Zanimljivosti

Raspoloženje roditelja utječe na dijete

Budućnost dezorijentiranih porodica, koje nemaju jasan cilj i koje se grade na osnovama požude, užitka, strasti i ljubomore, vrlo je upitna. One će kao takve uvijek biti potencijalni faktor nestabilnosti u strukturi jednog naroda. U takvoj konstelaciji stvari može se očekivati i da porodice koje se razvijaju na spomenutim temeljima iznjedravaju djecu koja će biti prepuštena ulici. To je tako jer samo osnivanje jedne takve porodice nije učinjeno planski i njena svrha nije da članove porodice učini sretnim i ispunjenim pojedincima.

Dakle, samo ako se usvoje ispravni i zdravi principi na kojima će se graditi jedna porodica moguće je očekivati dolazak ispravne i zdrave generacije mladih ljudi. U suprotnom, ukoliko u temelju porodice leži jedno bolesno tkivo, sva kasnija nastojanja da se mladi ispravno usmjere dat će mnogo slabije rezultate. S druge strane, ukoliko se porodica izgrađuje na principima sreće i blagostanja, ili, drugim riječima, ako porodicu čine moralno i vjerski izgrađeni supružnici, koji svjesno preuzimaju svoje odgovornosti, stvari će biti postavljene na svoje mjesto i takvo će porodično okruženje prerasti u ambijent ovozemaljskog dženneta. Vjerujem da se čak i uzvici male dječice i njihovo komešanje dok se igraju pod krovom takve porodice kod Allaha vrednuju kao veličanje Njega od strane meleka i primaju se kao najiskrenija dova Njemu upućena.

Sretna i uredna zajednica

I dok opisuje sretnu i urednu zajednicu, sačinjenu od muškaraca i žena, Uzvišeni Gospodar u Kur’anu kaže:

“Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35)

Gore spomenuti muškarci i žene, muslimani i muslimanke, vjernici i vjernice, spojili su se pod okriljem porodice kao osnovne društvene ćelije. Oni su svoj oslonac pronašli u Allahu, srcem su se Njemu okrenuli i svoje živote provode u punoj pokornosti i iskrenoj pobožnosti.

Tako za muškarce i žene koji su iskreni u svojim riječima i djelima možemo reći da stvari koje izgovore ni na koji način ne odudaraju od onoga što čine, kao što ni njihova djela nisu suprotna onome što govore. Iz tog razloga, u zajednici koju oforme takvi pojedinci neće biti mjesta za kontradikcije i neslaganja. U njihovom domu sve je ispravno i onako kakvim se čini. I zato, kao kada čovjek stane pred ogledalo pa na sebi popravi sve što nije na svom mjestu, tako i dijete koje odrasta u jednoj takvoj porodici, budući da pred sobom ima stalne uzore ispravnosti i istinoljubivosti, razvija zdravu ličnost, jer ne svjedoči sukobima svojih roditelja, niti ga njihovo ponašanje navodi u smjeru usvajanja štetnih navika. Sve što se dešava u tom domu obilježeno je istinom, jer u njoj borave iskreni i istinoljubivi vjernici.

Sretnici na oba svijeta

Strpljive žene i strpljivi muškarci, oni koji pod teretom pokornosti i nevolja koje ih snađu stisnu zube i ne posustaju, oni koji se drže odlučno pred naletom grijeha i pažljivo čuvaju svoju čednost, i oni koji jezikom stanja pokazuju da je činjenje grijeha za njih ravno ulasku u džehennem, ostavljaju snažan dojam na sve one oko sebe, pa tako i na svoju djecu. I sigurno da bi sve ono što bi pokušali objasniti riječima ostalo blijedo u poređenju s držanjem koje ih krasi u svakom trenutku.

Djeca koja žive u kući u kojoj su ljudi koji su u svakom trenu ispunjeni ljubavlju prema Allahu, koji do srži osjećaju strahopoštovanje prema Njemu i koji, svjesni ozbiljnosti života i nade u pogledu njegovog okončanja, nastoje da se na što bolji način nose sa svojim odgovornostima, dakle u ambijentu koji je obilježen zebnjom i poštovanjem, i čiji ukućani žive znajući da bi im poziv za odlazak na drugu stranu mogao biti uručen u svakom trenutku, od svojih će roditelja spoznati ozbiljnost, dostojanstvo, senzibilnost i pažnju. U takvoj porodici dijete će svjedočiti o zebnji na licima roditelja koju će pratiti spokoj. Ono će vidjeti strepnju pred Allahovom uzvišenošću, koja se prožima radošću zbog nade u dostizanje obećanog dženneta. U takvom ambijentu i djeca će izrastati u pojedince koji će biti spokojni, ali oprezni, sretni, ali usmjereni i zadovoljni, ali u isto vrijeme i posvećeni svome cilju.

