Islam

Mudrosti koje se kriju u iskušenjima


Kada ljude snađu belaji i nevolje, iskušenja i smutnje, veliki dio njih ostane zatečen i iznenađen, zbunjen i neodređen te paušalno i neznalački donosi zaključke i sudove, slijedi nagađanja i pretpostavke a zanemaruje činjenice.

Iskušenja zbunjuju i veoma pametne ljude i samo bogobojazni i iskreni ostaju prisebni i objektivni.

Iskušenja su Allahovo pravilo na zemlji i kroz njih se odvajaju iskreni od neiskrenih, i strpljivi od onih koji nisu strpljivi: ”Elif Lam Mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (El-Ankebut, 1-3) Iz ovog pravila nisu bili izuzeti na Allahovi poslanici ni vjerovjesnici već baš suprotno, oni su prolazili kroz najveća i najžešća iskušenja.

Izvor:saff.ba

Kada su Poslanika, s.a.v.s., upitali ko je imao najveća iskušenja, on je odgovorio: ”Allahovi vjerovjesnici a zatim oni koji su im najsličniji. Čovjek će biti iskušavan shodno čvrstini svoje vjere. Ako mu vjera bude čvrsta, njegova iskušenja će biti žestoka a ako mu vjerovanje bude slabije, njegovo iskušenje će biti srazmjerno tom vjerovanju. Vjernika će belaji konstantno napadati sve dok ne dođe do toga da će po zemlji hodati bez grijeha.” (Tirmizi)

Muhammed, s.a.v.s., je prošao kroz velika iskušenja. Odbačen je od svoga naroda i bio prinuđen napustiti svoj rodni grad, međutim, na svim iskušenjima je ostao čvrst i postojan te zadovoljan odredbom Uzvišenog Allaha. Dostavio je poslanicu i dosljedno izvršio emanet kojim ga je zadužio njegov Gospodar, te nam ostavio Kur’an i njegov sunnet kojih ako se budemo pridržavali, zalutati nećemo nikada.

Mudrosti koje proizlaze kao rezultat iskušenja su mnogobrojne. Prije svega, Uzvišeni Allah kroz iskušenja Svojim robovima podiže stepene u džennetu do kojih oni svojim djelima ne bi bili u stanju doprijeti. U tom smislu je i hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., koji kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nekom čovjeku Uzvišeni Allah već je odredio (visoko) mjesto u džennetu, međutim, on do njega nije u stanju doći svojim djelima. Zbog toga ga Uzvišeni Allah besprekidno iskušava sa nečim što mu je mrsko sve dok ga ta iskušenja ne podignu do stepena kojeg mu je Allah već odredio.” (Ibn Hibban)

Također, kada upadne u nevolje i iskušenja, čovjek uvidi koliko je u suštini slab i nemoćan, te postane svjestan da mu je pomoć njegovog Gospodara prijeko potrebna. Ta spoznaja učini ga iskrenijim, te se u dovama koje upućuje Uzvišenom Allahu u potpunosti preda i usmjeri samo Njemu.

Ova spoznaja pomaže mu da se na najiskreniji način vrati svome Gospodaru i pokaje Mu se za učinjene grijehe. Isto tako, Kada iskušenja i nevolje ne bi postojali, ljudi bi bili uskraćeni za mnoge iskrene i usrdne dove u kojima se obraćaju svome Gospodaru, kao i za iskrena pokajanja zbog onoga što su učinili.

Uzvišeni Allah znao je da će mnogi Njegovi robovi biti nemarni i da će na Njega često zaboravljati, pa ih je zbog toga stavio na razna iskušenja i dao im da iskuse raznovrsne nevolje kako bi Mu se vratili i od Njega pomoć i oprost zatražili.

