Islam

Jedan od divnih primjera pravičnosti u islamu je u poštivanju prava i dostojanstva radnika

Autor: dr. Usama ibn ‘Abdullah Hajjat / Preveo i sažeo: Semir Imamović

U okrilju pravde koju islam propagira duše bivaju smirene, nestaje povoda neprijateljstvu i mržnji, te cjelokupan čovjekov život postaje ljepši i mirniji. Allah naređuje svaku vrstu pravde i zabranjuje svaku vrstu nepravde i nasilja. On Uzvišeni kaže: ”Allah naređuje da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje…” (En-Nahl, 90)

Jedan od divnih primjera pravičnosti u islamu svakako je u poštivanju prava i dostojanstva radničke populacije. Islam na radnika gleda kao na bilo koju društvenu jedinku, koja ima svoja osjećanja i svoja prava. U prvom redu islam zahtijeva da se nadničaru ili radniku u potpunosti isplati naknada za valjano obavljen posao koji je bio predmet njihovog međusobnog dogovora. Štaviše, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Dajte nadničaru njegovu platu prije nego što mu se osuši znoj na licu.” Ko postupi suprotno tome, njega na Sudnjem danu, prema sudu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, očekuje velika kazna: ”Uzvišeni Allah poručuje: ‘Ja ću se na Sudnjem danu parničiti sa trojicom, a s kim se Ja budem parničio, taj je propao: čovjekom koji, zaklinjući se Mojim imenom, nešto obeća, pa to ne ispuni; čovjekom koji proda slobodnog čovjeka i na taj način ostvari zaradu; i čovjekom koji iznajmljenom radniku uskrati zasluženu platu.”

U nekim predanjima se govori o trojici ljudi, zatvorenih u pećinu, koje je Allah spasio, zbog njihovih dobrih djela, koja je svaki od njih spomenuo u dovi, moleći tako Uzvišenog Allaha za spas iz bezizlazne situacije. Jedan od njih je spomenuo u da je imao radnike i da je jedan od njih otišao u nepoznatom pravcu prije nego je preuzeo zasluženu plaću, nakon čega je on obrnuo njegovu nadnicu, i zaradio veliki imetak, kojeg mu je kasnije u cjelosti isplatio zajedno sa osnovicom, kada je ovaj došao po svoju platu, i zbog toga je zaslužio Allahovu milost. Ovo mogu učiniti samo ljudi koji vjeruju u Allaha i koji posjeduju visoke moralne kvalitete. Osim toga, takvi se ljubazno ophode prema radnicima, ne opterećuju ih preko njihovih mogućnosti i ne optužuju ih za ono što nisu učinili, kako bi im uskratili nešto od onoga što im je ugovorom zagarantirano.

Radnik je, s druge strane, obavezan ispoštovati preuzete obaveze i u potpunosti izvršiti posao. Odgovoran je za ono što mu je povjereno i ne smije iznalaziti lažna opravdanja za nastale manjkavosti. Ovakav pristup obećava Allahov blagoslov u onome što zaradi za sebe i svoju porodicu.

Saff.ba

Islam

Muslimani imaju čudnu spremnost i potrebu za međusobne svađe i neslaganja, dok neprijatelji stežu obruč oko njih

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Šejh Muhamed Gazali, rekao je: ”Prije nekoliko stoljeća muslimani su izgubili osjećaj da su ummet s Božanskom poslanicom koju trebaju dostaviti svijetu i da će biti pitani za njeno dostavljanje i prenošenje na najljepši način, pred Allahom i pred ljudima.

Od ove velike zadaće i dužnosti odvraćaju ih razilaženja oko sekundarnih pitanja, međusobni sukobi, lični i kolektivni hirovi, zbog čega su se iscrpili i oslabili i zbog čega doživljavaju poniženje za poniženjem i poraz za porazom. 

Nedavno sam pročitao fetvu velikog imama, šejhul-Azhara, o propisu držanja ruku u toku namaza – da li ih treba vezati ili držati spuštene -, i šejh je izdao pravnu deciziju da je namaz ispravan u oba slučaja. Hvala Bogu što slučaj nije proslijeđen Međunarodnom sudu pravde i što je time spor oko tog pitanja prestao.

Muslimani imaju čudnu spremnost i potrebu za svađe i neslaganja, i oni ne prave razliku između prehlade i karcinoma, niti između nakupina masnoće i tumora.

Oni takođe imaju neobičnu sposobnost da ignorišu temeljne stvari i da umanjuju njihov značaj.

Ne znam koliko dugo će ovo stanje trajati, ali znam dobro da ih njihovi neprijatelji vrebaju u zasjedi i vrše opasne zavjere oko njih, prijeteći muslimanskoj sadašnjosti i budućnosti.” 

Saff.ba

Islam

Ko želi da bude u društvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nek’ popravi svoj ahlak

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan od pobožnjaka, rekao je: ”Ahlak je riznica s poklonima i koga Allah voli pokloni mu iz te riznice.”

A kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o tome šta ljude najviše uvodi u Džennet, rekao je: ”Bogobojaznost i lijep ahlak.”

