Islam

30 PROPISA RAMAZANSKOG BAJRAMA u kratkim crtama

30 PROPISA RAMAZANSKOG BAJRAMA u kratkim crtama

1 – nije propisano obilježavati noć uoči bajrama posebnim novim ibadetima, osim učenja tekbira;
2 – ramazanski bajram ima samo jedan dan;
3 – bajram-namaz se klanja 1. dana mjeseca ševvala (po viđenju mlađaka), a vrijeme namaza nastupa 15-tak minuta nakon izlaska sunca i traje sve do vremena podne namaza;
4 – bajram namaz može se klanjati sutradan, ako se prvog dana ispusti iz opravdanog razloga;
5 – onaj ko propusti bajram-namaz u džematu, može ga klanjati sam kod kuće, onako kako se klanja u džematu;
6 – bajram-namaz po većini učenjaka nije obavezan, nego pritvrđeni sunnet, a neki su mišljenja da je vadžib;
7 – pohvalno je da bajramu prisustvuju i žene, ali pod uslovom da budu propisno i čedno obučene, u ispravnom hidžabu, bez upotrebe mirisa i ukrasa;
8 – pohvalno je bajram klanjati na musalli, tj. van grada na otvorenom, ali ispravno je klanjati i u džamijama;
9 – pohvalno je otići na bajram okupan, u lijepoj odjeći, namirisan, vedrog lica i raspoložen;
10 – od sunneta je otići jednim putem na bajram-namaz, a vratiti se drugim;
11 – pohvalno je nešto pojesti ili popiti nakon sabah-namaza, a prije klanjanja bajrama, da bi se prekinuo ibadet obaveznog posta;
12 – prvo se klanja bajram-namaz, pa se onda drži hutba;
13 – nije propisano učiti ezan, niti ikamet za bajram-namaz;
14 – ne postoje namaz sunneti prije, niti poslije bajram-namaza;
15 – bajram-namaz ima dva rekata, kao obični namaz, osim što se na prvom rekatu donese sedam tekbira (poslije početnog tekbira i namaske dove i prije učenja) uz dizanje ruku, a na drugom rekatu pet tekbira (poslije tekbira za ustajanje, a prije učenja) uz dizanje ruku;
16 – dodatni tekbiri su sunnet i ispravan je namaz ako bi imam nekoliko tekbira ostavio/zaboravio ili sve dodatne tekbire;
17 – nema posebnog zikra između dodatnih tekbira;
18 – pohvalno je da imam uči naglas na bajram namazu;
19 – od sunneta je učiti na prvom rekatu nakon El-Fatihe suru El-E'ala, a na drugom suru El-Gašije; ili na prvom suru Kaf, a na drugom El-Kamer, a ispdavno je učiti bilo koji odlomak iz Kur'ana;
20 – nije propisano učiti zikr poslije bajram namaza, osim 3 puta “estagfirullah” i “Allahumme ente-s-selâmu ve minke-s-selâmu, tebârekte ja zel-dželâli vel-ikrâm”;
21 – pohvalno je prisustvovati bajramskoj hutbi do kraja;
22 – nema smetnje čestitiati drugima bajram i odgovoriti na čestitku, bilo kakvom lijepom čestitkom, ali najbolje je koristiti čestitku koja se prenosi od ashaba: “Tekabbelellahu minna ve minkum”;
23 – bajram je dan slavljenja i spominjanja Uzvišenog Allaha i zahvalnosti Njemu na blagodatima, pa je pogrešno provoditi ga u gafletu, nemaru, grijesima, tračanju i svemu drugom što srdi Allaha;
24 – propisano je radovati se na dan bajrama, jesti i piti halal opskrbu, ali u granicama umjerenosti;
25 – dozvoljeno je ženama prilikom slavlja da koriste deff na dan bajrama;
26 – zabranjeno je postiti za bajram, a dozvoljeno je odmah sutradan (2. dana ševvala) početi s napaštanjem ili postom šest dana ševvala;
27 – posjeta mezarima u danima bajrama suprotna je propisanoj radosti;
28 – nije dozvoljeno radi zauzetosti bajramskim sijelima ostavljati namaze u džematu, a kamoli nikako ne klanjati farz namaze;
29 – pogrešno je i kontradiktorno klanjati bajram-namaze, a zapostavljati obavezne farz-namaze;
30 – obaveza je uručiti sadakatul-fitr siromasima prije klanjanja bajram-namaza.

