Islam

Spržila ga munja zbog pokušaja ubistva Muhammeda, a.s.

Hazreti Alija, r.a., rekao je: ”Bio sam sa Muhammedom, s.a.v.s., u Mekki, pa smo izašli do obližnje doline i nismo prošli ni pored jednog stabla niti brežuljka a da stablo i brežuljak nisu rekli: ‘Es-selamu alejkum, ja Resulallah!”’

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Islamski učenjaci su riječ mu'džiza definirali kao djelo koje je povezano sa izazovom, djelo kojem je nemoguće suprotstaviti se. A u nauci o Kur'anu ona znači dokazivanje istinitosti poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., i nemoć ljudi da se suprotstave kur'anskoj nadnaravnosti i da dođu sa nečim sličnim. Poznato je da su svi Allahovi poslanici, od Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa, a.s., pa do posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., imali mu'džize koje su bile jasan dokaz da su oni poslani od Allaha i da ne govore po hiru svome. Neke od tih mu'džiza spomenute su u Kur'anu. Naprimjer, Musaov, a.s., štap je u datom trenutku postajao zmija, njime je Allahovom odredbom razdvojio more na dva dijela; Isa, a.s., je Allahovom voljom oživljavao mrtve, liječio gubavce i sl. Što se tiče Muhammeda, s.a.v.s., iako se islamski učenjaci slažu da je njegova najveća mu'džiza upravo Kur'an kao posljednja Allahova objava, koji je izazov i mu'džiza (čudo) u naučnom, jezičkom, historijskom i zakonodavnom smislu, Muhammed, s.a.v.s., imao je i drugih mu'džiza koje su, nažalost, širim muslimanskim masama nepoznate. Neki islamski učenjaci nabrojali su čak hiljadu njegovih mu'džiza i napisali posebne knjige o tome. On je, naprimjer, obavijestio ljude o prijašnjim poslanicima i njihovim narodima iako Arapi tada gotovo ništa nisu znali o tome. Obavijestio nas je o svjetovima meleka i džinna i njihovom životu, zatim o zagrobnom životu, o Džennetu i Džehennemu, kao što su to činili i prijašnji poslanici, a nije znao ni čitati ni pisati. Dakle, Poslanik, s.a.v.s., obavijestio je ljude o prijašnjim kao i o budućim događajima, poput najave velikog islamskog carstva koje je najavio prije nego što je ono bilo čak i teoretski moguće, i slom i propast Rimske i Bizantijske imperije kada su one bile na vrhuncu svoje moći. Zatim mu'džize i čuda koja je imao u vrijeme svoje poslaničke misije, poput raspolućivanja Mjeseca, noćno putovanje iz Mekke u Kuds odakle je uzdignut na nebo i mnoge druge.

Grozd hurmi sišao i ponovo se vratio na palmu

Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa da je rekao: ”Došao je jedan beduin kod Poslanika, s.a.v.s., i pitao ga: ‘Na osnovu čega ću ja znati da si ti uistinu Allahov poslanik?’ Muhammed, s.a.v.s., mu odgovori: ‘Ako ja zatražim od grozda palminih plodova (hurmi) da siđe sa stabla i posvjedoči da sam ja Allahov poslanik, hoćeš li onda i ti povjerovati?’ Kada je čuo potvrdan odgovor, Muhammed, s.a.v.s., pozvao je jedan grozd hurmi i on je pao pred Poslanika, s.a.v.s. Zatim mu je rekao da se vrati na palmino stablo i on se vratio.Vidjevši očitu mu'džizu, beduin je primio islam.” (Tirmizi)

