Islam

Zašto nije ispravno plaćati hatme i jasine hodžama?

Pitanje: Esselamu alejkum ve rahmetulahi ve berekatuhu. Moji roditelji redovno plaćaju hodži hatme i jasine, uglavnom to rade za ramazan, ja sam čula da to nije ispravno, međutim ne mogu roditelje da ubijedim da je to neispravno. Molim vas da mi pojasnite zašto nije ispravno plaćati hodžama hatme i jasine kako bih prenijela roditeljima, Allah vam dao svako dobro.



Odgovor:

Bismillahir-rahmanir-rahim.

Nije ispravno plaćati hodžama za hatme i za jasine, takvo nešto nema nikakvog uporišta u islamu, od takvog učenja nema sevapa niti ko ima koristi, (jedinu korist i to materijalnu ima imam koji naplati svoje učenje). Učenje Kur’ana je ibadet, a ibadet se ne prodaje.

Ovakva praksa učenja Kur’ana zabranjena je po sva četiri mezheba.

Za hanefijski mezheb pogledati:
• Hašijetu Ibn Abidin, 9/77
• Hašijetut-tahavi alad-durril-muhtar, 1/381
• Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672-673

Za malikijski mezheb pogledati:
• Hašijetud-Dusuki alaš-šerhil-kebir, 1/423

Za šafijski mezheb, pogledati:
• Mugnil-muhtadž ila me’arifeti me’ani elfazl-minhadž, 3/456
• Tefsirul-Kur’anil-azim, 7/465

Za hanbelijski mezheb, pogledati:
• Kitabul-furu’, 3/423
• Medžmu’ul-fetava, 24/300

Gdje su oni koji kažu mi slijedimo hanefijski mezheb? Kako šejtan vara one koji uče Kur’an za pare?

Mnogi od njih kažu: Ja ne tražim od naroda pare za učenje, oni sami dadnu i to se broji kao hedija (poklon).

Međutim kad bi dvadeset, trideset, ili više džematlija rekli hodži: Prouči mi hatmu, ali nemam para i ne mogu ti platiti, da li bi hodža prihvatio? Sigurno ne bi prihvatio i tražio bi bilo kakve razloge da to odbije. Ali, pošto se zna da će za svoje učenje dobiti novac onda lahko to prihvata, u nekim džematima čak postoji i cjenovnik, što je jasna čenjenica da se uči Kur’an isključivo za pare.

Hanefijski učenjak imam Ibn Ebil-Izz pojašnjava zašto nije dozvoljeno unajmljivanje ljudi za učenje Kur’ana i zbog čega sevapi od takvog učenja umrlom ne stižu. On veli:



„Unajmljivanje ljudi za učenje Kur’ana i predavanje sevapa mrtvima nije činio nijedan ispravni prethodnik, niti je to naredio i dao olakšice ijedan imam u Islamu. Unajmljivanje za učenje Kur’ana nije dozvoljeno, bez razilaženja među učenjacima.
Nagrada ne dolazi do mrtvog, osim ukoliko se djelo uradi u ime Allaha. Ovakav postupak nije iskreni i čisti ibadet, pa neće ni imati sevapa koje bi podario mrtvom.“ (Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672)

Pa ako umrli nema nikakve koristi od učenja hodže zašto mu onda uopšte i plaćati?

Oni koji Kur’an uče za određeni vid naknade, na taj način postaju od onih koji Allahove ajete prodaju za nešto što malo vrijedi. Njihovo učenje će biti dokaz protiv njih, a ne u njihovu korist, jer imetak stiču na neispravan način. Uzvišeni veli:

„I ne zamjenjujte (ne prodajite) riječi Moje za nešto što malo vrijedi.“ (El-Bekare, 41)

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir veli:

„Tj. nemojte uzimati ono što je bezvrijedno, što malo vrijedi i nemojte Allahovo ime skrivati zbog toga… Ne uzimajte za to naknadu.“ (Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/246)

Dakle, od plaćanja hatmi i jasina umrli nema nikakve koristi. Ko hoće da njegov umrli ima koristi neka taj novac dadne za sadaku ili neka traži od Allaha oprost za svog umrlog, tada će umrli sigurno imati korist.

Napomena: Hodže često citiraju neispravan hadis, odobravajući na taj način učenje Kur’ana mrtvima, motivišući na taj način i muslimane da to praktikuju. Hadis prenosi Ebu Osman (nije Ebu Osman en-Nehdi) od svoga oca, a on od Ma’kila b. Jesara, da je Poslanik ﷺ kazao: “Učite svojim mrtvima – znači suru Jasin.“ (Bilježi ga Ebu Davud, br. 3121, str. 562; Ibn Hibban, 7/269)

Pojedini imami u džamijama prije svakog poklanjanja sevapa umrlome od učenja Kur’ana citiraju ovaj hadis, i to rade tako uvjerljivo da neki muslimani misle da se radi o obaveznim djelima.



Hadis o učenju Jasina umrlim osobama je slab i ne može se koristiti kao dokaz, jer se u njegovom lancu nalazi Ebu Osman (nije Ebu Osman en-Nehdi) koji je nepoznat. (Pogledati: Tehzibut-tehzib, 12/163)
Ibn Kattan smatra da ova predaja ima mahane poput idtiraba (zamršenost), vakfa (da predaja seže samo do ashaba) i nepoznatog stanja ravije Ebu Osmana i njegovog oca.

