Islam

Musliman živi ponosno i ne dozvoljava poniženje sebi, svojoj vjeri i državi 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Mušrici Kurejša došli su kod Ebu Taliba, da se požale na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši mu: ”Mi više ne možemo trpiti vrijeđanje naših predaka i naših božanstava. Pa, ili ćeš ga ti spriječiti u tome, ili ćemo se mi boriti protiv njega i protiv tebe.” Zatim su mu rekli: ”Reci mu ako želi novac, mi ćemo ga učiniti najbogatijim, ako želi žene, oženit ćemo ga djevojkom koju želi, a ako želi vlast, dat ćemo mu ključeve Ka'be, samo neka ostavi ono sa čime je došao (tj. neka ostavi pozivanje u islam).”

I kakav je bio odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? On je svom amidži Ebu Talibu ponosno rekao: ”Amidža, Allaha mi, kada bi mi stavili sunce u desnu, a mjesec u lijevu ruku, ja neću ostaviti ovu stvar sve dok Allah ne uzdigne Svoju vjeru ili dok ne umrem na ovom putu.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iza sebe nije ostavio gomile zlata i blaga, kao što to čine razni kraljevi i vladari tirani, već je ostavio uzvišena načela pravednosti, hrabrosti, ustrajnosti na istini i ponosa, kao što je ostavio i ljude koji čuvaju ta načela i bore se za njih imecima i životima svojim.

Čitav život Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zapravo je manifestacija istinskog ponosa, dostojanstva, neponovljive hrabrosti i čvrste vjere (imana) koju ne mogu poljuljati nikakva iskušenja i dunjalučke nedaće, te ustrajnosti na istini sve do smrti.

Tim putem, koji je trasirao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kročili su i njegovi ashabi. Historija ashaba puna je primjera muškosti, odvažnosti, hrabrosti i ponosa na putu istine i odbrane uzvišenih islamskih principa. Jedna od mnogobrojnih izreka koje se pripisuju hazreti Omeru je i ova: ”Divim se čovjeku koji isplaniranom (pripremljenom) poniženju punih usta kaže: ‘Ne!”’

Hazreti Omeru vjernički ponos nije dozvolio da se suzdrži čak ni nakon poraza u Bici na Uhudu, a da ne odgovori na Ebu Sufjanovu provokaciju. Naime, nakon šte se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povukao sa ashabima na brdo, Ebu Sufjan ih je dozivao i pitao da li su živi: Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr i Omer, pa pošto nije dobio odgovor, rekao je: ”Znači da su mrtvi dok ne odgovaraju”. Na to mu je hazreti Omer rekao: ”Lažeš, Allahov neprijatelju! Allah je ostavio u životu one koji će te poniziti.”

Kada su ashabi, u vrijeme hilafeta Ebu Bekra i Omera, krenuli u osvajanje Perzije i Bizantije da bi im prenijeli svjetlo Allahove vjere i oslobodili narode okova tiranske vlasti i zuluma, perzijski kralj Jezdedžird pisao je kineskom caru tražeći pomoć protiv muslimanske vojske. Budući da je Jezdedžird u svom pismu opisao muslimane kao neustrašive, izdržljive i ponosne, ali i pravedne, kineski car mu je odgovorio: ”Mogu ti poslati vojsku čiji će početak biti u Šamu, a kraj u Kini, ali ako su ti ljudi takvi kako si ih opisao, ne postoji na zemlji vojska koja će im se suprotstaviti. Stoga ti savjetujem da s njima sklopiš primirje i da živiš u okrilju njihovu pravedne vladavine.” (Ifadetul-ahjar bi beraetil-ebrar, I/38.)

Iskreni musliman je pravedan, hrabar i ponosan bez obzira na status i poziciju koju ima u društvu. Ako je na vlasti, on svoju fotelju i funkciju vidi kao obavezu i odgovornost, a ne kao čast, i vidi je kao sredstvo hizmeta i služenja narodu i državi, a ne sredstvo prestiža. Njemu je prva misao njegov narod i država, a posljednja on sâm. On ostaje na poziciji sve dok brani i čuva prava svoga naroda, i za njega ne bi trebalo biti ništa lakše od ostavljanja vlasti i pozicije kad osjeti da svoju dužnost nije u stanju kako treba izvršavati, ili kad vidi da su drugi bolji i jači od njega u nošenju tereta i obavljanju odgovorne funkcije.

On dobro razumije svoj položaj i emanet koji je preuzeo, stoga odbija i pomisliti da prihvati ponižavajuća rješenja i odluke za svoj narod i državu. A kad to dušmani pokušaju silom i raznim intrigama nametnuti, on im punih usta kaže: ”Ne!”