U suštini, ovakve nevolje i iskušenja, koja će čovjeka vratiti njegovom Gospodaru, za vjernika nisu ništa drugo do jedna velika blagodat, a istinska je nevolja ono što čovjeka udalji od njegovog Gospodara i učini ga prema Njemu nemarnim. Sufjan b. Ujejna, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ono što vjernik mrzi bolje je za njega od onoga što priželjkuje, jer (ukoliko ga zadesi) ono što mrzi, to ga usmjeri ka dovi (Uzvišenom Allahu), dok ono što priželjkuje (ukoliko to ostvari) učini ga nemarnim.”

Rekao je Uzvišeni: ”Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekare, 216) Na kraju krajeva, koliko je samo onih koji su se nakon gubitka zdravlja Allahu iskreno pokajali, i onih koji su nakon propasti imetka svoj odnos prema Allahu popravili, i onih koji su sami prema sebi bili nemarni i od Allaha glavu okretali, da bi se, nakon nevolje koja ih je zadesila, iz tog nemara trgnuli, a potom se svome Gospodaru vratili?

akos.ba

Islam

Komentari  ajeta o istigfaru: „I koji svjesno u grijehu ne ustraju.“

Od Mudžahida se prenosi da je rekao u vezi Allahovih riječi: „I koji svjesno u grijehu ne ustraju.“ (Alu Imran, 135.): „Ne ustraju tj. nisu ih počinili uopće.“ Drugi su kazali da se ustrajavanje odnosi na nepokajanje i netraženje oprosta.

Od Ebu Musaa, radijallahu anhu, se prenosi da je kazao: „Prije su postojale dvije vrste zaštite, Allah je o tome kazao: „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“ (El-Enfal, 33.). Ebu Musa nastavlja: „Što se tiče Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je umro, a što se tiče istigfara – zastupljen je među vama do Sudnjega dana.“

Od Katade se prenosi da je u vezi istog ovog ajeta kazao: „Mušrici nisu tražili oprost, a da su ga tražili ne bi bili kažnjeni. Neki učenjaci su rekli: ‘To su dvije vrste zaštite koje nam je Allah podario – jedna je završena: to je Allahov Poslanik; a drugu je Allah kao milost ostavio među nama: to je istigfar i pokajanje.“

Slično tumačenje dotičnog ajeta se prenosi i od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.

U predaji od Hasana se navodi da na noćni namaz upućuju riječi Uzvišenog; „Noću su malo spavali“ (Ez-Zarijat, 17.), a u drugoj predaji je kazao: „Dugo bi klanjali namaz, a potom bi tražili oprost u praskozorje.“

„I koji se budu u posljednjim satima noći (u praskozorje) za oprost molili.“ (Alu Imran, 17.). Ibn Kesir je kazao u vezi toga: „Ovo ukazuje na vrijednost istigfara za vrijeme praskozorja.“

Allah je također kazao: „Traži oprost za svoje grijehe!“ (Muhammed, 19.) podstičući ummet da čini istigfar.

„Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!“ (El-Gafir, 55).

„Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati.“ (El-Kalem, 44.).

Ebu Rewk je rekao u komentaru spomenutog ajeta: „Kad god učine grijeh donesemo im novu blagodat i damo da zaborave tražiti oprost.“

Allah je kazao: „Da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnoga časa lijepo proživite i svakom čestitom daće zasluženu nagradu.  A ako leđa okrenete – pa, ja se, zaista, bojim za patnje na Velikom danu.“ (Hud, 3.).

Šejh Es-Sa’di u komentaru ovog ajeta je kazao: „Da oprosta tražite za grijehe koje ste prethodno učinili i da se pokajete u nastavku vaših života tako što ćete prestati činiti ono što Allah ne voli i pohrliti Allahu radeći dobra djela. Allah je zatim spomenuo da lijep i udoban život proizilazi iz istigfara i pokajanja i da će svakom dobročinitelju dati svoje posebne blagodati. Međutim, ako se okrenu od tih vrijednosti bojati se za njih od Sudnjega dana u kojem će Allah sakupiti prve i posljednje i dat će svakom odgovarajuću nagradu ili kaznu.“

Izvor: Čuda istigfara

Autor: Halid Ibn Sulejman Er-Reb’i

Za Akos.ba pripremila: Amina B.

