Islam

Insan koji je živio za ovu vjeru

Sjećanje na brata Muhameda Mrakovića koji je preselio na Ahiret 2010. g.

Ugledao sam i jednu kesu punu hidžaba (mahrama) i sav zabezeknut pitam braću šta će mu ovi hidžabi, kada nije bio oženjen te mi jedan brat odgovori da bi Muhamed znao, kada bi čuo da se neka sestra pokrila, otići kod nje i pokloniti joj hidžab. Jednoj sestri je, koja se upravo bila pokrila, u poštansko sanduče ubacio hidžab i bombonjeru…

“Da mi je da dočekam Ramazan i zapostim, pa neka sutra umrem!” – govorio je Muhamed Mraković prije ovog Ramazana (2010. god.). Međutim, Allah, subhanehu ve te’ala, je drugačije odredio. Tri dana prije nastupa Ramazana, pao je sa skele na jednoj građevini i vratio se svome Gospodaru.

Upoznao sam ga na jednom islamskom druženju u gradu Malmeu. On je tada tek došao u Švedsku i živio je u mesdžidu dok je čekao na azil. Pošto smo i mi jednu noć prespavali tu, ostao sam duboko u noć razgovarajući s njim. Koliko mi je bilo drago što sam upoznao jednog novog daiju i slušao njegova predavanja, isto toliko sam bio sretan što sam upoznao brata Muhameda. Bio sam fasciniran njegovom životnom pričom. Između ostalog, tokom rata je bio u četničkom koncentracionom logoru, i nikada nikome nije govorio detaljnije šta su mu sve četnici radili.

Ispričao mi je kako je, dok je bio u logoru, usnio jedan lijep san koji mu je dao snagu. Usnio je sebe sa dugom bradom u vojničkoj uniformi i zelenom trakom oko glave na kojoj je bilo napisano nešto na arapskom (on tada nije bio u vjeri). Kasnije biva pušten iz logora i u srednjoj Bosni upoznaje daiju Abdulmelika Bašića, koji će imati veliku ulogu u njegovom vraćanju vjeri. Naknadno se prijavljuje u odred El-Mudžahid i u njemu dočekuje kraj rata.

Rad na davetskom polju

Po samom dolasku u Švedsku počinje sa davetskim radom, odnosno štampa letke, snima CD-ove sa islamskim predavanjima i taj materijal dijeli našem narodu. I ne samo da je dijelio u Malmöu, gradu u kom je živio, nego je kad bi bilo neko islamsko druženje snimio na stotine ovakvih CD-ova i onda bi ih podijelio predstavnicima svakog grada iz Švedske koji bi došli na ova druženja, te ih zamolio da podijele ta predavanja kod njih. Čak sam saznao da su on i još jedan brat slali ovakav islamski materijal muslimanima u nekoliko evropskih zemalja.

Jedne prilike mi je rekao da mu dodam njegovu jaknu, i kada sam je uzeo osjetio sam da je nevjerovatno teška. “Subhanallah, šta imaš u njoj, šta je ovo ovako teško” – upitao sam ga, ali se on samo osmijehnuo. Tek kada sam bio na njegovoj dženazi saznao sam od jednog brata da su mu džepovi uvijek bili puni islamskog materijala, pa kad god bi sreo nekog muslimana koji razumije naš jezik, udijelio bi mu nešto od toga. Onog dana kada je pao sa skele i preselio na ahiret, planirao je da na pauzi ode i kupi prazne CD-ove kako bi snimio islamska predavanja koja bi dalje dijelio. Subhanallah!

Briga za siromašnim i bolesnim muslimanima

Za mnoge njegove aktivnosti ja nisam upoznat, ili sam za njih tek skoro saznao, tako da ovo što iznosim je samo jedan mali dio onoga što je on radio za islam i muslimane. Tako sam, na primjer, desetak dana prije nego što je preselio, saznao da šalje humanitarnu pomoć za siromašne muslimane u BiH, a prioritet su mu bile samohrane majke i jetimi. Prikupljao je odjeću, obuću i igračke za djecu i preko autobusa koji idu za Bosnu slao to braći, koji bi tamo djelili ugroženim muslimanima. Zadnju takvu pošliljku, od dvije velike torbe, je poslao u petak, a u nedelju je preselio.

Slao je redovno pisma sa novcem za pomoć koja se prikuplja preko N-UM stranice, iako je bio na socijali i samo ponekad radio na građevini. Kada su braća poslije ovog tragičnog događaja otišla u njegov stan, našli su, između ostalog, koverte za čitavu godinu adresirane na moje ime, odnosno namijenjene za humanitarnu pomoć. Čak je i drugu braću podsticao da učestvuju u pomoći siromašnima. Znao je prilijepiti markicu na kovertu, napisati adresu onih koji prikupljaju pomoć, i onda takvu pripremljenu kovertu davao braći i zamolio ih da udijele koliko mogu i da onda pošalju to pismo.

Ko će izvući pouku?

Nakon dženaze otišli smo u njegov stan, i subhanallah, pun stan islamske literature i islamskog materijala. Jednostavno se vidi da je ovaj čovjek živio, disao za ovu vjeru. Ugledao sam i jednu kesu punu hidžaba (mahrama) i sav zabezeknut pitam braću šta će mu ovi hidžabi, kada nije bio oženjen te mi jedan brat odgovori da bi Muhamed znao, kada bi čuo da se neka sestra pokrila, otići kod nje i pokloniti joj hidžab. Jednoj sestri je, koja se upravo bila pokrila, u poštansko sanduče ubacio hidžab i bombonjeru. Subhanallah, koliko nas ima koji razmišljamo o ovim stvarima i koji se ovako brinu za članove ummeta?