Otišao ubiti Poslanika, s.a.v.s., a vratio se kao musliman

Još jedan čovjek je primio islam zbog mu'džize koju je vidio i doživio. Bio je to Umejr ibn Vehb el-Džumehi, čovjek koji je ponajviše vrijeđao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je bio u Mekki. Naime, Umejr se nakon teškog poraza mušrika na Bedru sastao sa Safvanom ibn Umejjetom i razgovarali su o onome što je snašlo njihove rođake i saborce idolopoklonike na Bedru, a također i o zarobljenicima među kojima je bio i Umejrov sin Vehb. Između ostalog, Safvan je rekao: ”Nakon pogibije naših prvaka na Bedru, ja se ne nadam nikakvom dobru za naše živote.” Umejr je potvrdio njegove riječi i dodao: ”Tako mi Boga, da nemam duga koji moram vratiti i porodice o kojoj se moram brinuti, otišao bih u Medinu da ubijem Muhammeda i da oslobodim svog sina.” Safvan mu je onda rekao: ”Ako je tako, ja na sebe preuzimam tvoj dug i brigu o tvojoj porodici, a ti idi i izvrši što si naumio.” Tako je i bilo. Umejr je upozorio Safvana da nikome ne odaje njihovu tajnu i zaputio se u Medinu. Kad je ušao u Medinu zatekao je Omera, r.a., sa još nekoliko ashaba kako prepričavaju Bitku na Bedru i zahvaljuju Allahu na velikoj pobjedi. Onda je Omer, r.a., ugledao Umejra kako sa isukanom sabljom ide prema mesdžidu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je, potrčavši prema njemu, uzviknuo: ”Ono je Allahov neprijatelj, nije ga dovelo u Medinu ništa osim zle namjere.” Zatim je ušao kod Muhammeda, s.a.v.s., i obavijestio ga o dolasku idolopoklonika Umejra. Poslanik, s.a.v.s., naredio je Omeru da ga pusti da uđe. Omer ga je pozvao i rekao je prisutnim muslimanima da uđu i pripaze na njega dok bude razgovarao sa Muhammedom, s.a.v.s. Kada je Umejr ušao, Muhammed, s.a.v.s., ga je upitao: ”Zašto si došao u Medinu?” Odgovorio je: ”Došao sam zbog svog sina kojeg ste zarobili na Bedru?” ”A što će ti ta sablja ako si došao s dobrim namjerama?”, upita ga Poslanik, s.a.v.s. Umejr odgovori: ”Prokleo Allah sablje, nisu nam nikakvog dobra donijele.” Nakon toga Muhammed, s.a.v.s., mu reče: ”Reci mi istinu, zbog čega si zaista došao u Medinu?” On je ponovio svoj odgovor, a onda mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zar niste ti i Safvan ibn Umejje sjedili kod Kabe i pričali o ishodu Bitke na Bedru, pa si mu ti rekao da te samo veliki dug i porodica sprečavaju da dođeš u Medinu s namjerom da me ubiješ. Nakon toga je Safvan preuzeo tvoj dug i obavezao se da će štititi tvoju porodicu kao i svoju ako ti izvršiš što si naumio i ako pogineš.” Kada je to čuo, Umejr je istog trenutka rekao: ”Ja svjedočim da si ti Allahov poslanik! Mi smo te do sada u laž ugonili i nismo ti vjerovali da dobijaš Objavu sa nebesa, ali ja znam da smo ja i Safvan sami bili pored Kabe i da niko drugi nije mogao znati za naš dogovor. O ovome te je mogao jedino Allah obavijestiti. Sad sam uistinu ubijeđen da si ti Allahov poslanik, i hvala Allahu koji me je uputio na pravi put.” Nakon toga Poslanik, s.a.v.s., rekao je ashabima: ”Objasnite vašem bratu islamske propise, podučite ga Kur'anu i oslobodite njegovog sina.”

Hodajuća stabla

Imam Muslim zabilježio je hadis u svom Sahihu od Džabira ibn Abdullaha koji je rekao: ”Putovali smo sa Allahvoim Poslanikom, s.a.v.s., i došli smo do jedne prostrane doline. Poslanik, s.a.v.s., želio je obaviti fiziološku potrebu, ali u blizini nije bilo nikakvog drveta iza kojeg bi se sklonio. Onda je ugledao dva stabla na kraju doline i otišao je do prvog, odlomio jednu granu rekavši joj: ‘Slijedi me, Allahovom voljom!’ I grana je pošla za njim poput opijene deve koja se pokušava umiliti svome gospodaru, dok nisu došli do drugog stabla. Onda je i sa tog stabla odlomio granu i naredio joj isto što i prvoj i ona je to učinila. Nakon toga im je naredio da se primaknu jedna drugoj i tako naprave zaklon. Ja sam se, kaže Džabir, malo odmakao da Poslanik, s.a.v.s., ne bi osjetio neugodnost zbog moje blizine, i nisam se prestao čuditi prizoru koji sam vidio. Nedugo zatim vidio sam Poslanika, s.a.v.s., kao mi se približava, a dvije grane su se razdvojile i otišle svaka prema svome stablu.”

