Pitanja i Odgovori

Kakav je šerijatski stav o doktorima i medicinarima koji rade u nemuslimanskim zemljama, i pomažu nemuslimanskim…

Posao medicinara u nemuslimanskoj zemlji?


Pitanje:



Radim kao doktor u jednoj od evropskih zemalja kroz program specijalizacije na studijama. Priroda mog posla mi zahtjeva angažman u službi hitne pomoći što od mene iziskuje terapiju i brzo djelovanje kod pacijenata pogođenih moždanim udarom, a koji su uglavnom i većinom nemuslimani. Često me tišti ovo pitanje: Koja je korist od njegovanja ovih bolesnika koji su pretežno neprijatelji vjere i provode život u svakojakim grijesima? S druge strane, na ovaj posao me tjera časni ajet u Allahovoj knjizi: „a ko neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao“, pa uradim što je u mojoj moći da ponudim najbolje, ne obazirući se na vjeru i ubjeđenje bolesnika. Prethodno sam radio u službi hitne pomoći u jednoj islamskoj zemlji, i bio presretan kada bilo koji put spasim nekome život, ili doprinesem u korist toga, ili makar pomognem u trudu i zalaganju drugih. Međutim , sada u novom poslu ova zapitkivanja mi povećavaju sumnju i umaraju u samom razmišljanju o tome.

Kakav je šerijatski stav prema ovom pitanju? Da li me podržavate da budem iskren u terapiji i njegovanju bolesnika ovdje kao što sam to bio u svojoj zemlji?

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedžid

Hvala Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo pitanje je bilo postavljeno šejhu Abdurrahmanu El-Beraku, Allah ga sačuvao, pa je rekao:

„Obaveza ti je da im pomogneš, ustupiš prvu pomoć i da se odnosiš prema njima shodno odgovornosti tvog posla. Dočim ono što će oni raditi nakon toga – za to nisi odgovoran.“

A Allah najbolje zna.

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/240433

Pitanja i Odgovori

Je li nosenje bjelice (pokrivanje glave) sunnet ili ne?

– Esselamu alejkum. Da li mi možete kazati propis o pokrivanju glave muškarca bjelicom, da li je to sunnet?
Odgovor: Alejkumusselam.

Pokrivanje glave muškarca, svejedno bilo to bjelicom, francuskom kapom, turbanom, fesom ili bilo kojom drugom kapom ili maramom se različito tretira shodno da li je to u namazu, pod ihramima za vrijeme hadža (ili umre) ili mimo ovoga dvoga.

Pokrivanje glave muškarca u namazu

Učenjaci navode dva stava oko propisa pokrivanja glave muškarca prilikom obavljanja namaza.

Prvi stav je da je muškarcu mustehab (preporučeno) pokriti glavu bilo kojom vrstom pokrivanja (bjelica, turban, marama i sl.).

Ovo je stav većine prvih učenjaka a od savremenih na tom stavu su šejhovi Salih Fevzan i Albani.

Šejh Albani čak smatra da je klanjanje otkrivene glave pokuđeno.

Drugi stav učenjaka je da ako je običaj u nekoj sredini da se pokrivanje glave smatra sastavnim dijelom ukrašavanja i uljepšavanja oblačenja muškarca, onda je klanjanje sa pokrivenom glavom u toj sredini mustehab, a u onim sredinama gdje to nije običaj klanjanje namaza sa pokrivenom glavom nije mustehab. Ovo je stav manje skupine učenjaka a od savremenih učenjaka izabrao ga je šejh Usejmin. Dok šejh Bin Baz smatra da je u muslimanskim sredinama gdje je običaj da muškarci pokrivaju glavu bolje (a ne mustehab) da klanjaju pokrivene glave. Oba stava učenjaka se dokazuju sa istim dokazom a to su riječi Uzvišenog: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete klanjati!” (El-E'araf. 31).

Kažu da je od osobine lijepog oblačenja da se pokrije glava. A oni koji zastupaju drugi stav kažu da ako je od običaja neke sredine da muškarac pokriva glavu da se to tek onda ubraja u lijepo oblačenje a u protivnom to nije tako, što je bliže ispravnom.

Pokrivanje glave pod ihramima

Nema razilaženja među učenjacima da je muškarcu koji je u ihramima, tj. koji je zanijetio obavljanje obreda hadždža ili umre, pokrivanje glave od zabranjenih djela dokle god ne skine ihrame. Pa onaj muškarac koji namjerno u ihramima pokrije glavu sa nečim što mu dodiruje glavu poput turbana, fesa i slično obavezan je dati fidju. Fidja ili otkup za ovaj prekršaj se sastoji u činjenju jednog od troga: ili da zakolje ovcu ili posti tri dana ili nahrani šest siromaha od siromaha koji borave u Meki. Za sve ovo postoji vjerodostojni dokazi.