Islam

Ibadet je sve ono sa čim je Allah zadovoljan kod ljudi

Čudno je kad ljudi umjesto Allaha, istinskog Gospodara, za božanstva uzimaju stvorenja sličana sebi koja im ne mogu ni štetiti ni koristiti. Kako da ne obožavamo samo Allaha i da Njemu ibadet ne činimo kad nas je obasuo svojom milošću i podario nam nebrojene blagodati.

Ako malo bolje obratimo pažnju na terminologiju koju muslimani koriste u svakodnevnom životu, primijetit ćemo da je među terminima koji se često koriste svakako i termin ibadet. Ta riječ se mnogo upotrebljava u islamskoj literaturi, zatim u mesdžidima gdje imami i muallimi objašnjavaju vjernicima propise islama, kao i među običnim muslimanima koji nastoje  svoj život uskalditi sa Kur’anom i praksom Allahovog Poslanika, a. s.

za saff.ba piše: Abdusamed Bušatlić

Značenje ibadeta

Šta ustvari znači riječ ibadet, koja djela obuhvaća, kakav je smisao ibadeta i zašto je Allah, dž.š., propisao ljudima ibadet? Ovo su pitanja koja se sama od sebe nameću i koja traže jasan i isparavan odgovor. Mi ćemo pokušati  u ovome tekstu, a na temelju Kur’ana, sunneta i prakse muslimana, ponudimo odgovore na spomenuta pitanja svjesni da se ova tema ne može iscrpiti na nekoliko novinskih stranica.

U jezičkom smislu riječ ibadet znači obožavanje, pokoravanje, robovanje, klanjanje i sl. A što se tiče njenog značenja u islamskoj terminologoji, čini nam se da je najbolju definiciju ibadeta ponudio šejhu-l-islam Ibn Tejmijje. On je rekao :” Ibadet je zajedničko ime za sve ono što Allah voli i sa čime je zadovoljan od ljudskih riječi i djela. Bilo da su ta djela javna poput namaza, zekata, posta, hadža, džihada, poslušnosti prema roditeljima, ispunjavanje ugovora itd., ili tajna poput ljubavi prema Allahu, dž.š., poslaniku Muhammedu, a.s., nade u Allahovu milost i oprost, straha od Njegove kazne, zahvaljivanja na blagodatima, pouzdanja u Allaha itd.

Svrha ibadeta

Kada smo objasnili jezičku i šerijatsku definiciju ibadeta, postavlja se pitanje kakva je svrha ibadeta? Zašto je Allah uopće naredio ljudima da Ga obožavaju i da mu ibadet čini kad se zna da je Allah, dž.š., neovisan od svih svjetova i da Njemu nije potreban naš ibadet? Na postavljeno pitanje naš odgovor je sljedeći. Uistinu je Allahovo naređivanje ljudima ibadeta     najjasniji vid Njegove milosti i dobrote prema ljudima. Neko će opet upitati  kako je moguće da je to izraz Allahove milosti kada mnogi ibadeti iziskuju veliki napor i odricanje. Namaz zahtijeva od čovjek da pet puta na dan opere određene dijelove tijela i da klanja određen broj rekata namaza u određeno vrijeme. Post mjeseca ramazan je u znaku odricanja od jela i pića od zore do zalaska sunca. Zekat traži materijalnu žrtvu i izdvajanje imetka, a čovjeku je to mrsko i teško jer voli imetak i žao mu je kad mu se budžet umanjuje. Hadž je sam po sebi sav u znaku odricanja, napornog putovanja, materijalnog izdvajanja itd. I pored svega toga mi kažemo da je ibadet izraz Allahove neizmjerne milosti zbog dva temeljna razloga. Prvo zbog toga što je to Allahovo pravo kod njegovih robova, kako stoji u hadisu kojeg bilježi imam Muslim od Ebu Musaa el-Ešarija. Naime njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ” Allahovo pravo kod ljudi je da Ga obožavaju i da mu nikog ne pripisuju kao druga.( tj. da mu širk ne čine). A pravo ljudi kod Allaha je da ih ne kazni ako mu ne budu činili širk.” I nije nimalo čudno da Allah ima pravo kod svojih robova.