🤲🏻 Molim Allaha da ukabuli ibadete od svih nas, da nam oprosti grijehe i uvede nas u Džennet! 🤲🏻

Amir Smajić

Islam

Sadakatul fitr (vitre): Kome se, kada, gdje i kako daje vitre

Uzvišeni Allah propisao je da se na koncu ovog mjeseca, prije bajram-namaza, izdvoji sadekatul-fitr (zekatul-fitr, vitre, op.PV). Stoga ćemo govoriti o mudrosti, vrsti, količini, vremenu obaveznosti, izdvajanju i udjeljivanju, mjestu i propisima vezanim za sadekatul-fitr.

O propisu sadakatul-fitra (zekatul-fitr, vitre)

Što se tiče propisa, sadakatul-fitr je obaveza koju je propisao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i koju moraju izvršiti svi muslimani. Shodno tome, ono što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi ili učini obaveznim, ima isti status kao i ono što Uzvišeni Allah naredi ili učini obaveznim. Kaže Uzvišeni Allah:
“Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.”[1]
“Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacit ćemo ga u Džehennem – a užasno je on boravište!”[2]
“Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava.” [3]

Ko je obavezan dati sadakatul-fitr

Sadekatul-fitr je obaveza svakom muslimanu, i maloljetnom i punoljetnom, i muškarcu i ženi, i slobodnom i robu.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sadekatul-fitr u ramazanu, četiri pregršti datula ili ječma, za svakog roba i slobodnog, muškarca i ženu, maloljetnog i punoljetnog muslimana.”[4]
Sadekatul-fitr nije obavezno izdvajati za plod u majčinoj utrobi, ali ako se izdvoji dobrovoljno, u tome nema smetnje. Vođa pravovjernih Osman, radijallahu anhu, imao je običaj izdvajati sadekatul-fitr i za dijete u majčinoj utrobi. Musliman je obavezan izdvojiti zekatul-fitr za sebe, ali i za one koje je obavezan izdržavati: supruga i bližnji, ako oni nisu u stanju da izdvajaju sami za sebe, ali ako su u stanju, preče je da sami za sebe izdvoje, jer su i oni time obavezani u osnovi.
Osoba koja nema imetka, nije obavezna izdvojiti sadekatul-fitr, ali osoba koja posjeduje imetak koji prelazi preko onoga što joj je potrebno za troškove u danu i noći Bajrama obavezna je izdvojiti sadekatul-fitr, ali ako ne posjeduje dovoljno sredstava, onda će izdvojiti barem četiri pregršti (namirnica), radi riječi Uzvišenog:
“Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, bit će ti koji će uspjeti”[5] ,
i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ako vam nešto naredim, uradite to koliko ste u stanju.”[6]

Mudrost propisivanja sadakatul-fitra

Što se tiče mudrosti propisivanja sadekatul-fitra, više je nego očita, jer je sadekatul-fitr dobročinstvo prema siromasima, koje im olakšava da zajedno sa bogatašima podijele sreću i veselje u danima Bajrama, bez potrebe da traže od drugih. Udjeljivanjem sadakatul-fitra do izražaja dolazi svojstvo plemenitosti i jednakosti, i čišćenje postača od manjkavosti, grijeha i ružnih postupaka koje je uradio u toku posta. Sadekatul-fitrom također se javno ispoljava zahvala Allahu na blago-dati kojom je počastio one koji su ispostili, u namazu proveli i raznim dobrim djelima ispunili mjesec ramazan.
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sadekatul-fitr kao čišćenje za postača od ružnih postupaka i grijeha, i kao hrana za siromahe. Onaj ko sadekatul-fitr izdvoji prije bajram-namaza, bit će mu primljen, a onaj ko ga izdvoji nakon bajram-namaza, brojat će se kao obična sadaka.”[7]

U čemu se daje sadakatul-fitr

(Sadakatul-fitr se daje u namirnicama, op.PV). Što se tiče vrste namirnica koju je obaveza izdvojiti, misli se na namirnice koje u ishrani koriste ljudi, kao: datule, pšenica, riža, suhe grožđice, mlijeko u prahu i dr. U dva Sahiha prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je u svrhu sadekatul-fitr u ramazanu izdvojiti četiri pregršti datula ili ječma.” Otuda što je ječam u to vrijeme bio osnovna hrana, kao što kaže Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu:
“Za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Bajrama izdvajali smo četiri pregršti hrane, a hrana nam je bila: ječam, suhe grožđice, suha pavlaka, i datule.”[8]