Jednog brata je rasplakalo kada je u Muhamedovom stanu našao pismo koje je bilo adresirano na njegovo ime, i u kojem mu je Muhamed napisao: “Ne može me jedan musliman toliko uvrijediti koliko mu ja mogu halaliti” – a inače su se bili malo zavadili. Nakon njegove smrti sam ga i sanjao: ulazim u mesdžid, a on sjedi pri ulazu na desnoj strani. Ja se iznenadih da je on tu, te ga poselamih, a on se samo zadovoljno osmijehnu.

Planirao sam da napišem još mnogo drugih pojedinosti o rahmetli Muhamedu, međutim, tekst je već prilično dug, pa ga radi lakšeg čitanja ovdje privodimo kraju. Ja sam ovako poznavao Muhameda, a Uzvišeni Allah najbolje poznaje Svoje robove. Allaha Plemenitog molim da se smiluje Muhamedu, da mu oprosti grijehe, primi njegova dobra djela koja je nesebično činio i da mu podari vječnu sreću na ahiretu!

Draga moja braćo i cijenjene sestre, ima li neko od nas ko će pouku primiti? Ima li neko ko će popuniti ovu prazninu koja je nastala odlaskom ovog velikog radnika za islam?

Jedan od urednika Num-a
________________________________

Ovaj donji tekst je napisao daija AbdulMelik Basic u znak sjecanja na brata Muhameda:

Svaka dusa ce smrt okusiti, innallilahi we innailejhi radziuun. Draga braco i sestre, iako se smrti treba nadati svakoga casa, iznenadila nas je smrt naseg dragog brata: Muhammeda Mrakovica, sa nadimkom Dirar Durakovic. Molim Allaha da mu se smiluje i sve mu oprosti. I od vas trazim najiskrenije dove i istigfar za brata.

Bas prekjuce sa njim govorim o namjeri da se vratimo i gdje da zajedno zivimo po povratku i nudim njemu da bude tu, a vidi sudbine. Ja rabb, ti si velik i neprolazan a mi i nasi zivoti smo ko kratki snovi, ne znamo dokle ce trajati i kada ce se prekinuti. Sacuvaj nas loseg kraja. Jaaaa rabb tvojem robu, a mome bratu pokloni svoj oprost i milost i smjesti ga u Dzennetulfirdews i spoji me sa njime i sa onima koji smo se u ime Tebe volili, poznavali i druzili. Jaaaa rabb tvojem robu, a mome bratu pokloni svoj oprost i milost i smjesti ga u Dzennetulfirdews i spoji me sa njime i sa onima koji smo se u ime Tebe volili, poznavali i druzili.

Brat je bio aktivan na pomoci potrebnima, stalno su mi pristizali emailovi o potrebnim slucajevima za koje je nastojao naci sredstva i pomoc na skrtom zapadu.
Zadnji email je bio slucaj sestre iz Zavidovica sto joj je muz preselio na sedzdi.
U zadnje vrijeme je izbegavao da mi pali kameru da ga ne vidim podbuhla od oteklina zbog posledica mucenja i tortura u cetnickom logoru Manjaca.

Bio je garib i miskin ovoga vremena privrzen Allahu i uputi sunneta. A Allah dz.s. mu je dao da raspozna ispravno od pogresnog i bio je od jasnih poborenika dzemata na zdravim i poznatim osnovama. Volio je djecu,narocito curice, iako ih nije imao iz braka.

Na MSN mu je moto bio: ”Allahu moj ucini svoga Duru da te neizmjerno voli”. Molim Allaha pun nade da ti zelju ispuni, da dostignes stepen onoga koji voli Allaha i kojega Allah voli, da ovaj susret sa Gospodarom bude kako kaze Poslanik sallAllahu alejhi ve sellem: ”KO VOLI SUSRET SA ALLAHOM I ALLAH VOLI SUSRET SA NJIM”.

Molim Uzvisenog i Najmilosrdnijeg da ti podari Dzennet i sastavi me sa tobom,tamo pod drvetom Tuba, mili moj i rijetki ahbabu, istinski garibu. Isplakah se ja za tobom Diraru moj, kao sto se nisam isplako ni za kim do sad, osim svoga babe rahmetullah.

Jos da vam kazem da je brat uzeo nadimak Dirar po predaji da je uz Halida Ibn Velida bio junak Dirar koji je uvek u vatru (borbe) uskakao i bio bez odjece povise pojasa. Volio je junastvo, a prezirao kukavicluk. Allah ti dao svako dobro viteze hilafeta kako sam ti ja odavno odabrao.

“Allahumme baid bejnehu we bejne hatajahu kema baedte bejnel measriqi welmagrib, allahummeagsil hatajahu kema yuneqqasevbu ebjedu mineddenes Allahummegsilhatajahu bilmai weseeldzi welbered Allahummejal kabrehu rewadten min rijadil Dzennet we la tejAllahu hufreten min hiferinnar. Amin! Amin! Amin! Ja ekremel ekremin.

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.