Ebu Bekr b. El-Arebi prenosi od Darekutnija da je ovaj hadis slabog seneda i nepoznatog teksta i da na ovu temu nema ispravnih hadisa. (Pogledati: Et-telhisul-habir, 2/245)

Ali b. El-Medini veli: „Od njega ne prenosi niko osim Tejmija, a to je nepoznat sened.“ (Pogledati: Tehzibul-kemal, 34/75)

Slabim ga smatra i šejh Albani. (Pogledati: Daiful-džami’s-sagir, str. 939, br. 1072; Irvaul-galil, 3/150, i Miškatul-mesabih, str. 511)

Dakle hadis su ocijenili slabim Ibn Kattan, Ebu Bekr b. El-Arebi, Darekutni, Ali b. El-Medini, šejh Albani, šejh Arnaut i drugi. Pa ako je hadis slab, onda se on ne može koristiti kao dokaz, imajući u vidu da na ovu temu nema drugih ispravnih hadisa, i da se ibadeti grade samo na jasnim i ispravnim dokazima.

Jedini koji je ovu predaju ispravnom okarakterisao je Ibn Hibban, ali je kazao da se učenje jasina misli na one koji su na samrtnoj postelji. Čak i ako kažemo da je hadis ispravan, onda se on odnosi na one koji su na samrtnom času, kako bi im posljednje što su na dunjaluku čuli bilo učenje Kur’ana. To je zbog toga što sura Jasin sadrži govor o stanjima proživljenja i Sudnjeg dana. Ibn Hibban veli:
„Ovim hadisom se misli na onoga ko umire, a ne na to da se Kur’an uči umrloj osobi.“ (Sahih od Ibn Hibbana, 7/269. Pogledati: Fejdul-Kadir, 2/67; Fetve Stalne komisije, 9/42, i Medžmu’l-fetava od Usjemina, 17/74)

Čak i kada bismo rekli da je hadis ispravan, i da se on odnosi na učenje sure Jasin umrloj osobi, onda bismo morali imati dokaz da je Poslanik to djelo praktikovao makar jednom u svojih dvadeset i tri godine poslanstva, ali to se nije desilo.

Dakle, ne postoji niti jedan dokaz da je Poslanik učio Kur’an mrtvima, niti postoji predaja da je neko od ashaba to radio (a pogotovo za naknadu), zato, obaveza je muslimanima da napuste ovo djelo, i da slijede ono što je došlo s ispravnim predajama. Ako žele da mrtvi imaju koristi, neka traže da im se Allah smiluje i da im oprosti, neka upućuju dove, dijele sadaku, obave hadždž i umru za njih, jer je ovo došlo u ispravnim predajama.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

Izvor: Fb stranica Vjerovanje Bošnjaka
Obrada: Menhedž

Islam

Uzroci propasti prve ljudske civilizacije i kako to razumijevati u vrijeme Corone?

Piše: dr. Ali es-Sallabi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Nakon što se epidemija Corone proširila u većini dijelova svijeta, i nakon ove velike nevolje koja je pogodila čovječanstvo sa svih strana, ne poštedivši ni staro ni mlado, neki su počeli propitivati tajnu ove opće pošasti koju čovječanstvo danas proživljava, ove smrtonosne epidemije koja se naglo širi i čiji plamen guta i sagorijeva suho i sirovo. Naime, nekima je palo na pamet da se zapitaju, je li to zapravo kraj čovječanstva? Jesu li to predznaci Sudnjeg dana? Koja se mudrost Uzvišenog Stvoritelja krije u tome? I ako je narodima određeno i suđeno uništenje putem ovog smrtonosnog virusa, zašto?

U svom pokušaju da odgovorim na ova pitanja, u ovom članku ću predočiti uzroke propasti prve ljudske civilizacije – ovaj članak je prvi dio, ili uvod za drugi članak o uzrocima nastanka druge ljudske civilizacije – možda iz tih povijesnih iskustava možemo izvući korisne odgovore, pouke i pouke kako bismo razumjeli stvarnost koju živimo danas.

Nuh, a.s., došao je na kraju prve ljudske civilizacije, koja je započela od Adema, a.s., onda kada je čovječanstvo skrenulo sa staze monoteizma i obožavanja samo jednog i jedinog Boga, Allaha, dž.š., kada se materijalni aspekt ljudskog života na Zemlji razvio, a oslabile duhovne vrijednosti i spoznaja Uzvišenog Stvoritelja, pa je Allah, dž.š., poslao Nuha, a.s., njegovom narodu sa jasnim Božanskim dokazima protiv njih, najavljujući njihovo stradanje i uništenje, osim rijetkih pojedinaca koji su povjerovali u Allaha i slijedili Nuha, a.s., sa kojima je Nuh, a.s., izgradio i uspostavio civilizaciju mira i blagoslova nakon velikog potopa.

Uzroci propasti prve ljudske civilizacije

Mnogobrojni su uzroci propasti prve ljudske civilizacije, a mi ćemo navesti one najvažnije.

Nevjerstvo (kufr)

Prvi uzrok propasti prve ljudske civilizacije je nevjerovanje u Allaha, dž.š. Nuhov, a.s., narod odbio je monoteistički poziv i Allahovu poslanicu sa kojom je došao Nuh, a.s., zanegirao je i borio se protiv Nuha, a.s., i tevhida ili monoteizma u koji ih je Nuh, a.s., pozivao, pa ih je Allah opisao kao nevjernike, kao što dolazi u ajetu: ”Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: ‘Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.'” (Hud, 27.)