Biti lijep primjer djetetu

Vrlo je važno da roditelji budu ljudi široke ruke, koji neće prezati od dijeljenja sadake onima kojima je potrebna. Na taj način će i dijete naučiti da bude velikodušno i darežljivo. Želite li da vaša djeca ne budu škrta, imajte na umu da ste upravo vi najodgovorniji; potrebno je da im budete lijep primjer na tom putu. Znam za jednu porodicu u kojoj žena krijući od svog muža dijeli sadaku, dok i njen muž radi istu stvar. Zaista ne znam na koji način to objašnjavaju jedno drugome i zbog čega tako postupaju, ali je evidentno da su i ona i on među onima koji velikodušno dijele sadaku. Može se očekivati da će i njihova djeca kada porastu poprimiti slične osobine i s radošću udjeljivati sadaku onima kojima je potrebna.

Povrh svega toga, ljudi o kojima govorimo vrlo su senzibilni kada je riječ o čuvanju svoje časti i čednosti. Na svaki mogući način se trude da na njihovu čednost ne padne ni najmanje zrno prašine. Njihov život je obilježen nastojanjem da žive za vjeru i da u to ime budu simboli čednosti. Takvi ljudi su sretnici i na ovom i na onom svijetu.

Kako dozirati ljubav prema djetetu?

Da biste dijete odgojili po mjeri idealnog pojedinca, okolina u kojoj ono raste također mora biti idealna. Svako dijete poprima karakteristike svoje okoline i na neki način izrasta u dijete ambijenta u kojem je boravilo. U tom smislu, najvažniji faktor okoline je porodica. Nakon toga dolazi škola, pa onda krug prijatelja, i na kraju kolege s kojima sluša predavanja. Ako o ovome govorimo u kontekstu društvenog života, onda se treba spomenuti i poslovni ambijent, drugim riječima, okolina u kojoj boravimo radeći svoj posao.

Ukoliko svoje dijete niste usmjerili na ispravan način, potrudivši se da mu osigurate okolinu koja će mu najbolje odgovarati, neizbježno je da će ono, prepušteno samo sebi, u jednom trenutku pokupiti neki od virusa koji kolaju van doma. Iz tog razloga, počevši još od kućnog okruženja, u svakom segmentu života i na svakom koraku treba kreirati ambijent koji će omogućiti da dijete stekne lijep odgoj. Jer, jednom kada stvari odu u neželjenom pravcu, nemoguće je vratiti vrijeme i popraviti određene stvari.

Veoma je važno da se dijete, još od perioda njegovog začeća, u majčinom stomaku, hrani halal i dozvoljenim proizvodima. Ne smijemo zaboraviti to da će se svaki propust koji se desi u procesu odgajanja djeteta, svaki naš promašaj u odnosu prema Allahu, odraziti na dijete, makar to bilo i u nekim privremenim okvirima.

Samo jedan haram zalogaj u vašem organizmu ili predmet koji ste stekli na sumnjiv način, bilo da se radi o majci ili ocu, može biti uzrok privremenog ili stalnog posrnuća vašeg djeteta. A, otkad se dijete rodi, važno je i da ga čuvamo od nesretnih i zlonamjernih pogleda, baš kao što pazimo na njegovu ishranu i oblačenje.

Urediti porodični ambijent

U jednom hadisu se kaže: “Neka prve riječi vašeg djeteta budu La ilahe illallah.” Prve instinktivne riječi koje će vaše dijete izgovoriti uglavnom su “mama” ili “babo”, ali potrudite se da njegova prva svjesno izgovorena riječ bude “Allah”, jer Allah je oduvijek, zauvijek i On je vječan.

