Islam

Jedan od divnih primjera pravičnosti u islamu je u poštivanju prava i dostojanstva radnika

Autor: dr. Usama ibn ‘Abdullah Hajjat / Preveo i sažeo: Semir Imamović

U okrilju pravde koju islam propagira duše bivaju smirene, nestaje povoda neprijateljstvu i mržnji, te cjelokupan čovjekov život postaje ljepši i mirniji. Allah naređuje svaku vrstu pravde i zabranjuje svaku vrstu nepravde i nasilja. On Uzvišeni kaže: ”Allah naređuje da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje…” (En-Nahl, 90)

Jedan od divnih primjera pravičnosti u islamu svakako je u poštivanju prava i dostojanstva radničke populacije. Islam na radnika gleda kao na bilo koju društvenu jedinku, koja ima svoja osjećanja i svoja prava. U prvom redu islam zahtijeva da se nadničaru ili radniku u potpunosti isplati naknada za valjano obavljen posao koji je bio predmet njihovog međusobnog dogovora. Štaviše, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Dajte nadničaru njegovu platu prije nego što mu se osuši znoj na licu.” Ko postupi suprotno tome, njega na Sudnjem danu, prema sudu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, očekuje velika kazna: ”Uzvišeni Allah poručuje: ‘Ja ću se na Sudnjem danu parničiti sa trojicom, a s kim se Ja budem parničio, taj je propao: čovjekom koji, zaklinjući se Mojim imenom, nešto obeća, pa to ne ispuni; čovjekom koji proda slobodnog čovjeka i na taj način ostvari zaradu; i čovjekom koji iznajmljenom radniku uskrati zasluženu platu.”

U nekim predanjima se govori o trojici ljudi, zatvorenih u pećinu, koje je Allah spasio, zbog njihovih dobrih djela, koja je svaki od njih spomenuo u dovi, moleći tako Uzvišenog Allaha za spas iz bezizlazne situacije. Jedan od njih je spomenuo u da je imao radnike i da je jedan od njih otišao u nepoznatom pravcu prije nego je preuzeo zasluženu plaću, nakon čega je on obrnuo njegovu nadnicu, i zaradio veliki imetak, kojeg mu je kasnije u cjelosti isplatio zajedno sa osnovicom, kada je ovaj došao po svoju platu, i zbog toga je zaslužio Allahovu milost. Ovo mogu učiniti samo ljudi koji vjeruju u Allaha i koji posjeduju visoke moralne kvalitete. Osim toga, takvi se ljubazno ophode prema radnicima, ne opterećuju ih preko njihovih mogućnosti i ne optužuju ih za ono što nisu učinili, kako bi im uskratili nešto od onoga što im je ugovorom zagarantirano.

Radnik je, s druge strane, obavezan ispoštovati preuzete obaveze i u potpunosti izvršiti posao. Odgovoran je za ono što mu je povjereno i ne smije iznalaziti lažna opravdanja za nastale manjkavosti. Ovakav pristup obećava Allahov blagoslov u onome što zaradi za sebe i svoju porodicu.

Saff.ba

Islam

Muslimani imaju čudnu spremnost i potrebu za međusobne svađe i neslaganja, dok neprijatelji stežu obruč oko njih

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Šejh Muhamed Gazali, rekao je: ”Prije nekoliko stoljeća muslimani su izgubili osjećaj da su ummet s Božanskom poslanicom koju trebaju dostaviti svijetu i da će biti pitani za njeno dostavljanje i prenošenje na najljepši način, pred Allahom i pred ljudima.

Od ove velike zadaće i dužnosti odvraćaju ih razilaženja oko sekundarnih pitanja, međusobni sukobi, lični i kolektivni hirovi, zbog čega su se iscrpili i oslabili i zbog čega doživljavaju poniženje za poniženjem i poraz za porazom. 

Nedavno sam pročitao fetvu velikog imama, šejhul-Azhara, o propisu držanja ruku u toku namaza – da li ih treba vezati ili držati spuštene -, i šejh je izdao pravnu deciziju da je namaz ispravan u oba slučaja. Hvala Bogu što slučaj nije proslijeđen Međunarodnom sudu pravde i što je time spor oko tog pitanja prestao.

Muslimani imaju čudnu spremnost i potrebu za svađe i neslaganja, i oni ne prave razliku između prehlade i karcinoma, niti između nakupina masnoće i tumora.

Oni takođe imaju neobičnu sposobnost da ignorišu temeljne stvari i da umanjuju njihov značaj.

Ne znam koliko dugo će ovo stanje trajati, ali znam dobro da ih njihovi neprijatelji vrebaju u zasjedi i vrše opasne zavjere oko njih, prijeteći muslimanskoj sadašnjosti i budućnosti.” 

Saff.ba

Islam

Ko želi da bude u društvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nek’ popravi svoj ahlak

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan od pobožnjaka, rekao je: ”Ahlak je riznica s poklonima i koga Allah voli pokloni mu iz te riznice.”

A kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o tome šta ljude najviše uvodi u Džennet, rekao je: ”Bogobojaznost i lijep ahlak.”

Istinski ahlak ne znači da udjeljuješ onima oko tebe kad si zadovoljan, siguran i kad su ti sva prava ispunjena. Mjerilo lijepog ahlaka je da u svakoj situaciji ostaneš isti, da ostaneš postojan u svom lijepom ponašanju, u strpljivosti, u dobru i dobročinstvu, te da se izdigneš iznad besmislica i tričarija i kad si u najtežim situacijama.