Širk – pripisivanje Allahu sudruga

Časni Kur'an zabilježio je njihov konačni stav o politeizmu i idolopoklonstvu nakon što ih je Nuh, a.s., na najljepši način pozvao u tevhid, i nakon njegovih upozorenja i dragocjenih savjeta. U Kur'anu dolazi: ”I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!” (Nuh, 23.)

Nepravda i nasilje (zulum)

Nepravda je jedan od najvećih uzroka propasti civilizacija i ona ima široko i sveobuhvatno značenje. Nepravda (zulum) dovodi do gubitka ravnoteže u svim sferama života i odnosa čovjeka prema samom sebi, prema Bogu i prema drugim ljudima, a iz toga proizlaze odgovarajući psihološki, socijalni i ekonomski fenomeni i iskrivljena percepcija cjelokupnog postojanja, tako da onda, na osnovu takve percepcije, nered i smutnja prožimaju cjelokupni ljudski život.

Uzvišeni Allah, objavio je u Kur'anu: ”Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.” (Hud, 117.) Zatim: ”Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.” (Hud, 102.)

Poricanje i utjerivanje u laž Allahovih poslanika

Postoje mnogobrojni kur'anski ajeti koji ukazuju da je poricanje i utjerivanje u laž Allahovih poslanika uzrok propasti i uništenja prijašnjih naroda, i ti ajeti su jasan i eksplicitan dokaz povezanosti između utjerivanja u laž Allahovih poslanika od strane nekog naroda i njihove propasti i uništenja.

U Kur'anu dolazi: ”A to što te oni smatraju lažnim – pa i prije njih su narod Nuhov, i Ad, i Semud poslanike smatrali lažnim, i narod Ibrahimov, i narod Lutov, i stanovnici Medjena; a lažnim je smatran i Musa, i Ja sam nevjernicima vremena davao, zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja!” (El-Hadždž, 42.-44.) Zatim: ”A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i ljudima ih poučnim primjerom učinili, a nevjernicima smo patnju bolnu pripremili.” (El-Furkan, 37.)

Požurivanje kazne

Među uzrocima Božanske kazne koju je kušao Nuhov, a.s., narod jeste i njihovo požurivanje kazne onda kad nisu bili u stanju suprotstaviti svoje dokaze i argumente Nuhovim, a.s., dokazima, pa ih je obuzela oholost i bahatost, te namjerno ustrajavanje u giješenju. Nisu htjeli da poslušaju i da se pokore jasnim racionalnim i urođenim, moralnim dokazima i bili su pravi slijepci, pa su usljed duhovnog sljepila tražili da ih snađe ono čime im Nuh, a.s., prijeti, na šta aludira ajet: “O Nuhu,” – rekoše oni – “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono čime nam prijetiš, ako istinu govoriš!” (Hud, 32.) Odavanje luksuzu i raskalašenosti

Jedan od uzroka Božanske kazne je luksuz, odavanje raskošnom životu i raskalašenosti, kao što dolazi u ajetu: ”A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.” (Hud, 116.-117.)

Nuh, a.s., je objasnio da su mase iz njegovog naroda slijedile svoje glavešine i bogate ljude među njima, kojima obilje novca i djece nije povećavalo ništa osim zablude na ovome svijetu i kazne na Ahiretu, o čemu govori ajet: ”Nuh reče: ‘Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju.”’ (Nuh, 21.)

Oholost i uobraženost

Među uzrocima propasti Nuhovog, a.s., naroda bila je i oholost i uobraženost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., objasnio je u jednom od svojih hadisa pravo značenje oholosti zbog koje je obećana Allahova kazna, rekavši: ”Oholost je odbijanje (neprihvatanje) istine i omalovažavanje ljudi.” Nuhov narod je prekoračio svaku granicu oholosti i uznositosti, zbog čega ih Nuh, a.s., opisuje upravo tim svojstvom, kada kaže: ”I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.” (Nuh, 7.)

Spletkarenje

Nuh, a.s., bio je izložen mnogobrojnim i velikim spletkama od strane nevjernika, na šta aludiraju njegove riječi spomenute u Kur'anu: ”I spletke velike snuju.” (Nuh, 22.) Lukavstvo i spletkarenje je bilo istaknuto svojstvo Nuhovog naroda u čemu su se posebno isticale glavešine iz njegovog naroda koji su koristili sve vrste spletki i sve metode kako bi odvratili ljude od poziva u tevhid i vjeru u jednog Boga, Allaha, dž.š. Izmišljali su optužbe, potvore i postavljali razne zamke i spletke, ali je Allah uništio njihove zamke i spletke i učinio ih uzrokom njihove propasti.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”I isto tako Mi učinismo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke (spletke) postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju.” (El-En'am, 123.)

Pojava grijeha i razvrata

Uzrok propasti i uništenja prve ljudske civilizacije bilo je i masovno i javno činjenje grijeha i razvrata, kao što dolazi u ajetu: ”I oni su zbog grijehova svojih potopljeni i u vatru će biti uvedeni i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagača neće naći.” (Nuh, 25.)

Posvećenost ovome svijetu i zaboravljanje na Ahiret

Nuhov, a.s., narod bio je u potpunosti zaokupljen dunjalukom i dunjalučkim poslovima, zaboravili su na Ahiret i radovali su se dunjalučkom bogatstvu, sinovima i imetku. Potpuno su zanemarili Ahiret i pripremanje za Dan povratka. Napadali su, vrijeđali i mučili vjernike, bogatstvo i sinovi učinili su ih oholim i nepristupačnim sve dok ih nije stigla Allahova kazna i dok se nad njima nisu obistinile riječi Uzvišenog Stvoritelja: ”I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kada bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!” (El-En'am, 44.-45.)

