Islam

Ponudio mi vodu za iftar

Jedan od najbogatijih trgovca u Saudijskoj Arabiji ispričao je sljedeće: “Pošao sam sam u ramazanu u jedan grad kako bih podijelio zekat. Svratio sam na odmaralište da obavim podnevski namaz i, kako sam bio veoma umoran, zaspah poslije namaza. Usnio sam da mi se neko obraća: ‘Robe, idi u taj i taj gradić, u njemu živi jedan dobri siromašni musliman koji već tri dana nije ništa jeo!’ Probudih se prestrašen. Promijenio sam maršrutu…

U taj gradić stigao sam u vrijeme ikindija-namaza; ušao sam u džamiju. Tu sam naposlijetku ugledao čovjeka koga sam usnio: tako mi Uzvišenog Allaha, odmah sam ga prepoznao. On nas je i predvodio u namazu. (Kasnije ću saznati da je bio imam te džamije, ali je svoj posao obavljao dobrovoljno, bez bilo kakve nadoknade.) Nakon namaza svi su izašli, a on je ostao. Obratio mi se: ‘Ti si stranac! Želiš li iftariti kod mene?’ Pristao sam. U džamiji sam ostao do akšama, učio sam Kur’an… Neposredno prije akšama, došao je po mene. Ušao sam u njegovu kuću. Boga mi, u njoj nije bilo nikakvog namještaja, djeca su na sebi imala pocijepanu odjeću. Kad je nastupilo vrijeme iftara, donio je vodu i rekao: ‘Izvoli!’ Vidio je na meni začuđenost, pa je rekao: ‘Ovo je sve što imam u kući. Boga mi, već tri dana samo vodu pijemo!’

Tad sam briznuo u plač, ganut tim prizorom. Zatim sam mu rekao: ‘Mene je tebi Allah poslao! Ja sam taj i taj trgovac. Allah mi je naredio da ti dam onoliko imetka koliko ti je dovoljno za godinu dana.’ Zatim je on, imam, počeo neutješno plakati govoreći: ‘Ne dovodi me u smutnju svojim imetkom!’ Mnogo vremena trebalo mi je da ga uvjerim da uzme ono što mu dajem. Međutim, uzeo je tek tri stotine eura otprilike.”

Abdurrahman Kuduzović, prof.

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.