Region

Za rubriku “vjerovali ili ne”: Mirsad Tatarević ima penziju od 24 marke

Mirsad Tatarević, stanovnik Hiseta, naselja u Bosanskoj Gradišci, zanimljiv je po mnogo čemu. Ovaj vitalni šezdesetsedmogodišnjak nije se nikada ženio. Sam je , a iako je penzioner, ne uživa u penziji. Zdravlje ga još uvijek dobro služi, svježe vrijeme nakon kiše koriti da iscijepa vrbovinu za zimu.
– Nećete vjerovati, ali za 17 godina rada u nekadašnjoj tekstilnoj industriji „Triko“ dobijam 24 marke penzije. Tri marke idu na članarinu, tako da mi na ruke dođu 21 marka i 34 feninga. Stvarno mizerno. Da mi nije konja, kojim radim ljudima uslužno i primanja od 140 maraka iz Zenice, jer sam u ratu bio na radnoj obavezi, ne znam kako bih preživio – priča Tatarević.



Radi teške fizičke poslove

FOTO: B. GRGIĆ

Tatarević živi u ulici, koja nije asfaltirana i posljednja je gradska ulica. Odmah do nje je nekadašnje korito rijeke Jurkovica, kojoj je promijenjen tok, a taj dio se godinama ravna i privodi građevinskom zemljištu. Upravo na tom dijelu Mirsad na ispašu vodi konja.
– Moja je sreća što sam zdrav i još uvijek jak u rukama. Konjem odradim ljudima što treba u baštama, ali sve je to malo i nedovoljno. A pitate me što se nisam ženio, eto nisam. Radio sam u fabrici gdje je bilo hiljadu žena, ali naišao je i rat i ostadoh sam – kaže Mirsad Tatarević, posljednji kočijaš u Bosanskoj Gradišci, penzioner sa penzijom za rubriku „vjerovali ili ne“.
Biciklom svakodnevno prođe do naselja Obradovac i Tekija, obiđe prijatelje, obavi potrebe i „ubije“ penzionersko vrijeme. Za sebe u šali kaže da je penzioner sa najmanjom penzijom u državi, ali da ga to ne čini nesretnim, jer zdravlje smatra najvećim bogatstvom.

Avaz

Region

Uhapšen manijak koji je brutalno napao dvije žene u Splitu

Mladić koji je jutros u Splitu brutalno napao dvije žene uhapšen je nakon intenzivne potrage splitske policije, u kojoj su učestvovali i specijalci.

Policija ga je, kako javlja Slobodna Dalmacija, pronašla u okolici Splita uz pomoć pasa i dronova. Uhapšen je u ulici Sv. Fabijana u Podstrani u 16:15. Ušao je među kuće i onda su ga opkolili i uhapsili.

Naime, nakon što je lociran u Srinjinama, gdje je živio je u prizemlju kuće jednog poznanika, dao se u bijeg. Lovile su ga brojne policijske snage. Krenuo je kroz šikaru i došao je do kamenoloma u Žrnovnici, te je preko brda Perun protupožarnim putem došao do Gornje Podstrane.null

Prema izjavama policajaca na terenu, napadač prilikom hapšenja nije pružao otpor. Na terenu je bio veliki broj policijaca, prenosi Index.hr.

Podsjetimo da je mladić prvo, nešto nakon 7 sati, napao 52-godišnju Nevenku Margetu u trenutku dok je otvarala ugostiteljski objekat. Prišao joj je, zamolio za čašu vode, a kad se okrenula, udario ju je bocom u glavu i nastavio udarati.

Oko 45 minuta kasnije napao je Kristinu U. (40) dok je ulazila u zgradu u ulici A. B. Šimića u Splitu. U napadu je zadobila tešku tjelesnu povredu noge. Policija je na mjestu napada,pronašla kamen kojim je napadač udarao nesretnu ženu.null

Napadač je, kako je neslužbeno saznala Slobodna Dalmacija, 28-godišnji A. N. iz Gline, ali to policija još nije potvrdila. Napadač u dosjeu ima niz krađa, razbojništava, provala, prisile, nedozvoljenog držanja oružja.

Klix.ba

Region

Obilježavanje 28. godišnjice zločina nad Bošnjacima u Vrbanji kod Bugojna

Obilježavanje 28. godišnjice zločina u Vrbanji kod Bugojna

U okviru obilježavanja 28. godišnjice od stradanja 54 Bošnjaka u bugojanskim naseljima Vrbanja, Crniče i Vrpeć danas je organizovan deseti memorijalni pohod pod nazivom “Put spasa Vrbanja 1993”

Centralni dio manifestacije “Šehidima dova – živima opomena” održati će se u nedjelju 18.07.2021. godine.

U stvaranju etničke čiste hrvatske teritorije, vojni i politički establišment Republike Hrvatske i Herceg Bosne označio je Bugojno kao grad koji se mora naći u sastavu velikohrvatskog projekta. Uzimajući u obzir demografsku i etničku strukturu grada Bugojno ostvarenje tog cilja bilo je nemoguće bez preduzimanja nasilnih mjera suprotnih normama međunarodnog prava.