Božanski zakon zamjenjivanja jednog naroda drugim narodom

Uzvišeni Allah, objavio je: ”A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.” (Muhammed, 38.)

Božiji zakon na Zemlji je takav da On nije uništio ni jedan narod, a da nije stvorio druge ljude koji će kultivirati i graditi Zemlju i civilizaciju. I baš kao što postoje godine uspona i padova, postoje i godine obnove, ponovnog uspona i zamjene jednog naroda drugim. Časni Kur'an govori nam o civilizacijskoj smjeni ili zamjeni, i to je ono što se dogodilo Nuhovom, a.s., narodu kod kojeg su se sakupili uzroci propasti i oni su uništeni općim potopom. A kako bi čovječanstvo nastavilo svoje poslanje i misiju, Allah je uništeni narod zamijenio Nuhom, a.s., i njegovim sljedbenicima koji su spašeni na lađi.

Svaki narod ima svoj kraj

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Svaki narod ima svoj kraj, i kada dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati.” (El-A'raf, 34.)

Baš kao što je Uzvišeni Allah odredio svakom pojedincu životni vijek i rok kojim se završava njegov život na ovome svijetu, isto tako je odredio životni vijek za narode i civilizacije koje, kada se ispuni određeni rok, propadaju i nestaju sa lica zemlje, kao što dolazi u ajetu: ”A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme, nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.” (El-Hidžr, 4.-5.)

Ajet nam objašnjava da su sva uništena naselja i gradovi imali određeni životni rok koji je povezan sa uzrocima njihovog uništenja. Nijedan narod nije živio na Zemlji, a zatim se pobunio protiv Istine i okrenuo leđa pravdi, a da nije uništen ili kažnjen žestokom kaznom prije Sudnjeg dana.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti; to je u Knjizi zapisano.” (El-Isra’, 58.)

To su uzroci koji su doveli do propasti i uništenja naroda i nestanka civilizacija kroz ljudsku povijest. I to je poziv cijelom čovječanstvu da napusti pokvarenost, nepravdu, prolijevanje nedužne ljudske krvi, jedenje imetka na nepravedan način, činjenje grijeha i razvrata, već da se drži vrijednosti apsolutne pravde u svim njezinim oblicima, da se bori protiv nepravde i ostavi griješenje i nemoral, te da slijedi put spasa na ovome i budućem svijetu.

Gospodaru naš, otkloni ovu epidemiju i nedaću od nas, uputi nas na Pravi put i vodi nas stazom koja vodi do Tvoga zadovoljstva, oprosta i milosti. Amin!

Saff.ba

Islam

Priča o Jusufu, a.s. je najduža kur’anska priča: Moralne pouke iz sure Jusuf

Svaka priča ima svoj zaplet u kojem su direktno izloženi glavni likovi iz priče, događaji, izlaganje, vrhunac priče, završetak, analiza, pripovijest i opis.

Priča o Jusufu, a.s., je najduža kur’anska priča koja je jako bitna za vjernike, jer su u njoj sadržane moralne lekcije. Beskorisno je čitati ovu priču, a iz nje ne izvući moralne lekcije i pouke. Centralna misao u priči o Jusufu, a.s., predstavljena je kroz događaje, analize, izlaganja, zaplet i završetak. Ustvari, moralne lekcije se rijetko kad direktno spominju u priči.

Međutim, Allah Uzvišeni kaže: “…a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.” (Kur’an; 12:21)

Allah također kaže u hadisu kudsiju:

“O Moji robovi, vi nešto želite i Ja želim nešto. Ako se prepustite onome što Ja želim, dat ću vam ono što želite. Ali ako odbijete da se predate onome što Ja želim, umorit ću vas s tim što vi želite i opet nećete ostvariti ništa osim ono što Ja želim.”

Jusufova braća su bila snažna i urotili su se protiv njega želeći da ga se riješe tako što su ga bacili u bunar. Jusuf, a.s., je kasnije postao jedna od moćnijih osoba u Egiptu i blizak kralju. Općepoznato je da su oni koji su se protivili poslanicima, skončali na smetljištu historije. S druge strane, siromašni ashabi koji su stali na stranu Poslanika, a.s., postali su zvijezde svijetiljke, kako na ovom tako i na budućem svijetu.

Moralne pouke u priči

Prva lekcija iz morala: Ko god se pokori Allahu, dž.š., ne može biti gubitnik i ko god se ne pokori Allahu, dž.š., ne može biti pobjednik.
Druga moralna lekcija. Uzvišeni Allah je u čovjeku stvorio želje i dao mu slobodnu volju da radi šta želi, pod uvijetom da je to što radi u granicama koje je Allah, dž.š., odredio. Prelaženje tih granica u cilju udovoljavanja vlastitim željama je zabranjeno. S druge strane, ako čovjek svoje želje ispunjava u skladu sa Allahovom voljom, on će za to biti nagrađen. Allah će mu darovati sreću, što je mnogo bolje od užitka kojega je postigao na nedozvoljen način. Ako se čovjek ne osjeća sretno zbog toga što se pokorova Uzvišenom Allahu, onda nešto nije u redu sa njegovom vjerom.

