Uncategorized

Još mjesec ćeš živjeti i umrijeti

Oduševio me televizijski intervju sa jednim eminentnim alimom, iz kojeg sam mnogo naučio, pa želim da ga podijelim sa vama. Godine 1418. hidžretske pogodila me teška bolest. Opaka bolest, koja vodi u smrt. Tada sam živio u Džidi, gdje sam posjetio tamošnje najveće i najpoznatije bolnice. Svi doktori su se složili i potvrdili da je organ kojeg je napala bolest totalno uništen i van funkcije. Za njega nije postojao lijek i nije se mogao povratiti u funkciju. Sve specijalizirane bolnice u Džidi sam posjetio. Kada sam otišao u posljednju bolnicu, ljekar specijalista za ovaj organ mi je doslovce rekao: “Više se ne zamaraj, organ je uništen, pred sobom imaš samo jedan mjesec i tada ćeš umrijeti.” (Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.)

“Ako nešto posjeduješ, napiši oporuku, ako imaš dugova izmiri ih, i ako želiš da umreš u svojoj zemlji i tamo budeš ukopan, počni se pripremati i račune svoditi.” – Baš ti je ovako rekao? – Da, baš tako. Ali, prije toga su se svi doktori složili da je organ uništen, da mu nema lijeka, nema nade i stvar je završena. Nakon mišljenja ljekarskog konzilija, ovaj ljekar mi je saopštio stanje na direktan način.
Bilo je to u mjesecu ramazanu kada sam klanjao kao imam u džamiji, a osjećao sam umor i druge simptome bolesti. Organ koji je bio uništen bolešću je obavljao vrlo vitalnu funkciju u ljudskom organizmu a zove se jetra. Dakle, bila mi je uništena jetra koja je prestala funkcionisati. Bilo je to primjetno a osjetio sam i na tijelu.

Nakon ove vijesti koju mi je saopštio ljekar, vratio sam se kući. Prilikom svih posjeta ovim bolnicama sa mnom je bio moj prijatelj i ljekar koji je radio u bolnici “Kralj Fahd”. Moj otac, neka mu se Allah smiluje, tada mi je došao u posjetu. Odlučio sam da ocu saopštim stanje, jer o tome ranije ništa nije znao. Bolest mi je bila od ranije, liječio sam se, ali sam sada došao u stanje bez nade, izlaza i spasa. Stoga sam i zaključio da je nužno da vijest saopštim ocu. Bojeći se očeve reakcije, smireno i blago sam mu rekao: “Moj oče, Uzvišeni Allah je htio da iskuša mene i tebe.” “O čemu se radi?”, upitao je. Rekao sam mu otvoreno: “Ljekar mi je rekao da ću živjeti još samo mjesec dana a potom umrijeti.”

Kakva je bila reakcija moga oca? Rekao je: “El-hamdulillah! Ti si u boljem stanju od drugih. Drugi ujutro izađu iz kuće na posao, tražeći nafaku, pa dožive saobraćajni udes, ne vrate se kući već ih odnesu i ostave u kaburu. Stoga, el-hamdu lillah, ti si u boljem stanju od njih. Pred sobom imaš cijeli mjesec, pa gledaj šta ćeš pripremiti za svoj život na budućem svijetu/ahiretu. Putovanje je dugo, treba ti dosta opskrbe. Ovaj mjesec sjedi i pripremi sve što možeš za vječni život!” Allahu ekber! Pogledaj šta ćeš pripremiti za Ahiret!

