Islam

Allah uslišava dove za roditelje

Ovo mi se desilo prvoga dana ramazana. Moj otac je imao srčani udar, u džamiji. Odvezli su ga u bolnicu, a ja sam požurila da stignem tamo što prije. Kada sam stigla, gledala sam u svoga oca, bio je tako lijep, pa čak iako je bio starac. To je bio čovjek koji se brinuo o meni, mijenjao moje pelena kada sam bila dijete. Vodio me je u školu, trudio se oko mene što je najbolje mogao, udovaljao je svim mojim dječijim željama. Međutim, toga dana sam shvatila da sam bila grozna kćerka! Tada sam donijela dovu Uzvišenome Allahu, i rekla sam:…

‘O Allahu, molim te da mu produžiš život kako bi ja mogla da mu uzvratim svo ono dobričinstvo koje je on meni pružio!’ Uzvišeni Allah mi je uslišao tu dovu, moj otac se je probudio Allahovom voljom. Živio je još četiri mjeseca. U ova četiri mjeseca njegovog života, trudila sam se da što više učinim za njega. Kuhala sam mu, čistila sam njegov stan, vozila sam ga kod doktora, ispunjavala sam njegovu svaku želju, sve sam mu udovoljavala.

Međutim, nakon četiri mjeseca sam shvatila, subhanallah, da je mom ocu život jako otežan. Nije mogao samostalno otići u kupatilo, nije čak mogao da diše sam bez pomoći aparata. Iako sam bila sretna što je on živ i tu samnom, bilo mi je teško jer je to bila nepravda prema njemu da ga održavam u životu a da se on toliko pati. Tada sam ponovo podigla svoje ruke u dovi Uzvišenome Allahu:’O Allahu molim te da moj otac ne napusti ovaj svijet osim u stanju pokornosti Tebi.“

Četiri mjeseca kasnije je došao dan džumme, petak. Odveli su ga na džummu, a nakon toga, doveli su ga kući članovi porodice i prijatelji. Moj otac je izgledao tako dobro, kao da je bio potpuno zdrav, ništa mu nije falilo. Proveo je cijeli dan u krugu porodice i prijatelja. Kada su htjeli da klanjaju jaciju namaz, on se izvinuo i rekao da je veoma umoran. Odvela sam ga na sprat u njegovu sobu. I nije prošlo pet minuta od toga, počela sam da vrištim i da dozivam sviju da brzo dođu na sprat. Svi su hitro došli na sprat, u njegovu sobu.

I zamislite, kako ulazite u sobu, a u toj sobi leži vaš otac, čije tijelo napušta njegova duša. Njegove oči su bile širom otvorene, a njegova duša je napuštala tijelo. Dok se sve to dešavalo, on je govorio: „Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti….“ i to je ponavljao…Preselio je s tim riječima na usnama.

YouTube Kanal –The Merciful Servant
Prijevod i obrada: Selma K.

NUM

Islam

Zadovoljstvo sudbinom

PITANJE: Šta znači biti zadovoljan Allahovom odredbom, da li to znači da čovjek mora biti zadovoljan i sa nečim što mu se dešava u životu a što mu nije drago?

ODGOVOR: Zadovoljstvo sudbinom, to jest, svime onim što je Uzvišeni Allah odredio, temelj je vjere islama. Čovjek mora prihvatiti sudbinu, bila mu ona draga ili mrska, jer je Allah, džellešanuhu, pravedan i nikome ne čini nepravdu. Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22).

Evo o predodređenju nekoliko predanja: Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim).

Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi).

Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao: “O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš Ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim). Dakle, nemoguće je da se dogodi ono što Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono što je Allah odredio.

Biti zadovoljan sudbinom ne znači ne nastojati pomoći unesrećenom i prepustiti ga propasti. Biti zadovoljan sudbinom znači ne protiviti se Allahu, Sveznajućem Gospodaru. I, da bi čovjek bio zadovoljan sudbinom, nije uvjet da ne osjeti bol zbog nesreće. Zar Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije plakao kad je umro njegov sin Ibrahim?! Zar nije rekao: “Oči suzama rose i srce tuguje, ali govorimo ono čime je Gospodar zadovoljan! Velika nas je tuga obuzela što se od tebe rastajemo, Ibrahime!” (El-Buhari).

