Islam

Božije određenje i korona virus!

Allah dž.š., u Kur’anu kaže: „I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga, koji te vidi kada ustaneš, da sa ostalima molitvu obaviš,  jer On, doista, sve čuje i sve zna.“ (Eš-Šu’ara, 217-220.)

I kaže Uzvišeni: „Reci: “Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!“ (Et-Tevbe, 51.)

Šta je Kada i Kader (Božije određenje)?

Šesta temeljna istina vjere islama ili šesti imanski šart jeste vjerovanje u sudbinu i određenje, i da se sve što se dešava – biva sa Allahovom voljom i Njegovim određenjem.

Dakle, bez vjerovanja u tu istinu, vjerovanje nije potpuno niti ispravno. Ona proizlazi kao prirodna i logička posljedica vjerovanja u Uzvišenog Allaha (tevhid), u Njegovo sveznanje (‘ilm), htijenje (mešī’e) i svemoć (kudret).

Ipak, ta istina vjere vjerovatno je najteže shvatljiva i samim vjernicima, muslimanima. Mnogi u vezi s njom ostaju i dalje zbunjeni i nesigurni, neki, pak, druge zbunjuju govoreći o njoj pogrješno, nestručno i neznalački.

U nastavku ćemo spomenuti definicije riječi Kada i Kader:

– Kadā (određenje) su stvari koje je Allah, dž.š., odredio i koje će se desiti kad za to dođe vrijeme.

– Kader (sudbina) je Allahovo određenje, ono za čije vrijeme, mjesto, karakteristike i način dešavanja zna samo Allah, dž.š.;

Istinsko oslanjanje na Allaha, dž.š.

Ibn Redžeb, r.h.m., kaže: „Tevvekul je istinski oslonac srcem na Uzvišenog Allaha prilikom postizanja koristi i odagnavanja štete, na dunjaluku ili ahiretu.“ 

Putem tevekkula – iskrenog oslanjanja na Allaha dž.š., se ispunjavaju potrebe, i što su više značenja tevekkula ostvarena u našim srcima – utoliko su i više ostvarene naše želje, nade i potrebe. Na ovom stepenu vjere su bivali Allahovi poslanici, a najljepši primjer nam je poslanik Ibrahim a.s., onda kada je bio katapultiran i bačen u veliku vatru, kada mu dolazi melek Džibril, i pita ga: „Jesi li u potrebi za nečim? Ibrahim, a.s., mu reče: Što se tiče tebe – nisam u potrebi za tobom, a što se tiče Allaha, dž.š., On mi je dovoljan i divnog li Oslonca! – nakon čega vatra postade hladna i spasonosna za Ibrahima, a.s.“.

Jedan od najjasnijih primjera ispravnog tevekkula je Hidžra Allahovog Poslanika s.a.v.s.. Iz poznatog putovanja izvlačimo nekoliko jasnih i nedvosmislenih poruka:

– Poslanik, s.a.v.s., nije krenuo na put sam, bez saputnika koji će mu pomoći ako to zatreba, bez umanjivanja Allahove nadmoći nad svime.

– Za put je sebi pripremio dovoljne količine hrane.

– Pri izlasku iz svoje kuće u postelji ostavlja Aliju, r.a., koji je imao zadatak da tim ostajanjem u krevetu zavara i zadrži neprijatelja koji je namjeravao ubiti Muhammeda, s.a.v.s..

– Za put se snabdio zdravom i snažnom jahalicom koja je mogla podnijeti veliki napor dalekog puta po vrelini sunca i pijeska, bez dovoljno hrane i vode.

– Za putovanje uzima vještog i snalažljivog vodiča koji je dobro poznavao sve staze i puteljke kojima je bilo moguće kretati se i tako umaći goničima.

– Sklanja se u pećinu u pravcu Jemena kako bi zabacio trag goničima, ne čekajući da mu budu za petama, iz koje put nastavlja prema Medini.

Tek nakon toliko priprema i urađenih stvari i uloženog truda izražava svoje oslanjanje na Allaha, dž.š.. 

Veži devu i osloni se na Allaha, dž.š.

Kaže stara arapska poslovica: “Veži devu pa se nadaj!”

Jako je bitno da čovjek uloži sav svoj trud i napor koji su u njegovoj mogućnosti, pa da onda računa na Allahovu pomoć. Uzvišeni Allah, dž.š., neće pomoći robu koji samo lezi i čeka Allahovu pomoć, a niti onom koji se olahko ponaša ne bivajući poslušan naredbama i savjetima i samo kaže kako: „..ni list ne pada sa grane bez Božije Volje i određenja…“, i tome slično, a mi svi, zasigurno ne sumnjamo da je to tako. Razmislimo dobro o sljedećem primjeru Allahova Poslanika, s.a.v.s.:

„Jednog dana Muhammed, s.a.v.s., sreo je beduina koji je ostavio devu a da je nije svezao. Pitao ga je: “Zašto nisi svezao devu?” Beduin je odgovorio: ”Uzdam se u Allaha.” Na to mu je Poslanik rekao: “Prvo svezi devu, pa se onda uzdaj u Allaha.” (Tirmizi)

Naravno u Allaha se treba pouzdati On i jeste najveći zaštitnik i čuvar, ali prije svega treba se i čovjek uraditi ono što može i ono što se traži od njega da uradi pa da se onda osloni na Allaha, dž.š..

Muslimani ne smiju biti fatalisti. Iako znamo da Allahupravlja svim sto je na Zemlji i da On odlučuje o svim stvarima, svako od nas ponaosob odgovoran je za ispravan izbor i ispravno postupanje u svim životnim situacijama. Mi moramo nešto uraditi da bismo olakšali svoje tegobe, teškoće svoje porodice i zajednice.

Za kraj, navest ćemo kur’ansko pravilo: “Pitajte učene/nadležne, ako to vi ne znate” (En-Nahl, 43).  Te drugo pravilo: “Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vama nadležnima…” (En-Nisa’, 59.)

Zato, budimo od onih koji primaju pouku, slijedimo kur’anske upute i upute našeg voljenog poslanika, te budimo poslušni našim nadležnim ljudima i institucijama. Budimo od onih koji se trudimo svojim radom pa se onda oslonimo na Allaha, dž.š..

Budimo od onih koji vežu devu, stave maske, drže se distance, održavaju ličnu higijenu i dezinfektuju svoje ruke pa se onda oslonimo na Allaha, dž.š., i na Njegov Kader!!!

Priredio: Azmir ef. Jusufi, Prizren

Akos.ba

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.