaviše, označen je kao Isus – sin Merjemin/Marijin.
Da bismo procijenili i razumjeli istinsku vrlinu Isaa, a.s, neophodno je da naučimo o njegovoj majci Merjem, kćerci Imranovoj, a.s.
Marijina/Merjemina majka je bila u poodmakloj starosti kada je zatrudnjela. Molila se Bogu da joj podari posljednje dijete koje može posvetiti Božjoj službi. Kada je začela u poodmaklom dobu, rekla je, kao što se bilježi u Kur’anu:
Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom – sve porod jedan od drugog – a Allah sve čuje i sve zna.

Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”

Poslije ona, kada je rodi, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”- a Allah dobro zna šta je rodila – “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.”

I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja.* Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?” – on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke. (Ali ‘Imran, 33-37.)

Kada se Marijina majka porodila bila je tužna što je rodila žensko dijete. Iz razloga što prema jevrejskoj tradiciji, postoje samo nekoliko vjerskih obreda predanosti Bogu koje mogu obavljati žene. Od 514 svakodnevnih obreda samo četiri može obavljati žena Jevrejka.
Nazvala je dijete Merjem, a što znači “čista”, ili “ona koja je pročišćena”. Allah je prihvatio mladu djevojčicu u Svoju službu, a i izabrao je Zekerijju- ili Zaharija- da bude onaj koji će o njoj brinuti. Zekerijja je jedan od poslanika u Islamu. Izabran je od svih pisara tog vremena, koji su bili sakupljeni i podučeni kako da bace svoja pera u rijeku. Rečeno im je da čije pero bude plovilo nasuprot riječnoj struji taj će biti njen zaštitnik. Zekerijjino pero je plovilo nasuprot riječnoj struji.
O Merjemi, Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Četiri najbolje žene na dunjaluku su: Merjem, kćerka ‘Imranova; Asija, žena Faraonova; Hatidža, kćerka Huvejlidova i Fatima, kćerka Muhammedova.
Poslanik, s.a.v.s, također je rekao o Merjem: Pri rođenju svakog djeteta šejtan ga dodirne, i tada dijete zaplače, osim Merjem i njenog sina. (Ahmed, Muslim)

Allah je rekao u Kur’anu:
I kada meleki rekoše: O Merjem, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. (Ali ‘Imran, 42)
Stoga, Merjem je izabrana od cijelog čovječanstva da rodi Isa, a.s.
Devetnaesta sura Kur’ana se zove Merjem, i posvećena je njenoj priči i bezgriješnom začeću.

2. Bezgriješno začeće

U Kur’anu, Muhamedu, s.a.v.s, je rečeno da uči priču Merjeminu:

I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla

i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.

“Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” – uzviknu ona.

“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” – rece on – “da ti poklonim dječaka čista!”

“Kako ću imati dječaka” – reče ona – “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!”

“To je tako!” – reče on. “Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!(Merjem, 16-21.)

Isus je nazvan “riječju Božjom” zbog toga što Allah kaže “Mi” i on jeste. Allah dalje postavlja parabolu između Isusa i Adema – Adem je napravljen od zemlje, nije rođen iz materice žene. Allah kaže:
Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi”. (Ali ‘Imran,59.)

Isus nije imao oca. Ali to ne znači da je Isus božanstvo i da je vrijedan obožavanja, zbog toga što je Adamovo postojanje veće čudo od Isusovog.
Allah također kaže u Kur’anu da su Isus i njegova majka postali umorni, i da su im potrebna sredstva za život. Stoga, oni ne mogu biti božanstva.

Priča o bezgriješnom začeću se nastavlja u Kur’anu:

I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.I porođajni bolovi prisiliše je da dode da stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” – uzviknu ona.I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. ( Merjem, 22-24.)

Isus je govorio sa Marijom kao Božja mudžiza (čudo) kako bi joj rekao da se ne treba bojati i da ne treba biti tužna. Marija je podučena da kad se vrati porodici ne odgovara ni na jedno njihovo pitanje. Tako kada su se suočili sa njom, ona je pokazala na dijete. Oni su je upitali: ”Kako može govoriti dijete u kolijevci?” Onda je beba Isus progovorio i rekao:

Ja sam Allahov rob” – ono reče – “meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!