“A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?” (Kur’an; 28:50)

Suprotno stanje od ovog spomenutog u prethodnom ajetu je da osoba zadovoljava svoje strasti u skladu sa božijom Uputom, tada je čovjek na pravom Putu. Jusuf, a.s., je bio mlad čovjek i rob. Dakle, imao je i više od deset razloga da učini blud. Bio je stranac u tuđoj zemlji, zavodila ga je njegova gazdarica koja ne bi otkrila njihovu ljubavnu aferu da je on pristao, a bio je neoženjen i zgodan. U tefisirima Kur’ana nalazimo intenzivna pojašnjena koja bi opravdala odluku Poslanika Jusufa, a.s., da je on odlučio počiniti preljubu, ali on je rekao:

“”Sačuvaj Bože!” – uzviknu on – “vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti.” (Kur’an; 12:23)

Zauzvrat ga je Allah učino namjesnikom Egipta. Rečeno je da je sluškinja u Azizovoj palači poznavala Jusufa, još dok je bio rob, pa kada je vidjela da je postao namjesnik u Egiptu, rekla je: “Slavljena neka je Allah, koji svoje pokorne robove uzdiže na kraljevske deredže!”
Uzvišeni Allah kaže:

“i spomen na tebe visoko uzdigli!” (Kur’an; 94:4)

Požuda na sigurnoj udaljenosti

Božiji poslanik Muhammed, a.s., je dobar primjer za sve mlade osobe. Biće te zarobljenici vlastitih požuda i strasti, sve dok ih ne budete držali podalje od iskušenja koja vas vode u propast. Ova sigurnosna udaljenost može biti zastupljena u obaranju pogleda, izbjegavanju osamljivanja sa ženama strankinjama, udaljavanje od lošeg društva i daleko od gledanja i čitanja pornografskih sadržaja.
Uzvišeni Allah kaže: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! ” (Kur’an; 17:32)
U ovom ajetu Allah, dž.š., nije rekao – nemojte imati nezakonite seksualne odnose.
„I što dalje od bluda, jer to je razvrat…“
Ako pređete sigurnosnu zonu udaljenosti, vama će upravljati vaše strasti i vodiće vas do kraja u propast tj. blud. Zaista, niti jedan bludnik nije namjeravao počiniti taj grijeh, ali niz loših djela učinjenih uzastopno odvuklo ga je u taj čin. Dakle, čestit čovjek treba da se kloni svega što ga može odvući u grijeh.

Razlika između sreće i zadovoljstva

Užitak nastaje usljed zadovoljenja strasti, dok je sreća rezultat čovjekove veze sa Allahom. Objasniću ovo kroz poređenje ove dvije stvari. Zadovoljstvo je opipljiv osjećaj koji dolazi izvana kao npr., jelo i piće, posjedovanje kuće, ženidba i brak. Užitak postepeno nestaje i nikada ne pruža osjećaj stalnog zadovoljstva. Užitak također čini ljudski život bijedan, ako je uređen suprotno božijim zakonima.

Draga moja braćo, depresija je danas najraširenija bolest u svijetu, jer je većina ljudi daleko od vjere i slijedi svoje strasti. Depresija je jedan oblik božije kazne na ovom svijetu za takve ljude.

Uzvišeni Allah kaže: „A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.“ (Kur’an; 20:124)

A za one koji obaraju svoje poglede i kontrolišu svoje strasi, upražnjavajući ih samo sa svojim suprugama/muževima, Allah, dž.š., kaže: „I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.“ (Kur’an; 20:131)

Onaj ko bude zadovoljan svojom ženom kojom ga je Allah obdario, biće nagrađen posebnim vrstom sreće. Požude i strasti dolaze iz vana i takva vrsta užitka se nemože dugo zadržati, te na kraju oknčava depresijom ako bude ispunjena nezakonitim putem onako kako to Allah ne dozvoljava. Tri su preduvijeta zadovoljavanja strasti da bi čovjek u konačnici osjetio zadovoljstvo. Da bi se zadovoljila neka strast potrebno je vrijeme, novac i zdravlje. Od božije mudrosti je i to da čovjek ne može imati sve tri ove stvari zajedno. Kada je čovjek mlad on je zdrav i ima mnogo vremena, ali nema dovoljno novca pomoću kojeg bi udovoljio svojim strastima. Nakon određenog vremena insan stari i ima posao koji mu omogućuje da zaradi novac, a ima i zdravlhe, ali više nema dovoljno vremena da bi ga trošio udovoljavajući svojim prohtjevima. A kada ostari, ima dovoljno novca i vremena, ali više nije zdrav. Za razliku od zadovoljstva, sreća dolazi iznutra i ne trebaju joj vanjski faktori kako bi se ostvarila. Kada je čovjek u čvrstoj vezi sa Allahom, osjeća se kao da je cijeli svijet njegov i neopisivo je sretan. Dakle, sreća dolazi iznutra i ona je rezultat čovjekove veze s Bogom i traje do kraja života. Ovo je upravo razloga i objašnjenje zašto učači Kur’ana nikada ne mogu biti tužni. Sve dok se nastojiš približiti Allahu i osjetiti slast Njegove blizine, bićeš srećan čak i ako se nalaziš u teškim uslovima. Osjećaj spokoja i mira je istinska sreća čak i kad nemate ništa, ali u slučaju da to nestane, tvoj život će biti jadan čak i da posjeduješ cijeli svijet. To je činjenica u to nema sumnje. Kada učimo suru Jusuf, a.s., trebali bismo biti uvjereni u to da, ako se budemo čuvali od zabranjenih stvari i udovoljavanja našim strastima na nedozvoljen način, bićemo nagrađeni od Uzvišenog Allaha Njegovom blizinom, srećom i bereketom.