Kao što je sultan Abdul-Hamid II, i po cijenu života, cionistima ponosno rekao: ”Ne!”, kada su tražili da im proda Kuds da bi se naselili u njemu, kao što je Omer Muhtar ponosno rekao: ”Ne!”, talijanskom okupatoru i na tom putu poginuo i ostao živa inspiracija muslimanskim generacijama do Sudnjeg dana.

I na koncu, kao što je naš rahmetli predsjednik Alija Izetbegović u najtežim trenucima za naš narod i državu Bosnu i Hercegovinu, ponosno uzviknuo: ”Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!”, te silama mraka i zuluma poručio da ”muslimanski narod neće nestati”, već će zlikovci i zločinci nestati i ostati bez spomena.

Muslimanski učenjak, vjerski predvodnik muslimana, simbol je i primjer hrabrosti, dosljednosti, ustrajnosti i ponosa, prije političkih vođa i drugih muslimana. On je povjerenik istine i ne stidi se i ne boji stati pred svoj narod i boriti se za njihova prava, jer su islamski učenjaci, ulema, predvodnici onih koji su sklopili ”trgovinu” s Allahom i oni su primjer istinske bogobojaznosti.

Oni znaju da trebaju i moraju odrediti mapu puta za sebe i svoj narod kako bi ga spasili tiranije i izveli na slobodu i pravdu, pokazujući ličnim primjerom da ubijeđeni i iskreni musliman prihvata samo jedno uže, a to je Allahovo uže koje ne okiva i ne zarobljava, već donosi istinsku slobodu, sigurnost i ponos onome ko se za to uže uhvati. Vjerski vođa muslimana ni jednog trenutka nije ravnodušan prema pravima svoga naroda, on ne šuti i ne povlači se pred izazovima vremena i pred neprijateljskim planovima i spletkama. Njegova riječ je odmjerena i ima posebnu težinu, njegov stav je snažan i ponosan, njegova poruka je jaka, smirujuća i ohrabrujuća za njegov narod, a upozoravajuća za dušmane.

I to se ne odnosi samo na političke vođe, islamske učenjake i pobožnjake, već na sve iskrene muslimane i muslimanke koji u svojim prsima ponosno i iskreno nose šehadet, makar činili određene grijehe i makar im se noga ponekad poskliznula na izazovnom i trusnom dunjalučkom tlu, poput Ebu Mihdžena, radijallahu anhu, koji se znao i napiti, ali kad bi situacija postala ozbiljna, kad je trebalo braniti vjeru, narod i državu, Ebu Mihdžen je istog časa bio spreman život dati za islam, za svoju čast i čast svoga naroda.

Jednom riječju, iskreni musliman je ponosan čovjek i on ne prihvata poniženje sebi, svojoj vjeri i državi. On zna da ga ne može snaći i zadesiti ništa osim onoga što mu je propisano. Zato uzdignute glave, ponosno i hrabro kroči kroz život, dosljedan i ustrajan u borbi za svoja prava, za istinu, pravdu i opće dobro. I na tom putu ga niko i ništa ne može uplašiti i zaustaviti. On ili pobjeđuje ili umire za uzvišene ciljeve, i u oba slučaja je pobjednik i sretnik.

Ovo je ujedno upozorenje i poruka neprijateljima našeg naroda i naše države Bosne i Hercegovine, raznim pomahnitalim banditima koji nemaju ni kućnog odgoja, ni istinske hrabrosti i ponosa, da su njihove prijetnje luđačko lajanje na zvijezde i da moraju računati na naš ponos, hrabrost i spremnost da branimo naše svetinje bez imalo kolebanja i uzmicanja, kao što moraju znati da smo mi Bošnjaci, ponosni muslimani i muslimanke, poput najtvrđeg kamena. Ako ga udariš, povrijedit ćeš se, a ako ga ostaviš na miru, ostavit će i on tebe.   