Dalje, zar nije plakao kad je poginuo Džafer, radijallahu anhu, u Bici na Mu’ti, iako je bio zadovoljan Allahovom odredbom?! Također se ni učenje dove da Svemogući Allah otkloni nedaću ne smatra nezadovoljstvom sudbinom. Dakle, jedno je biti zadovoljan sudbinom kao Allahovim određenjem, a drugo je biti zadovoljan nečijom nesrećom kao ljudskim produktom. A Gospodar tvoj najbolje zna i On sve vidi.

Kuduzović Abdurrahman, prof.

NUM

Islam

Sadakom do Allahove milosti

Ovom prilikom želim da sa vama podijelim dva događaja iz svog života gdje sam se uvjerio u istinitost, skoro trenutne, pomoći koju sam dobio od Uzvišenog Allaha kada sam udijelio sadaku.

Prvi slučaj: Prošle godine imao sam jedan neuspjeli hirurški zahvat zbog kojeg sam dobio infekciju, te sam imao krvarenje i jake bolove skoro mjesec dana poslije toga. U tom vremenu, četiri ili pet puta morao sam ići u hitnu, ali nije bilo nekog većeg poboljšanja, već sam morao korisiti jake tablete protiv bolova, da bih, usljed korištenja tih medikamenata, počeo osjećati i jake bolove u želucu. Doktori nisu znali o čemu se radi i nadali su se da će krvarenje uskoro prestati, međutim, to je potrajalo mjesec dana.

U međuvremenu čuo sam za teško stanje jedne porodice koja živi u BiH i koja je bila u teškoj materijalnoj situaciji, pa sam se sjetio Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa: “Liječite bolesne sadakom”, te sam odvojio nešto novca i poslao im sa nijjetom i željom da mi dragi Allah olakša moju zdravstvenu situaciju. Subhanallah! Odmah sutradan prestalo mi je krvarenje i bol je uminula.

Slavljen neka je Onaj koji nam je, jezikom Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslao obećanje kroz hadis koji prenosi Ebu Hurejra: “Ko od mu’mina otkloni neku dunjalučku brigu ili nevolju, Allah će od njega otkloniti brige na Kijametskom danu. Ko nekome olakša teškoću, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. Ko pokrije nekome sramotu, Allah će njega pokriti i na dunjaluku i na ahiretu. Allah je robu na pomoći sve dok rob pomaže svome bratu.”

Imam Ibnul-Kajjim, rhm., rekao je: “Sadaka (milostinja) ima veoma čudno djelovanje na čovjeka. Sadaka od čovjeka otklanja razne bolesti, nesreće, djelovanje sihra, uroka, pa makar ona bila i od pokvarenjaka, grješnika, pa čak i od kafira, Allah će od njih, zbog njihove dobrote i sadake, otkloniti nedaće.” (El-Valib es-Sajid, 1/49)

* * * * * * * * * *

Drugi slučaj: Prije tri mjeseca, po završetku džuma-namaza, izlazim iz mesdžida i na izlazu ugledam jednog brata koji glasno poziva da se udijeli sadaka za narod Sirije. Pomislim da ću dati jednu manju novčanicu te izvadim novčanik i ugledam da imam samo jednu veću novčanicu u novčaniku!! Ništa, okrenem se i odustanem od namjere da udijelim sadaku.

Međutim, poslije nekoliko koraka, pomislih: “Subhanallah, zar ne mogu odvojiti ni djelić svog imetka da se pomogne gladnim muslimanima?” Ponovo izvadim novčanik i ubacim onu novčanicu u vrećicu u kojoj se prikupljala pomoć, nadajući se pri tome Allahovoj nagradi. Ustvari, ta novčanica i nije bila toliko velika, ali sam u to vrijeme bio u nekim dugovima, tako da mi je to tada bilo mnogo novca, ali sam se pouzdao u svoga Gospodara.

Poslije nekoliko dana dolazi mi u posjetu jedan brat iz drugog grada i, sjedeći u mojoj kući, upita me koliko plaćam stanarinu, te koliko dobijam pomoći od države za plaćanje stana (u većini zapadnih zemalja postoji mogućnost da država pomogne u plaćanju stanarine, ako se čovjek nalazi u nekim okvirima i ramovima za tu pomoć), pa mu odgovorim da već 10-ak godina ne dobijam tu pomoć, jer sam izgubio pravo na to. Međutim, on mi je rekao da vjeruje da imam pravo na to jer sam u međuvremenu dobio djecu i uzeo sam veći stan.

I zaista, pošaljem zahtjev za pomoć i malo poslije toga dobijem odobrenje da mjesečno dobijam skoro duplo novca od onog što sam udijelio za narod Sirije! U zadnjih nekoliko godina imao sam pravo da dobijam tu pomoć, ali sam to skroz smetnuo sa uma, i evo sada već nekoliko mjeseci dobijam tu svotu novca bez imalo ulaganja truda da zaradim taj novac. Moj Gospodar mi je već do sada pet-šest puta vratio ono što sam udijelio kao sadaku.

Subhanallah, koliko sam čuo sličnih priča od braće koja kažu da su uplatili sadaku na neko mjesto i da im je onda došao novac odakle se nisu ni nadali i u mnogo većoj količini od same sadake koju su uplatili.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “Što god da podijelite, On će vam nadoknaditi, jer On je najbolji Opskrbitelj!” (Sebe, 39) A u jednom hadisi-kudsijju Plemeniti Allah kaže: “Čovječe, dijeli, pa da ti dadnem!”

NUM

Islam

Ne gubi nadu, jer Allah je milostiv!



Na samom početku, kao moto naše teme o kojoj ćemo govoriti, želim spomenuti kur'anski ajet u kojem nam Allah, dž. š., daje do znanja i ukazuje na to, da će Allah, dž.š., pružiti pomoći i dati izlaza svakom onom ko se bude na Njega oslonio i tražio od Njega Plemenitog pomoći, pa kaže: „Onome ko se istinski Allaha bude bojao, Allah će mu dati izlaz i opskrbit će ga odakle se on i ne nada, a ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan!“ (Et-Talak, 2-3.)

Kada čovjek ima neku potrebu u životu, on ima dva načina kako bi udovoljio toj potrebi. Prvi način jeste da zatraži pomoći od Allaha, dž. š. (Stvoritelja), a drugi način jeste taj da zatraži pomoći od Allahovog stvorenja (čovjeka). Za pravog vjernika, a zasigurno je to i islamsko podučavanje čovjeka, bolja je prva opcija – način i u čemu je zasigurno veliki hajr, jer nema bolje pomoći od Allahove pomoći. Kada zatražiš od čovjeka, on ti može i ne može pomoći, hoće i neće, a i kada ti pomogne, zasigurno ti ili hoće nadoknadu za to ili će ti to prekoriti ne jednom nego i više puta.


Kada musliman upadne u kakav belaj i tešku situaciju, prava mu je adresa na kojoj će se obratiti Allah Uzvišeni, te će od Njega tražiti izlaz iz te teške situacije, jer to Plemeniti garantuje u svom Plemenitom govoru – Kur'anu, u ajetu kojeg smo maločas spomenuli.
Kod Plemenitog Gospodara dopire dobra riječ, dopire iskrena dova i istinska i prava veza. On Uzvišeni, vidi tvoju čistu suzu kada je ti ispustiš negdje u nekom ćošku, vidi tvoju unutrašnju tajnu gdje je ti sakrivaš.
Ka Allahu se pružaju ruke koje upućuju dove u ponoći, ruke koje neće ostati prazne, nego će se vratiti sa onime što su molile, jer je Allah Smiritelj srca spram nedaće koja zadesi čovjeka. Sa Njegovim imenom i zaštitom otjeruju se i udaljavaju zlobe od čovjeka, sa spominjanjem Njegovog imena smiruju se srca i osvježavaju duše, gasi se plamen mržnje, vraća se pamet i preuzima mjesto ubjeđenje.
Plemeniti Gospodar kaže u Kur'anu: „Allah je dobar prema robovima Svojim; on daje opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan“ (Eš-Šura, 19). I kaže: „Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite“ (En-Nahl, 53.)


Gospodaru naš, omekšaj naša srca, povrati nam radost, zamjeni brigu sa radošću, učini nas neustrašivim i nekolebljivim kada nas oblije strah. Kada imamo potrebu za oslanjanje, podsjeti nam oslanjanje kod Tebe. Ti si Gospodar nepresušnih hambara i riznica! Od Tvoje brige se ne izgubi niti jeda najsićušnija stvar i Ti si Najznaniji o nama, gdje god se mi nalazili.

NE ŽIVI U SVOJOJ PROŠLOSTI
Da misliš o prošlošću, da živiš sa njom, da se predstaviš u njoj i da sa ožalostiš od njena zla jeste ludost i ubijanje nade za momentalne trenutke života. Kod pametnih se listovi prošlosti gase i ne prenose se da se ne ponove. Oni se zatvaraju jednom za zauvijek u zatvoru zaborava. Ne živi sa prošlim snom, i ne budi pod sijenom izdaje koja se brzo izgubi, probudi se iz sna koji te umara! Jer, ti ne možeš vratiti rijeku u njen protok koji je izašao i prolio se. Niti možeš vratiti sunce kada je već izašlo! Ono što je bilo, bilo je i prošlo, otišlo u svoj beskraj…. u svoj bez povrat. Zato, ne živi sa svojom prošlošću da se ne bi oslijepio i potpuno izgubio, da se izgoriš u njenu rasplamsalu vatru koja se ne gasi, nego samo uzmi pouke iz te kobne prošlosti.
Onaj koji se drži mislima u svojoj prošlosti i vraća se istoj, sličan je onom koji šara svoje stablo na kojem stoji.


OVO JE TVOJ DAN
Kada se probudiš ujutru nemoj čekati ponoć, jer možda je ovaj dan tvoj posljednji dan u kojem si prekoračio, zato, nemaš vremena misliti o tome što je jučer prošlo, a niti o novoj sutra o kojoj ne znaš hoćeš li je dočekati i doživjeti. Ovaj dan u kojem su izašli zraci sunca koji te griju iskoristi ove milosne zrake jer one sutrašnje možda i neće biti. Tvoj život je kao jedan jedini dan, ujutru se oživiš a uveče umreš, i nemaš više povratka nazad. Zato, ne gubi ovaj dan koji teži koliko i život, i budi pažljiv da unutar ovih ograničenih časova i djeluj sa iskrenošću. Obožavaj svoga Gospodara i klanjaj namaz pažljivo, čitaj i proučavaj Kur'an Časni sa potpunom posvećenošću i razumi šta se od tebe traži.
Na kraju, trudi se da drugima radiš dobro i smatraj da si samo još danas živ, kao da koristiš posljednju šansu…! Za svoj dan, čovječe, rezerviši djela u rječniku sreće.

GDJE JE BUDUĆNOST?
Nije jednostavno razmišljati o budućnosti; obeshrabljuje sama ideja da se bavimo time kako bi stvari mogle izgledati za 20, 50 ili 100 godina. Jer, budućnost ne postoji stvarno, to je uvijek vrijeme koje tek treba doći.
Osim toga, budućnost ne postoji ni u budućnosti, jer budućnost postoji samo kada postane sadašnjost – a tada prestaje biti budućnost. Pošto budućnost zapravo ne postoji, mora se ona izmisliti; drugačije rečeno, moraju se stvoriti i izučavati ideje o budućnosti.
Prošlost ne možemo mijenjati, možemo interpretirati i reinterpretirati historiju, ali je stvarno ne možemo promijeniti. Mi sadašnjost ne možemo promijeniti, jer, to zahtjeva trenutnu promjenu, što je nemoguće. Ali, mi možemo svoju budućnost oblikovati.
Budućnost je kao velika rijeka koja teče u svojem koritu, mi možemo promijeniti samo mali protok vode, ali ne i svu vodu!!!

NE TRAŽI ZAHVALU OD NEZAHVALNE
Plemeniti Gospodar je stvorio svoja stvorenja da bi Ga obožavali i sjećali se na Njega, te im je dao blagodate da bi Mu zahvaljivali, međutim, većina od ljudi obožava pogrešnog kada im srca prekrije nevjernički dim te tako negirajući sami cilj njihova stvaranja. Ne ćudi se ako susreteš ovakvu vrstu ljudi, kada ti na dobro odvraćaju zlim, kada ti negiraju dobrote koje si ima uradio, jer postoje srca koja znaju samo za prevaru, ne samo mijenjajući dobro zlim, nego te smatraju i kao žešćim neprijateljem njihovim.

Zato se ne trebamo čuditi ovakvim njihovim postupcima, jer, ako su doprli do taj stepen da negiraju svoga Stvoritelja i Gospodara, negiraju Njegove blagodati kojima ih obiluje, što ne bi bili prema tebi takvi kakvi jesu, dok si ti samo Allahovo stvorenje kao i oni sami.
Zato, ako ti neko izgubi i negira vrijednost tvoje dobrote, te tuguj jer ćeš ih naći kod Allaha koji neće izgubiti iz vida i tvoje i najmanje dobro bilo. Radi dobro drugima samo radi Allahovog zadovoljstva, jer, na kojoj se strani budeš okrenuo, ti si dobitnik. Te zahvali Allahu Uzvišenom što si dobročinitelj a ne štetočina drugih.
Plemeniti Gospodar u Kur'anu kaže: „Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!“ (El-Insan, 9.)

Zato, dragi brate i cijenjena sestro, kada tražiš – traži od Allaha, dž.š., kada moliš moli samo Allaha, dž.š.
Uvijek imaj na umu riječi: „Hasbijallahu ve ni'mel vekil“, znaj da je Allah taj koji te štiti, pomaže i daje ti izlaz iz teške situacije u kojoj upadneš.

akos.ba

Islam

Kur'anske poruke i pouke: Zavidnik nikad nema rahatluka

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Četvero je uzrok teškog života, loše sreće i tjeskobe u grudima:

-Prvo je nezadovoljstvo sa Božijom odredbom.

-Drugo je činjenje grijeha bez pokajanja (tevbe), na što aludira ajet: ”Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30.)

Tumačeći ajet: ”A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.” (El-Mutaffifun, 14.), Hasan el-Basri je rekao: ”To je grijeh na grijeh sve dok srce ne oslijepi i ne umre.”

-Treće je mržnja prema ljudima, želja za osvetom i zavidnost na blagodatima koje im je Allah dao. U ajetu dolazi: ”Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli.” (En-Nisa’, 54.)

Rečeno je: “Zavidnik nikad nema rahatluka.”

-Četvrto je zapostavljanje zikra i veličanja Allaha, dž.š., te okretanje glave od Kur'ana, na šta aludira ajet: ”A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.” (Ta-ha, 124.)

– Mnogi ljudi danas pate od nedostatka Božijeg blagoslova i berićeta u nafaki i životu općenito, a zaboravljaju kur'ansku istinu: ”A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.” (El-A'raf, 96.)

Allah uskraćuje blagoslov i berićet zbog nedostatka bogobojaznosti i širenja grijeha. Kada bi se ljudi držali Pravog puta i bili bogobojazni, Allah bi im u obilju davao nafaku i spuštao Svoj blagoslov na njih, kao što dolazi u ajetu: ”A da se Pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili.” (El-Džinn, 16.)

– Kur'an nas uči da kad je kod čovjeka neispravno (neiskreno) vjerovanje, neispravno mu je i ponašanje. To potvrđuju ajeti: ”A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naručje ne daju!” (El-Ma'un, 4.-8.) Licemjeri su u pravilu škrti, jer oni ne vjeruju da Allah daje nafaku.

– Ibnul-Kajjim el-Dževzi je rekao: ”Allah, dž.š., odgaja Svog roba kojeg voli i koji je poštovan kod Allaha, i čuva ga od najmanjeg grijeha i posrtanja. Zato je takav Allahov rob uvijek budan i oprezan. A što se tiče čovjeka koji kod Allaha ne vrijedi i na kojeg je srdit, Allah mu otvori puteve grijeha i kad god se oda nekom grijehu, ostvari i neku dunjalučku blagodat. Taj obmanuti i uobraženi čovjek misli da je to zbog Allahove dobrote prema njemu, a ne zna jadnik da je to zbog toga što je on kod Allaha odbačen i da mu Allah time želi samo povećati kaznu. Uzvišeni Allah je objavio: ”I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (El-En'am, 44.)

– U Kur'anu dolazi: ”A čestiti će biti u džennetskim baščama i blaženstvu i u onom što im je Gospodar njihov dao će uživati – njih će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati. ‘Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili!'” (Et-Tur, 17.-19.)

Sretan završetak za vjernike koji se spominje u ovom ajetu, olakšat će tvoje trenutno teško putovanje ka Ahiretu, jer Allah će sigurno ispuniti Svoje obećanje. Zato ne posustaj, već odlučno i strpljivo nastavi svoje putovanje do konačnog cilja – do Dženneta koji je prostran koliko nebesa i Zemlja.

Saff.ba