To je ključna stvar koju Uzvišeni Allah spominje u slijedećem ajetu: „… jer Allah ne dâ da se ostvare lukavstva podmuklih.„ (Kur’an; 12:52)
To je božiji Zakon: ko god izda druge kako bi ostvario vlastite ciljeve, sigurno će biti razotkriven javnosti.

Druga stvar je to da je Jusuf, a.s., bio bačen na dno bunara. Zatim je završio na dvoru gdje je bio iskušan od Allaha tako što je vladareva žena htjela da ga zavede, a kadaje prošao taj ispit završio je u zatvoru. Možda ćete se zapitati: zašto je poslanik Jusuf, a.s., poslan u zatvor uprkos tome što je bio nedužan? Obajsniću vam razlog. Moj prijatelj je bio u zatvoru i imao je pravo na posjetu. Posjećujući ga nastojao sam da mu ublažim bol, smirim ga i oraspoložim. Bio sam ubjeđen da je nedužan, ali on je bio u zatvoru zbog male pogreške. Kada smo se sreli rekao sam mu: „Allah je dozvolio da Njegov plemeniti poslanik Jusuf, a.s., završi u zatvoru kako bi bio uzrokom olakašnja boli svakog vjernika koji nedužan bude zatvoren.“
Allah je žrtvovao svoje poslanike za dobrobit cijelog ljudskog roda. Neke od njih je spomenuo: Jusuf, a.s., je nedužan završio u zatvoru, Nuhov sin je bio nevjernik, Lutova žena je bila na strani nevjernika, Ibrahimov, a.s., otac je bio nevjernik, Zekerijah nije mogao imati djece, a Ejub je bio bolestan.

Svi ovi poslanici su nam dati kao primjer, kako da se ponašamo u teškim vremenima.

Autor: Muhammad Ratib An-Nabulsi
Izvor: nabulsi.com
Za Akos.ba preveo i obradio Fahrudin Vojić

O autoru: Nablusi je islamski učenjak rođen 1938. godine u Siriji u vjernički obrazovanoj porodici. Njegov otac je bio jedan od učenjaka Damaska. Imenovan je za hatiba u džamiji njegovog djeda Abdulghani An-Nabulsija, gdje je također držao i predavanja. Bio je predavač na Univerzitetu u Damasku, ali nakon izbijanja rata u Siriji, odselio se u Jordan 2011. godine. Napisao je mnogo knjiga, a najpoznatija je Enciklopedija Allahovih lijepih imena, enciklopedija naučnih čuda sadržanih u Kur’anu I sunnetu Poslanika, a.s., Pogled na islam, Promišljanja o islamu. Autor je mnogih članaka objavljenih u sirijskim, arapskim, islamskim i zapadnim magazinima i novinama.

Akos.ba

Islam

Gvožđe kao Božija blagodat: “a gvožđe smo spustili, u kojem je velika snaga i koje ljudima koristi”

Kaže se da se željezo vadi iz zemlje, a ne da silazi s neba; prema tome, ne bi se moglo reći “enzelna” (spustili smo). Zašto onda nije rečeno “izvukli smo”, umjesto “spustili smo”, što očigledno nije u skladu sa stvarnošću?

U Kur’anu se, u suri Gvožđe (Al-Hadid), u 25. ajetu, kaže:

“… a gvožđe smo stvorili (spustili), u kojem je velika snaga i koje ljudima koristi…”

Dio spomenutog ajeta ukazuje nam na superiornost Božije moći i našu bespomoćnost. Zaista, u stvarima koje nas svakodnevno okružuju je mudrost. Pčela, leptir, mi sami, pa evo i primjer gvožđa – sve to znamenje je koje odaje našu neukost. Zar se trebamo “bombardirati” samo teologijom da bismo shvatili postojanje Svevišnjeg.

Mistična i pragmatična istina o Bogu

Kur’anska poruka (u svom prvom imperativu!) stavlja akcent na učenje, proučavanje i izučavanje svijeta oko nas, unutar nas i iznad nas, čemu je krajnja svrha prepoznavanje prirode kao inteligentno kreirane pojave. Ako je Objava Božije otkrivanje u riječi, priroda je Njegovo otkrivanje u djelu. Ako je teologija mistična, nauka je pragmatična istina o Bogu.

Gvožđe je visokokomponentna legura (mješavina dva ili više hemijskih elemenata) željeza, koja, za razliku od čelika, sadrži preko 2 posto ugljika. Osim željeza, tu se nalazi određeni procent i drugih elemenata, kao što su: mangan, silicij, fosfor, sumpor, a u nešto manjoj mjeri i: arsen, azot, vodonik, hrom i dr. Fenomen koji će kasnije biti upoređen s kur’anskim ajetom jeste taj da se, za razliku od čelika, gvožđe lahko razbija, krto je i tvrdo, tako da se ne može oblikovati u čvrstom stanju. Takve osobine daje mu ugljik, koji je veoma bitan element.

Mudrost riječi “spustili smo”

Kaže se da se željezo vadi iz zemlje, a ne da silazi s neba; prema tome, ne bi se moglo reći “enzelna” (spustili smo). Zašto onda nije rečeno “izvukli smo”, umjesto “spustili smo”, što očigledno nije u skladu sa stvarnošću? Ovo je još samo jedan u nizu primjera koji otkriva našu “neukost”. U Kur’anu mudrom se kaže: “… u njemu je snaga velika i korist ljudima…”, što automatski asocira na blagodat koju nam je Gospodar dao u željezu.