Objavom saznao za smrt Nedžašija

Muhammed, s.a.v.s., znao je da je umro abesinski kralj Nedžaši i to u samom trenutku njegove smrti. Naime, kćerka Ebu Seleme, Ummi Kulsum, prenosi sljedeći hadis: ”Kada je Muhammed, s.a.v.s., oženio Ummu Selemu rekao joj je: ‘Ja sam Nedžašiju poslao ogrtač i nekoliko oka miska kao poklon, ali znam da je on umro i da će se ti pokloni vratiti meni. Kada budu vraćeni ti ćeš dobiti svoj dio.’ Tako je i bilo. Nedžaši je umro, a pokloni su vraćeni i onda je Poslanik, s.a.v.s., svakoj svojoj ženi dao po oku miska, a sve što je ostalo dao je Ummi Selemi.”

Zdjela mlijeka dovoljna za grupu ljudi

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: ”Stajao sam jednog dana na putu potpuno iscrpljen od gladi i žeđi. Nedugo zatim naišao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i vidjevši me u takvom stanju nasmijao se, jer je znao kakve su mi misli kolale po glavi i kakvu želju imam. Nakon toga me je Poslanik, s.a.v.s., pozvao u svoju kuću i kad smo ušli ugledao je zdjelu slatkog mlijeka i upitao: ‘Otkud ovo mlijeko ovdje?’ Rečeno mu je da je to donio neki od ashaba, a onda mi je Muhammed, s.a.v.s., naredio da pozovem sve ljude koji su živjeli na sofama kod Poslanikove džamije da ih počasti mlijekom. Nije mi to bilo drago i u sebi sam rekao: ‘Kakvi stanovnici sofe! Pa ovo je dovoljno samo za mene i ja sam preči od njih da povratim snagu ovim mlijekom.’ Pozvao sam ih i oni su ušli i sjeli u polukrug. Poslanik, s.a.v.s., mi je naredio da im ja dam da piju mlijeko. Kako sam kojem dodavao zdjelu u sebi sam mislio: ‘Tako mi Allaha, ovaj će sve popiti i meni neće ništa ostaviti.’ Kad su se svi napili Muhammed, s.a.v.s., uzeo je zdjelu, pogledao u mene i ponovo se nasmijao rekavši: ‘Ostali smo još ti i ja, Ebu Hurejre!’ A onda mi je vratio zdjelu i rekao: ‘Pij!’ Ja sam pio koliko sam mogao i želio sam da zdjelu dam Poslaniku, s.a.v.s., ali mi je on ponovo naredio da pijem. I tako tri puta sve dok nisam rekao, tako mi Allaha ne mogu više, pun mi je stomak. Tada je Poslanik, s.a.v.s., uzeo zdjelu, zahvalio Allahu, dž.š., na ovoj mu'džizi i popio ostatak mlijeka.”

