Pitanja i Odgovori

Muž me prisiljava da mu dam cijelu platu, je li to dozvoljeno?

Pitanje: Selam alejkum! Ja radim van kuće i imam platu u iznosu od 1.200 KM. Moj muž također radi za 2.000 KM. S obzirom da moj muž smatra da je oštećen time što ja radim, prinuđena sam da mu dajem svu svoju platu na ime naknade, jer sam osam sati radnim danom van kuće. Da li on ima pravo da toliko uzima od mene i kolika bi bila ta naknada na koju on ima pravo u konkretnom slučaju? Da je moja plata i veća, on bi opet svu uzeo. Napominjem da on umjesto da opremi kupatilo u kući, kupuje najnoviji mobitel na tržištu i slično. Imam li ja udjela u planiraju kućnih troškova ili to samo on ima?



Odgovor:

Doista je mnogo toga što bi trebalo razmotriti kako bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, stoga ćemo spomenuti samo najbitnije stvari, izostavljajući ono što nije obaveza da spomenemo prilikom odgovora.

Islam je u svome savršenstvu uzdigao prava žene toliko da je to prije islama bila nepoznanica čovječanstvu. Jedno od prava koje islam garantira ženi jeste i pravo na posjedovanje imetka. Žena u islamu nasljeđuje imetak i biva nasljeđivana od strane onih koji ostaju iza nje nakon smrti. Žena u islamu može da posjeduje ogroman imetak i kao takva, ako je udata, nije obavezna da izdržava svoga muža, pa makar on bio siromah. Normalno, ako bi muž bio siromašan, a žena bogata, njoj bi bilo pohvalno da pomogne svoga muža, lijepo je da njemu prije drugih udijeli sadaku, kao što joj je dozvoljeno da mu pozajmi novac koji je njemu obaveza da vrati kao da je to pozajmio od nekog drugog.

Nakon spomenutog, postupak vašeg muža, ako to nije dogovoreno između vas dvoje prilikom sklapanja braka, čista je nepravda (zulum) koju islam strogo zabranjuje, a naročito ako se radi o nekome ko je blizak insanu i ko insanu čini mnogo dobro, kao što je slučaj u relacijama muža i supruge. Ajeti i hadisi koji govore o zabrani nepravde, kao i teškim ovodunjalučkim i ahiretskim kaznama koje čekaju nasilnike, u islamu su toliko mnogobrojni da ih ne treba spominjati. Uzimanje vašeg imetka na taj način sigurno potpada pod pojam nedozvoljenog načina prisvajanja imetka. Kazao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte.” (En-Nisa, 29)

U osnovi muž nema pravo da uzme od ženinog imetka – NIŠTA, osim onoga što mu ona daruje drage volje, baš kao što nema pravo da uzme imetak nekoga drugog. Govoreći o ženinom pravu na vjenčani dar (mehr) i njenom pravu na raspolaganje imetkom, Uzvišeni Allah je kazao: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (En-Nisa, 4) Ovaj ajet jasno ukazuje da žena posjeduje imetak koji dobije na ime vjenčanog dara i da muž od tog imetka može da dobije samo ono što mu ona svojevoljno daruje.

Po islamskom učenju, muž je taj koji je obavezan da izdržava ženu, i u pogledu toga ne postoji razilaženje kod islamskih učenjaka.

Aiša, r.a., prenosi da je Hind bint Utbe, r.a., došla Allahovom Poslaniku i kazala: “Allahov Poslaniče, doista je moj muž Ebu Sufjan škrt čovjek, ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mom djetetu, osim onoga što ja uzmem bez njegovog znanja.” Allahov Poslanik je kazao: “Uzmi onoliko koliko je (po običaju) potrebno tebi i tvom djetetu.” (Buharija i Muslim)



Kazao je Ibn Kudame: “Izdržavanje supruge je (muževa) obaveza koju potvrđuje Kur’an, sunnet Allahovog Poslanika i konsenzus islamskih učenjaka.” (El-Mugni, str. 8/156)



Treba napomenuti da je jedan od osam uvjeta validnosti zapošljavanja žene izvan kuće i dozvola supruga. Muž ima potpuno pravo da dopusti ili da uskrati ženi zapošljavanje izvan kuće.



Isto tako, treba znati, u vašoj situaciji, da su islamski učenjaci kazali da muž ima potpuno pravo da za suprugin svakodnevni izlazak iz kuće (što će neminovno uzrokovati uskraćivanje određenih prava muža kod supruge) traži od supruge određeni procenat njene plate (shodno dogovoru) kao nadoknadu za to što joj je dozvolio da ostavi kuću i kućne obaveze.



Ako žena pristane na to, onda treba da se drži dogovorenog, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Muslimani se pridržavaju uvjeta koje su dogovorili.” (Tirmizi, Ebu Davud, od Ebu Hurejre, r.a., šejh Albani ovaj hadis ocijenio je vjerodostojnim u više svojih knjiga.)



Isto tako, treba napomenuti da je supruzi dozvoljeno da prije sklapanja braka uvjetuje mužu dopuštenost zapošljavanja nakon braka, i ako muž pristane na taj uvjet, obaveza mu je da se drži onoga što je dogovorio prije braka te da dopusti supruzi zapošljavanje, bez da od nje traži nadoknadu za to, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Doista su najprioritetniji uvjeti koje trebate ispuniti oni uvjeti na osnovu kojih su vam vaše supruge postale dozvoljene.” (Buharija i Muslim, od Ukbe ibn Amira, r.a.) Ako bi muž prilikom sklapanja braka pristao na uvjet zapošljavanja supruge, koji mu ona postavi, a nakon braka odbije da to ispuni, žena u toj situaciji (u osnovi) ima pravo da traži razvod braka.







A Allah najbolje zna!



Odgovorio: Pezić Elvedin

Pitanja i Odgovori

Obaveznost namaza za onoga ko ide u školu

Pitanje: Idem u srednju školu i dok sam u školi ne mogu klanjati, jer nemamo za to ni prostor, a ni vremena. Šta je s tim propuštenim namazima? Da li su oni jednaki grijehu namjerno propuštenog namaza? Da li ih mogu naklanjati kad dođem kući? Unaprijed hvala!

Odgovor:

Uvaženi brate u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da bi odgovor na pitanje bio potpun, a mi ćemo rezimirano spomenuti nešto najbitnije.

Prvo, namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, kada ga je poslao u Jemen, u kojem su tada živjele ehlul-kitabije: “Neka prvo u što ćeš ih pozivati bude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, pa ako ti se odazovu, obavijesti ih da im je Allah propisao klanjanje pet namaza u toku dana i noći.” (Buhari i Muslim) Mnogo je drugih argumenata koji nam ukazuju koliko mjesto u islamu ima namaz.

– Namaz je vremenski ograničena obaveza. Kazao je Uzvišeni Allah: “A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 103) Islamski učenjaci kazali su da kao što nije dozvoljeno klanjati namaz prije nastupanja namaskog vremena, tako isto ga nije dozvoljeno odgađati i klanjati nakon isticanja namaskog vremena.

– Odgađanje klanjanja namaza, izvan njegovog propisanog vremena, smatra se jednim od najvećih velikih grijeha (osim situacija koje su izuzete vjerodostojnim argumentima, kao što je stanje putnika kada je dozvoljeno kraćenje i spajanje namaza). Kazao je Uzvišeni Allah: “Teško se klanjačima, koji su nemarni prema namazu.” (El-Maun, 4–5) Islamski tumači Kur’ana, u komentaru riječi “nemarni”, rekli su da to znači da odgađaju klanjanje namaza izvan propisanog vremena.

Drugo, treba da znaš da je namaz validan bez obzira u kojem dijelu namaskog vremena se obavio: da li ga obavili u prvom namaskom vremenu ili ga odgodili do pred kraj namaskog vremena. Međutim, učenjaci su za većinu namaza kazali da ih je najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu, ali to ne znači da se namaz ne može odgoditi i klanjati poslije, tj. bitno je da se klanjanje namaza ne odgađa izvan propisanog namaskog vremena.

Jednog dana Džibril je došao Allahovom Poslaniku i tog dana klanjali su svaki namaz u prvom namaskom vremenu, a narednog dana opet mu je došao i tog dana klanjali su svaki namaz na isteku namaskog vremena, pa mu je nakon toga kazao: “Namasko je vrijeme između ova dva.” (Muslim) To znači da je čovjeku dozvoljeno, naročito ako ima potrebu, da odgodi klanjanje namaza i nije obavezan da ga klanja na samom početku namaskog vremena, bitno je da ga ne odgodi izvan vremena koje je propisano za taj namaz.

Treće, nemoj da se stidiš najvrednije stvari – svoje vjere, i Allahovog odabira. Allah te odabrao od toliko učenika, da ti budeš onaj koji će ići putem spasa i putem Dženneta. Stoga, slobodno traži od direktora škole, ili nekoga u čijim je ingerencijama spomenuta stvar, tj. prostor u kojem možeš klanjati: pravo na ispoljavanje religije i prakticiranje obreda koje nalaže religija, osnovno je pravo koje sve konvencije odobravaju i podržavaju.

Četvrto, mnogo je muslimana koji misle da se namaz striktno mora klanjati u kući ili džamiji, na tepihu, sedžadi i sl., a istina je na drugoj strani. Dozvoljeno je klanjati na svakom čistom predmetu, kao što je daska, beton, karton, kao što je dozvoljeno, u osnovi, klanjati na zemlji koja nije uprljana, a da se na nju ne prostire bilo šta. Spomenuto ubjeđenje nosi sa sobom mnoge negativnosti od kojih je i ostavljanje namaza i njegovo naklanjavanje od strane onih koji idu u školu ili od strane ljudi koji imaju svakodnevnu radnu obavezu.

Također, mnogo je ljudi koji ostavljaju klanjanje namaza u njegovom namaskom vremenu iz razloga što ne poznaju šta je to nečistoća, a šta nije, tako da mnogi smatraju da čovjek ne može da klanja u radnom odijelu koje je “uprljano” prašinom, cementom, zemljom, malterom, farbom, krečom, uljem, tovatnom mašću, a sve spomenute stvari, po vjerskom shvatanju, čiste su i ne utječu na validnost namaza.

Ako čovjek može da klanja u posebnoj odjeći – onoj koja je čista i od spomenutih stvari, naravno da je to bolje, ali to ni u kojem slučaju ne znači da, ako to nije u mogućnosti, treba sebi dozvoliti da propusti klanjati namaz u njegovom propisanom vremenu. Slična je situacija i s pitanjem mjesta klanjanja namaza.

Rezime: Punoljetnom muslimanu (punoljetstvom koje precizira islam) nije dopušteno da odgodi klanjanje namaza izvan njegovog propisanog vremena. Islam ne poznaje nešto što se zove naklanjavanje svjesno propuštenih namaza. Ako si u toku namaskih vremena u školi, iskoristi odmore između časova i klanjaj obavezne namaze u njihovom namaskom vremenu, na mjestu koje je čisto. U tom periodu dovoljno je da klanjaš samo farzove, obavezne namaze, bez da klanjaš nafilu, dobrovoljne namaze.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

Pitanja i Odgovori

Da li mogu otići na hadždž ako imam dugove ?

Pitanje:

Selam alejkum. Da li se može otići na hadždž ako imam kuću na kreditu ili bilo koji kredit u banci (pa makar islamska banka). Šta možemo imati, a šta ne, koji su uslovi da bi obavio hadždž po tom pitanju? Allah vas nagradio na oba svijeta.

Odgovor:

We alejkumusselam we rahmetullah we berakatuhu.

Hvala Uzvišenom Allahu.

Čovjek koji ima dugove u osnovi nije obavezan obaviti hadždž, jer nije financijski sposoban da ode na takvo putovanje. Biti financijski sposoban jedan je od uvjeta za obaveznost hadždža. Ovo je osnovni propis i onome koji je dužan novac obavezno je da najprije vrati dug, ako postoji konflikt između odlaska na hadždž i vraćanja duga. Međutim, ako ne postoji nikakav konflikt kao što je u slučaju da ima mnogo vremena da se vrati dug ili se dug vraća na mjesečnim ratama ili je osoba, kojoj je neko dužan novac, saburljiva i dozvoljava da se dug vrati mnogo kasnije, onda nema nikakve prepreke da čovjek, ako je u mogućnosti, obavi hadždž ili umru.

A Allah najbolje zna.

Alim Hasanagić, prof.

Pitanja i Odgovori

Da li je osamljivanje sa zenom i cinjenje svega osim bluda mali ili veliki grijeh?

– Esselamu alejkum, cijenjeni brate.
Htio sam da ti postavim pitanje u vezi tvojih fetvi o samozadovojavanju. U svojim fetvama si pisao da je samozadovoljavanje veliki grijeh. Ja sam htio da te pitam možeš li navesti dokaz za to, pošto sam ja slušao do sada na predavanjima od naših daija da je veliki grijeh sve ono čime se prijeti kaznom ili prokletsvom. Takođe čuo sam našeg šejha Safeta Kuduzovića da je rekao ako bi se čovjek osamio sa ženom i radili sve osim bluda da to spada pod male grijehe. Možeš li mi ovo pojasniti molim te. Ne postavljam pitanje radi provokacije, nego mi nije jasno, a bitno mi je jer sam neoženjen i imam problema sa ovim grijehom. Allah te nagradio.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.



Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Kao prvo, iznijeti stav učenjaka i navesti šerijatske argumente o nekoj mes'eli o kojoj su učenjaci pisali i govorili na samom početku islama, to se ne naziva fetva nego pojašnjenjem šerijatskog propisa.

Fetva je šerijatsko rješenje (pojašnjenje propisa) o savremenim pitanjima o kojima nema direktnog govora u šerijatskim tekstovima niti su o njima govorili prvi učenjaci.

Znači, to nisu moje fetve o propisu samozadovoljavanja nego stav učenjaka po tom pitanju i šerijatski argumenti sa kojima dokazuju svoj stav. Treba praviti razliku između fetvi kao odgovora na savremena pitanja i šerijatskih propisa koji su pojašnjeni od strane učenjaka i zapisani u knjigama.

Drugo, da bi se dao odgovor na postavljeno pitanje neophodno je ukratko obraditi neka pitanja vezana za poimanje velikog i malog grijeha u Šerijatu.

Podjela grijeha na velike i male?

Razišli su se učenjaci na dva stava oko pitanja: da li se uopće grijesi dijele na velike i male.

Prvo mišljenje: grijesi se dijele na velike i male.

Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka.(Mekalatul-islamijin, El-Eš'ari 1/231, Šerhu el-kevkebu el-munir, Ibn En-Nedždžar 2/388, Fethul-kadir, Ševkani 1/684)

Drugo mišljenje: svi grijesi su veliki, s tim da se za neke grijehe kaže da su mali u odnosu na one koji su veći od njih.

Ovo je stav El-Džuvejnija, El-Bakilanija, El-Isfirainija, Ibn El-Kušejrija i Ibn Fureka.
(El-Bahru el-muhit, Zerkeši 6/152, Revdatut-talibin, Nevevi 11/222, El-Furuku, El-Karafi 4/65-66, Tefsiru El-Kurtubi 6/163, Medaridžus-salikin 1/241)

Dokazi prvog mišljenja:

Prvi – riječi Uzvišenog: „Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto“ (En-Nisa, 31). Kažu: ajet je jasan u podjeli grijeha na velike i male.

Drugi – riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Pet namaza, od džume do džume i od Ramazana do Ramazana su iskup za grijehe ako se kloni velikih grijeha“. Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.

Treći – riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Nema čovjeka muslimana kome nastupi namaz, pa upotpuni njegov abdest, skrušenost i činjenje rukua, a da mu to ne bude iskup za grijehe prije njega (namaza) ako ne učini veliki grijeh, a to je cijelo vrijeme (tako)“. Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu od Osmana ibn Affana, radijallahu anhu.

Oba hadisa jasno ukazuju na podjelu grijeha na velike i male.

Dokazi drugog mišljenja (tj. da su svi grijesi veliki):

Hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko uzme pravo čovjeka muslimana sa lažnom zakletvom, Allah mu je odredio Vatru i zabranio Džennet.“ Pa upita neki čovjek: „I ako je nešto neznatno, Allahov Poslaniče?“ „I ako bi bio prut od (drveta) Eraka“, reče on. Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Umame, radijallahu anhu.

Kažu: u hadisu je došla žestoka prijetnja za nešto malo i neznatno kao što su došle prijetnje i za velike grijehe.

Džumhur učenjaka odgovara na ova argument time da je žestoka prijetnja došla zbog lažne zakletve sa kojom je uzet imetak, a ne samo zbog neznatnog imetka.

Radžih (odabrano) mišljenje je stav džumhura zbog jasnoče i nedvosmislenosti argumenata. A ovome možemo takođe dodati idžma selafa da se grijesi dijele na velike i male kojeg prenosi Ibnul-Kajjim El-Dževzijje u knjizi Medaridžus-salikin (1/244).

Definicija velikog grijeha

Oko definicije velikog grijeha učenjaci imaju jako podijeljeno mišljenje, a navest ćemo tri najraširenija:

Prvo mišljenje: veliki grijeh je svaki grijeh zbog kojeg se prijeti Vatrom (Džehennemom), ili Allahovom srdžbom, ili prokletstvom, ili kaznom na dunjaluku.

Ovaj stav se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Hasana El-Basrija i tabi'ina Alije ibn Ebi Talhe.

Drugo mišljenje: veliki grijeh je svaki grijeh sa kojim se (u šerijatskim tekstovima) spoji prijetnja, ili šerijatska kazna (hadd) na dunjaluku, ili proklestvo.

Ovo mišljenje se pripisuje većini učenjaka ovog Ummeta.

Treće mišljenje: veliki grijeh je onaj grijeh za koji je došlo u vjerodostojnom hadisu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je veliki grijeh, a u što ne ulazi ono što je neko drugi mimo njega rekao da je veliki grijeh.

Ovo je stav Ibn Džerira Taberija i malikijskog učenjak Ebul-Abbas El-Kurtubi. (Bedai'us-sanai'a, 6/268, Minehul-dželil, 4/219, Kava'idul-ahkam, 1/21, Et-Tehzib, 8/262, Tefsir Ibn Kesir, 1/461, El-Kafi, 6/195, Medžmu'ul-fetava, 11/650-651, Medarudžus-salikin, 1/247, El-Muhalla, 9/393)

Ako prostudiramo ove definicije doći ćemo do zaključka da ovo razilaženje učenjaka nije razilaženje oprečnih ili suprotnih mišljenja nego da je razilaženje sličnih i bliskih stavova koja imaju isto značenje.

Primjeri velikih grijeha

Shodno definicijama velikog grijeha možemo navesti primjere velikih grijeha u DJELIMA:

– krađa,

– pijenje alkohola,

– zinaluk,

– ostavljanje namaza,

– kamata,

– jedenje imetka jetima,

– ostavljanje posta Ramazana,

– ubistvo,

– nedavanje zekata,

– neposlušnost žene mužu.

A od primjera velikih grijeha u RIJEČIMA su:

– laganje,

– lažna zakletva,

– optužba zinalukom (potvora),

– lažno svjedočenje,

– govor o Allahu bez znanja,

– nemimet,

– vrijeđanje ashaba,

– naricanje (za umrlim).

(Kitabul-kebair, Zehebi, I'alamul-muvekki'in, 4/401, Ez-Zevadžr, Ibn Hadžer El-Hejtemi, El-Ikn'a, 4/505)

Definicija malog grijeha

Mali grijesi su svi grijesi mimo velikih grijeha, a odnose se na grijehe za koje u šerijatskim tekstovima nije došla prijetnja, šerijatska kazna ili prokletstvo.

Od primjera malih grijeha su:

– zabranjeni pogled u stidno mjesto žene strankinje,

– dodir žene strankinje,

– brijenje brade,

– samozadovoljavanje,

– osamljivanje sa ženom strankinjom.

Ustrajavanje na malom grijehu

Ustrajavanje na malom grijehu pretvara taj grijeh u veliki grijeh. Nije mi poznato da oko ovoga ima razilaženja.

Kažu učenjaci: „nema malog grijeha sa ustrajavanjem (na njemu), niti velikog grijeha sa tevbom i istigfarom“. (Bedai'us-sanai'a, 6/270, Medarudžus-salikin, 1/246, El-I'atisam, Šatibi 2/551, El-Bahru el-muhit, Zerkeši 6/155)

Nema malog grijeha sa ustrajavanjem znači: da ustrajavanjem u činjenju grijeha grijeh koji je u osnovi mali postaje veliki.

Pod ustrajavanjem se podrazumijeva činjenje grijeha sa namjerom da se ponovo učini, a zatim njegovo ponavljanje koje je izgrađeno na prethodnoj namjeri da se ponovi.

Kaže Uzvišeni: „I koji u onome što su radili (grijehu) ne ustrajavaju“ (Ali Imran, 31).

Ustrajavanje na nečemu je njegovo stalno činjenje i namjera da se čini.

Oko PRAVILA po kojem se prepoznaje USTRAJAVANJE na malom grijehu učenjaci imaju dva gledišta:

Prvo – ustrajavanje je ponavljanje malog grijeha na način da to ukazuje na nemarnost prema vjeri, takođe činjenje više različitih malih grijeha tako da zbir tih grijeha upućuje na ono što na ukazuje ustrajavanje na jednom malom grijehu.

Dugo – ustrajavanje je ponavljanje malog grijeha u općem smislu.

Ova dva gledišta su istovjetna, bliska i slična, jer ponavljanje malog grijeha ili činjenje više različitih malih grijeha je samo po sebi dokaz nemarenja za Alahovim zabranama, nevođenja brige o vjeri i nestajanja kod Allahovih granica.

Naravno, nema potrebe da posebno naglašavamo da je male grijehe haram i zabranjeno činiti kao i velike, samo što je razlika u veličini i težini grijeha i načinu kefareta (iskupa) za njih.

Pa tako, onaj ko učini veliki grijeh samo jednom postaje fasik (veliki griječnik), a onaj ko ustrajava na činjenu malog grijeha, iako je on mali, i on je fasik (veliki griješnik). A kod nekih učenjaka je preče da on bude fasik (veliki griješnik) zbog stalnog narušavanja Allahovih zabrana.

Prema tome, onaj ko stalno brije bradu, iako je brijenje brade mali grijeh u osnovi, zbog ustrajavanja na tom grijehu on čini veliki grijeh. Zato islamski pravnici u poglavlju o svjedocima čije se svjedočenje ne prima, a to su osobe koje su izgubile ADALET (pravednost) zbog činjenja velih grijeha, navode i one koji briju bradu. To jest, oni ustrajavaju na brijenju brade i time su postali veliki griješnici.

Takođe, onaj ko ponavlja grijeh samozadovoljavanja, iako je to u osnovi mali grijeh, zbog ponavljanja i ustrajavanja na tom grijehu on čini veliki grijeh, i nema mu oprosta za taj grijeh osim tevbe kao i za bilo koji drugi veliki grijeh.

I ovako redom možemo nabrajati sve male grijehe koji kada se ustrajava na njima čine njegovog počinioca velikim griješnikom. Za kefaret i oprost od tih grijeha potrebno je učiniti tevbu sa ispunjenjem šartova tevbe kao da su veliki grijesi.

Osoba koja jednom učini mali grijeh i pokaje se za njega, a zatim ubrzo ponovi taj grijeh i pokaje se za njega, a onda to često ponavlja, tevba takvog griješnika nije valjana jer ne ispunjava šartove tevbe. A od šartova tevbe je prekine sa činjenjem grijeha.

Konkretan odgovor na pitanje

Tačno je da je samozadovoljavanje u osnovi mali grijeh i da nema dokaza u šerijatskim tekstovima da je to veliki grijeh. Međutim, u jednom od mojih odgovora u kojem sam napisao da je samozadovoljavanje veliki grijeh, to sam napisao misleći na one osobe koje ustrajavaju na tom malom grijehu čime postaju veliki griješnici. Znači, te riječi su se odnosile na osobu koja se stalno samozadovoljava, jer onaj ko je jednom učinio grijeh samozadovoljavanja sigurno ne bi postavio to pitanje.

A to što prenosiš od šejha dr. Safeta Kuduzovića da je rekao „ako bi se čovjek osamio sa ženom i radili sve osim bluda, da to spada pod male grijehe“, ova izjava je potpuno netačna i pogrešna sa šerijatske strane i ne priliči da je izrekne početnik u traženju šerijatskog znanja a kamoli učena osoba. Ili ti nisi dobro razumio ili on nije bio dovoljno dorečen i precizan.

Ispravno bi bilo reći: grijesi osamljivanja, diranja, ljubljenja i drugog vida uživanja u tijelu žene strankinje sve mimo zinaluka, ako se neki od njih urade pojedinačno i jedanput bez ustrajavanja i ponavljanja, da svi ti grijesi u osnovi potpadaju pod male grijehe, naravno svi ti grijesi su haram po idžmau učenjaka.

Međuim, reći da „ako bi se čovjek osamio sa ženom i radili sve osim bluda, da to spada pod male grijehe“, to je pogrešno tumačenje malih grijeha ako to posmatramo u kontekstu gore spomenutog teksta o poimanju velikog i malog grijeha u Šerijatu. Spomenuti grijesi ne samo da su veliki grijesi nego bi osobe koje to urade bile kažnjene bićevanjem shodno koliko bićeva kadija odredi.

Jer se ovdje radi o više malih grijeha u kojima se ustrajava čime oni postaju veliki grijesi:

– osamljivanje sa ženom i ustrajavanje u osamljivanju,

– diranje ženinog tijela i ustrajavanje u tom diranju,

– ljubljenje žene i ustrajavanje u ljubljenju,

– gledanje njenog tijela i ustrajavanje u gledanju,

– naslađivanje u njenim izazovnim dijelovima tijelu (licu, grudima i slično) i ustrajavanje u naslađivanju, …

– i još sve te grijehe da radi na jednom mjestu istovremenu.

Ovo ne samo da su veliki grijesi nego predstavlja razvrat i veliki munker.

Prema tome, onaj ko ustrajava na bilo kojem malom grijehu, poput osamljivanja sa ženom, gledanja u stidno mjesto žene, brijanja brade, samozadovoljavanja i slično, on čini veliki grijeh. Kefaret za takav grijeh po stavu većine učenjaka je isključivo tevba koja ispunjava svoje šartove.

Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakic

zijadljakic.ba

Pitanja i Odgovori

Mogu li se udati za vjernika poslije ovog grijeha?

PITANJE: Imam 18 godina i prije dvije godine bila sam intimna s jednim mladićem, sama ne znam da li je to bilo svjesno ili ne, bila sam zaslijepljena ljubavlju. Međutim, sada sam se iskreno pokajala Allahu dragom, stavila sam hidžab, prakticiram vjeru i osjećam da živim neki novi život, da onaj život prije stavljanja hidžaba nisam ja živjela. Mnogima je bilo čudno kad su me vidjeli sa mahramom, moji roditelji su bili isto iznenađeni, a ubrzo nakon toga i moja mama je stavila hidžab. Interesuje me da li ja imam pravo da za muža tražim momka koji je u vjeri, budući da ja nisam djevica? Možda nakon našeg razgovora on shvati težinu mog pokajanja… Ja osjećam da mi je Allah oprostio, osjećam gađenje prema tom grijehu i više ga nikad ne bih počinila. Unaprijed hvala, da vas Allah nagradi!

ODGOVOR: Uvažena i cijenjena sestro, na samom početku ovog odgovora Allaha molim da vas učvrsti na putu istine, da vas obilato nagradi za vašu odluku da se vratite svome Gospodaru i da počnete sa nošenjem islamske nošnje.

Što se tiče vašeg pitanja, da li imate pravo da za muža tražite momka koji je u vjeri, ono je malo i čudno, ali nije vam zamjeriti, vjerovatno je ono nastalo kao posljedica učinjenog grijeha. Kakvog drugog momka bi sada nakon pokajanja i tevbe trebali da tražite, osim onoga koji je u vjeri . Da li bi bilo razumno, a da ne govorim koliko je to daleko od postulata vjere, da vam se u obavezu stavi da tražite momka koji nije u vjeri?!

Učenjaci u pogledu ženidbe bludnicom (koja se još nije pokajala) imaju oprečne stavove, ali mi nije poznato da postoji razilaženje u pogledu dopuštenosti ženidbe one koja je nekada počinila blud i istinski se pokajala od toga.

Kada Uzvišeni Allah govori o bludnicama i bludničarima, u osnovi zabranjuje vjerniku da oženi bludnicu ili vjernici da se uda za bludnika, ali sve to prije pokajanja, a nakon toga izuzima skupinu pokajnika.

Kazao je Uzvišeni Allah: ‘’Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima. One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!” (En-Nur, 3-5)

U drugom ajetu Uzvišeni Allah jasno je izuzeo pokajnike od bluda, i objasnio da se pokajanjem od bluda brišu prethodno počinjeni grijesi. Kazao je Uzvišeni Allah: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; osim onih koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.” (El-Furkan, 68-71)

Poznati tumač Kur’ana savremenog doba Muhammed el-Emin eš-Šinkiti u svome tefsiru, poznatom pod imenom ”Edvaul-bejan”, nakon komentara prethodno spomenutih ajeta iz sure En-Nur, rekao je: ”Treće pitanje: Smatram da je prioritetnije mišljenje da je validan brak bludnika i bludnice koji se iskreno pokaju i odluče da se više neće vratiti grijehu. Njima je dopušteno da stupe u bračne vode, kao što je drugima dopušteno da sa njima stupaju u brak, a sve to nakon pokajanja.

Zato što je pokajnik od grijeha kao onaj koji i nije počinio grijeh, a to nam potvrđuju riječi Uzvišenog Allaha: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 68-70)

Uzvišeni Allah u ovim ajetima jasno kazuje da će grijehe onih koji učine blud – i ostalih koji su spomenuti sa njima – te se pokaju, uzvjeruju i počnu činiti dobra djela – pretvoriti u dobra djela, kao što potvrđuje da pokajanje od bluda briše tragove bluda.” (Edvaul-bejan, 5/427) A Allah najbolje zna.

Mr. Elvedin Pezić

NUM