To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.“
To je priča o bezgriješnom začeću prema onome što nam je rečeno u Kur’anu.

3. Posebne osobine Isusove

Bezgriješno začeće je samo jedno od mnogih čuda koje je Allah podario Isusu.
Prema islamskim izvorima, Isus je počeo kao pastir, kao što su i svi poslanici bili prije nego što su primili objavu.

Isus je poznavao Toru, pisao je i čitao još kao malo dijete.

Isus je odrastao poznavajući rođaka Jahju/Jovana Krstitelja. Obojica će zajedno pozivati na obožavanje Boga.

Isus nikad nije rekao – “Obožavajte me”- to nije prikladno nijednom božjem poslaniku.

Isus je živio potpuni život, protiv njega su se borili, mrzili ga i grdili različiti neprijatelji, uključujući sve zle rabine toga vremena, koji su željeli moć i status.

Učenjaci tvrde da je svaki poslanik i vjerovjesnik poslat sa nekom vrstom dokaza, znaka na osnovu kojih bi njihov narod se odazvao. Tokom vremena Musaa, a.s., magija i iluzija su bile jako raširene i lažno pripisivane lažnim božanstvima. Tako da je Allah poslao Musaa sa onim što bi moglo baciti u sjenu faraonove mađioničare. Tokom vremena Isaova, a.s, liječenje bolesnih smatralo se božanskom moći. Allah je stoga poslao Isaa, a.s., i podario mu jedinstvene sposobnosti.
Allah će podsjetiti Isaa na ove sposobnosti na Dan suda, kao što to Allah opisuje u suri Ma’ida, 110-115:

Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ’Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’

I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”

A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.” “Mi želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.”

Isa, sin Merjemin, reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!”

“Ja ću vam je spustiti” – reče Allah -“ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.

Ovo je najveće čudo koje je Allah podario Isusu. Ukratko ćemo razmotriti kako je Isa sačuvan od Jevreja i Rimljana. Ajet, također, pokazuje kako su zapravo Jevreji oni koji su tražili Isusovu smrt, a ne Rimljani,. Ajet, također, pokazuje da je među Jevrejima bolo onih koji su vjerovali (havarijuni ili učenici) i onih koji nisu vjerovali.

I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.

Ovaj ajet jasno pokazuje da Allah upravlja i usađuje uputu u srca pojedinaca. Mnogo je onih koji su odbili istinu nakon što su bili svjedoci već navedenih čudesnih događaja. Uputa je čisto od Allaha, kao što je i dovođenje u zabludu onih kojima je suđeno da odbace istinu i svijetlo tevhida.

A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.

Iako su vidjeli da ptica od gline biva oživljena, da su slijepi i gubavci izliječeni od svojih boljki, ustajanje mrtvih i mnoga druga čuda, oni su ipak govorili: “Da li tvoj Gospodar može”. Sama sintaksa njihovih riječi implicira da ako tvoj Gospodar ne može da nam spusti trpezu, onda On ne može, a ne da ne želi!

“Mi želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.”

Ponovo je slabost njihove vjere očigledna. Sintaksa njihove izjave implicira – ako si nam rekao istinu i ako si ti zaista poslanik i vjerovjesnik onda će nam tvoj Gospodar spustiti trpezu kao što smo tražili. Inače nisi govorio istinu.- Oni priznaju da je njihova vjera slaba. Isa, a.s., stoga priziva Allaha da spusti trpezu:

Isa, sin Merjemin, reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!”

Ovaj zahtjev, ma koliko se činio jednostavnim u poređenju sa drugim čudima koje je radio Isa, a.s., je sasvim druge prirode. Zahtjev učenika je „izazov“ Allahu. Sufijan es-Sevri, r.a., tvrdi – Blagdan znači dan koji moramo označiti danom Tvog obožavanja.
Selman el-Farisi, r.a., je rekao: Dan koji ćemo obilježavati sjećajući se Tebe.