Amir ibn Tufejl i Erbede ibn Kajs

Dvojica mušrika, Amir ibn Tufejl i Erbede ibn Kajs, smišljali su plan kako da ubiju Muhammeda, s.a.v.s. Prije odlaska kod Poslanika, s.a.v.s., Amir je rekao Erbedu: ”Kada dođemo kod Muhammeda, ja ću ga svojim tijelom zakloniti, a ti izvuci sablju i udaraj ga po glavi dok ga ne usmrtiš.” Erbed se složio sa prijedlogom i krenuli su da ostvare svoje prljave namjere. Kad su došli kod Muhammeda, s.a.v.s., Amir ibn Tufejl je rekao: ”O Muhammede, šta mi nudiš ukoliko bih ja primio islam?” Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: ”Ako primiš islam, ti imaš svoja prava koja ti islam daje i svoje obaveze prema islamu.” Nezadovoljan odgovorom, Amir ga upita: ”Zašto me ne bi odredio za svog nasljednika?” Muhammed, s.a.v.s., mu reče: ”To ne pripada ni tebi ni tvom narodu, već tebi pripadaju samo uzde konja s kojim se boriš.” ”Pa to imam i sada”, odgovori Amir, ”nego ja želim da ti i ja sklopimo poseban ugovor o mom povlaštenom položaju.” Poslanik, s.a.v.s., mu je ponovio da to njemu ne pripada. Zatim je Amir ibn Tufejl rekao: ”Dođi malo bliže, Muhammede!” Kad se Poslanik, s.a.v.s., primaknuo, Amir mu je stavio ruke na ramena i dao znak Erbedu da ga udari sabljom. Erbede je zamahnuo sabljom i kada je njegova sablja bila nekoliko centimetara od Poslanikove, s.a.v.s., glave, Allah, dž.š., ju je zaustavio i Erbed nije mogao da ga udari. Nakon toga je Muhammed, s.a.v.s., pogledao u Erbeda i vidio je u kakvom je stanju i šta je želio uraditi, pa je uputio dovu Allahu, dž.š., govoreći: ”Gospodaru moj, Ti me zaštiti od njih kako hoćeš. Moj Allahu, uputi pleme Amir na pravi put i učini islam neovisnim od Amira!” Poslije toga se Amir okrenuo i otišao govoreći: ”Tako mi Allaha, potjerat ću na tebe najbolju konjicu.” Muhammed, s.a.v.s., mu odgovori: ”Allah ti neće dozvoliti, a neće ni ensarije.” Amir je zatim upitao Erbeda: ”Teško tebi, zašto ga nisi ubio?” A Erbed mu je odgovorio: ”Tako mi Boga, kad god sam pokušao da ga udarim sabljom vidio sam samo tebe, pa kako tebe da ubijem.” Na povratku kući, Amir je obolio od kuge koja ga je usmrtila u kući jedne žene iz plemena Benu Selul. U smrtnom hropcu je govorio: ”Ah, stigla me je kuga poput devine kuge u kući žene iz Benu Selula!” A kad se Erbede vratio kući upitali su ga njegovi saplemenici: ”Šta se desilo s vama?” Odgovorio je podrugljivo: ”Muhammed nas je pozvao da obožavamo nešto, što bih volio da se nalazi ovdje pa da ga udaram ovom strijelom dok ga ne ubijem. Dan nakon toga krenuo je na put i Allah je dao da ga munja sprži i na licu mjesta ubije.”

Uvjerili se u njegovo poslanstvo, a odbili da ga slijede

Prenosi se od Safvana ibn Assala da je jedan židov rekao svom prijatelju židovu: ”Hajde da odemo do ovog Poslanika i da ga provjerimo!” Drug mu je odgovorio: ”Nema problema, samo ga nemoj nazivati poslanikom, jer će biti obaviješten o tome.” Kad su došli kod Muhammeda, s.a.v.s., pitali su ga za devet jasnih znakova i ajeta koje je Allah objavio i poslao židovima. Poslanik, s.a.v.s., im je rekao: ”To su ovi ajeti i zapovijedi: ”Ne pripisujte Allahu sudruga, ne kradite, ne bludničite, nikog bespravno ne ubijajte, ne klevetajte nevinog čovjeka kod vladara pa da ga vladar bez razloga ubije, ne bavite se sihrom, ne uzimajte kamatu, ne potvarajte čestite žene, ne bježite sa bojnog polja, i vama židovi posebno: nemojte se ogriješiti o subotu.” Nakon toga oni su mu počeli ljubiti ruke i noge govoreći: ”Mi svjedočimo da si ti Allahov poslanik.” A Muhammed, s.a.v.s., ih je upitao: ”Šta vas onda sprečava da me slijedite?” Odgovorili su: ”Davud, a.s., je molio Allaha da ne prestane slati poslanike iz Benu Israila, i mi se bojimo ako te budemo slijedili da nas židovi ne ubiju.”

Tako mi Boga, taj govor je veličanstven i nije ni pjesništvo ni sihr

Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi prenosi da je poznati idolopoklonički vođa Utbe ibn Rebia prisustvovao jednom od sastanaka Kurejšija, dok je Muhammed, s.a.v.s., sam sjedio u mesdžidu, pa je Utbe rekao Kurejšijama: ”Ja vam predlažem da odem do Muhammeda i da s njim razgovaram o novonastaloj situaciji. Želim da mu iznesem neke prijedloge, možda ih i prihvati i tako bismo riješili spor s njim. Kurejšije su se složile s tim prijedlogom i Utbe je otišao do Poslanika, s.a.v.s. Kad mu je prišao, rekao je: ”Dragi moj bratiću, ti dobro znaš kakvo mjesto imaš kod nas, i dobro znaš koliko mi držimo do rodbinske veze, a ti si sad došao sa nečim vrlo krupnim. Napravio si razdor u našem narodu, uništio njihove snove i nadanja. Ponižavaš naša božanstva i proglašavaš nevjernicima naše umrle. Ja imam neke prijedloge pa bih volio da me saslušaš.” Muhammed, s.a.v.s., mu odgovori: ”Reci, Ebul-Velide, slušam te.” Onda mu je Utbe rekao: ”Bratiću, ako želiš vlast, mi ćemo te izabrati za našeg vođu, ako želiš imetak, sakupit ćemo ti toliko imetka da ćeš biti najbogatiji, a ako imaš neku bolest koju ne možeš otkloniti, mi ćemo ti naći najboljeg doktora. Uostalom, možda je to posljedica i pjesničkog dara koji je izražen kod potomaka Abdul-Mutaliba.”