Budući da je i željezo jedno od brojnih blagodati Mudrog, logično je da ne izbija odozdo prema gore, već, bez sumnje, silazi odozgo prema dolje, što nam i Kur’an kaže – “spustili smo”. Ako sagledamo drugu stranu, to jest, kad bi se spomenuti ajet odnosio na materiju željeza, logično bi bilo da bi odgovarajući izraz bio “izvući”. Međutim, smisao ajeta jesu ustvari nematerijalna (figurativna) svojstva željeza i njegova blagodat.

Željezo ima mnoštvo koristi, to nije obična materija koja se vadi iz ležišta u zemlji, koja je stanište čovjekovo, niti je prirodni mineral – ono je ogromna blagodat koju je Stvoritelj svemira spustio. Riječima “… i spustili smo željezo…” ističu se opće koristi i njegova svestrana primjena, kao što ih imaju kiša, toplota i svjetlost, koji “dolaze” s neba. Kur’an je već naglasio da će željezo u budućnosti biti korišteno u oblicima koji zapanjuju; tako smo, npr., danas svjedoci avioindustrije, brodogradnje, odnosno putovanja, kako kopnom tako morem i zrakom.

Nova ili supernova

Riječ “spustili”, korištena za željezo u ovom ajetu, mogla je imati metaforičko značenje, da se objasni kako je željezo dato ljudima radi koristi. Ali, kada razmotrimo literalno značenje riječi (fizički spušteno s neba), vidimo da ovaj ajet implicira veoma signifikantno naučno čudo.


U svojoj knjizi “Dokazi za razumom obdarene” Esad Bajić spominje da su savremena astronomska istraživanja potvrdila da je željezo došlo s gigantskih zvijezda iz vanjskog neba. Teški metal u kosmosu proizvodi se u nukleusu velikih zvijezda. Naš solarni sistem nema odgovarajuću strukturu stvaranja željeza. Ono može biti proizvedeno jedino u velikim zvijezdama, većim od Sunca, gdje temperatura dostiže petsto hiljada miliona Celzijevih stepeni. Kada iznos željeza dostigne određeni stepen u zvijezdi, zvijezda ga ne može dalje držati, ona zatim eksplodira, a tada postaje nova ili supernova. Kao rezultat ove eksplozije, meteori koji sadrže željezo raspršuju se kosmosom, zatim se kreću prema prazninama, sve dok ih ne privuče neka gravitaciona sila nebeskih tijela. Sve ovo pokazuje da željezo nije sa Zemlje. Jasno je da ova činjenica nije mogla biti poznata u sedmom stoljeću, kada se objavljivao Kur’an.

Atomski broj željeza

Osim navedenog, spominje se i to da je brojčana vrijednost riječi “hadid” (željezo) 26, što je ustvari atomski broj željeza. Pokušali smo doći do nekih saznanja i teorija kada su u pitanju brojčane vrijednosti nekih riječi, odnosno njihova pretvorba. Iako je numerologija u odnosu na astrologiju, kao disciplina i tehnika predviđanja budućnosti, nešto jednostavnija i lakša za učenje, i u ovom nauku postoje brojni problemi, koje nije nimalo lahko riješiti.

Tako se numerolozi često susreću s velikim problemom vezanim za tablični sistem, koji određuje brojčane ekvivalente za slova abecede. Kao što znamo, u ovom svijetu ima na stotine službenih jezika, sa svojim vlastitim abecedama (i azbukama), kao i jedinstvenim dijakritičkim znakovima. Nažalost, ne postoji univerzalna numerološka tablica, koja bi vrijedila za sve jezike svijeta.

Kao što je već kazano, mnoštvo svjetskih jezika stvara poteškoće na polju numeričke analize. Ovdje valja spomenuti da se brojčani ekvivalenti u engleskoj abecedi (tablici) ne podudaraju s brojčanim ekvivalentima u slovima, npr., francuske abecede. Drugim riječima, ne postoji jedna univerzalna numerološka tablica koja vrijedi za sve jezike svijeta. Vratimo se na “englesku verziju”. Iz tabele br. 1, po kojoj je rađen primjer riječi “hadid”, dobije se: 8 + 1 + 4 + 9 + 4 = 26; što je ustvari već spomenuti atomski broj željeza.

Ako bi se u jednoj rečenici moralo sažeti napisano, onda bi se to moglo uraditi riječima Alberta Einsteina: “Ima više savršenstva u običnoj kapljici vode, nego u svim strojevima koje su izmislili ljudi.”



Piše: Mufid Paljanin

novovrijeme.ba

Islam

Liječenje masažom: Kakva je veza između nauke o refleksima i abdesta?

Jedan od vidova Allahova otkrivanja robovima jeste da im je podario brojne unutarnje, skrivene energije. Uzvišeni kaže: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina” (Fussilet, 53)

Čovjek je uznosit, mada nije kadar vidjeti suštinu samoga sebe, tajne svoga tijela i duše. Allah, dž.š., kaže: “O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan – i kako je htio lik ti dao.” (el-lnfitar, 6-8)

Utvrđeno je da pozitivni i negativni elementi koje kosmos sadrži stvaraju oko čovjeka magnetno polje – koje se naziva vitalno polje ili aura – koje utječe na čovjeka u duhovnom, intelektualnom, psihološkom i tjelesnom pogledu. Stoga liječenje čovjeka u skladu sa današnjom medicinom po kojoj je čovjek samo tijelo, ne uzima u obzir sve aspekte ljudskog bića. (Carolin Green (2000). Et-Tibb el-hadis ve et-tibb el-bedil,tr. Merkez et- re‘arib ve el-bermedže.)