Allah je rekao:

“Ja ću vam je spustiti” – reče Allah -“ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.”

Abdullah bin ‘Amr bin El ‘Aws, r.a., tvrdi: Tri naroda koja će najviše biti kažnjena na Dan okupljanja bit će: licemjeri (u doba Poslanika), oni koji su nakon što im je trpeza spuštena uznevjerovali, i faraon i njegove legije.

4. Muslimanski pogled na raspeće

Isusa je Bog sačuvao za kraj vremena. Allah kaže u Kur’anu:

i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar. (An-Nisa, 157-158.)

Jevreji i Rimljani su radosno objavili: ”Ubili smo Mesiju!” Ali, nisu ga oni ubili niti raspeli, spašen je od Boga i uzdignut na nebo.
Allah kaže u suri Ali-‘Imran, 54-58,:

I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.I kada Allah reče: “O Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi: one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći.”…A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Qur’an mudri.

Mi, muslimani, vjerujemo da će jednog dana Antihrist doći i da će onda Isus biti spušten s neba i da će ubiti Antihrista, da će živjeti među muslimanima i da će vladati njima. Tokom tog vremenskog perioda zemlja će biti ispunjena pravdom i blagostanjem.

Muhamed, s.a.v.s, je rekao :
A zatim će se reći zemlji: ‘Pronikni plodovima i okiti se bereketom. Tada će se čitava skupina najesti od jednog šipka i moći će stati u hladovinu njegove kore. U mlijeku će biti bereket. Jedna muža deva zadovoljit će sakupljene ljude, a jedna krava muzara – čitavo pleme; a jedna ovca muzara zadovoljit će mlijekom jedan ogranak plemena. Dok oni budu tako živjeli, Allah će im poslati mirisni vjetar, pa će ih dodirnuti ispod njihovih pazuha i dušu svakog mumina i svakog muslimana uzeti. Samo će ostati najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti, kako to čine magarci, i na njih će se izliti strahote Posljednjeg dana. (Muslim)

Muhamed, s.a.v.s., je rekao:
Kako će slavno biti vrijeme kada Isa bude živio među vama, zasadit ćete sjeme na jalovoj stijeni i ono će ponići; neće biti suše; bilje će prekriti zemlju, čovjek će moći da sjedi pored lava i neće mu naštetiti. ( Ed-Dejlemi)

Isus će ponovo doći, oženit će se, imaće djecu, živjet će 40 godina među nama. I nakon što on umre Sudnji dan će doći.

Zaključak

Allah, s.v.t., kaže:

Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!” –
Vi, doista, nešto odvratno govorite!
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe
što Milostivom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete –

ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište! (Merjem, 88-93.)

Allah, s.v.t., kaže:

Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose! (El-Mu’minun, 91.)

Postoji više sličnosti nego razlika između muslimana i kršćana. Shodno islamskim zakonima, imamo posebna pravila za „sljedbenike Knjige“, koji su slični nama izuzev nekoliko manjih razlika u glavnim područjima dogme. Zaključit ćemo sa sljedećim riječima:

Reci:

“O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke:

da se nikome osim Allahu ne klanjamo,

da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge,

pored Allaha, bogovima ne držimo!”

Pa ako oni ne pristanu, vi recite:

“Budite svjedoci da smo mi muslimani!

(Ali ‘Imran,64.)

Izvor: Islaam.net

Napisao: Jahja Ibrahim

Prijevod: IslamBosna.ba

Zanimljivosti

Djetinjstvo ili roditeljstvo – Nekad i sad

IslamBosna.ba- Kada bi naše nane i pranane vidjele koliko obaveza današnje majke sebi zacrtavaju, pomislile bi da smo poludjele.

Otkada biti dobra mama znači provoditi dane osmišljajući aktivnosti za djecu, starati se da im sobe izgledaju kao Ikein Pottery Barn iz dječjih časopisa, te ih odijevati u kitnjaste kombinacije u kojima se sve međusobno slaže?