Samo Allah zaslužuje da Ga obožavamo

Čudno je kad ljudi umjesto Allaha, istinskog Gospodara, za božanstva uzimaju stvorenja sličana sebi koja im ne mogu ni štetiti ni koristiti. Dakle, kako da ne obožavamo samo Allaha i da Njemu ibadet ne činimo kad nas je obasuo svojom milošću i podario nam nebrojene blagodati. Da bismo ovo što bolje pojasnili i približili, navest ćemo primjer dobročinstva koje ljudi čine jedni drugima. Naime, kada nama neko od ljudi učini dobročinstvo i pomogne nam, makar to dobročinstvo bilo i neznatno, mi mu to nikad ne možemo zaboraviti i stalno smo mu zahvalni na pomoći. Pa kako je moguće da dobročinstvo ljudi ne zaboravljamo, a dobročinstvo našeg Stvoritelja i Opskrbitelja zaboravljamo iako nas to dobročinstvo u potpunosti obuhvaća, ili bolje reči mi smo uronjeni u to more neizmjerne milosti i dobročinstava našeg Gospodara Allaha, dž.š.,  Allah nas je stvorio, a bili smo ništa i bili smo bez ikakvog spomena. I ne samo to već nas je stvorio u najljepšem obliku, potčinio nam sva druga stvorenja kako bismo olakšali sebi život na Zemlji i kako bismo Mu što potpunije robovali. Zemlju nam je učinio pogodnom za život i na njoj nam dao nebrojene blagodati. Podario nam je razum i odlikovao nas iznad drugih stvorenja. Poslao nam je Muhammeda, a.s., kao posljednjeg poslanika sa Kur’anom kao svjetlom i uputom za život. Pa zar onda Allah ne zaslužuje da bude obožavan i da samo Njemu ibadet činimo?

Svakako da zaslužuje i svakako da ljudski život nema nikakvog smisla ni vrijednosti ako ga ne vežemo i ne posvetimo Onome ko nam je podario život. U tom smislu treba razumjeti riječi Uzvišenog Allaha :” Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mene obožavaju ”( EZ-Zarijat, 56.) Drugi razlog zbog kojeg kažemo da je ibadet najbolji vid Allahove milosti prema ljudima jeste to što je sam ibadet potreban nama kao hrana našim dušama. Čovjek je stvoren od tijela i duše. Naše tijelo održavamo na životu jelom i pićem, ali život duše nemoguće je zamisliti bez obožavanja Allaha i bez ibadeta. Kada bi čovjek posjedovao od ovog svijeta sve što poželi, njegovo srce se neće i ne može smiriti  samo sa tim prolaznim blagodatima. Iz prostog razloga što ljudsko srce u svojoj osnovi ima potrebu za Allahom i za obožavanjem Allaha. Tjeskoba u našim prsima, tuga i nezadovoljstvo se ne mogu otkloniti nikakvim ovosvjetskim užicima i blagodatima. I ne samo to već sve te blagodati bilo da se radi o novcu, djeci, ženi, autima i svemu onome za čim čovjek žudi, postaju prokletstvo i teret ako čovjek nije spoznao Allaha i ako nije spoznao suštinu života. Govoreći o toj duševnoj tjeskobi, potištenosti, i besmislu koji osjećaju nevjernici Allah, dž.š., kaže :” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrečan biti . A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti .” ( Taha, 123.-124.). Zbog toga ne čude riječi mladića i djevojke koji su se vraćali u zoru sa partija i koji su cijelu noć proveli u onome za što su bili ubijeđeni da će im donijeti sreću i zadovoljstvo, kad su upitani kako se osjećaju, kazali da je to sve bez veze, da nema smisla, da je uvijek isto i da se vraćaju kući potpuno prazni i nezadovoljni. A islamski učenjak i filozof Fahrudin Er-Razi, govoreći o suštini ibadeta rekao je :” Ko spozna suštinu ibadeta neće mu biti ništa lakše ni draže od ibadeta, niti će mu biti i bez čega teže kao bez ibadeta”.