Kada je Utbe iznio svoje prijedloge, Muhammed, s.a.v.s., ga je upitao: ”Jesi li završio, Ebul-Velide?” On je potvrdno odgovorio, a onda mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ja sam tebe saslušao, sad ti slušaj mene.” I počeo je učiti suru Fussilet: Ha-mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog, Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena, pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuju. Učio je sve do ajeta poslije čijeg učenja se čini sedžda: Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, Koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate. Utbe je, naslonjen na svoje ruke, bez daha slušao ove veličanstvene Allahove ajete. Muhammed, a.s., je završio učenje i onda mu rekao: ”Čuo si, o Ebul-Velide, pa kako hoćeš!”

Kad se Utbe vratio među vođe Kurejša, oni su povikali: ”Tako nam Allaha, vratio se drugačiji nego kad je otišao.” On je sjeo među njih i rekao: ”Tako mi Boga, slušao sam govor koji do sada nikad nisam čuo. Bogami to nije pjesništvo, niti sihr, niti vradžbina. O Kurejšije, poslušajte me i ostavite tog čovjeka na miru, jer, tako mi Allaha, u govoru koji sam čuo je velika vijest. Ako ga Arapi pobijede, vi nećete imati potrebe da se borite protiv njega, a ako on pobijedi Arape, njegova vlast bit će i vaša, njegov ponos bit će i vaš ponos i bit ćete najsretniji narod.” Kurejšije nisu mogli da vjeruju da to govori Utbe ibn Rebia, pa su mu rekli: ”On te je uistinu opsihrio svojim govorom.” A on im je na to uzvratio riječima: ”Ovo je moje mišljenje i moj stav, a vi radite kako hoćete.”

Znala gdje će poginuti dok je još bila živa

Jedna od Poslanikovih mu'džiza je i njegova obavijest Ummu Haram o njenom učešću u džihadu na moru i visokom stepenu koji će postići boreći se na Allahovom putu. Imam Buhari u svom Sahihu bilježi hadis od Ishaka ibn Abdullaha, a on od Enesa ibn Malika, da je Muhammed, s.a.v.s., boraveći u naselju Kubba, imao običaj odsjesti u kući Ummu Haram koja je bila udata za Ubadu ibn Samita. Tako je jedanput svratio u njihovu kuću i Ummu Haram mu je dala da jede, nakon čega je zaspao. Nedugo zatim se probudio smijući se. Ona ga je upitala šta ga je nasmijalo, a Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ”Ljudi iz moga ummeta koji će se boriti na Allahovom putu, i koji će ploviti na morskim valovima i izgledati kao kraljevi na svojim prijestoljima.” Zatim je Ummu Haram rekla: ”Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja budem od njih”, pa je Muhammed, s.a.v.s., uputio dovu za nju. Nakon toga Poslanik, s.a.v.s., je ponovo zaspao i probudio se smijući. Ummu Haram je upitala šta ga je nasmijalo, a on joj je rekao isto što i prvi put, pa je ona tražila da uputi dovu Allahu za nju da bude u skupini onih koje je Poslanik, s.a.v.s., vidio u snu. On joj je na to rekao: ”Ti si među onima iz prve skupine.”

Ono o čemu je Poslanik, s.a.v.s., obavijestio Ummu Haram desilo se tek u vrijeme vladavine Muavije, r.a. Naime, ona je sa muslimanskom morskom flotom učestvovala u bitkama na moru, i kad je poslije jedne bitke sišla sa broda i pokušala uzjahati na svoju jahalicu pala je i na licu mjesta umrla.

Saff.ba

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.