Istinski ahlak ne znači da udjeljuješ onima oko tebe kad si zadovoljan, siguran i kad su ti sva prava ispunjena. Mjerilo lijepog ahlaka je da u svakoj situaciji ostaneš isti, da ostaneš postojan u svom lijepom ponašanju, u strpljivosti, u dobru i dobročinstvu, te da se izdigneš iznad besmislica i tričarija i kad si u najtežim situacijama.

Ljudi koji su moralna elita ne mijenjaju svoje osobine čak i ako se promijene njihova stanja i okolnosti.

Velikodušan ostaje velikodušan čak i ako je siromašan, dostojanstven ostaje dostojanstven čak i kad bude poražen, a dobročinitelj ostaje dobročinitelj i ako mu se učini nepravda i zulum.

Takvi svojim ahlakom obožavaju Allaha i njihove duše teže da budu što bliže Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jer ko god popravi svoj ahlak bliži je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Budi siguran da onaj ko pokvari svoj ahlak kažnjava samog sebe te kvari i upropaštava svoja djela. Istinski dobitnik je onaj koji, kad prestane disati i kad mu duša napusti tijelo, ne prestaju njegova dobra djela.

I znaj da ćeš, danas ili sutra, otputovati, ali će tragovi ostati, pa ostavi iza sebe ono što će ti osigurati lijep spomen u budućim generacijama. 

Saff.ba

Region

Rudari mrkog uglja „Zenica – pogon Raspotočje“ iftarili sa predstavnicima HU „Medaljon“ iz Beča u Austriji

Druga smjena rudara mrkog uglja Zenica – pogon Raspotočje, njih preko sedamdeset, sinoć je uz desetak volontera i predstavnike austrijske humanitarne organizacije „Medaljon“ iftarilo u krugu rudnika, dok je jedan veći dio komorata svoje iftare dobilo ipak u jami na radnom mjestu.

Bezbroj je humanitarnih akcija koje je ovo udruženje uradilo. Od jednokratnih prehrambeno-higijenskih paketa, renoviranja kuća, vjerskih objekata, stipendija, novčanih pomoći, nabavke lijekova, prikupljanja sredstava za liječenje teško oboljelih, podjele kurbanskog mesa, iftara i niza drugih akcija ovakvog karaktera.
https://www.youtube.com/embed/FJGSr1CYaG8
Ishak ef. Ahmetović, voditelj je ove humanitarne organizacije iz Beča, a koji već duži niz godina pomaže našim ljudima u domovini.

Ekipa mladih volontera udruženja „Albatros“ iz Zenice bila je od velike koristi u samoj realizaciji postavljanja iftara komoratima i posluživanbja te kompletne realizacije usluživanja.
Na samom kraju Ishak ef. Ahmetović cijeloj smjeni rudara, njih preko sedamdeset je podijelio poklon u cekeru sa logom humanitarne organizacije „Medaljon“ iz Austrije kao i 50 KM kao vid pažnje prema ovim ljudima u mjesecu Ramazanu.
Presretni rudari, prije svega zbog posjete, ali i zbog ukazane časti i poklona, vratili su se na svoja radna mjesta. Vratili su se u jamu.
Sretno komorati!

Priredi Bilal Isaković
IMLTV.PRESS

Region

April 1992. godine: Dan kada je počeo genocid nad nesrpskim stanovništvom Prijedora

Objavljivanjem proglasa na lokalnom radiju, SDS je na današnji dan prije tačno 29 godina obznanio kako je preuzeo vlast u Prijedoru. Objavi proglasa prethodila je koordinirana i, kasnije će to postati sasvim jasno, dobro pripremljena akcija pripadnika policije srpske nacionalnosti, uz svesrdnu podršku JNA, u okviru koje su zauzeli položaje na svim istaknutijim lokacijama u Prijedoru, kao i u svim javnim institucijama, poput Općine, Doma zdravlja, banaka, Radio stanice i drugih. Na današnji dan, 30. aprila 1992. godine,  počeo je genocid nad nesrpskim prijedorskim stanovništvom.Vojni položaji su se vidjeli po cijelom gradu, snajperisti su bili na krovovima skoro svih zgrada u gradu, a srpska zastava sa četiri “S” vijorila se na zgradi Općine. Naziv Općine Prijedor je promijenjen u “Srpska općina Prijedor”.

– Preuzimamo vlast u Općini Prijedor, a time i punu odgovornost za miran, bezbjedan život svih građana i naroda u našoj općini, za zaštitu njihove imovine, za uspostavljanje pravne države, za organizovanje privrede i normalnog života grada i sela na području općine. Poručujemo svim građanima Prijedora da na ovim našim pitomim kozarskim prostorima ne smije nikada više biti rata i pokolja, ruševina i paljevina, zgarišta i jauka, čemu teži slugansko i fanatično krnje rukovodstvo Bosne i Hercegovine – navedeno je u proglasu.