Sljedeći praksu iz Mostara, Stoca, Čapljine, Jajca, Kiseljaka, glavni vinovnici Herceg Bosne u Bugojnu počeli su realizacijom tog plana. Najtežu sudbinu doživjeli su mještani Vrbanje. Jedinice hrvatskih postrojbi, mučki su ubili 45 Bošnjaka u naselju Vrbanja. U logoru “Akvarijum” pripadnici HVO-a i HV-a su zatočili Bošnjake Bugojna, koji su bili podvrgnuti teški fizičkim i psihičkim maltretiranjima, a određeni broj zarobljenika usljed takvog postupanja je pogledao.

Monstruoznost zločina hrvatskih postrojbi najbolje je opisana u knjizi „Zločini u Vrbanji jula 1993.“ gdje je između ostalog navedeno. U naselju Vrbanja ubijeni su: Hamdija Alić, Hašim Alić, Raif Cetin, Ahmet Čizmo, Zenuh Čizmo, Zahid Čizmo, Emina Delić, Hajrudin Delić, Sulejman Delić, Refik Elkaz, Džemal Grižić, Rabija Grižić, Vehab Habibović, Sulejman Hadžibegović, Smail Hodžić, Mujo Hozić, Mirsad Huskić, Hajrija Karagić, Hatidža Karagić, Sadik Karagić, Samir Karagić, Nazif Krkić, Emin Ledenko, Sead Mastalić, Esad Mušić, Nermin Nuhić, Almir Šehić, Selmir Šehić, Elvedin Šeho, Amir Šošić, Muharem Šušić, Ekrem Talić, Mesud Talić, Senad Talić, Senad Teskeredžić, Sanija Učanbarlić, Ðulsa Ugarak, Rabija Ugarak, Juso Velagić, Muharem Velagić, Nuhan Velagić, Razija Velagić, Sadik Velagić, Sulejman Velić i Nedžad Zulić.

Pripadnici HVO-a i HV-a kao i jedinica koje su bile u njihovom sastavu, jedinica za posebne namjene pri Stožeru domobranstva, poznatija kao ATG, Protivoklopni vod iz sastava 104. HVO brigade(Eugen Kvaternik), Domobranska jedinica namijenjena za obezbjeðenje preduzeća “Mlinpek, Topničko-raketni divizion 104. HVO brigade (Eugen Kvaternik) vršila je zločine pojedinačno i masovno. Također prema izvještajima, a koje su navedene u pomenutoj knjizi navedeno je: “Tijela su pronalažena u masovnim grobnicama, ali i na pojedinačnim lokacijama. Masovne grobnice su otkrivene na livadi vlasništvo Fehke Velagića, pored putne komunikacije Bugojno – Gornji Vakuf, na livadi vlasništvo Mustafe Čolića, dvije masovne grobnice, ispod bazena za vodu i neposredno uz makadamski put. Masovna grobnica je otkrivena i u rejonu Bagarića gaja, a rijeka Vrbas je takoðe predstavljala svojevrsnu masovnu grobnicu, jer su u i oko rijeke pronaðena tijela 11 žrtava zločina.

Gotovo na svim žrtvama zločina, uočeni su tragovi zlostavljanja prije smrti, odnosno tragovi masakriranja tijela nakon smrti. U kakvim su mukama tada umrli mnogi Bošnjaci, nama vjerovatno nikad neće biti poznato.

I u naselju Donjići, u blizini ATP “Špedicija” i Prve osnovne škole (tada OŠ “Vojin Paleksić”), je počinjen masovni zločin nad Bošnjacima. Pripadnici I bojne 104. HVO brigade “Eugen Kvaternik” ubili su šestoro Bošnjaka. Ubijeni su: Bahrija Ćatić, Fahrudin Ćatić, Sulejman Fuka, Fahrija Haračić, Nejra Ramić i Nusret Ramić. Njihova tijela, u nekoliko slučajeva i masakrirana, pronaðena su, uglavnom, na mjestima ubistva.

U naselju Čaušlije, u rijeci Vrbas, pronađena su tijela trojice ubijenih Bošnjaka, civila starije dobi, Nusreta Ćatića, Seada Ćatića i Huse Husića. Na tijelima žrtava su bili vidljivi tragovi teškog fizičkog zlostavljanja prije smrti.
Pored navedenih ubistava, pripadnici HVO Bugojno su počinili i još neka, u ostalim bugojanskim naseljima, ali smo ovdje pokušali spomenuti ona najbrutalnija i najmnogobrojnija”.

Nažalost, iako postoji obimna dokumentacija koja se nalazi u pravosudnim institucijama, za zločine nad Bošnjacima Bugojna nije niko niko odgovrao. Naravno, ovdje se spominje izvjesni Slavo Šakić kao lice koje je proglšeno odgovornim za zločine nad Bošnjacima Bugojna. Međutim ne smije se pristati na navedenu kvalifikaciju jer se radi o običnom vojniku, dok osobe koje su imale komandnu odgovornost nisu još stale pred lice pravde. Zbog takvog ignorantskog odnosa pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine, ne smijemo stati u traganju za istinom i pravdom.

(Infobugojno.ba)

Region

U Trnovu odata počast brutalno ubijenim Srebreničanima

Članovi porodica žrtava genocida okupili su se danas na stratištu Godinjske Bare u Trnovu, mjestu na kojem su pripadnici zloglasne srbijanske jedinice “Škorpioni”, prije 26 godina, pucnjima u leđa ubili šestoricu Bošnjaka iz Srebrenice među kojima je najmlađi imao 16, a najstariji 36 godina, javlja Anadolu Agency (AA).

Mjesto njihovog stradanja, na kojem ni nakon 26 godina nema spomen-obilježja, obišli su članovi porodica, rodbina ubijene šestorice Srebreničana, predstavnici udruženja i Općine Trnovo, te mnogi građani koji su im odali počast polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe.

Sejdalija Delić, brat Juse Delića, koji je strijeljan u Trnovu od brata se rastao prije izvedene zasjede.

”Tu kad smo se rastali, nikad ga više nisam vidio, dok se nije snimak pojavio. Prvi put sam snimak vidio, ali nisam (brata, op.a.) ga prepoznao. Toliko je bio izudaran, izmaltretiran… Kad sam prvi put vidio snimak, gledao sam i zamišljao, jer sam i ja isto to preživio, kao da se i ja tu nalazim, da i mene strijeljaju“, rekao je Delić.

Ubijeni Delić identifikovan je uz pomoć DNK analizom njegovih članova porodice.

Sejdalija Delić prisjeća se kako se od brata rastao nekoliko dana ranije.

U ovom ratu, Sejdalija je izgubio trojicu braće, a ni očevo srce nije izdržalo ovu tugu.

Mnogobrojni su članovi uže i šire porodice Delić, ali i Sejdalijine supruge koji su ubijeni u ratu.

”Mi moramo dok smo živi dolaziti i podsjećati, da omladina ne zaboravi, jer ako zaboravimo desit će nam se ponovo. Ovo je 11. genocid bio nad Bošnjacima na području Balkana, i ako zaboravimo, desit će nam se i 12.”, rekao je Delić.

Podsjetio je kako zločinci nisu birali žrtve, već su ubijali i žene i muškarce, i stare i mlade.

“Opominjati i ne zaboraviti, i ne halaliti. Ja nit ću kad zaboraviti ni halaliti dok sam živ. Ne može se ni halaliti. Kad vidim svog brata onako ubijenog, da zaboravim i halalim?! Meni to svijest ne dozvoljava, da halalim i zaboravim“, rekao je Delić.

Među okupljenima danas bila je Erma Klančević, čiji je daidža bio Azmir Alispahić.

“Nažalost, moja nana je preselila (na Ahiret, op.a.). Ja i mama smo jedine koje dolaze da opominjemo, pričamo, da se ne zaboravi. Svake godine je sve manje i manje onih koji dolaze i posjećuju. Ako mi ne budemo pričali, zaboravit će se i ponovo će nam se desiti ovo što nam se desilo 1995. godine“, pričala je Erma Klančević kroz suze.

Prisjetila se pomenutog snimka na kojem su prepoznali Azmira, te upitala kome je smetalo dijete od 16 godina.

Šestoricu Bošnjaka, dječaka i muškaraca iz Srebrenice, na mučki način, pucnjima s leđa, ubili su pripadnici srbijanske jedinice “Škorpioni” u julu 1995. godine u Trnovu. Ubijeni su Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (16), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25).

Zločin nad šestoricom civila bošnjačke nacionalnosti pripadnici “Škorpiona” su snimili kamerom. Tokom suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine, snimak strijeljanja je objavljen, nakon čega je obišao svijet.

Na snimku se vidi se kako nekolicina pripadnika “Škorpiona”, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šestoricu vezanih civila. Uz pogrdne riječi i uvrede, potom ih odvode u šumu, a zatim na proplanku pojedinačnim hicima i rafalima četvoricu ubijaju s leđa. Žrtvama na tlu, počinioci su potom iz neposredne blizine pucali u glave. Preostala dvojica zarobljenika bila su primorana da tijela prenesu, a zatim su “Škorpioni” i njih ubili u obližnjoj polusrušenoj kući.

Počinioci zločina kod Trnova su uhapšeni u Srbiji i Hrvatskoj i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Komandant “Škorpiona” Slobodan Medić Boca bio je osuđen na 20 godina zatvora, a njegov brat Branislav Medić na 15 godina. Petru Petraševiću, koji je priznao krivicu, izrečena je zatvorska kazna od 13 godina. Milorad Momić u Hrvatskoj je osuđen na 15 godina zatvora, kao i Slobodan Davidović.

Slobodan Medić je 2014. godine s cijelom porodicom poginuo u saobraćajnoj nesreći u Srbiji, za vrijeme slobodnog vikenda na koji je bio pušten sa izdržavanja kazne.