Islam

Kad god bi majku na dženazi spuštali u kabur, mezar bi se zatvorio

Ovo je istinit događaj koji se desio sa šejhom Abdullahom Šehatom na programu satelitskog kanala “IQRA”. To je direktan program u kojem gledaoci postavljaju pitanja telefonom a emituje se iz Egipta. Za vrijeme programa desio se sljedeći razgovor:



Gledateljka: Upitala bih šejh Abdullaha, ako sam ja počinila veliki grijeh može li mi moj Gospodar oprostiti?

Šejh: Sigurno sestro, Uzvišeni Allah je rekao: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”

Gledateljka: Ali ja sam strašno djelo učinila i ja osjećam da mi naš Gospodar to ne može oprostiti.

Šejh: Sestro, Allah je Onaj koji prašta (Gafur) i On je Milostivi (Rahim). On Uzvišeni je rekao: “Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga.”

Gledateljka: Ja za sebe posebno osjećam da mi moj Gospodar ne može oprostiti. Ja sam sedam puta išla na hadž ali Kjabu nikad nisam vidjela!!!

Šejh: Da Allah sakrije i sačuva!

Gledateljka: Ulazila sam u harem Kjabe i gledala ljude kako tavaf čine ali ja nigdje nisam vidjela Kjabu. Čak mi je jedan čovjek pomogao da je dodirnem ali ja je uopće nisam vidjela.

Šejh (vidno uzbuđen): Sada mi doista reci šta si ti to uradila? Sigurno si nešto ogromno počinila.

Gledateljka (odgovara dvoumeći se): Počinila sam blud sa nekim čovjekom kojeg ne poznajem.

Šejh: Nemoguće, ti lažeš, sigurno ima nešto veće od toga što si uradila?

Gledateljka: U pravu si, radila sam kao medicinska sestra i imala sam veze sa sihirbazima, ljudima koji prave sihir i koji rade zla djela koristeći džine da bi naudili i naštetili drugima. Oni su donosili meni svoje vradžbine i zapise a ja sam ulazila u mrtvačnicu među mrtvace i u njihova usta to stavljala. Poslije sam im usta zatvarala i koncem zašivala i oni su tako ukopavani (sahranjivani). To sam više puta radila.



Šejh (dobro uzrujan i ljut): Da Allah sačuva, ti sigurno nisi ljudsko biće. Ti si mislila da će ti naš Gospodar to tek tako oprostiti. Ti si širk počinila, Allahu Uzvišenom si druga pripisala. Da Allah sačuva! Allah neće oprostiti da mu se širk čini. Ti si Allahu širk učinila, da nas Allah sačuva.

Ovdje se govor prekinuo.

Dvije sedmice kasnije na istom kanalu i programu u direktnoj vezi desio se sljedeći razgovor:

Gledatelj: Esselamu alejkum!

Šejh: Ve alejkumusselam ve rahmetulahi ve berekjatuhu.

Gledatelj: Zamolio bih vas da me saslušate?

Šejh: Izvolite!

Gledatelj: Ja sam sin žene koja je pričala sa vama prije dvije sedmice i koja je bila medicinska sestra.

Šejh: Izvoli sinko!

Gledatelj: Moja majka je umrla i dogodilo se nešto strašno. Ona je umrla normalnom, prirodnom smrću. Ali ono što se desilo kada smo je htjeli ukopati nije za povjerovati. Donio sam svoju majku sa ljudima do kabura koji je bio iskopan i desilo se čudo. Nismo mogli ukopati tijelo. Kada god bi sišli u kabur on bi se stjesnio nad nama tako da nismo mogli ostati u njemu. Bili smo prisiljeni da izlazimo iz njega pa smo se ponovo vraćali, međutim, on bi postajao sve tjesnji. To se ponavljalo sve dok se ljudi koji su bili na dženazi nisu isprepadali i pobjegli ostavljajući me samog na mezarju. Jedan od nijh mi je rekao: Allahu se utječem da me zaštiti od onog što je ova uradila!

Ostavili su moju majku na zemlji pored kabura. Niko nije mogao da je zakopa.

Plakao sam sve dok nisam ugledao čovjeka u izrazito bijeloj odjeći. Shvatio sam da je to melek, posebno nakon što mi je rekao sljedeće: Ostavi svoju majku, idi i ne okreći se. Ništa nisam progovorio; otišao sam. Međutim, nisam mogao da izdržim, a da ne pogledam za svojom majkom šta će joj se desiti. Okrenuo sam se i vidio strahovit vatreni plamen kako pada s neba na nju i spaljuje je. Svjetlost je bila veoma jaka tako da mi je spalila lice u momentu dok sam bacio posljednji pogled za majkom. Moje lice je jos uvijek sprženo i ja ne znam da li je Allah Uzvišeni ljut i na mene zbog svega toga ili nije?

Šejh (plačući): Moj sinko, nadam se da te je Allah Uzvišeni očistio od onog što je radila tvoja mati, da nas Allah sačuva od toga. Ona je trošila na tebe od tog haram imetka kojeg je tako sticala, pa je Allah htio da te očisti. Zato se boj Allaha, od Njega traži oprost i budi zadovoljan onim što ti je Allah Uzvišeni propisao i odredio.

Svjetlo Dunjaluk

Islam

Kuću koja je utemeljena na ljubavi, samilosti i pokornosti Allahu, prati Allahov blagoslov i berićet

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kazivanje o Ibrahimovoj, a.s., suprugi Hadžer uči nas da možemo spavati u pustinji daleko od porodice i voljenih osoba, sve dok smo od početka ubijeđeni da nas Allah neće napustiti.

Kazivanje o Hadžer uči nas da je pokretač naših postupaka i naših riječi Božija naredba. Hadžer i njezin suprug Ibrahim, a.s., i njihov sin Ismail, a.s., prije i poslije svega rukovodili su se Allahovim naredbama. Hadžer je ta koja je pitala Ibrahima, a.s., nakon štu je je ostavio u pustinji sa malim Ismailom: ”Je li ti Allah ovo naredio?”, i kada je dobila potvrdan odgovor, potpuno se smirila i bila je ubijeđena u Allahovu pomoć i podršku.

Hadžer je ta koja je rodila sina koji je rekao svome ocu Ibrahimu, a.s., kada ga je htio prinijeti kao žrtvu: ”Oče, izvrši što ti se naređuje!”

Kazivanje o Hadžer uči nas da kuću koja je utemeljena na ljubavi, samilosti i pokornosti Allahu, prati Allahov blagoslov i berićet.

Uči nas također da se kuća neće urušiti zbog odsutnosti muža ukoliko se žena boji Allaha i ako se istinski u Njega pouzdaje, te da ono što nisi u stanju promijeniti, nemoj se time previše zamarati.

Kazivanje o Hadžer uči nas da je put ka Allahu suprotan našim željama, hirovima i strastima. Ona kao supruga nije bila neovisna od svoga muža i svoje kuće, niti je Ibrahimu, a.s., nedostajalo osjećaja za očinstvo ili osjećaja prema svojoj ženi, već su oni znali da je put do Dženneta popločan poteškoćama i iskušenjima.

Kazivanje o Hadžer uči nas da čovjek može tražiti izlaz i izbavljenje na jednoj strani, a da ono dođe sa sasvim druge strane i mjesta. Ona je tražila izlaz za sebe i svoje dijete u trčanju između Safe i Merve, a izbavljenje je došlo ispod Ismailovih nogu. Tvoje je da se trudiš i iskoristiš ono što imaš, pa će ti Allah dati ono što nemaš.

Kazivanje o Hadžer uči nas da su Božiji darovi mnogo veći nego što mi želimo i očekujemo.

Najviše što je Hadžer željela bilo je da pronađe vodu, pa joj je Allah dao puno više od toga; učinio ju je primjerom i uzorom svim vjernicima do Sudnjeg dana.

Kazivanje o Hadžer uči nas da je Allah prema nama milostiviji od naših majki. Zamislite Hadžer samu u pustoj mekanskoj dolini sa malim djetetom, bez hrane, bez vode i ljudi koji bi joj mogli pomoći. Rekli bismo da je takva osoba u bezizlaznoj situaciji, ali se ubrzo na nju spustila Božija milost i blagoslov, jer je pokucala na vrata Svemilosnog Gospodara.

Čudna stvar u kazivanju o Hadžer je i to da Ibrahim, a.s., nije ostavio svojoj ženi i sinčiću Ismailu ništa od materijalnih stvari koje bi im garantirale kakvu-takvu sigurnost, kao što su hrana, voda i ostale potrepštine, već je u svojoj dovi rekao: ”Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali.” (Ibrahim, 37.)

Dakle, u namazu se krije tajna svakog uspjeha. Namaz je taj koji čovjeku donosi svako dobro, zato ustrajmo u obavljanju namaza da bismo ostvarili uspjeh i sreću na oba svijeta.

Kazivanje o Hadžer uči nas upornosti i ponavljanju. Hadžer je svoje trčanje između Safe i Merve, u potrazi za vodom i izbavljenjem, ponavljala i nije odustajala i nije se razočarala.

Stoga, ne prestaj kucati na vrata Allahove milosti i oprosta, jer Allah voli one koji kod Njega oprost i utočište traže.

Kazivanje o Hadžer uči nas da na kraju ovoga puta vjernike i vjernice čeka ”Zemzem”.

Budi siguran da će tvoj ”Zemzem” provrijeti nakon uloženog truda u ime Allaha.

Saff.ba

Islam

Daleko je od Allahove dž.š. milosti onaj ko dočeka Ramazan a ne postigne ovo…

Ovo pišem vama koji ste bili djeca tokom te 2020. godine

O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.

Allah, azze ve dželle, od nas traži da postom mjeseca ramazana postignemo veći stepen takvaluka (bogobojaznosti) i da Mu se na taj način još više približimo i zaslužimo Njegovu milost i nagradu.

Hvala Allahu, azze vedželle, Koji nam je dao ibadete, kojima se brišu naši prošli grijesi, o čemu govori hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Muslim u Sahihu:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: الصَّلَوَاتُ الْخَمْسُ وَالْجُمْعَةُ إِلَى الْجُمْعَةِ وَرَمَضَانُ إِلَى رَمَضَانَ مُكَفِّرَاتٌ مَا بَيْنَهُنَّ إِذَا اجْتَنَبَ الْكَبَائِرَ (مسلم)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, brišu grijehe počinjene između njih, ako se izbjegnu veliki grijesi.” (Muslim)



Kako je samo velika Allahova, dželle še’nuhu, milost kada nam kroz naše ibadete svaki dan pet puta, džumom i ramazanom prašta naše grijehe, koje počinimo u vremenu između tih ibadeta i svaki put bivamo potpuno čisti od grijeha?!

Ramazan je prilika da da postom i ostalim ibadetima u ovom mubarek mjesecu zaslužimo Allahovu, dželle še’nuhu, milost i potpuno se očistimo od grijha koje smo počinili od prošlog ramazana.

Braćo i sestre, kako je u toku ramazana tužno kretati se ovom našom Domovinom i na svakom koraku gledati Bošnjake kako bez imalo stida javno mrse, a ugostiteljski objekti nesmetano rade i imaju prometa kao i da nije ramazan? Kako je tužno pročitati izvještaj u kojem stoji da je samo jedna Kladionica iz Čitluka u protekloj godini imala veću dobit od BH telecoma? I kako je tužno gledati nas kako se politički još više usitnjavamo, a znamo da snage koje su radile na podjeli naše Domovine zbijaju svoje redove i ne odustaju od zacrtanih ciljeva i pokušavaju na svaki način degradirati našu časnu borbu i naše komandanate i saborce optužiti za ratne zločine!

Imam Bejhekija bilježi hadis:

عَنْ كَعْبِ بْنِ عُجْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: أُحْضُرُوا الْمِنْبَرَ، فَحَضَرْنَا، فَلَمَّا ارْتَقَى دَرَجَةً قَالَ آمِينَ، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّانِيَةَ قَالَ آمِينَ، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّالِثَةَ قَالَ آمِينَ، فَلَمَّا فَرَغَ، نَزَلَ عَنِ الْمِنْبَرِ، قُلْنَا يَا رَسُولَ اللَّهِ، لَقَدْ سَمِعْنَا الْيَوْمَ مِنْكَ شَيْئًا لَمْ نَكُنْ نَسْمَعُهُ، قَالَ: إِنَّ جِبْرِيلَ عَلَيْهِ السَّلامِ عَرْضَ لِي، فَقَالَ :بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ رَمَضَانَ، فَلَمْ يُغْفَرْ لَهُ، فَقُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّانِيَةَ، قَالَ: بَعُدَ مَنْ ذُكِرْتَ عِنْدَهُ، فَلَمْ يُصَلِّ عَلَيْكَ، فَقُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّالِثَةَ، قَالَ: بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ وَالِدَيْهِ الْكِبَرَ عِنْدَهُ، أَوْ أَحَدُهُمَا، ثُمَّ لَمْ يُدْخِلاهُ الْجَنَّةَ، أَظُنُّهُ قَالَ: فَقُلْتُ: آمِينَ (البيهقي)

Prenosi Ka’b bin Udžre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primaknite se minberu!” I mi se primakosmo. Pa kada se pope na prvu stepenicu, reče: „Amin!“ Pa kada se pope na drugu stepenicu, reče: „Amin!” Pa kada se pope na treću stepenicu, reče: „Amin!” Kada je završio (govor) i sišao sa minbera, rekosmo: „Allahov Poslaniče, danas smo od tebe čuli nešto što nikada prije nismo čuli!?” Reče: “Došao mi je Džibril, alejhis-selam, i rekao: „Neka je daleko (od Allahove milosti) onaj ko dočeka ramazan i ne bude mu oprošteno!“ Pa sam rekao: “Amin!” Pa kada sam se popeo na drugu stepenicu, reče: „Neka je daleko (od Allahove milosti) onaj pred kojim se spomeneš, a on ne donese salavat na tebe!” Pa sam rekao: “Amin!” Pa kada sam se popeo na treću stepenicu, reče: „Neka je daleko (od Allahove milosti) onaj kod kojeg oba roditelja ili jedan od njih dočeka starost, pa ga ne uvedu u džennet!“ Pa sam rekao: “Amin!”! (Bejhekija)



U citiranom hadisu imamo tri dove Džibrila, alejhis-selam, Meleka Objave, na koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Amin, što za ova tri stanja daje još veću težinu i odgovornost, jer se dove Džibrila, alejhis-selam, i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, primaju kod Allaha, azze ve dželle, pa hoćemo li iz ovoga izvući pouku i hoćemo li se popravljati?

Trudimo se da u ramazanu što više učimo Kur’an, budimo skrušeniji u našim namazima, klanjajmo nafile, učimo dove, dijelimo sadaku i obiđimo bolesnike i rodbinu!

Post mjeseca ramazana je propisan druge godine po Hidžri, tako da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio devet ramazana. Zanimljivo je da je post ramazana propisan iste godine kada je propisan i džihad (borba) na Allahovom, dželle še’nuhu, putu. Naredba o postu ramazana je objavljena u mjesecu ša’banu, a naredba o džihadu u mjesecu ramazanu, prije bitke na Bedru, tj. za oko mjesec dana.

Postavlja se pitanja kakva je veza između posta i džihada, pa da budu propisani iste godine u približno vrijeme? Veza je veoma čvrsta, jer je post jedna vrsta džihada sa samim sobom. Kada pobjedimo sami sebe, tj. naš nefs, spremni smo se boriti i sa neprijateljima, a njih u našoj krvavoj historiji nikada nije falilo.

Upravo najveće bitke u historiji islama su bile u mjesecu ramazanu: Bitka na Bedru, Oslobađanje Meke, Bitka na Kadisiji, Bitka Ajnu Džalut protiv Mongola, Oslobađanje Endelusa, Bitka za Amurijju protiv Rimljana, Šesti oktobar 1973. godine protiv Izraela i tako dalje.

I mi smo u našoj odbrani od oružane agresije na našu Domovinu imali hvala Allahu, dželle še’nuhu, velike vojne pobjede upravo u ramazanu.

Zbog veličine snage koju borba sa samim sobom daje čovjeku u borbi protiv neprijatelja, stanje muslimana se mijenja i postom, kao posebnim ibadetom, za koji slijedi i posebna nagrada.



Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi imam Ahmed:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ الصِّيَامُ وَالْقُرْآنُ يَشْفَعَانِ لِلْعَبْدِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ، يَقُولُ الصِّيَامُ: أَيْ رَبِّ مَنَعْتُهُ الطَّعَامَ وَالشَّهَوَاتِ بِالنَّهَارِ فَشَفِّعْنِي فِيهِ وَيَقُولُ الْقُرْآنُ: مَنَعْتُهُ النَّوْمَ بِاللَّيْلِ فَشَفِّعْنِي فِيهِ قَالَ فَيُشَفَّعَانِ (أحمد)

Prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhuma, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Post i Kur’an će se zauzimati za roba na Sudnjem danu. Post će reći: „Gospodaru, ja sam mu zabranio hranu i pro¬htjeve u toku dana, pa mi dopusti da se zauzmem za njega!“ Kur’an će reći: „Ja sam ga sprječavao od spavanja noću, pa me učini njegovim zagovornikom!“ I Allah će im to dopustiti zalaganje.“ (Ahmed)

Kada na Sudnjem danu budemo u velikom strahu kako ćemo položiti račun, doći će inša-Allah naš post i naše učenje Kur’ana i za nas će se zauzimati, pa će im Allah, subhanehu ve te’ala, dozvoliti zauzimanje. Zato u ovom mubarek mjesecu uljepšajmo naš post učenjem Kur’ana!

Allahu, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u ovoj našoj lijepoj Domovini Bosni i Hercegovini! Pomozi i zaštiti sve ugrožene i obespravljene ljude, a posebno našu braću i sestre u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i učini da se umjesto nama bave sobom i svojim nevoljama! Pomozi nam da sa lahkoćom ispostimo mubarek ramazan i postignemo Tvoju milost i oprost! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo islama! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, radostima naših očiju i srca i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

Islamska zajednica

Preuzeto: Svjetlo Dunjaluk

Islam, Uncategorized

Poučna priča o čovjeku i njegovih sedmero slijepe djece

Piše: Dr. Džasim el-Mutaw'i

Jedanput je u moj ured došao čovjek koji mi se požalio na krađu automobila. U razgovoru s njim saznao sam da ima sedmero slijepe djece. Stoga, želim sa vama podijeliti ovu priču koja je na mene ostavila snažan dojam iako je od njenog dešavanja prošlo dvadeset godina, u vrijeme kada sam bio zastupnik državnog tužioca na početku mog rada u sudstvu.

Naime, u moj ured ušao je stariji muškarac na kojem su se primjećivali znakovi tuge i beznađa. Ispričao mi je da mu je neko ukrao automobil i novac koji je bio u njemu. Rekao je: ”Ja sam dvije posljednje godine naporno radio kako bi prikupio dvije hiljade (kuvajtskih) dinara za liječenje moje dvoje djece. Saznao sam za dobrog očnog hirurga i danas sam namjeravao otputovati sa moje dvoje djece da im uradi operativni zahvat na očima, koji košta dvije hiljade dinara. Spremljeni iznos ostavio sam u auto, ali mi je neko jutros ukrao auto i tako je propao sav moj dvogodišnji trud.”

Slušao sam ga pažljivo, a u sebi sam govorio: ”Subhanallah, zaista je ovo teška porodična nevolja i iskušenje!” Međutim, tražio sam načina da ga barem malo utješim i oraspoložim, pa sam mu rekao: ”Kada bi ti Allah skinuo veo sa nevidljivog (gajb), ubijeđen sam da ne bi izabrao ništa drugo osim stvarnosti koju proživljavaš.” Po izrazu na njegovom licu osjetio sam da mu se nije dopalo ono što sam rekao. Čovjek je napustio moj ured, a ja sam nastavio sa svojim poslom.

Sedmicu dana nakon toga nazvali su me inspektori i obavijestili me da su pronašli ukradeno auto u pustinji. Rekli su da postoji mogućnost da su ga, vjerovatno, ukrali neki dječaci, iz hira i zabave, pa kad je nestalo goriva u autu, ostavili su ga u pustinji. Zamolio sam ih da otvore ladicu u autu i da provjere jesu li kradljivci uzeli novac. Ubrzo su mi javili da su pronašli dvije hiljade dinara u autu. Ta vijest me silno obradovala i zamolio sam ih da dovezu auto pred moj ured i da mi predaju novac. Nazvao sam onog čovjeka da dođe u moju kancelariju, sretan što ga mogu obradovati i pomoći mu da završi operacije očiju njegove dvoje djece.

Kada je došao kod mene, dočekao sam ga riječima: ”Prijatelju, imam za tebe iznenađenje i radosnu vijest!” Odgovorio mi je istim riječima: ”Imam i ja za tebe iznenađenje i radosnu vijest.” Zastao sam za trenutak i pomislio sam da su ga možda inspektori obavijestili o pronađenom autu i novcu iako sam im rekao da mu ništa ne kazuju. No, ipak sam bio ubijeđen da on nema informaciju o tome, pa sam mu rekao: ”Obavijesti me o tvom iznenađenju!?” Odgovorio je: ”Prvo ti meni saopći svoju radosnu vijest!?” Rekao sam mu: ”Želim da te obradujem viješću da smo pronašli tvoje auto i u njemu kompletan iznos za operaciju tvoje djece, tako da tvoj dvogodišnji trud nije bio uzaludan.” Dok sam mu to govorio bio sam sretan i nasmijan te čekao njegovu rekaciju i odgovor. Međutim, on je saslušao tu vijest kao da je nešto uobičajeno i nebitno. Pomislio sam u sebi: ”Ne dao Allah, možda se nešto dogodilo njegovoj djeci”, a onda sam smogao snage i rekao mu: ”A sada ti meni saopći svoje iznenađenje i radosnu vijest!?”

On mi je rekao: ”Sjećaš li se svojih riječi koje si mi, prije sedam dana, uputio da bi me utješio?” ”Da”, odgovorio sam. ”Molim te, možeš li ponoviti te riječi”, upitao je? I ponovio sam ih: ”Kada bi ti Allah skinuo veo sa nevidljivog (gajb), ubijeđen sam da ne bi izabrao ništa drugo osim stvarnosti koju proživljavaš.” ”A šta to znači?”, upitao je. Rekao sam: ”Allah odredi da čovjeka snađe iskušenje i nedaća u onome u čemu se krije korist za njega, ali čovjek ponekad prigovara zbog sudbine koja ga je zadesila, a ne zna da mu je Allah u tome dao veliki hajr i dobro. I kada bi Allah odredio da te snađe nešto što mrziš i prezireš, a zatim ti otkrio veo tajne koji je pokrivao pozadinu i suštinu te odredbe i rekao ti: ‘Moj robe, odaberi ti za sebe odredbu koju želiš i bit će ti uslišano to što si odabrao’, pa kada bi ti se otkrile sve mogućnosti koje bi mogao izabrati, a da se u njima krije dobro za tebe, opet bi izabrao ono što je Allah za tebe izabrao i što je već odredio.” Na to se on nasmijao i rekao: ”Da, to što si rekao stopostotna je istina. Allaha mi, Allah za nas ne odabire osim što je dobro.” Onda sam ga upitao: ”A koje je tvoje iznenađenje i radosna vijest?” Odgovorio je: ”Želim da te obradujem viješću da su moje dvoje djece, za čije operacije sam prikupljao novac, dva dana nakon krađe moga auta u kojem je bio novac, potpuno ozdravili i da im se vratio vid kao poslije potpuno uspješne operacije.” Ushićen od radosti, rekao sam: ”Subhanallah! Pogledaj mudrosti u Allahovoj odredbi i Njegove dobrote prema tebi. Oduzeo ti je auto i novac koji si sakupljao za operaciju, a onda je Allah tvojoj djeci vratio vid bez operacije, a nakon toga vratio ti i auto i novac koji si prikupljao dvije godine.” Rekao je: ”El-hamdu-lillah!, tako je, samo što čovjek uvijek požuruje i prigovara zbog sudbine koja ga je zadesila.”

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Saff.ba

Islam

Istinski vjernici posiju sjeme, pa se onda pouzdaju u Allaha

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedne godine, u vrijeme svog hilafeta, hazreti Omer je otišao na hadž, pa je sreo ljude koji su također krenuli na hadž, ali nisu sa sobom ponijeli nikakvu poputninu (hranu i piće), već su tražili od drugih ljudi hranu i piće. Hazreti Omer ih je upitao: ”Ko ste vi?” Oni su odgovorili: ”Mi smo ljudi koji se oslanjaju i pouzdaju u Allaha.” Na to im je hazreti Omer, r.a., rekao: ”Ne, nego ste vi lahkomisleni ljudi koji se oslanjaju i pouzdaju u druge ljude. U Allaha se pouzdava onaj čovjek koji prvo posije sjeme, pa se onda pouzda u Allaha.”

Mnogi griješe u razumijevanju tevekkula – pouzdavanja u Allaha, i misle da tevekkul znači potpuno predavanje sudbini (fatalizam) i da on isključuje uzimanje uzroka, odnosno slijeđenje zakonitosti koje je Allah, dž.š., uspostavio, zaboravljajući da su ti uzroci sastavni dio Allahove odredbe (sudbine) i da je Svemogući Allah odredio i uspostavio zakonitosti u ovom svemiru kojih se čovjek treba držati koliko god može, a nakon toga se pouzdati u Allaha, sa potpunim ubjeđenjem da uzroci, sâmi po sebi, ne mogu donijeti štetu niti korist dok Svemogući Allah to ne dopusti.

Da, mi vjerujemo da Allah liječi, ali je glupo ne namjeravati otići ljekaru i tražiti lijeka.

Vjerujemo da je Allah Opskrbitelj i da On daje nafaku, ali je glupo ne ići na posao i ne raditi za sebe i svoju porodicu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je najbogobojazniji čovjek i najviše i najbolje se pouzdavao u Allaha, ali je s druge strane bio čovjek koji je najviše uzimao uzroke i poštivao životne zakonitosti.

Tako je on prilikom Hidžre uzeo sa sobom iskusnog vodiča koji će ga voditi na putu u Medinu. Nije rekao: ”Ja sam Allahov poslanik i ja ću svakako stići u Medinu, ovim ili onim putem.” U Bici na Uhudu nosio je dva oklopa iako je bio apsolutno uvjeren da je život u Božijim rukama, ali je želio da nas nauči kulturi uzimanja uzroka i slijeđenja zakonitosti koje je Allah uspostavio i odredio.

Kada je odlazio u borbu prikrivao je i mijenjao smjer kretanja svoje vojske kako bi iznenadio neprijatelja, iako je bio potpuno uvjeren da je pobjeda od Allaha.

Da, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naučio nas je da je samo Allah, Onaj Koji daje život i smrt, Koji daje i uskraćuje, rekavši: ”Kada biste se vi istinski pouzdavali u Allaha, On bi vas opskrbio kao što ptice opskrbljuje, one iz svojih staništa odlaze gladne, a vraćaju se site.” (Tirmizi, Ibn Madže)

S druge strane, naučio nas je da je ovaj svijet mjesto uzročno-posljedičnih veza i zakonitosti. Ptice ne ostaju u svojim gnijezdima čekajući nafaku koju im je Allah propisao da njome napune svoje trbuhe, već one rano odlaze tražeći zrnevlje kojima će utoliti glad, i ni jedna ptica ne slijeće osim na hranu i opskrbu koju joj je Allah propisao.

Loše je razumijevanje nekih ljudi koji čekaju čuda bez ulaganja truda i uzimanja uzroka.

Neki od njih će vam reći kako je Musa, a.s., svojim štapom razdvojio more, kako je kit progutao Junusa, a.s., ali mu nije naštetito, kako je Ibrahim, a.s., bačen u vatru, ali je vatra postala hladna i spasonosna za Ibrahima, a.s. Međutim, ti ljudi zaboravljaju da su čuda (mu'džize) nadnaravan čin, nešto što izlazi iz okvira postojećih zakonitosti i što nadmašuje ljudsku mogućnost, i da Allah daje određena čuda i mu'džize da nas pouči da On nikada ne ostavlja Svoje iskrene robove, te da uzroci i zakonitosti u kosmosu važe za ljude i da čovjek ne može izaći iz okvira tih zakonitosti.

Jer, ako neko od nas pokuša razdvojiti more svojim štapom, ljudi će ga proglasiti ludim, a ako bi se bacio u vatru, počinio bi samoubistvo.

Saff.ba