Saff.ba

Zanimljivosti

Blago onom ko ima zeta na poziciji

Direktor škole oženio se sestrom školskog domara koji radi sa njim, pa je, na osnovu tazbinske veze, bio zainteresiran da mu pomogne. Naime, kad god bi neki učitelj izostao s nastave, direktor bi rekao svome šuraku: ”Idi i održi učenicima čas umjesto učitelja.”
Malo po malo, u nedostatku nadzora, direktor je postavio svog šuraka kao učitelja u školi.
Dani su prolazili, a onda je direktor škole napredovao i postao direktor agencije za razvoj obrazovanja, a njegov šurak je postao direktor škole.
Prošlo je izvjesno vrijeme i zet je postao ministar obrazovanja, pa je svog šuraka postavio za direktora agencije za razvoj obrazovanja.
Kancelarija, luksuzni automobil, posluga i nastavnici oko njega, svi mu laskaju i utrkuju se ko će mu donijeti kahvu i novine.
Jednog dana, dok je pregledavao novine, za oko mu je zapeo naslov: ”Ministar obrazovanja odlučio je formirati komisiju za ocjenjivanje diploma radnika i provjeru njihovog obrazovnog nivoa”.
Domar je bio zbunjen i uspaničen, uplašio se da će biti otkriven. Ta, on je obični domar i nema diplomu koja ga kvalificira za poziciju na kojoj se nalazi.
Zgrabio je slušalicu i pozvao svoga zeta, ministra obrazovanja, i rekao mu: ”Dragi zete, znaš li ti da ja nemam diplome i da će me tvoja odluka o reviziji diploma razotkriti i osramotiti?!”
Ministar obrazovanja se grohotom nasmijao i rekao mu: ”Ne boj se, direktore, postavio sam te za šefa ocjenjivačke komisije.”

Saff.ba

Svijet

Potpredsjednik TİKA-e, Mahmut Çevik: Raspodjela hrane u svijetu ne čini se pravedno

Potpredsjednik TİKA-e, Mahmut Çevik, izjavio je da “u svijetu ima dovoljno hrane za sve i da je jedino što je prouzrokovalo krizu bila je nepravedna raspodjela i nedostatak pravičnog poretka”, prenosi Kosova Post.
On je održao uvodno izlaganje na simpoziju koji je održan na temu: „Bolja proizvodnja, bolja hrana, bolja sredina i bolji život su mogući”.
Potpredsjednik TİKA-e Çevik u uvodnom izlaganju govorio je o pristupu TİKA-e globalnim krizama u hrani i razvojnim pomoćima. „Šta se dešava u svijetu; Pitanja koja se javljaju kao rezultat brzog rasta stanovništva, globalnih klimatskih promjena, smanjenja poljoprivrednih površina, opadanja snabdjevanja poljoprivrednim proizvodima, sukoba i kriza upravljanja, pandemija Covid-19 i finansijska kriza zahtijevaju višedimenzionalnu intervenciju. Çevik je rekao: “Prema Globalnom Izvještaju o Prehrambenim Krizama za 2020 godinu, broj ljudi koji su gladovali povećao se na 811 miliona, a procjenjuje se da se broj ljudi koji imaju ovaj problem povećao za 18 posto s pandemijom.
Podsjećajući da je broj ljudi koji su umrli od zaraznih bolesti veći od 10 miliona, da je broj djece ispod 5 godina blizu 6 miliona, da je broj onih koji nemaju pristup pitkoj vodi blizu 800 miliona, broj ljudi koji umiru od gladi u jednom danu je 94, Çevik je rekao da se s druge strane povećala površina zemlje (u hektarima) koja je ove godine postala pustinja.
On je skrenuo pažnju na predviđenu krizu hrane navodeći da se radi o više od 9 miliona hektara. ÇEVİK: NEMA POŠTENE RASPODJELE. Potpredsjednik TİKA-e Çevik je rekao: „Danas je svjetska proizvodnja hrane na takvom nivou da može prehraniti cijeli svijet”.
Međutim, nema pravde u podjeli, nema pravičnog poretka.


U afričkim zemljama u kojima nema demokratije, a sukobi su intenzivni, pandemija Covid-19, klimatske promjene i porast temperature otežali su nabavu hrane, kazao je on. “Razvijene zemlje su se same pobrinule za sebe, zemlje izvoznice žitarica ograničile su izvoz zaštitnim pristupom, a siromašne zemlje iz tog razloga nisu mogle kupiti hranu iako imaju novca.” Navodeći ovo, Čevik je potsjetio da TİKA, koja je doprinijela rangiranju pomoći za razvoj Turske, koja je zemlja OECD-a, s jedne strane, pruža humanitarnu pomoć zemljama u kriznim područjima.
Pored toga, Potpresdjednik Çevik je dodao da je TİKA doprinjela u uklanjanju uzroka gladi i siromaštva i podršci sigurnosti hrane, pomogla u aktivnostima oko prikupljanja prihoda za siromašne, poboljšanju obrazovne infrastrukture i ljudskih resursa, pristupu osnovnim zdravstvenim uslugama, zdravlju majki i djeteta, smanjenju stope smrtnosti i borbe protiv epidemija, čistoću podzemnih i površinskih voda. On je dbjasnio je da je implementirano hiljade projekata za efikasno korišćenje resursa i pristup čistoj vodi, kao i efikasnu brzu humanitarnu pomoć pri prirodnim katastrofama i ratovima.
Çevik je u brojkama objasnio da je Turska naporima TİKA-e premašila cilj postavljen za zvaničnu razvojnu pomoć Ujedinjenih Nacija (UN).
Navodeći da osim mása koje žive u blagostanju i izobilju, u drugom dijelu svijeta postoje i milioni ljudi koji se bore s glađu a kojima nedostaje sigurnost ishrane, i da je njihova dužnost pomoći im da prežive. Çevik je rekao da je njihov cilj jedna sigurna budućnost u kojoj prijatelji moraju postojati proizvodeći zajedno.