Nauka o refleksima (refleksologija) (Doreene Bagly (1982) . Reflexology Today, Thorosons Publishers Limited) je vrsta alternativne medicine koja se ogleda u tome da se masiraju određene tačke na rukama i nogama.

Tjelo se dijeli u području ruku i nogu na deset uzdužnih zona od kojih se svaka peta prostire sa obje strane zamišljene linije koja uzduž dijeli tijelo na dva jednaka dijela. Tako npr.: bubrezi se nalaze u drugoj i trećoj zoni, na jednoj i drugom dijelu tijela, pa se i njihove refleksivne tačke na rukama i nogama nalaze također u drugoj i trećoj zoni, shodno spomenutoj podjeli. (slike br. 5a, 5b, 6a, 6b i 7)

Liječenje masažom

Liječenje masažom na odgovorajućim tačkama vraća stabilnost i aktivnost svim dijelovima tijela zbog toga što su te tačke povezane sa odgovarajućim organima putem meridijana kojima protiče nevidljiva fiziološka energija.’ (Carolin Green (2000). Et-Tibb el-hadis ve et-tibb el-bedil, tr. Merkez etre’arib ve el-bermedže)

Pomoću Kirilianove kamere primjećeno je da vitalna energija slabi na mjestima refleksa u nogama u slučaju da dio tijela koji se održava na tim tačkama nije u stabilnom stanju. Također je primjećeno da se polja ove energije – kao i energije vitalnog polja – stabiliziraju poslije tretiranja masažom.

Metod liječenja masažom lahak je i jednostavan i djeluje na principu pobuđivanja sposobnosti tijela da se samo liječi. Taj način koristi se za liječenje bolova u leđima, vratu, kičmi, za aktiviranje krvotoka, za liječenje povišenog krvnog pritiska, nesanice, glavobolje, napetosti, hormonalnog poremećaja i dr. (Devendera, V. (1989). Health inyour Hands Acupressure Therapy, Reflexology, Gola Publishers)

Masaža ima veliki utjecaj na čovjekovo tijelo, tako da ona aktivira krvotok i limfni sistem, stabilizira nervni sistem i vrača bolesniku osjećaj opuštenosti. Nadalje, masaža je najbolje sredstvo za oslobađanje od svakodnevne napetosti, i ona se počinje smatrati preventivnim sredstvom.

Istinu je rekao Poslanik, s.a.v.s., kad nas je savjetovao: “Kada legneš u postelju abdesti, kao što abdestiš za namaz.”’

U većini slučajeva vidjet ćemo da nakon tretmana masažom ljude obuzima pospanost, kao i osjećaj raspoloženja nakon buđenja. Kako nam je poznato 75% bolesti vezano je za svakodnevne stresove, a samim time rasterećenje od napetosti smatra se najboljom preventivom za te bolesti. Pranje između prstiju, kao i masiranje do kojega dolazi u toku uzimanja abdesta su lijek za napetost i srdžbu. Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Zaista ljutnja dolazi od šejtana i zaista je šejtan stvoren od vatre, a voda gasi vatru, pa ako se neko od vas naljuti neka abdesti”.20

Čovjeku se može desiti da mu povremeno splasne količina energije i moć za rad i pažnju, također može mu se desiti da počne osjećati fizički umor, a masiranje odgovarajućih mjesta, o kojima će biti govora, pomaže obnavljanje vitalne čovjekove energije i sposobnosti za svakodnevni rad i kretanje bez []mora.

Kada povežemo znanost o refleksima sa tajnama abdesta, uvidjet ćemo važnost trljanja (tedlik) koje se čini u toku uzimanja abdesta, što je farz kod malikija a sunnet u ostalim mezhebima.

U tom smislu ukazat ćemo na pozitivne utjecaje masiranja koje je potvrdila nauka o refleksima a koji se očituju na svim nivoima. Ti pozitivni utjecaji ogledaju se u oslobađanju čovjeka od uznemirenosti i stresa, oslobađanju od problema koji se javljaju u limfnom i probavnom sistemu, iz tijela se odstranjuju otrovne materije, snaži se vitalna energija, vraća se ravnoteža energije unutar organa, ispravlja se bilo koji poremećaj u tijelu i stvara se osjećaj duševne smirenosti. Za sve ovo kao potporu uzmimo činjenicu da kroz noge prolazi veliki broj nervnih završetaka.[1]

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Šejtan zaveže tri čvora iznad glave čovjeka dok spava. Kada ustane, ako spomene Allaha, dž. š., jedan čvor će se razvezati, ako abdesti, razvezat će se i drugi čvor, ako obavi namaz, razvezat će se i treći čvor i tako postaje raspoložen za rad i biva vedre duše”.[2]

[1] Smith. T. and Last. P. (1992). The Family Guid to Health Living,Dorling Kindersley.

[2] Bilježi Buhari u “Kirab et-tehedždžud”, hadis br. 1142.



Nastavlja se, ako Bog da.

Odlomak iz knjige:

DR. MADŽIDA AMIR “MUDŽIZE U STVARANJU ČOVJEKA – ALTERNATIVNA MEDICINA I ABDEST”

Preveli: Al-Ali Adelita i Nihad Omanović

Izdavač: Bookline, Sarajevo, 2008.
Tvrdi uvez; 80 strana; 20 cm



Akos.ba