Međutim, to je bilo daleko od istine. Više od 3.200 ubijenih Bošnjaka, od čega 102 djece, brojni logori, poput Omarske i Keraterma, te više od 60.000 prognanih svjedoče o licemjernosti proglasa i stvarnim namjerama SDS-a prilikom nasilnog preuzimanja vlasti u Prijedoru. Sa radnih mjesta u Prijedoru uposlenici nesrpske nacionalnosti su dobijali otkaze, genocid na prijedorskim Bošnjacima je ovim proglasom na lokalnom radiju i preuzimanjem potpune vlasti nad gradom već počeo.

Izigran dogovor

U Prijedoru je krajem aprila osnovan niz paralelnih policijskih stanica i punktova s ciljem uspostavljanja potpune kontrole. U predmetu protiv Milomira Stakića Pretresno vjeće Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije (MKTJ) je presudilo da je preuzimanje Prijedora predstavljalo nezakonit državni udar koji je mjesecima bio planiran i koordiniran, a čiji je krajnji cilj bio stvaranje srpske općine koja bi na kraju bila dio zamišljene čisto srpske države.

Preuzimanju srpske kontrole nad Prijedorom prethodio je sastanak predstavnika SDA, SDS-a i HDZ-a u noći 29. aprila u 22 sata. Na sastanku je postignut dogovor da u prijedorskoj policiji treba biti ravnomjerna nacionalna zastupljenost, međutim četiri sata kasnije, tačnije u 2.30 sati 30. aprila SDS je uz aktivnu pomoć JNA nasilno preuzeo svu vlast u gradu, a dogovor je izigran.

U izvještaju Komisije UN za utvrđivanje genocida u Prijedoru se navodi da su odmah nakon preuzimanja vlasti Srbi prekinuli sve komunikacije, i općina Prijedor je ostala potpuno odsječena od spoljnog svijeta. Bilo je sve teže putovati, a telefonske linije često su bile prekinute. U gradu je uveden policijski sat. Za posjete obližnjim selima bila je potrebna propusnica. Ukinute su sve autobuske veze. Većina stanovništva ostala je bez posla, bilo da je riječ o policajcima, radnicima, činovnicima ili stručnjacima i direktorima bez razlike.

Ključna mjesta u policiji, u općinskoj upravi, preuzeli su Srbi. I prije 30. aprila 1992. godine Srbi su obilazili stanovnike drugih nacionalnosti za koje se smatralo da posjeduju oružje i od njih zahtijevali da ga vrate. Bilo je i samovoljnih privođenja. Ovaj proces je intenziviran nakon preuzimanja vlasti. Tada je organizovana hajka i kampanja da bivši policajci i pripadnici TO predaju oružje. Svima osim Srbima često su pretresane kuće, a ukućani maltretirani.

Lokalni mediji, poput Radio Prijedora i lista “Kozarski vjesnik” pridružili su se propagandi uperenoj protiv stanovništva drugih nacionalnosti. Vodili su medijsku hajku protiv bivših čelnika općine muslimanske i hrvatske nacionalnosti, često zloupotrebljavajući i falsificirajući detalje iz njihovog privatnog života. Uz to, ovi mediji su širili vijesti da se u okolini Prijedora nalaze dobro naoružane muslimanske postrojbe koje spremaju genocid nad srpskim narodom.

Proglas na radiju

Rano ujutru, 30. aprila 1992., kroz glavnu prijedorsku ulicu prolazilo je vozilo i iz njega preko megafona čulo se upozorenje građanima da budu mirni i da ne stvaraju paniku. Preko megafona su se pozivali građani da u šest sati ujutro uključe lokalni Radio Prijedor gdje mogu čuti zvanično saopćenje. Spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopštenje:

– Građani i građanke prijedorske općine, ostanite mirni u svojim domovima. Noćas je SDS preuzela vlast u našoj općini i ona garantuje ostalim narodima koji žive na ovim prostorima punu ravnopravnost i suživot. Nije se moglo više čekati, brojni problemi koji su vodili ovu općinu i sve narode koji ovdje žive u propast, natjerali su SDS da preuzme stvar u svoje ruke i u ovome historijskom trenutku ovu općinu priključe Srpskoj Republici koja se ovih dana stvara. Na ovim prostorima oduvijek je živio srpski narod i mi na to imamo neotuđivo pravo – čulo se na Radiju Prijedor. Nakon toga puštana je himna “Bože pravde”.

Nakon ovoga uslijedili su dobro poznati događaji, odvođenja u logore, ubijanja, silovanja, masovno istrebljenje nesrpskog stanovništva. Garantovanu bezbjednost životima je, ponovimo, platilo skoro 3.200 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti među njima 102 djece, progonom skoro 60 000 Bošnjaka i Hrvata, kompletna imovina Bošnjaka i Hrvata opljačkana, porušena i popaljena, vjerski objekti porušeni a također i privreda Prijedora opljačkana i uništena upravo od strane onih koji su “garantovali bezbjednost i zaštitu svim građanima Prijedora, prosperitet i razvoj privrede i normalizaciju odnosa”.

Punu 21 godinu, najveća masovna grobnica na Balkanu, jama Tomašica krila je mračnu tajnu o likvidacijama bošnjačkih i hrvatskih žrtava u Bosanskoj krajini.

Iz Tomašice je ekshumirano više od 420 posmrtnih ostataka.

Saff.ba