Region

Opis pogibje komandanta Nanića: “Uspio je samo da ga zovne ‘Crni’ zatim je izdahnuo”

Komandir Izet Nanić


Bošnjak,Gazija,ratnik sa pedigreom ili jednostavno dobar momak,poginuo je pucajući u dušmana,dušmana Bosne i din dušmanina.
Rođen je u Buzimu 4.oktobra 1965.godine.



Sin Rasime i Ibrahima Nanić.Bio je drugi od njihovih 7 sinova.Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu dok je srednju vojnu zavrio u Zagrebu.

Nakon završene srednje škole upisao je akademiju u Beogradu gdje boravi dvije godine a zatim jednu godinu i u Sarajevu.





Do 1992.godine radio je kao aktivno vojno lice u JNA.Početkom 1992.godine Izet Nanić napušta JNA i vraća se u rodni Buzim gdje uzima aktivno učešće u organizaciji odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica.



Odlučio je preuzeti komandu o hrabrim Buzimljanima.Strpljivo je spremao borce za specifična ratna djelovanja po kojim će njegova brigada postati prepoznatljiva na prostoru cijele BIH.

Priča o Izetu Naniću o Buzimu i 505.brigadi jeste priča o pobjedama Bošnjaka.



Arkanovi komandiri o rahmetli Izetu Naniću

Rade Rakonjac (Arkanov pukovnik) :”…taj peti korpus je bio tri godine u okruzenju,nekoliko hiljada srpskih vojnika je drzalo te ljude u okruzenju.Ta Buzimska 505,to su strašni borci.



Njih je vodio Izet Nanić koji je bio aktivni oficir JNA,Kad je krenuo rat u Bosni on se pozdravio sam svojim kolegama i rekao “Rat je kod mene i ja idem da se borim za svoj narod”.

Ta 505. Buzimska,to je nevjerovatno nešto.O tim ljudima koliko god oni bili neprijatelji ja sam uvijek govorio riječi hvale jer su stvarno mnogo,ali mnogo hrabri.Za 17 akcija 17 napada mi nismo mogli da ih pomerimo,a borbe su se vodile vrlo blizu”.



Posljednja poruka heroja Izeta Nanića

“Pobjeda je blizu ako Bog da,bit će naša BIH”,napisao je legendarni komandant Izet Nanić noć uoči pogibije i bio je upravu,pobjeda je bila blizu ali on je bio dočekao.Poginuo je 5.augusta 1995.godine.Rahmetli Izet Nanić bio je komandant 505.buzimske viteške brigade.





Ostat ce upamćen kao jedan od najhrabrijih boraca u AR BIH za vrijeme agresije.Neće ostati upamćeni samo njegovi vojni podvizi koji su u granici sa nemogućim nego i nnjog odnos sa saborcima.



“Sve sam ulozio,bit će naša BiH,osjećam pobjeda je blizu,daje mi snage da učinim zanišljeno.Nestalo je struje SRETNO”!

Pogibija Izeta Nanića



“Kretali su se teritorijom Hrvatske ka Dvoru kroz šumu te nailaze na tek osvojeni srpski bunker i čuju se pojedinačni pucnji iz pušaka,zastaju.Komandant Nanić puca na zasjedu i iz stojećeg stava rafalima zasipa neprijatelje.

U jednom momentu panterski se baca na desnu stranu puta mijenja okvir te ponovo otvara vatru.Vodi se zestoka borba,vatra je sve zešća.Komandant je pogođen.Pada na leđa i nešto je htio reći”.



U njegovoj blizini našao se borac Zahid Makić koji ga je privukao uz drvo.Makić navodi : “Komandant je bio pogođen u vrat i glavu i mnogo je krvario vidjelo se da umire.Tada nam je pritrčao Osmanović i naslonio glavu na svoje krilo.

Komandant je umirući gledao u Osmanović i uspio samo da ga zovne “Crni” zatim je izdahnuo”



Za šehide kazu da predosjete svoju smrt,da joj se raduju i ova posljednja komandantova zabilješka kao da najavljuje da je osjetio šehidsku smrt.

Izvor : Heroji.ba

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.