Jednom kada se u svijest djeteta ugradi ova konstanta, na nju se mogu naslanjati ostale vrijednosti, kao što su domovina, zemlja, zastava, sloboda, budućnost i sl…

Ukoliko je dijete u osnovnoj školi, pružit će mu se informacije u skladu s tim uzrastom. A ukoliko je srednjoškolskog uzrasta i interesiraju ga filozofija, sociologija i neke druge društvene nauke, onda mu treba osigurati materijal koji će zadovoljiti njegov mentalni sklop. U kući u kojoj se savija na ruku i pada na sedždu i u kojoj sve staje kada se Allahovo ime spomene nije neosnovano očekivati da prva djetetova riječ bude “Allah”, jer je to kuća u kojoj su stvari postavljene na svoje mjesto i kreću se pravilnom putanjom.

Jednom kada nam Allah podari dijete, svoje srce ni u kojem slučaju ne smijemo otvoriti neograničeno i s ljubavlju koja bi nas, ne daj Bože, odvela u pretjerivanje. Dakle, dijete se ne smije voljeti onako kako se voli Allah, jer se to pred Njim računa kao neka vrsta širka. Pogrešno je, bez ikakve sumnje, zbog ljubavi prema djetetu zaboraviti na Allaha. Takva ljubav je štetna i zbog toga što će vas navesti na to da prema djetetu postupate neuravnoteženo. Vjerovatno je to ljubav koja je zabranjena i koja se ne može opravdati pred Allahom. Ako ljubav koju ste dužni usmjeriti prema Allahu osjetite prema nekom smrtnom stvorenju, ta ljubav u nekim slučajevima može rasrditi Allaha. Zato je vrlo važno dozirati intenzitet i smjer ljubavi koju nosimo u sebi.

Biti lijep uzor djetetu

Ispravno doziranje ljubavi važno je iz sljedećih razloga:

• Sultan ljudskog srca je Allah, dž.š., i nijedna ljubav ne smije zauzeti mjesto koje je rezervirano za njega.

• Čovjek mora biti apsolutno svjestan toga da je njegovo dijete samo emanet koji mu je na čuvanje povjerio Allah. Ljubav koju osjećamo prema svom djetetu je podsticaj i kapital koji su nam dati da bismo se brinuli o njemu i zadovoljili mu potrebe. Dakle, roditeljska ljubav poklon je Milostivog i Samilosnog, koji omogućava da na najbolji način pazimo i brinemo se o tom emanetu.

Sve naše emocije, misli, riječi, djela, kao i kompletan duhovni život, moraju biti obilježeni namjerom da djetetu koje odgajamo budemo najbolji primjer. Želimo li da njegov odgoj bude kompletan, na ovaj aspekt moramo obratiti posebnu pažnju. Tako, ako želimo da klanja, onda je na nama da svoj namaz obavljamo pred njim, s potpunom posvećenošću, i da na taj način kroz lični primjer pokažemo svoj odnos prema Allahu. Naš govor mora biti istinoljubiv, a laž nešto što ćemo otvoreno odbacivati. Ukoliko ne želimo da dijete koristi ružan rječnik, onda moramo paziti na to da se u kući ne izgovaraju ružne riječi, da se ne urežu u pamćenje djeteta. Želimo li da bude dostojanstveno, da živi čestito, da pazi na čast drugih ljudi kao što pazi na svoju, sve te vrijednosti moraju mu se demonstrirati u kućnom ambijentu, a roditelji su ti koji moraju biti najbolji uzor kad je to u pitanju.

Želimo li da nauči časni Kur’an i da svoje srce pokloni istinama kur’anskim? Recept je jasan! U kući se Kur’an mora učiti danonoćno i dovoljno glasno da i djeca čuju. Na taj način ćemo ispoštovati visoko mjesto koje Kur’an zauzima u našim domovima i spriječiti bilo kakve nedoumice koje dijete može imati kada je u pitanju važnost naše svete knjige.

Sve u svemu, emocije, duhovna ushićenja i, naravno, praktično pokazivanje, predstavljaju najefikasnije instrumente odgoja u domu. U suprotnom, ukoliko dijete prepustite drugima, da se oni brinu o njegovom kompletnom odgoju, teško da ćete na kraju, kada dijete odraste, pred sobom imati pojedinca kakvog ste oduvijek zamišljali.

Prijevod: Fikret Dacić

novovrijeme.ba

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.