________

Napisao sam oporuku, predao je ocu, a o tome obavijestio svoju suprugu i djecu. Napustio sam posao, smjestio se u sobu, posvetio se ibadetu, razmišljanju i iščekivanju posljednjeg udisaja i izdisaja. Gotovo je! Na osnovu nalaza, snimanja i uzoraka za analizu, utvrđeno je da je jetra uništena i da je čak i transplantacija nemoguća. Karcinom/rak se toliko proširio da je nemoguća čak i transplantacija. Subhanallah! Sada sam u sobi preokupiran mislima i brigom samo da mi Allah, dželle šanuhu, oprosti grijehe. Preda mnom je Kur’an, voda zem-zem, med i čorokotovo sjeme. To su bili moji stalni drugovi i prijatelji u sobi. Ljekari su mi zabranili sve vrste hrane. Nisam mogao jesti meso niti bilo koju drugu hranu. Pio sam samo vodu, uzimao malo meda i čorokotovog sjemena. To je sve. Jer, sve što bih pojeo, organizam nije prihvatao, ništa ne bi ostalo u stomaku, sve je bilo iz mene izbačeno.

I, tako, prošao je ovaj mjesec u iščekivanju smrti. Učio sam Kur’an sa ubjeđenjem da Onaj Koji me je stvorio iz ničega ima moć i da me oživi i sačuva u životu. Allahu ekber! Sa stopostotnim ubjeđenjem, imao sam i najljepše mišljenje o Gospodaru svih svjetova. Proveo sam mjesec skoro bez sna, jer smrt očekujem. A noći su u takvom halu/stanju vrlo duge. Budan, upućujem dove svome Stvoritelju, učim Kur’an. Tako jedne noći, u njezinoj posljednjoj trećini (kada se dove najviše uslišavaju), prizivao sam svoga Gospodara malo čudnom dovom.
Prije toga, kada bi se neko razbolio, zvali su me da bolesniku učim rukju (ajete iz Kur’ana), pa bih učio El-Fatihu i molio Allaha, dž. š., da ga izliječi i On bi ga izliječio. Tako sam jednom ibadetio u mjesecu ševalu i u posljednjoj trećini noći zavapio: “O Gospodaru moj, znao sam staviti ruku na mjesto gdje je neki bolesnik osjećao bol, proučiti Fatihu i zamoliti Te da ga izliječiš i Ti bi ga Svojom voljom i milošću izliječio. Sada, evo, sjedim pred Tobom. Sva ljudska i dunjalučka vrata su preda mnom zatvorena. Postoje samo Tvoja vrata koja se ne zatvaraju.” S mojim Gospodarom sam razgovarao baš Ovako – O moj Allahu, ako si liječio druge kad sam ja učio rukje, pa zar ja ne zaslužujem da me Ti “uzmeš” za ruku i izliječiš me?

Važno je, moj poštovani prijatelju, da sam poslije ove dove počeo osjećati da mi se zdravlje poboljšava. Tada sam počeo tražiti neka jela koja su mi bila zabranjena. Supruga mi je branila a otac je govorio: “Dadnite mu, ionako će umrijeti, dajte mu da jede što god želi.” Počeo sam jesti hranu koja mi je bila zabranjena, ugodno sam se osjećao, a tijelo je nije odbijalo. Poslije toga je dr. Semir Zemzemi, neka ga Allah blagoslovi, koji je bio direktor nekih medicinskih centara u Indiji i izvan Saudije, rekao: “Postoji nada da je ipak moguće obaviti transplantaciju jetre.” Rekao sam: “Zašto da ne? Razmotrimo sve moguće opcije, učinimo sve što možemo i oslonimo se na Allaha.” Rekli su mi da imam dva centra za transplantaciju: jedan u SAD-u a drugi u Egiptu. Po braći sam poslao sve nalaze u Centar u Egiptu. Prihvatili su uz obećanje da će konsultovati centre u Japanu i Francuskoj, pa ako oni kažu da se transplantacija može obaviti, učinit će to. Nakon petnaest dana su nas obavijestili da su primili mišljenje specijalista tih centara da se transplantacija ipak može obaviti.