Ljudi koji su moralna elita ne mijenjaju svoje osobine čak i ako se promijene njihova stanja i okolnosti.

Velikodušan ostaje velikodušan čak i ako je siromašan, dostojanstven ostaje dostojanstven čak i kad bude poražen, a dobročinitelj ostaje dobročinitelj i ako mu se učini nepravda i zulum.

Takvi svojim ahlakom obožavaju Allaha i njihove duše teže da budu što bliže Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jer ko god popravi svoj ahlak bliži je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Budi siguran da onaj ko pokvari svoj ahlak kažnjava samog sebe te kvari i upropaštava svoja djela. Istinski dobitnik je onaj koji, kad prestane disati i kad mu duša napusti tijelo, ne prestaju njegova dobra djela.

I znaj da ćeš, danas ili sutra, otputovati, ali će tragovi ostati, pa ostavi iza sebe ono što će ti osigurati lijep spomen u budućim generacijama. 

Saff.ba

Islam

Stanovnici kaburova bi voljeli da se mogu vratiti na dunjaluk da barem jedan dan ramazana provedu u ibadetu i dobrim djelima 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Opće je poznata stvar da ljudi ne znaju cijeniti blagodati dok ih ne izgube. Stoga nije čudo što mi žalimo za mladošću tek onda kad ostarimo, za zdravljem tek onda kad ga izgubimo, za voljenom osobom tek onda kad nas napusti i za slobodnim vremenom tek onda kad nas zatrpaju poslovi i obaveze.

Tako je i sa blagodati ramazana. Mnogi od nas ne shvataju vrijednost ramazana dok ga ne izgube, odnosno dok ne izgube svaku mogućnost i nadu da ga mogu provesti u ibadetu i dobrim djelima. A to znači da samo oni u kaburovima znaju istinsku vrijednosti ramazana, i kada bi muslimani koji su umrli imali mogućnost da se vrate na dunjaluk, bez sumnje bi nam rekli: ”Ne trošite ni sekundu ramazanskog vremena uzalud!” Jer, oni znaju šta znači i koliko je vrijedna svaka sekunda, a kamoli sat, dan ili sedmica, mubarek ramazana. 

Ibn Redžeb el-Hanbeli, rekao je: ”Najveća želja i cilj onih u kaburovima je da mogu barem sat vremena ponovo živjeti da nadoknade ono što su propustili od pokajanja i dobrih djela, dok oni koji su još uvijek na ovome svijetu upropaštavaju svoj život i on im prolazi u nemaru i grijesima.” (Ibn Redžeb, Letaiful-me'arif, str. 339.)

Prenosi se da je jedan čovjek došao do mezarja i učio dove za mrtve, zatim se odmakao i klanjao dva rekata, a onda legao da spava. U snu je vidio jednog od umrlih ljudi iz tog mezarja, koji mu je rekao: ”O čovječe, vi radite a ne znate (šta vas čeka), a mi znamo, a nismo u mogućnosti da radimo. Kada bih mogao upisati tvoja dva rekata u knjigu mojih dobrih djela, draže bi mi bilo od dunjaluka i svega što je na njemu.” (Zejnuddin el-Ma'beri, Isti'dad lil-mevti ve sualul-kabri, str. 31.) 

Ibnul-Dževzi je rekao: ”Allaha mi, ja sam ubijeđen kad bi stanovnici kaburova imali mogućnost da nešto požele, da bi poželjeli barem jedan dan ramazana.” (Et-Tebsire, II/78.)

Zašto bi baš poželjeli jedan dan ramazana? Pa, zato što je to odabrani mjesec u kojem se dobra djela umnogostručavaju, a samim tim i nagrada za njih. 

Poznati islamski učenjak iz generacije tabiina, Ibrahim en-Neha'i, govorio je: ”Jedan dan posta u ramazanu bolji je od hiljadu drugih dana posta, jedan tesbih (izgovaranje riječi: subhanallah) u ramazanu, vrjedniji je od hiljadu tesbiha mimo ramazana i jedan rekat namaza u ramazanu vrjedniji je od hiljadu rekata mimo ramazana.” (Letaiful-me'arif, str. 151.)

Prenosi se da je Hasan el-Basri prošao pored dženaze sa čovjekom za kojeg je znao da je nemaran prema životu, pa mu je rekao: ”Šta misliš šta bi sad poželio ovaj umrli?” Čovjek je odgovorio: ”Poželio bi da se vrati na ovaj svijet da se pokaje i popravi svoju poputninu za Ahiret.” Tada mu je Hasan el-Basri rekao: ”Pa, budi onda taj čovjek.”

Zato iskoristimo preostale dane ramazana u ibadetu i dobrim djelima, ne budimo nemarni i ne dozvolimo da dočekamo Bajram kajući se zbog još jedne propuštene prilike, već radujući se što smo iskoristili tu priliku i proveli ramazan u pokornosti Allahu, u postu, namazu, zikru, intezivnom učenju Kur'ana, udjeljivanju sadake i unošenju radosti u ljudska srca

Saff.ba

Islam

Ramazanska pitanja: post bez sehura

PITANJE: Esselamu alejkum we rahmetullah we berekatuhu! Je li post valjan ukoliko se prespava sehur?

ODGOVOR: Ve alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Post bez sehura je ispravan, s tim da je to sunnet Poslanika, sallahu alejhi ve sellem i u njemu je berićet, pa bi ga svaki Musliman trebao praktikovati. Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.‘” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.).

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji sehur vjernika su datule.” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237) U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Sehurite, pa makar gutljajem vode.”.

Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096) Allah najbolje zna.

Mr. Osman Smajlović