Nimalo ne vjerujem da današnje majke više vole svoju djecu nego što su naše pranane voljele svoju. Mi samo imamo potrebu da to dokazujemo kroz smiješno skupe tematske rođendanske zabave sa cupcake-ovima domaće izrade sa 18 vrsta glazura i previše razmetljivim poklonima.

Nekoliko godina sam i sama bila uhvaćena u model roditeljstva “sve što možeš ti, ja mogu bolje”, koji zahtjeva pretraživanje Pinteresta za najboljim idejama, njihovim besprijekornim sprovođenjem u djelo, a zatim dijeljenja tih fotografija kao dokaza strancima i prijateljima na blogovima i Facebooku.

Odjednom mi je sinulo: Nije potrebno da djetinjstvo naše djece pravimo čarobnim. Djetinjstvo je samo po sebi čarobno, čak i kada nije savršeno. Moje djetinjstvo nije bilo savršeno i mi nismo bili obogaćeni maštarijama, ali moji rođendani ipak su bili sretni jer bi mi došli prijatelji. Stvar nije bila u rođendanskim kesama, savršenim ukrasima niti bilo čemu takvom. Bušili smo balone, trčali po dvorištu i jeli tortu. Jednostavno. Ali kad se osvrnem na ta vremena, bila su čarobna.

Praznici. Sa četvoro djece i ograničenim primanjima, moji roditelji su možda kupovali po dva poklona po djetetu. Na polici nije tokom cijelog mjeseca stajao patuljak koji je pratio naše aktivnosti i nije bilo zapadanja u nevolje vrijedne fotografisanja. Nije bilo posebnih prazničnih pižama. Vrlo malo ukrasa, ako ih je uopće i bilo. Nismo čak pravili ni keksiće. Ono što je to doba godine jednostavno činilo posebnim, za mene kao dijete, bilo je gurkanje u istom krevetu sa mojom braćom dok nam se činilo da čujemo Deda Mrazove irvase na krovu. Bilo je jako zabavno dok smo pokušavali da ostanemo budni, smijali se zajedno i jednostavno zamišljali naredno jutro. Bilo je čarobno. Nisam osjećala da mi bilo šta nedostaje.

Ne sjećam se da sam ikada sa roditeljima imala zajedničke kreativne aktivnosti. One su bile nešto čime sam se bavila u vrtiću i osnovnoj školi. Jedine “kreativne aktivnosti” kojih se sjećam su one kojima se moja majka bavila u slobodno vrijeme. Brujanje njene šivaće mašine često me je uspavljivalo dok je ona staru odjeću pretvarala u ukrase za kosu koje bi prodavala ili dok bi krpila našu odjeću.

Kod kuće smo se igrali. Cijelo vreme. Nakon škole, hodali bi do kuće od autobuske stanice, ostavili naše ruksake i mama bi nas istjerala iz kuće. Trčali smo naokolo sa komšijskom djecom sve do večere. Vremena su danas drugačija i vrlo je malo nas koji se osjećaju lagodno dok im djeca švrljaju okolo, ali, čak i kada smo bili unutar kuće, igrali smo se našim igračkama i video igrama. Pravili smo tvrđave od deka. Gledali smo TV. Spuštali smo se niz stepenice na jastucima. Roditelji nisu bili dužni da nas zabavljaju. Ako bismo se usudili da kažemo te tri riječi ‘Meni je dosadno’, uvalili bi nam neki kućni posao.

Osvrnem se na ova vremena i nasmiješim se. Još uvijek mogu da se sjetim kako izgleda kada se bezbrižno zabavljaš.

Naši roditelji vodili su računa da nam bude toplo i da budemo siti, i s vremena na vrijeme osmislili bi neku posebnu aktivnost za nas (pizza petkom uveče je bila naša kućna tradicija), ali običnim danima bili smo prepušteni sami sebi. Rijetko su se igrali sa nama. Osim povremene kutije od frižidera pokupljene ispred obližnje prodavnice tehnike, nismo dobijali igračke mimo rođendana i velikih praznika. Roditelji su bili tu za nas u slučaju da nam nešto treba ili se desi neka nezgoda, ali nisu bili naš osnovni izvor razonode.

