Islam

Poslanik savjetuje: Štedi, makar da se nalaziš na rijeci!

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao jednom ashabu:

“Štedi, makar da se nalaziš na tekućoj rijeci!” (Ahmed, Ibn Madže)

Povod nastanka ovog hadisa jeste da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio jednog od ashaba kako mnogo rasipa vodu prilikom uzimanja abdesta. Poslanik, s.a.v.s., ga ja upisao zbog čega rasipa vodu? Ashab ga je upitao: “Zar se može rasipati u činjenju ibadeta, tj. uzimanju abdesta?” Nakon toga mu je rekao ovaj hadis. U njemu su brojne poruke za nas danas.

Da spomenemo neke:

  • I u ibadetima treba biti umjeren i nije dozvoljeno pretjerivanje. Kao što nije dozvoljeno previše trošiti vode u cilju uzimanja abdesta, tako nije dozvoljeno neprestano postiti, sastavljati dva dana posta bez prekida, neprestano učiti Kurʼan – kako bi se hatma Kurʼana završila za jedan ili dva dana, previše dugo klanjati, iscrpljivati se činjenjem ibadeta i sl. Sve ovo je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio svojim ashabima, a tako i nama. I ovo treba da bude pravilo koje se treba poznavati i primjenjivati. Umjerenost i štednja u pogledu vlastitog života, vremena kojeg imamo na raspolaganju, materijalnih, intelektualnih i drugih mogućnosti nam je propisana.

Hadis se može i treba shvatiti i kao općenita preporuka Poslanika, s.a.v.s., da se štedi u ekonomskom smislu. Dakle, propis štednje treba da bude imperative koji će svako od nas nametnuti samome sebi i to na taj način da uvijek bude udaljen od škrtnosti s ciljem ostvarivanja sve većeg materijalnog blagostanja. Islamski propisi nas uče – prije svega propisivanju zekata i hadža, da se čovjek treba truditi kako bi na ovom svijetu ostvario što veće bogatstvo i u materijalnom pogledu, ali da nikada ne dozvoli da ga to materijalno bogatstvo posjeduje, već da u svakom trenutku čovjek posjeduje bogatstvo i da uvijek može bez njega te da ga ono ne definiše. Materijalno bogatstvo bez duhovnog bogatstva nema prave vrijednosti.

  • Također, hadis nas upozorava i na važnost adekvatnog korištenja prirodnih resursa s kojima se raspolaže te odgovoran odnos spram prirode u kojoj živimo. Čovjekov život na ovome svijetu je Allahova blagodat, ali i emanet za koji će se odgovarati. U ovaj emanet ulazi i načini ophođenja spram, ali i prirode općenito. Tako islam zabranjuje onečišćavanje prirodnih izvora vode, mjesta gdje se ljudi okupljaju ili hodaju, naređuje uređivanje avlija I bašti… Dakle, ekologija u punom smislu riječi ima utemeljenje u islamu. Svjedoci smo da živimo u vremenu kada milijarde ljudi nemaju konstantne izvore pitke vode, kada zagašivanje okoline dostiže svoj vrhunac kao nikada u ljudskoj historiji, kada se artički led sve više i više top, kada dolazi do globalnih promjena u atmosferi – i na kopnu I na moru…

Smisao štednje jeste u tome da možemo sebi obezbjediti stvari koje nam zaista trebaju. Ovo ne znači da se štedi, a da se nakon toga rasipa. I sama štednja se različito shvata od strane različitih ljudi.

Naučno je dokazano da ljudi koji previše posvećuju pažnju materijalnim stvarima imaju manji doživljaj sreće.

Mnogi ljudi kupuju stvari koje im uopće ne trebaju ili su pak opsjednuti sticanjem i zgrtanjem novca koji uopće možda neće ni stići koristiti.

Štednja treba biti i u pogledu nematerijalnih stvari.

Posebno treba štedjeti u pogledu vlastitog vremena, čuvati se bespotrebnih rasipanja emocija I sl.

Jeste li primjetili da ljudi troše svoje zdravlje i svoje vrijeme kako bi ostvarili bogatstvo i imetke? Međutim, kada steknu imetak i bogatstvo, onda ih troše da poprave zdravlje koje su već izgubili!

Tako naprimjer Amerikanci svake godine kupe više od 17 milijardi odjevnih predmeta! S obzirom na to da imaju mnogo toga (za) baciti što veoma malo nose, godišnje samo Vojsci spasa doniraju više od 360 miliona dolara vrijednu odjeću!

Izvor: Poslanik, s.a.v.s. te savjetuje

Autor: Esmir M. Halilović

Za Akos.ba izdvojila I priredila: Selmedina D.

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.