Pokrivanje glave muškarca mimo namaza i ihrama

Nema razilaženja među učenjacima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio turban i da je pokrivao glavu što je prenešeno u mnogim vjerodostojnim hadisima. Nekad bi nosio turban bez kape, nekad bi nosi turbana sa kapom a nekada samo kapu, takođe nosio bi crni turban a i sa drugima bojama pri čemu bi ponekad krajeve turbana puštao niz leđa između plećki.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Amra ibn Hurejsa, radijallahu anhu, da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na minberu a na njemu je bio crni turban čije krajeve je spustio između plećki”.

Takođe, bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u Meku a na njemu je bio crni turban.

A predaje i rivajeti koji se prenose od nekih ashaba poput Ibn Omera, Alije, Rukane, Ebu Derda'a i Usame ibn Umejra, radijallahu anhum, u kojima se prenosi obaveza nošenja turbana i njegova vrijednost, sve te predaje su jako slabe. Neke od tih predaja su:

– Od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma: “Nosite turbane jer su oni znaci meleka i spuštajte ih niz vaša leđa” (Giza'ul-elbab od Sefarinija 2/205),

– Od Rukane, radijallahu anhu: “Razlika između nas i mušrika je u turbanima koji se stavljaju na kape” (Ebu Davud (4080) i Tirmizi (1784), a Albani ga ocjenjuje slabim),

– Od Alije, radijallahu anhu: “Idite u mesdžide sa turbanima, oni su krune muslimana” (El-Džami'us-sagir),

– Od Usame ibn Umejra, radijallahu anhu: “Nosite turbane poveća će vam se blagost a turbani se krune Arapa” (El-Džami'us-sagir),

– Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obukao turban na dan Gadiru ham i rekao: “Zaista je turban prepreka između kufra i imana”, a u rivajetu: “prepreka između muslimana i mušrika” (El-Metalibu el-alije 2/257),

– Od Ebu Derda’, radijallahu anhu: “Zaista Allah i Njegovi meleci donose petkom salavate na one koji nose turbane” (Taberani).

Šerijatski status pokrivanja glave muškarca

Nije mi poznato da neko od učenjaka smatra da je pokrivanje glave kod muškarca vadžib. Manja skupina učenjaka smatra pokrivanje glave muškarca mimo namaza i ihrama mustehabom i sunetom, tj. pohvalnim djelom u vjeri. I smatraju da otkrivanje glave muškarca pred drugim ljudima spada u narušavanje običaja među ljudima, a naročito ako je riječ o starijim ljudima i učenjacima jer smatraju da je otkrivanje glave od strane ovih dosta pogrdnije u odnosu na ostale.

Većina učenjaka od prvih i potonjih, između ostalih: Ibnul-Hadž, Šatibi, Atijje Sakr, Usejmin i Munedždžid, smatraju da je pokrivanje glave muškarca, u što ulazi nošenje turbana, bjelice i slično, spada u djela koja je mubah (dozvoljeno) raditi a koja zavise od običaja ljudi u određenoj sredini. Po ovom stavu otkrivanje glave ne spada u narušavanje običaja ljudi u svako vrijeme i na svakom mjestu, nego to zavisi od običaja ljudi u nekom mjestu.

Takođe, kažu da praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pokrivanju glave ne spada u djelo suneta, pri čemu ako bi ga neko slijedio imao bi nagradu za to, nego njegovo se nošenje turbana ubraja u običaje tog vremena poput jedenja, pijenja i oblačenja. Pa kao što nije sunet jesti i piti ono što je jeo i pio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti oblačiti rida (gornji dio odjeće) i izar (donji dio odjeće) koje je imao praksu nositi, takođe ni nošenje turbana, odnosno pokrivanje glave nije sunet. Nego ga je nosio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer je to bila praksa njegovog naroda u tadašnje vrijeme da nose turbane. A to što se u hadisima prenosi o njegovom nošenju turbana te vijesti se ubraja u opisivanje njegovog stanja, kao što je opisivano šta je jeo, pio i oblačio.

Imam Šatibi u svojoj knjizi El-Muvafekat (2/284) dijeli običaje ljudi na dvije vrste:

Prva vrsta – običaji za koje je došao u Šerijatu tekst koji ukazuje na njegovu preporučenost ili pokuđenost, zabranu ili obavezu. Ovakvi običaji se vraćaju na ono kakvim ih Šerijat tretira i nema ibreta u tome kakvi su ti običaji kod ljudi. Primjer toga je otkrivanje stidnih mjesta, u Šerijatu je pojašnjeno koji dijelovi tijela su avret i zabrana otkrivanja avreta i zato se ne pridaje važnost niti značaj običaju ljudi da otkrivaju stidna mjesta. Takođe, od primjera je i otklanjanje nečistoće poput pranja i brisanja poslije male nužde, u Šerijatu je to obaveza iako mnogi ljudi shodno njihovim običajima ne vode računa o pranju poslije male nužde niti o tome da im ne ostane mokraće na odjeći.

Druga vrsta – običaji koji su rasprostranjeni kod ljudi a za iste te običaje nije došlo u šerijatskim tekstovima njihovo negiranje ili potvrđivanje. Takvih običaja ima dvije vrste: prva vrsta su nepromjenljivi koji su svugdje isti poput postojanja želje za uživanjem u hrani i piću. Druga vrsta su promjenljivi običaji, tj. da neke radnje i postupci negdje budu lijepe a negdje ružne i pokuđene shodno sredini i mjestu. Na ovom mjestu (promjenljivih običaja) imam

Šatibi navodi primjer otkrivanja glave, jer se taj običaj razlikuje od mjesta do mjesta. Kod istočnjačkih naroda otkrivanje glave je nešto ružno i pokuđeno, za razliku od zapadnjačkih naroda kod kojih je to nešto sasvim normalno.

Pa po Šatibiju šerijatski propis otkrivanja glave se razlikuje od mjesta do mjesta, kod stanovnika Istoka je to nešto ružno i neprimjereno, a kod stanovnika Zapada nešto sasvim normalno.

Ispravno je da se pokrivanje glave muškaraca vraća na običaje ljudi u nekom mjestu, pa čovjek treba nastojati da se ne razlikuje u oblačenju i nošnji od običaja sredine u kojoj živi, osim ako su ti običaji oprečni Šerijatu, kako se ne bi razlikovao u tome od drugih ljudi pa da se na njega odnosi zabrana šuhreta, tj. izdvajanja i isticanja u oblačenju koja je došla u vjerodostojnom hadisu.

Prema tome, po ispravnom mišljenju učenjaka pokrivanje glave muškarca nije sunet za čije slijeđenje čovjek ima nagradu. Pa tako ni u našim krajevima nošenje bjelice se ne ubraja u slijeđenje suneta niti je to običaj oblačenja u našim sredinama nego u tome ima širine, pa ko nosi nema smetnje u tome, a ko ne nosi nije ništa propustio sa strane vjere, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakic

Pitanja i Odgovori

Da li majka gubi abdest kada presvlači bebu ?

Pitanje:

Selam Alejkum,

Imam jedno pitanje koje pokušavam da nađem ali uvijek nađem po dva odgovora. Kada pitam nekog, neko kaže da, neko kaže ne. Ja sam prešla na islam i učim i dalje tražim čitam slušam predavanja, ali na ovo pitanje nikako ne mogu biti sigurna .

Da li majka gubi abdest dok presvlači bebu ako je beba imala veliku ili malu nuždu ? Ako je odgovor da, da li ako imamo rukavice i presvlačimo bebu da li i tada gubimo abdest ili ne ?

Allah vas nagradio na odgovoru i oprostio grijehe inšallah. Amin

Odgovor:

Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuh.

Svaka hvala, zahvala i pohvala pripadaju samo Allahu, dželle še’nuh. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, vrle ashabe, kao i na sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

Dodirivanje nečistoće ne kvari abdest i ne smeta da majka koja ima abdest da opere svoje dijete od velike ili male nužde. Međutim, ako nečistoća ostane na odjeći ili tijelu obaveza ju je oprati zbog ispravnosti namaza. Jer uslov za ispravnost namaza je čistoća tijela, odjeće i mjesta na kojem se klanja.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Adnan I. Muratović, prof.
N-um.com

Pitanja i Odgovori

Da li mi je abdest ispravan ako ga uzmem u prašnjavoj odjeći ?

Pitanje:

Selam alejkum, ja sam fizički radnik a inače klanjam svih 5 namaza.

Interesuje me, da li mi je do1zvoljeno kraćenje namaza i jeli mi abdest ispravan ako ga uzmem prašnjav i u radnoj odjeći. Allah vas nagradio.

Odgovor:

Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuh.

Svaka hvala, zahvala i pohvala pripadaju samo Allahu, dželle še’nuh. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, vrle ashabe, kao i na sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

Prvo: Kraćenje četverorekatnih namaza je propis koji je vezan za putovanje, i nije dozvoljeno onome ko boravi u svome mjestu da krati namaze.

Drugo: Prašina, zemlja, blato i sl. nisu nečistoće koje sprječavaju obavljanje namaza, te nema smetnje da klanjate namaz u prašnjavoj odjeći. Ako se na odjeći nađe neka od nečistoća kao što je mokraća, mezijj (sluzava tekućina koja izađe iz spolnog organa zbog strasti), vedijj (sluzava tekućina koja izađe iz spolnog organa zbog bolesti i slično), izmet, menstrualna krv ili krv koja ističe iz životinje prilikom klanja, takva odjeća nije čista i obaveza ju je očistiti prije obavljanja namaza.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Adnan I. Muratović, prof

Num

Pitanja i Odgovori

Ženina ljubomora / Kletva iznevjerene djevojke

Ženina ljubomora

PITANJE: Selam alejkum! Kakav je islamski stav o ljubomori i šta muslimanka treba da uradi ako je previše (a možda i još više od toga!) ljubomorna u braku?

ODGOVOR: Ve alejkumus-selam! Islam ne voli krajnosti, ni u pretjerivanju ni u popuštanju. Zladna sredina je najbolja; tj. onako kako je Allah propisao, to je umjerenost. Drži se ove umjerenosti u svim poslovima kako se ne bi operetila preko granica svoje mogućnosti i na tome ustraj.

Dozvoljeno je ženi da bude ljubomorna na svog muža, ali kako i na koji način? Dozvoljeno je ženi da bude ljubomorna na svog muža kada on prelazi granice za koje je Allah Uzvišeni rekao da se ne prelaze, kada ne čini ono što je Allah naredio ili kada vidi da se ne kloni onog što je Uzvišeni Allah zabranio. Na ovakav način ženina ljubomora biva dozvoljena. Tada njena ljubomora biva zaštitna ljubomora. Treba znati razlikovati ljubomoru od uhođenja Sva osjećanja trebaju biti kontrolisana šerijatom. Žena može da osjeća ljubomoru u duši jer je to prirodan osjećaj kojeg imaju sve žene, ali ukoliko bi žena prešla dozvoljenu granicu u svojoj ljubomori, tada bi bila pokuđena.

Hadis Džabira bn ‘Atik al- Ensarija je mjerilo u ovom osjećanju, gdje prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista postoji ljubomora koju Allah voli a isto tako postoji ljubomora zbog koje se srdi. Pa što se tiče ljubomore koju Allah voli, to je ona ljubomora u kojoj ima razlog za sumnju, a ona ljubomora koja Allaha srdi jeste ona ljubomora u kojoj nema razloga za sumnju.” (Hasen Hadis, al-Irva’, 7/80.)

Prvo što bi trebala da uradiš ka tvom putu poravljanja ovog osjećaja jeste dova. Dovi da te Allah izliječi ovog problema. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dovio i ovom dovom: Vehdi kalbi veslul sehimete sadri (Uputi moje srce i izvadi iz mojih prsa pakost).

Drugo; čitaj Kur’anske ajete sa razmišljanjem,

Treće; čitaj biografiju poslanika Muhammeda, s.a.w.s.

Četvrto; čitaj biografije ashaba i ashabijki,

Peto; traži zaštitu kod Allaha kad ti šejtan dobaci loše misli, a pogotovo za ljubomoru.

Na kraju; sakrij svoju pokuđenu ljubomoru i na tome uloži veliki napor. Molim Allaha da ti olakša i zamjeni ti pokuđenu sa zaštitnom ljubomorom.
___________________________________________________

Kletva iznevjerene djevojke

Pitanje: Selam alejkum! Htjela bih da pitam koliko je jaka i šta znači kletva ostavljene djevojke prema muškarcu (nepravedno ostavljena, a prije toga pitana za brak, upoznala sam njegovu porodicu, a on moju)?

Odgovor: Alejkumu selam! Razlog koji ste naveli nikako ne opravdava kletvu. Allah Uzvišeni je Onaj koji određuje i treba biti zadovoljan Njegovom odredbom jer neće nam se desiti osim ono što nam je Allah propisao a od toga je udaja i ženidba. Poznavanje ovog i čvrsto vjerovanje u Allahovo određenje čini čovjeka smirenim i zadovoljnim.

Proklinjati znači da onaj koji se proklinje bude daleko od svakog dobra i kaže se da bude daleko od Allahove milosti. Nije dozvoljeno muslimanu/ki da proklinje nikog od muslimana osim onog koga je Allah prokleo u Svojoj knjizi ili koga je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, prokleo. Nije dozvoljeno da se proklinje osoba koja učini grijeh, već takve se osobe mudro i blago savjetuju kako bi se njihovo stanje popravilo. Ukoliko neko proklete nekog ko to ne zaslužuje, neka zna da postoji opasnost da se vrati na onog ko proklinje. Proklinjanje nije osobina vjernika i prolinjanje jednog vjernika je kao i njegovo ubistvo. (Vidi hadis u Sahihajn koji ga prenose od Sabita ibn Dahhaka).

Abdullah Mujić, prof.

Num