U čemu nije dozvoljeno dati sadaktul-fitr

Sadekatul-fitr nije dozvoljeno izdvajati u hrani za stoku, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao sadekatul-fitr kao hranu za siromahe, a ne za stoku. Također je neispravno da se iz-dvaja u odjeći, prekrivačima, posuđu, namještaju, i svemu drugom mimo hrane, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se izdvoji u prehrambenim namirnicama, stoga nije dozvoljeno da se izdvaja suprotno onome što je odredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Također, neispravno je izdvajati i novac u vrijednosti hrane, zato što je to suprotno naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Vjerodostojno se prenosi od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko uradi djelo koje nije u saglasnosti sa našom vjerom, bit će mu odbijeno – odbačeno”, a u drugoj predaji: “Ko u našu vjeru uvede ono što nije od nje, bit će mu odbijeno – odbačeno.”[9]
Sadekatul-fitr nije dozvoljeno izdvajati u novcu i zato što je to suprotano postupku ashaba, radijallahu anhum, koji su izdvajali četiri pregršti hrane, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Oporučujem vam moj sunnet – praksu, i sunnet ispravnih, upućenih, halifa nakon mene”, ali i zato što je sadekatul-fitr ibadet za koji je tačno određeno kojom se vrstom (namirnica) postiže, stoga je neis-pravno izdvajati sadekatul-fitr u drugoj vrsti (namirnica) isto kao što je i neispravno izdvajati mimo tačno određenog vremena.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je da se u svrhu sadekatul-fitra izdvaja nekoliko vrsta namirnica, čija se vrijednost većinom razlikuje, što upućuje na to da se izdvajanje u vrijednosti uzima u obzir, odredio bi četiri pregršti određenih namirnica i dozvolio izdvajanje i drugih namirnica u istoj vrijednosti. Također, izdvajanje u novcu suprotstavlja se činjenici da je Ramazanski bajram javni blagdan, tako da kada bi se sadekatul-fitr davao u novcu, to bi više nalikovalo na tajno udjeljivanje, a kada se daju četiri pregršti namirnica, tada se smatra javnim činom, vidljivim i poznatim, i malom i velikom, među muslimanima. Na ovaj način svi zajedno posmatraju vaganje i podjelu hrane po ulicama, upoznavajući jedni druge sa tim propisom, za razliku od davanja sadekatul-fitra u novcu za koje bi znali samo onaj koji udjeljuje i onaj koji uzima.

Koliku količinu namirnica izdvojiti za sadakatul-fitr

Što se tiče količine, obavezno je izdvojiti četiri pregršti po mjeri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čija težina iznosi dva kilograma i četrdeset grama (2,40 kg) kvalitetne pšenice, stoga onaj ko želi da zna tačnu zapreminu četiri pregršti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neka izvaga dva kilograma i četrdeset grama dobre pšenice i stavi u posudu, koju će ta kilaža napuniti do vrha, i neka onda sa tom posudom mjeri šta hoće.
U koje vrijeme se daje sadakatul-fitr

Što se tiče vremena, sadekatul-fitr postaje obavezan nakon zalaska sunca u noći uoči Bajrama. Stoga, onome ko dočeka taj trenutak postaje obavezno izdvajanje sadekatul-fitra, a onome ko ne dočeka, nije obavezno. Dakle, ako bi čovjek umro čak i nekoliko minuta prije zalaska sunca, ne bi bilo obavezno za njega izdvojiti sadekatul-fitr, a ako bi umro nekoliko minuta nakon zalaska sunca, u tom slučaju bilo bi obavezno izdvojiti njegov sadekatul-fitr. Ako bi se dijete rodilo nekoliko minuta nakon zalaska sunca, ne bi bilo obavezno izdvojiti za njega sadekatul-fitr, nego samo pohvalno kao što smo spomenuli, ali ako bi se rodilo nekoliko minuta prije zalaska, bilo bi obavezno izdvojiti za njega. Zalazak sunca u noći uoči Bajrama je vrijeme kada sadekatul-fitr postaje obaveznim, jer se time prekida ramazanski post, i zato je nazvan ”sadekatul-fitr” od riječi ar. ‘el-fitr’ (jesti, mrsiti se), tako da je ovaj propis sa time i povezan.
Što se tiče vremena izdvajanja i podjele, postoje dva vremena: pohvalno i dozvoljeno vrijeme.
1) Pohvalno vrijeme je na bajramsko jutro, ali prije obavljanja bajram-namaza, radi predaje koja se navodi kod Buharije u Sahihu od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: “Za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Bajrama izdva-jali smo četiri pregršti hrane”, i radi predaje od Ibn Omera, radijallahu anhu-ma, u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se sadekatul-fitr podijeli prije odlaska ljudi na bajram-namaz. Hadis su zabilježili Muslim i drugi. Otuda je bolje malo odgoditi klanjanje bajram-namaza kako bi ljudi imali više vremena za podjelu sadekatul-fitra.
2) Dozvoljeno vrijeme je dan ili dva prije Bajrama. U Sahihu Buharije prenosi se od Nafije da je rekao: “Ibn Omer je izdvajao sadekatul-fitr za malog i velikog, čak je izdvajao i za moju djecu. Davao ga je onima koji su željeli da ga prime, a bilo bi im uručivano dan ili dva dana prije prekida posta.”

Da li je dozvoljeno odgoditi sadakatul-fitr nakon bajram-namaza

Nije dozvoljeno odgađati davanje sadekatul-fitra nakon bajram-namaza, a u slučaju da čovjek neopravdano odgodi davanje fitra, ne bi mu bilo primljeno, zato što je taj postupak suprotan naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a prethodio je hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da će onome koji udijeli prije namaza biti primljeno kao sadekatul-fitr, a onom koji udijeli nakon namaza kao obična sadaka. Međutim, ako bi odgodio sa opravdanim razlo-gom, onda nema smetnje, i to se tretira kao kada bi bio na putovanju bez ičega što može izdvojiti u svrhu sadekatul-fitra, ili ako ga izdvoji, nema kome udijeliti, ili ga obavijest o nastupu Bajrama iznenadi tako da nije u mogućnosti udijeliti prije bajram-namaza, ili angažira neku osobu da ona za njega udijeli pa ta osoba zaboravi. Dakle, u navedenim slučajevima nema smetnje da se sadekatul-fitr podijeli nakon Bajrama, jer postoji opravdanje za odgodu podjele.

Šta ako ne nađem osobu kojoj sam naumio dati vitre

Obaveza je da sadekatul-fitr stigne do onoga ko ga zaslužuje prije bajram-namaza. Ako čovjek naumi da sadekatul-fitr dadne nekoj osobi, pa ne bude u mogućnosti da je pronađe, u tom slučaju dat će drugoj osobi koja ga zaslužuje, i neće odgađati podjelu preko propisanog vremena.

Smije li se sadaktul-fitr poslati u druga mjesta ili se daje samo u mjestu življenja

Što se tiče mjesta, podijelit će ga siromasima koji žive u njegovom mjestu boravka, u vremenu kada je obavezan udijeliti, svejedno boravio tu privremeno ili stalno, a dozvoljeno je poslati sadekatul-fitr u druga mjesta u kojima žive muslimani, pogotovo ako su časna mjesta kao Mekka i Medina, ili su siromasi koji u njima žive potrebniji. Ako živi u mjestu u kojem nema osoba kojima je potrebno dati sadekatul-fitr, ili ih on ne zna, zadužit će nekoga da podijeli za njega u mjestu gdje ima potrebnih.

Kome se daje sadaktul-fitr

Što se tiče onih kojima se daje sadekatul-fitr: siromasi i oni koji imaju velike dugove koje nisu u stanju izmiriti, bit će im udijeljeno shodno njihovoj potrebi. Dozvoljeno je podijeliti sadekatul-fitr na više osoba, a dozvoljeno je i više sadekatul-fitra dati jednoj osobi, zato što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio količinu koja se daje, ali nije odredio broj osoba kojima se daje. Dakle, ako bi skupina ljudi sakupila svoj sadekatul-fitr u jednu posudu, nakon što su pretho-dno izmjerili, i iz nje neodređeno udjeljivali – to bi im bilo dovoljno i ispravno, međutim dužni su obavijestiti siromaha koji uzima, da ne znaju količinu koju mu udjeljuju, kako ga to ne bi obmanulo pa da i on podijeli istu količinu a da nije svjestan da li je ispunjena obavezna količina. Jer, siromahu je dozvoljeno, kada primi sadekatul-fitr, da ga podijeli za sebe ili nekoga od svoje porodice, ali kada izmjeri dobi-venu količini ili ako ga davalac obavijesti da je tačno izvagano.
Allahu naš, nadahni nas da ti izvršavamo pokornosti onako kako si Ti zadovoljan, očisti naše duše, riječi i djela, i udalji nas od neispravnog vjerovanja, riječi i djela – doista si Ti mnogo plemenit. Neka je Allahov salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
Autor: Šejh Muhammed ibn Salih el Usejmin
Napomena: Podnaslovi su od Puta vjernika, a članak je prvi put objavljen jula mjeseca 2015. godine
Fusnote:

1] Prijevod značenja En-Nisa’, 80.
[2] Prijevod značenja En-Nisa’, 115.
[3] Prijevod značenja El-Hašr, 7.
[4] Muttefekun alejhi.
[5] Prijevod značenja Et-Tegabun, 16.
[6] Muttefekun alejhi.
[7] Hadis bilježe Ebu Davud i Ibn Madže.
[8] Buharija.
[9] Hadis je zabilježio Muslim, a osnova mu je u dva Sahiha.

Putvjernika.com

Islam

Halid ibn Velid – vojskovođa koji nikada nije izgubio bitku a čije je i povlačenje iz bitke Allahov Poslanik nazvao pobjedom 

Piše: Muhamed Dželal el-Kassas /Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Životopis (siru) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pročitao sam skoro dvadeset puta. Doživljavam je kao bašču prepunu mirisnog cvijeća, kao bistri i pitki izvor i kao bratstvo s kojim osjećam neopisivu povezanost i bliskost. Ličnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov životopis, kao i životopis njegovih ashaba, teško mi napuštaju um.  Razmišljam o njima i zamišljam ih dok su u džamiji, na ulici, u svojim kućama među svojim porodicama, dok se suočavaju sa neprijateljem kao istinski misionari, ali i kao neustrašivi lavovi, dok skrušeno na ruk'u i sedždu padaju pred svojim Gospodarom i dok uče ajete iz Allahove Knjige.
Kao i mnogi drugi, i ja sam se posebno zadržavao kod određenih situacija i nekih ličnosti, i koliko sam samo dugo zastajao pokušavajući vizualizirati određene događaje i prizore kao da to gledam uživo: njihov namaz, halke zikra nakon sabahskog i akšamskog namaza, siromašne muslimane koji su živjeli na sofama, tržnicu, medinske puteve i staze na kojima su jedni druge sretali, nasmijano mubarek lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok govori ashabima, a oni ga smjerno slušaju kao da su im ptice na glavama.
Mnogo sam čitao i razmišljao o Halidu ibn Velidu, radijallahu anhu, i primijetio sam kod njega ono što možda drugi nisu. Jer, većina govori i piše o njegovoj hrabrosti, junaštvu i osvajanjima, ali ja sam u ovoj velikodušnoj, plemenitoj, darovitoj, poštovanoj i uglednoj ličnosti vidio neke druge dimenzije.
Smjelost u donošenju neuobičajenih odluka u odsudnom trenutku
Prva stvar koja se ističe u ličnosti Halida ibn Velida bila je veličanstvena transformacija i preobražaj njegove ličnosti. Njegov prelazak iz nevjerstva u vjerovanje sa velikodušnošću i u potrazi za istinskim vođstvom. Naime, Halid je nakon primirja na Hudejbiji bio na čelu mušričke vojske, i već tada mu je bilo jasno da se situacija odvija u korist Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je u jednom trenutku poželio da se pridruži toj skupini ljudi koji znaju njegovo porijeklo i lične sposobnosti, i koji će mu dati mjesto koje mu i dolikuje.
Misli su mu navirale poput bujice, i kad god bi mu se pojavila određena ideja nije bio siguran je li ispravna ili nije. U takvom stanju došlo mu je pismo od brata Velida, koji je ranije primio islam, u kojem ga obavještava da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, raspitivao za njega, govoreći: ”Ako bi nam se pridružio ukazali bismo mu poštovanje i dali bismo mu prednost nad drugima.” Da, plemenitost poznaje samo plemeniti, čiji ahlak je dosegao nebeske visine.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je i dočekao Halida na najljepši način, a Halid je s radošću prihvatio njegov poziv i pozicionirao se tamo gdje mu i priliči, u prvim redovima mudžahida, jer Halid je bio oličenje istinskog borca i vojskovođe. Njegova ličnost se promijenila putem poslaničke velikodušnosti i lijepog ahlaka, a možda bi, da je naišao na sablju i grubost, odbio poziv, uzoholio se i završio u džehennemskoj vatri. Gdje su među nama oni koji poznaju ljudske kvalitete i vrijednosti i koji se ljudima obraćaju onako kako im dolikuje?
Tako je Halid ibn Velid našao istinski smiraj u muslimanskoj zajednice, u društvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, a zatim je započeo njegov stvarni napredak.
U jednom svom tekstu pisao sam o utjecaju vjere na izgradnju ličnosti prateći upravo ličnost Halida ibn Velida u brojnim situacijama: prije islama (Bitka na Uhudu i na Hendeku) i nakon primanja islama: Bitka na Mu'ti, Devmetu Džendel, rat protiv otpadnika i osvajački pohodi.

U ovom tekstu želim se osvrnuti na još jednu dimenziju u ličnosti Halida ibn Velida, a to je sloboda misli i smjelost da se donese odgovarajuća odluka, čak i ako je to u suprotnosti sa onim što se može smatrati konstantom.
Halid ibn Velid je prešao na islam u mjesecu saferu (drugi mjesec hidžretskog kalendara) osme godine po Hidžri, a Bitka na Mu'ti bila je u petom mjesecu (džuma'de-l-ula), odnosno, tri mjeseca nakon Halidovog prelaska na islam. On u toj bici nije bio među ashabima koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imenovao za komandante, već je bio obični vojnik, koji je, tek nakon pogibije svih komandanata, preuzeo zastavu i komandu, i nije oklijevao da poduzme potrebne mjere za povlačenje muslimanske vojske.
On je neustrašivi junak, on je komandant konjanika i jedan od njih, on je Halid ibn Velid koji je netom primio islam i koji nikad nije znao za povlačenje. Ova situacija pozivala je na postojanost i hrabrost, pogotovo jer je mjesec dana udaljen od Medine i u neprijateljskoj zemlji, pa gdje će pobjeći sa muslimanskom vojskom?!
No, i pored svega toga, on je uključio svoj um donoseći odluku suprotnu od onoga što je bilo ustaljena praksa. Povukao se i nije nimalo oklijevao.
Njegova ličnot se suprotstavila onome što se očekivalo iz konteksta stanja ashaba i njihovog poimanja džihada, ali i iz konteksta samog Halida. I što je još čudnije, uprkos neobičnosti čina i njegove novosti, niko se od ashaba nije usprotivio. Nije došlo do svađe niti je neko između njih istupio, govoreći: ”Ostajemo ovdje dok ne izginemo.” Svi prisutni su pokazali fleksibilnost i taj postupak je još podržan Objavom i riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je povlačenje muslimanske vojske, odnosno čuvanje muslimanskih snaga, nazvao pobjedom. Blagoslovio je Halidov idžtihad (lični intelektualni napor) i odlučnost, i ni jednom riječju se nije raspravljalo o tome da je Halid odstupio od uobičajenog.
Ili će biti tako ili me razriješite dužnosti komandanta
Nakon preseljenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr je izabran za halifu muslimana. Hazreti Ebu Bekr, radijallahu anhu, volio je Halida i davao mu je prednost nad ostalim u borbama i nije ga nikada smijenio sa pozicije koju mu je dodijelio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 
Međutim, Halid ibn Velid je u toku osvajanja uveo inovaciju prilikom podjele ratnog plijena, pa je mudžahidima koji su se isticali u borbama davao više od onoga što je za njih zakonski određeno. Ebu Bekr i Omer su se mnogo puta suprotstavljali takvoj raspodjeli, ali Halid nije odustao. Njegov odgovor bio je: ”Ili će biti tako ili me razriješite dužnosti komandanta (emira).”
Halifa Ebu Bekr je vagao između Halidovog kršenja načina raspodjele plijena i njegove sposobnosti da vodi vojnike u bitkama, pa ga je zadržao na poziciji komandanta. I to je ono što je hazreti Omera najviše mučilo kod Halida ibn Velida i zbog čega ga je na koncu i smijenio čim je postao halifa. U vezi s tim, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje i drugi učenjaci izjavili su da je u svemu sa čime se Omer nije slagao sa Ebu Bekrom, Ebu Bekr bio u pravu.

Na šta ovdje želim skrenuti pažnju? Naime, poenta je ovdje pokazivanje visoke fleksibilnosti časnih ashaba, koja je u ovom slučaju došla do izražaja u Halidovoj smjelosti i Ebu Bekrovom razumijevanju. Dakle, ne radi se ovdje ni o kakvoj krutosti i ravnodušnosti, već o budnosti i smirenosti, spoju blagosti i žestine, fleksibilnosti i odlučnosti, te mentalitetu koji potiče i raspaljuje plamen razmišljanja i konstruktivne rasprave. A konstanta je pomaganje vjere i težnja da se čini dobro i koristi ljudima.

Tomovi knjiga napisani su o hazreti Omerovom idžtihadu i donošenju odluka nakon njegovih razmišljanja o razvoju događaja, kao što je to radio i hazreti Osman, i hazreti Alija. Biografije četvorice pravednih halifa predstavljaju cjeloviti praktični model u da'vi i upravljanju državom, a fleksibilnost je kod njih bila povezana s postizanjem legitimnog općeg interesa, a ne s ostvarivanjem ličnog interesa, kao što je slučaj sa mnogim današnjim muslimanima i njihovim vođama, kod kojih dominiraju lični i stranački interesi i koji misle da podrška određenoj ličnosti i stranci znači ujedno i podrška islamu.

Kada ispred sebe stavite budnost, odlučnost i fleksibilnost Ebu Bekra, Omera, Halida i općenito ashaba, i kako je to doprinijelo jačanju i učvršćivanju islama i islamskog šerijata, i fleksibilnost današnjih muslimana i muslimanskih vođa, a koja podrazumijeva eliminaciju protivnika i onih muslimana koji drugačije misle, te iznova razmislite o tome šta je uzrok tolike razlike, vjerovatno ćete se složiti sa mnom da se razlog krije u imanskoj izgradnji ličnosti, u tome koliko vremena provodimo za ”sofrom” Milostivog svaki dan i koliko je jaka naša veza sa Allahom?

Ebu Bekr, Halid ibn Velid i ostali ashabi nisu svojim idžtihadom i tumačenjem, svojom fleksibilnošću i ”ustupcima”, tražili olakšice i nisu činili ustupke na račun islama i općeg muslimanskog interesa, već su ustrajno i odlučno radili na iskorijenjivanju zablude i učvršćivanju i afirmaciji istine, dok fleksibilnost i ustupci mnogih današnjih muslimanskih vođa znače oranje i pripremanje zemlje vlastitim rukama da u nju svoje otrovno sjeme zasiju oni koji ratuju protiv Allaha i Njegovog Poslanika. 

Saff.ba

Islam

I za neznatnu sadaku koju udijeli, čovjek traži najveće stepene u Džennetu

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Važna pravila u odgoju: Ne koristim bič sve dok mi pomaže glas, a ne koristim glas sve dok mi pomaže ćutanje. 

– Tražimo po džepovima najmanje novčanice da bi smo udijelili sadaku, a zatim molimo Allaha da nam podari najveće stepene u Džennetu. Kako je naše davanje skromno i neznatno, a kako su nam želje i zahtjevi veliki. 

– Kad si sretan, ideš kod osobe koju najviše voliš, a kad si tužan, ideš kod osobe koja tebe najviše voli. Kako bi bilo lijepo da se u oba slučaja radi o istoj osobi.

– Neki ljudi vole dobru knjigu makar njezine korice bile jednostavne i neprivlačne, a neki ljudi vole atraktivne korice makar sadržaj knjige bio prazan. Ne dozvoli da te naslovnica zavara pa da zapostaviš sadržaj knjige, jer je to samo kozmetika. 

– Nisu svi koji traže izvinjenje krivi i nemoćni. Izvinjenje je rijetka osobina koju možete pronaći samo kod poštenih ljudi.

– Kada vidiš državu čiji su heroji u grobovima, njene patriote u zatvorima a njeni lopovi u vladarskim palatama, pozdravi se sa ovim svijetom.  

– Zapadnjaci nisu genijalci, niti smo mi glupi. Oni samo podržavaju svog gubitnika dok ne uspije, a mi se borimo protiv naših uspješnih ljudi sve dok ne dožive neuspjeh.

Saff.ba

Islam

Muslimanski vojskovođa kojeg je Allahov Poslanik, a.s., u snu obradovao pobjedom

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Imam Ez-Zehebi je u svom remek djelu Sijer el-e'alam en-nubela’, zabilježio predaju u kojoj se navodi da, kada su krstaši došli sa svojom vojskom u Dumjat, Nuruddin ez-Zenki je nastavio svoj post dvadeseti dan i svaki dan se iftario samo vodom. Njegovo tijelo je bilo oslabljeno i potpuno iscrpljeno, ali su ljudi osjećali toliko strahopoštovanje prema njemu da mu niko nije imao snage reći: ”Budi blag prema sebi!”
Njegov šejh Jahja vidio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u snu, koji mu je rekao: ”O Jahja, obraduj Nuruddina odlaskom krstaša (Franaka) iz Dumjata.”
Jahja je rekao: ”Allahov Poslaniče, možda mi neće vjerovati!”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ”Reci mu da je znak za to ‘Dan Harima’.”
(Bitka kod Harima (Harenc) vođena je 12. augusta, 1164. u Harimu u Šamu između muslimanske vojske koju je predvodio Nuruddin ez-Zenki i krstaških snaga sačinjenih od vojske okruga Tripoli, Kneževine Antiohije, Bizantijskog carstva i Jermenije. Nuruddin ez-Zenki je u ovoj bici izvojevao veličanstvenu pobjedu zarobivši većinu vođa savezničke krstaške vojske.)
Kada su ujutro klanjali sabah-namaz, šejh Jahja rekao je Nuruddinu: ”Hoćeš li da ja govorim ili ćeš ti govoriti?” 
Nuruddin mu je rekao: ”Govori ti!” 
Šejh Jahja, rekao mu je: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šalje ti radosnu vijest o odlasku Franaka (krstaša) iz Dumjata, a znak je ‘Dan Harima’. Reci mi šta je to ‘Dan Harima’?”
Nuruddin mu je rekao: “Kada smo se, u Bici kod Harima, sreli sa neprijateljskom vojskom, uplašio sam se za islam, pa sam se izdvojio iz vojske i pao na sedždu, učeći dovu: ‘O moj Gospodaru i Zaštitniče, ovo je dova Tvog siromašnog roba, Nuruddina! Islam je Tvoja vjera, a ovo je Tvoja vojska (vojska koja se bori za islam), pa učini danas ono što dolikuje Tvojoj uzvišenosti i plemenitosti!”’
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Nakon poslanstva neće ostati ništa osim radosnih vijesti (el-mubešširat).”
Rekli su: “O Allahov Poslaniče, šta su to radosne vijesti?”
Rekao je: ”Lijepi snovi koje će čovjek vidjeti ili će ih neko drugi za njega vidjeti (sanjati).”
Mi smo danas iskušani sa dvije kategorije ljudi, od kojih ni jedna ne daje istinitim snovima mjesto koje im pripada. Prva kategorija živi u snovima i napušta stvarnost, i ona svoj život i nade bukvalno temelji na snovima, a druga kategorija u potpunosti odbacuje istinite snove i njihovu bilo kakvu vezu sa stvarnim životom.
Istina nije ni kod jednih ni kod drugih, nego u umjerenosti u kojoj nema ni pretjerivanja, ali ni poricanja. Ne znam kako musliman može negirati istinite i lijepe vizije u snu kad uči Kur'an i poznaje događaj vezan za Jusufa, alejhi selam, i njegov san, i Ibrahima, alejhi selam, koji je u snu dobio Allahovu naredbu da žrtvuje svog sina Ismaila, te da su snovi bili dio objave Allahovih poslanika.

Ali, sa druge strane, Jusuf, alejhi selam, nije sebe zarobio snom u kojem je vidio kako mu Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda čine sedždu (naklon), već je živio svoj život kao da nije ni sanjao taj san. On se uključio u političku scenu tadašnjeg Egipta i razvio genijalan plan da spasi narod od sedam gladnih godina kakve Egipat nije doživio, a na kraju se ostvario i njegov san od prije mnogo godina.

Mi kao muslimani ne živimo u snovima, ali ih i ne poričemo, već im dajemo mjesto koje im je dao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvavši ih ”radosnim vijestima”. Dakle, to su samo radosne vijesti i ništa više. 

Saff.ba