Islam

Dova koja otklanja brige i liječi tugu

U ovom članku donosimo dovu koja vam može pomoći da se riješite briga koja vas muče…


Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Onaj ko sedam puta kaže ove riječi, kada osvane i zamrkne, biće mu dovoljno da riješi dunjalučke i ahiretske brige:

حَسْبِـيَ اللّهُ لا إلهَ إلاّ هُوَ عَلَـيهِ تَوَكَّـلتُ وَهُوَ رَبُّ العَرْشِ العَظـيم

“Hasbijellahu la ilahe illa huve alejhi tevekkeltu ve huve rabbul-aršil-azim”

Prijevod dove: Dovoljan mi je Allah – nema drugog boga mimo Njega, na Njega se oslanjam, On je Gospodar Arša Veličanstvenog!

Hadis bilježi imam Tirmizi. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.

Kada učiš ove riječi: „Dovoljan mi je Allah…“, razmisli malo o njima.

Budi svjestan da je Allah tvoj pomagač, nema drugog boga mimo Njega, na Njega se oslanjaš, On je Gospodar Arša Veličanstvenog. Zikr se ne smije svesti samo na mehaničko izgovaranje jezikom, već trebamo i srce osjetiti veličinu i moć Allaha, dž.š., našeg Zaštitnika i Stvoritelja.

Važno je spomenuti da je ovaj zikr: „Dovoljan nam je Allah…“ sastavni dio večernjeg i jutarnjeg zikra, kojeg je Muhammed, a.s., redovno praktikovao. Večernji i jutarnji zikr je sastavljen od dova, zikrova i učenja sura iz Kur'ana koje nas štite od šejtanskog i ljudskog zla, lijek su za psihičke i tjelesne bolesti, povećavaju nafaku, otklanjaju belaje, brišu nam grijehe i približavaju našem Gospodaru, pa je zato lijepo kad bismo ih svakodnevno praktikovali. Možemo ih pronaći u zbirci dova „Hisnu-l-Muslimi“ (Zaštita svakog muslimana), ali i na internetu.

Preporod

Islam

Zbog ovog kurʼanskog ajeta Omer ibn el-Hattaba je pao u nesvijest, tri dana nije izlazio iz kuće, samo je plakao

Jednog dana Omer, radijallahu anhu je proučio kurʼanski ajet, koji ga je toliko pogodio da je pao u nesvejst. Tri dana nije izlazio iz kuće, samo je plakao. Ljudi su pomislili da je bolestan, pa su ga počeli posjećivati kao bolesnika. Ali on nije bio bolestan, nego je, učeči Kurʼan, naišao na ajet koji ga je doslovno bacio u postelju. To su bile riječi Uzvišenog iz sure Et-Tur: „Kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi. Niko je neće moći otkloniti“ (Et-Tur, 7,8). Samo jedan ajet je bio dovoljan da „velikog“ Omera baci u postelju! To je vjerničko srce! To su pravi vjernici, čija se srca, kako kaže Uzvišeni, „strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.“ (El-Enfal, 2) Vjernička srca su živa i „osjetljiva“ na kurʼanske ajete.

Saff.ba