Izvor: TIKA

Makedonija

Lažna obećanja lokalne vlasti za rešavanje problema sa vodom

Obećanje sadašnje vlasti da će povećati kapacitet vodovodne linije do Orizara ostalo je samo obećanje, jer su cijevi došle do naselja Prevalec a ostatak cijevi nastavilo je prema naselju Tunel u Veles.
Nakon lažnog obećanja i Općina Veles je na našu staru vodovodnu liniju malog kapaciteta povezala naselje kod Porcelanke i fabriku Porcelanka a nedavno i fabrike u industriskoj zoni Svilara i tako građanima napravili još veći problem za vodu u letnjim mjesecima.
Može li glavna linija izgrađna 90-ih godina zadovoljiti potrebe za Orizare, naselje Porcelanka i pogone fabrike u sklopu Svilare?

Kako nas ubeđuju iz jkp “Derven” to je i više nego dovoljan kapacitet vode i prebacuju problem na građane Orizara.

Sad mi javno pitamo Općinu Veles
Od koga iz vlade je stigla urgencija da se fabrika priključi na glavnu liniju za Orizare i zašto su tada u kampanji govorili da će povećati kapacitet linije do bazenta u Orizare?

Makedonija

Status objekta stare škole u Orizare

Aktuelna tema zadnje vrijeme je tema lokalnih izbora sve partije uveliko rade i promovišu svoj program i kandidate.
Navešćemo mnogo obećanja i projekata što su sve partije obećavali Orizaru i građanima Orizara a od toga ništa nije ispunjeno ili neki mali procenat.

Počinjemo sa zgradom stare škole koju su lokalne vlasti obećavali dati Islamskoj Zajednici Makedonije i na to mjesto da se sagradi nova Džamija.
Kao što reče aktuelni Gradonačelnik “taj posao brzo ćemo završiti” to jest da to Općinu ne košta ništa samo administrativna procedura za prenamjenu objekta to jest zemljišta.
Svi pamtimo riječi Gradonačelnika na mitingu u Orizaru da kako sam pomogao za odobrenje lokacije za novu Crkvu u centar Velesa, tako će pomoći za odobrenje lokacije za Džamiju u Orizaru ako je to od velikog značaja za Orizarce.


Nakon pobjede na izborima i maksimalnoj podrški iz Orizara retorika Gradonačenika se promijenila iz nama nepoznatih razloga , da posao koji je najlakše završiti postao je mnogo težak može se reći i nemoguć. Ko je vršio pritisak i ko je utjecao da se taj posao zakoči još nije poznato.
Na sastanku sa Orizarcima u Austriji, Beču dotaknuta je i tema oko stare škole na što je Gradonačalnik odgovorijo da je potrebno da se građani izjasne i potpišu da se stara škola prepiše Islamskoj Zajednici za vakuf.
Nakon kratkog vremenskog perioda građani Orizara su se potpisali i bili saglasni da se izgradi nova Džamija na mjestu stare škole, 99,9% Orizaraca se potpisalo osim 10 osoba koje su bile protiv ove inicijative.
Naravno potpisi su dostavljeni Općini i Gradonačelniku, međutim poslije kratkog vremena Gradonačelnik je postavijo još jedan uslov da Islamska Zajednica Makedonije ima saglasnost i daje odobrenje za izgradnju Džamije.
Kada je kontaktirana Islamska Zajednica i upoznata sa ovom inicijativom Reis Ulema je odmah kontaktirao Gradonačelnika kazao mu da Islamska Zajednica podržava inicijativu i zahtijevao susret koji se naravno dogodijo u Orizaru u mjesecu Ramazanu na iftarskoj večeri gdje je prisustvaovao cijeli vrh Islamske Zajednice, Gradonačelnik Velesa i mnogi drugi gosti.
Islamska Zajednica je stala uz Orizare i čvrsto podržala inicijativu međutim Općina Veles još ne daje nikakv odgovor u vezi ovog pitanja.
Moguće je da postave još neki uslov, ili čuvaju to kao Džoker za nove lokalne izbore da bi Orizarci ponovo glasali za njih kako bi oni konačno završili taj administrativni posao.
Vjeruju li Orizarci lažnim obećanjima vidjet ćemo na predstojeće lokalne izbore.
Nastavlja se…..