Danas, roditelji su zadojeni idejom da djeci koristi ukoliko smo im stalno pri ruci. “Šta ti treba, dijete moje drago? Kako da ti djetinjstvo učinim nevjerovatnim?” Ne možete da prošvrljate Pinterestom a da ne naletite na “100 ideja za ljetnje kreativne aktivnosti u kući”, “200 zimskih aktivnosti u kući”, “600 stvari koje možete da djecom da radite ljeti”, “14 miliona ideja za postavljanje prazničnog patuljka”, “12 milijardi strategija za dolazak Zubić vile”, “400 triliona tematskih rođendanskih ideja”.

Roditelji ne čine djetinjstvo čarobnim. Zlostavljanje i zanemarivanje ga mogu uništiti, naravno, ali za prosječno dijete, magija je nerazdvojivi dio djetinjstva. Posmatranje svijeta nevinim očima je čarobno. Za petogodišnje dijete, zima i igranje na snijegu su čarobni. Izgubiti se u igračkama na podu dnevne sobe je čarobno. Sakupljanje kamenčića i njihovo čuvanje u džepovima je čarobno. Hodanje s granom drveta je čarobno.

Nije naša dužnost da im svakodevno vještački stvaramo uspomene.

Ništa od ovoga ne negira važnost vremena provedenog kao porodica, ali postoji velika razlika između fokusiranja da budemo zajedno i fokusiranja na osmišljanje ‘aktivnosti’. Jedno je prisilno i zasniva se na unaprijed zacrtanom cilju dok je drugo mnogo prirodnije i opuštenije. Roditelji su sebi stvorili ogroman pritisak nastojanjem da svojoj djeci omoguće nematerijalna iskustva.

Rekli su mi da sam bila u Diznilendu kada mi je bilo pet godina. Ne sjećam se toga, mada sam vidjela izblijedjele fotografije. Ono čega se sjećam iz tog uzrasta je gusarski kostim koji sam ponosno nosila, branje šljiva sa drveta ispred moje kuće, namjerno izazvane poplave u bašti kako bih naučila da skačem s kamena na kamen i igranja sa mojim psom na kućnom pragu.

Nemam nijednu uspomenu sa odmora za koji su moji roditelji, vjerovatno mjesecima, štedjeli: odmor koji je najvjerovatnije bio prilično stresan. “Najmagičnije mjesto na svijetu” u mom djetinjstvu nije bio tematski park; to je bio moj dom, moje dvorište, to su bili moji prijatelji, moja porodica, moje knjige i moj unutrašnji svijet.

Kada od života pravimo veliku produkciju, naša djeca postaju publika i njihovi apetiti za zabavom rastu. Da li stvaramo generaciju ljudi koji neće moći pronaći ljepotu u svjetovnom?

Želimo li da naučimo djecu da je magija života nešto što dolazi kao divno upakovan poklon – ili da je to nešto što svako otkriva sam?

Detaljno planiranje specijalnih događaja, dnevnih kreativnih aktivnosti i skupih putovanja nije štetno za djecu. Ali, ako sve to činimo zato što osjećamo pritisak i mislimo da je to nužni dio nečije mladosti, vrijeme je da se preispitamo.

Djetinjstvo bez kreativnosti sa Pinteresta može biti čarobno. Djetinjstvo bez ijednog putovanja može biti čarobno. Magija o kojoj govorimo i koju očajnički želimo da naša djeca iskuse ne stvaramo mi i samim tim nije na nama da je pružamo kako nam se prohtje. Nju djeca otkrivaju u tihim trenutcima pored potoka ili ispod tobogana na igralištu, kao i u nevinom smijehu života koji je tek počeo.

Stalno slušamo o tome kako današnja djeca ne vježbaju dovoljno. A možda najneiskorišteniji od svih njihovih mišića je onaj za maštanje, jer tako očajnički pokušavamo da pronađemo recept za nešto što već postoji.

Napisala: Bunmi Laditan

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba