Pitanja i Odgovori

Da li umrli osjeća i zna kada ga neko posjeti?

PITANJE: Da li umrli osjećaju kada ih neko posjeti u mezarju? Da li je prilikom toga obaveza stajati pored kabura ili je samo dovoljno da se uđe u mezarje?

ODGOVOR: Allah najbolje zna da li umrli osjeća kada ga neko posjeti. Neki učenjaci iz prvih generacija su stava da umrli osjeća, ali za takvo nešto, koliko znam, nema jasnog dokaza. Međutim, sunnet je, kao što znamo, da se mrtvi posjećuju i da im se naziva selam riječima: Es- selamu alejkum dare kavmil-mu’minin ve inna inšaAllah bikum lahikun, nes’elullahe lena ve lekum-l-afijete, jagfirullahu lena ve lekum, jerhamullahul-mustakdimine minna vel-muste’hirin. Ovo je ono što nam je propisano, a kada je u pitanju da li mrtvi osjećaju ili ne, potrebno je za takvo nešto imati jasan dokaz.

Bez obzira osjećali umrli našu posjetu ili ne, na nama je da praktikujemo sunnet i da ih posjećujemo, za njih dovimo, jer za to imamo sevap, a njima koristi. Naša dova i posjeta umrlima koristi im i za to imamo nagradu i sevap jer se time podsjećamo na smrt i na onaj svijet. Ukoliko bi čovjek stao sa strane mezarja i nazvao selam, bilo bi dovoljno. Ukoliko bi stao pored mezara i rekao: es-selamu alejkum dare kavmi-l-muminin ve inna inšaAllah bikum lahikun, nes’elullahe lena ve lekum-l- afijete, jagfirullahu lena ve lekum, jerhamullahu-l- mustakdimine minna ve-l-muste’hirin, i to bi bilo dovoljno.

Međutim, bolje je ukoliko čovjek posjeti kabur nekoga iz svoje porodice (oca, brata) i skroz se prisloni na mezar. Dakle, najbolje je i najpotpunije je ako se u potpunosti približi kaburu svoga oca, brata, prijatelja i sl., i kaže: Esselamu alejkum o ti koji ležiš u kaburu (po imenu ga zovne), neka je milost Allahova nad tobom i Njegov bereket. Neka ti Allah oprosti, smiluje ti se i poveća nagradu za dobra djela.

Vidjeti: Ibn Baz, Fetava nurun aled-derb, 1/26.

Num

Pitanja i Odgovori

ZNAČENJA RIJEČI UZVIŠENOG ZA POST – ON PRIPADA MENI –

Esselamu ‘alejkum.

Da li biste mi mogli dati malo detaljnije tumačenje hadisa. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Allah Uzvišeni je rekao: Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem!” (Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai) Zanima me dio “On pripada Meni”, šta to znači? Allah vas nagradio.

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Nejasnoća i nedoumica u ovom dijelu teksta hadisa “On pripada Meni” dolazi sa strane što u osnovi sva dobra djela pripadaju Uzvišenom Allahu, tj. radimo ih radi Njegovog zadovoljstva, radi Njega, nadajući se Njegovoj nagradi, pa se postavlja pitanje šta je smisao izdvajanja posta u hadisu u ovom kontekstu u odnosu na ostale ibadete.

Navodi Nevevi u svom Komentaru Sahiha Muslima (3/152) da učenjaci imaju više mišljenja u tumačenju značenja riječi “On pripada Meni”.

Prvo – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što sa postom, kao jednom od raznih vrsta ibadeta sa kojima se stvorenja približavaju Allahu, nije obožavan niko mimo Uzvišenog Allaha, kjafiri nisu ni u jednom vremenskom periodu veličali, obožavali i približavali se nekom svom lažnom božanstvu sa ibadetom posta, iako su svoja božanstva veličali klanjajući se njima, čineći im sedždu, davajući im sadaku, čineći im zikr i tome slično.

Drugo – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što je post kao ibadet daleko od rija'a (činjenja dobrog djela radi ljudi da bi oni vidjeli da ga čini) jer je post skriven, za razliku od namaza, hadždža, džihada, davanja sadake i sličnih ibadeta koji su po svojoj prirodi javni i vidljivi.

Treće – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što postač i njegov nefs nemaju udjela u tome, ovo se prenosi od Hattabija.

Četvrto – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što je neovisnost od hrane svojstvo Allaha, subhanehu ve te'ala, pa se postač približava Allahu sa ovim svojstvom Uzvišenog Allaha iako ništa ne liči niti se može uporediti sa osobinama i svojstvima Uzvišenog Allaha.

Peto – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što se Allah izdvaja kad je u pitanju post sa znanjem o veličini nagrade i mnogostrukim sevapima sa kojima obasima postača za razlika od ostalih ibadeta za koje je pojasnio kolika je njihova nagrada.

Šesto – da se ovdje radi o počasnom pripisivanju posta Uzvišenom Allahu iako čitav svijet pripada Allahu, kao što se za neke druge stvari slično kaže, poput riječi Uzvišenog “Allahova deva” u suri Eš-Šems, (ili nazivanja mesdžida Allahovim kućama, tj. bejtullah).

Imam Nevevi dodaje da je u ovom hadisu pojašnjenje o ogromnoj vrijednosti ibadeta posta a čime se ujedno i postiče na njega. A dio teksta hadisa “I Ja za njega nagrađujem” pored toga što govori o veličini i vrijednosti posta on ukazuje da za post Uzvišeni mnogo nagrađuje, jer kada Plemeniti obavijesti da će On lično nagrađivati to neminovno znači da će nagrada biti ogromna i velika.

Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakić

Ehli sunnet.ba

Pitanja i Odgovori

DA LI POVRAĆANJE KVARI POST?

Selam alejkum.

Povraćanje tokom posta izazvano namjerno ili spontano u kojoj mjeri i kako utječe na post? Da li ga kvari i da li se mora napostit? Allah vas nagradio.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Po većini učenjaka namjerno izazvano povraćanje kavari post i obaveza ga je napostiti. Dok povraćanje koje nije izazvano namjerno od samog postača ne kvari post i nije ga obaveza napostiti. Kaže Ibn El-Muzir da je na ovome idžma učenjaka.

Ovo dokazuju sa hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejere, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nenamjerno povrati ne treba napostiti, a ko namjerno izazove povraćanje obavezan je napostiti”. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Darimi, Darekutni, Ibn Huzejme i Hakim.

Slabim ga ocjenjuju Buharija i Ahmed, dobrim Darekutni a vjerodostojnim Hakim, Albani i Šuajb Arnaut. Kaže Tirmizi da je hadis garib, tj. prenešen sa jednim lancem prenosilaca, a što je išaret na slabost hadisa, a zatim kaže da se po ovom hadisu radi.

Manja skupina učenjaka, od kojih je Ibn Abbas, Malik i Rebia’, smatraju da povraćanje uopćeno ne kvari post osim ako se nešto hrane vrati u stomak.

To dokazuju hadisom kojeg bilježi Bejheki i svom Sunenu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troje ne kvari post: povraćanje, hidžama i poluciranje“. Hadis je slab jer je u njegovom senedu Abdurahman ibn Jezid ibn Eslem koji je slab.

Prema tome, ispravan stav je stav većine učenjaka na koji ukazuje hadis Ebu Hurejere, radijallahu anhu, po kojem učenjaci rade iako u njemu ima slabosti

Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakić

Ehli sunnet.ba

Pitanja i Odgovori

MUKABELA (JE LI NOVOTARIJA ILI NE – RAZILAŽENJE DAIJA)

Esselamu alejkum.

Slušao sam vaše predavanje o mukabeli u kojem ste iznijeli stav da je učenje mukabele novotarija, još autohtona bosanska novotarija. A peslušao sam i pročitao od nekih drugih poznatih naših daija, da ih ne spominjem poimenično, gdje oni ne smatraju učenje mukabele novotarijom. Nije mi jasno kako se daije koji su na istom menhedžu i tumačenju vjerskih pitanja mogu raziči oko toga je li neki ibadet novotarija ili ne? Ako može

pojašnjenje zašto se razilazite u tome i koga da slijedimo?

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

POJAŠNJENJE ZAŠTO JE MUKABELA NOVOTARIJA

Mjesec Ramazan je mjesec posta, kijama (teravih-namaza), učenja Kur'ana i davanja sadake. Jedna od posebnih odlika mjeseca Ramazana u kojem je počela objava Kur'ana je čitanje Kur'ana, izučavanje kur'anskih znanosti i razmišljanje o značenjima ajeta. Bilježi Buharija u svom Sahihu da se Džibril, alejhisselam, sastajao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, svake noći Ramazana i poučavao ga Kur'anu. Nema razilaženja među učenjacima da je učenje i izučavanje Kur'ana u toku Ramazana potvrđeni sunnet. (Revdat-talibin 2/368, Keššaful-kinna'a 2/332)

Učenje mukabele koje je prisutno u našim krajevima, pri čemu hafiz nakon klanjanja podne ili nekog drugog namaza (sabaha) uči napamet jedan džuz, više ili manje, iz Kur'ana a prisutni ga prate u Mushafu ili samo slušaju, i to se ponavlja svaki dan Ramazana i svake godine, sa ubjeđenjem o vrijednosti organizovanja i prisustvovanja ovakvog načina učenja Kur'ana, ovo je novotarija od vrste novotarija idafije (tj. dodatna novotarija) u vjeri.

Ovakav način učenja Kur'ana nije prenešen niti od Poslanika, sallallahu ve sellem, niti od ashaba, radijjallahu anhum, niti od prvih dobrih generacija. Ova praksa nije prisutna u drugim zemljama islamskog svijeta, čak ni u Turskoj.

U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Aiše, radijallahu anha, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko unese u našu vjeru nešto što nije od nje to se odbacuje“.

Novotarija (unošenje u vjeru) može biti vezano za vrijeme, mjesto i način, i može biti tako što se izmisli novi ibadet (bid'a aslijje) ili da se propisani ibadet u načinu izmjeni (bid'a idafije). Ovdje je unešen u vjeru način učenja Kur'ana u mjesecu Ramazanu. U osnovi je učenje Kur'ana za Ramazan propisano bez ograničenja u vremenu, količini učenja i mjestu učenja. Pa kada neko dođe i ograniči njegovo učenje vremenom (poslije podne ili sabaha), mjestom (u mesdžidu) i količinom (jedan džuz svaki dan) i to ponavlja svake godine gdje se to smatra kao posebnim ibadetom onda to predstavlja novotariju u načinu obavljanja ibadeta.

Učenje mukabele je novotarija poput novotarije džematskog zikra poslije farz namaza, jer zikr poslije namaza je propisan ali ne na onakav način, tj. zajednički u džematu. Pa pošto je ovo bidat, a svaki bidat (novotarija) je dalalet (zabluda), po tekstu vjerodostojnog hadisa: “Zaista je svaka novotarija dalalet” (bilježe ga Ebu Davud i Tirmizi koji kaže da je hasen sahih, a prenosi Ibnul-Mulekkin u “El-Bedrul-munir” (9/582) da je hadis ocijenio vjerodostojnim Tirmizi, Ibn Hibban, El-Bezzar i Ibn Abdulberr, a prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (13/253) da su ga ocijenili vjerodostojnim Ibn Madže, Ibn Hibban i Hakim), vadžib je da se ta novotarija prekine, upozori na nju i izbjegava učestvovanje u njoj, svejedno bilo to učenjem ili slušanjem.

O STAVU DAIJA KOJIMA MUKABELA NIJE NOVOTARIJA

A što se tiče daija i njihovog stava o mukabeli, to se vraća na dvije stvari:

Prva – Onaj daija koji smatra da je džematski zikr novotarija, on treba smatrati i mukabelu novotarijom, jer nema razlike između te dvije novotarije. Zikr poslije farz namaza je propisan (sunnet), a džematski zikr je novotarija u načinu obavljanja tog zikra. Takođe, učenje Kur'ana u toku Ramazana je propisano (sunnet), a učenje mukabele je novotarija u načinu obavljanja tog učenja Kur'ana.

Pa tako onaj daija koji smatra džematski zikr novotarijom, jer je tako naučio u arapskim zemljama tokom studiranja, a mukabelu kod nas ne smatra novotarijom, on je oprečan i kontradiktoran samom sebi jer razdvaja između stvari koje su istovjetne. Ako mu mukabela nije novotarija onda ni džematski zikr ne bi ni trebao biti novotarija. Taj daija treba da podrobnije istraži tematiku novotarije ako je nije učio i razumio pred šejhovima.

Druga – Razlozi razilaženja među daijama su mnogobrojni, neki od njih su:

1 – Fakultet, država i mjesto gdje su studirali, jer nisu svi fakulteti niti države na istom nivou i kvalitetu obrađivanja i prezentiranja islamskih znanosti.

2 – Razlika u nivou stečenog znanja, jer neke daije su uzimale više ocjene prilikom studiranja od drugih, redovnije su prisustvovali kursevima i komentarima knjiga mnogih učenjaka po mesdžidima, redovnije obnavljali i proširivali stečeno znanje kroz knjige i islamsku literaturu.

3 – Razlika u sposobnosti istraživanja i obrađivanja šerijatskih pitanja, kao i moći razlučivanja jačih od slabijih dokaza kada se učenjaci raziđu. Po ovom pitanju je ogromna razlika među našim daijama jer je vrlo malo njih koji su sposobni da u potpunosti istraže neko pitanje, a vrlo je malo njih koji uopće na takav način pristupaju obrađivanju šerijatskih pitanja.

4 – Razlika u specijalizaciji daija, tj. neki su specijalizirali hadis, drugi fikh a treći akidu i tako dalje.

5 – Razlika je i u tome što su neki nakon povratka u svoju zemlju nastavili sa samodogradnjom i usavršavanju u sticanju šerijatskog znanja, dok su se drugi zadovoljili sa onim što su učili za vrijeme studija.

6 – Razlika u temperamentu i karakteru među daijama, neki su precizni i pedantni, dok drugi naginju površnosti i uopćavanju. Takođe, neki po prirodi naginju strogoći i oštrini, dok drugi naginju blagosti i olakšicama.

KOGA SLIJEDITI KADA SE DAIJE RAZIĐU

A koga treba slijediti kada se daije međusobno raziđu, to pitanje se vraća na poznatu mes'elu iz Usulil-fikha (metodologije islamskog prava) koja glasi:

Kada u jednom mjestu ima više mudžtehida (učenjaka) koga je mukallid (obični musliman) dužan slijediti?

Po ovom pitanju učenjaci imaju četiri poznata stava:

Prvo mišljenje – da je mukallidu (običnom muslimanu) dozvoljeno da slijedi koga hoće od učenjaka.

Drugo mišljenje – da obavezan da pita onoga koji je njemu najučeniji i najpouzdaniji.

Treće mišljenje – da treba da slijedi onog učenjaka koji daje najstrožije i najoštrije odgovore.

Četvrto mišljenje – da treba da slijedi onog učenjaka koji daje najlakše i najblaže odgovore.

Odabrano mišljenje po ovom pitanju je, a Allah zna najbolje, spoj između prvog i drugog mišljenja. To jest, da je mukallidu (običnom muslimanu) dozvoljeno da pita koga hoće od učenjaka prije nego što su poznata njihova mišljenja, a dokaz za ovo je idžmau ashaba. A nakon što su poznati stavovi učenjaka mukallid je obavezan da slijedi onog učenjaka koji je najučeniji, najbolji i u čije znanje ima najviše povjerenja zbog dokaza koji je već spomenut.

Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakić

Ehli sunnet.ba

Pitanja i Odgovori

GUTANJE JEDNE ILI DVIJE KAPI VODE (U TOKU POSTA)

Esselamu alejkum. Da li kvari post ukoliko osoba nenamerno proguta jednu ili dvije kapi vode u toku uzimanja abdesta?

ODGOVOR: Elhamdulillahi vesalatu veselamu ala men la nebijje ba'dehu, emma b'adu:

Ako postač pri uzimanju abdesta nenamjerno proguta jednu ili dvije kapi vode, to ne kvari post, jer je to neznatna količina koja se oprašta. Ovo potpada pod poznato fikhsko pravilo: “Ono što je neznatno, to se oprašta”, tj. preko toga se prelazi i ne krši propis kao kada je u većoj količini.

Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Ehli sunnet.ba