_________________

Što je najvažnije, prošao je mjesec dana a ovaj rob Božiji nije umro. A bilo je rečeno da ću živjeti još samo mjesec dana i umrijeti! Ali, eto, nisam umro. Ušao sam u drugi mjesec još živ. Brat me nazvao i rekao da dođem u Egipat i uđem u Centar da obave potrebne pripreme za transplantaciju. Uputio sam savjete porodici, s njima se oprostio i otputovao u Egipat. Na aerodromu su me dočekali sa kolima Hitne pomoći, no ja sam išao pješke i osjećao i ubijeđen bio da me Gospodar moj izliječio. Osjećao sam da mi se dogodilo nešto potpuno nečuveno.
Došavši u Centar za transplantaciju, počeli su sa sistematskim pregledima i uzimanjem uzoraka jetre za analizu. Ljekar zadužen za liječenje je pitao: “Gdje je bolesnik?” Rekli su: “Bolesnik sjedi pred tobom.” “Ne, ovo nije bolesnik”, rekao je. “Ne, ne, to je nemoguće!”
“Ma, doktore, obavljenje su sve pretrage, snimanja, uzeti uzorci i poslani na analizu.” Doktor će: “Da, razumijem vas, ali pregledi koji su obavljeni ovdje i nalazi kazuju da ovaj čovjek nije bolestan.” Obavimo pregled ponovo, jer je moguće da je zakazao neki od aparata. No, nalaz je ponovo bio isti. Allahu ekber! Subhanallah!

Nema bolesti! Gdje je bolesnik?! Obavili smo pretrage na drugom mjestu, izvan ovog centra. I tu su svi rekli da nema bolesti. Potom smo sjeli i smireno popričali, da bi mi ljekar rekao: “Moj sinak, zašto insistiraš na tome da si bolestan? Ti nisi bolestan. Tvoja jetra je nova, presađena prije dva mjeseca. (Subhanallah) Dječija jetra, tek presađena. Čak nije poprimila ni prirodnu boju jetre. Idi, slobodan si!” Izašao sam ubijeđen da je moj Uzvišeni Gospodar uslišao moju dovu one noći kada sam Ga iskreno zamolio. Allahu ekber!

Vratio sam se u Kraljevinu. Obišao bolnice koje sam posjećivao. U koju god bolnicu sam došao, ljekar bi me upitao: “Šta se dogodilo? Jesi li obavio transplantaciju jetre?” Rekao sam: “Da.” “Gdje si je presadio?” Rekao sam: “Presadio mi ju je Gospodar svih svjetova.” Allahu ekber!

Sa arapskog preveo i priredio Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici

Num

Uncategorized

Čak su i poslanici imali porodičnih problema

IslamBosna.ba– Mnogi od nas se bore s porodičnim odnosima. Ponekad se možete osjećati izrazito usamljeni. Ali čak i u najtežim vremenima zapamtite- da su čak i poslanici imali porodičnih problema. I bez obzira na njihove borbe, oni su nastavili na Allahovom putu, znajući da je On s njima i da nisu sami- kao što i mi to moramo znati tokom naših borbi.
Možda ste zabrinuti za svoju djecu, možda vas rivalstvo među svojom djecom plaši. Ponekad, njihovi odnosi mogu vas toliko rastužiti da se pitate u čemu ste kao roditelj pogriješili.
Ali niste usamljeni. Zamislite bol Adema i Have kada su saznali da je jedan njihov sin ubio njihovog drugog sina.

I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj. “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike. (El-Ma’ide, 27-30)

Kako mislite da su se osjećali naši voljeni prvi roditelji? Kakva je bila njihova reakcija- ne kao dvoje ljudi koji su bili u Džennetu- već kao roditelji sina kojeg su izgubili jer ga je ubio njihov drugi sin? Niste usamljeni u strahu za svoju djecu niti u svojoj tuzi zbog njih.
A šta je sa onima čija su se djeca odmetnula od islama? Šta je sa onima među vama koji provode noći plačući, moleći Allaha da ih uputi ka Njemu. Koliko puta ste se upitali šta ste pogrešno rekli dok su odrastali, gdje je krenulo po zlu, gdje ste pogriješili dok ste ih odgajali? Da li ste bili preoštri? Preblagi? Koliko puta ste poželjeli da vratite vrijeme i pokušate ponovo?
Ali razmislite o Nuhu, a.s.. Nuh je bio među našim najvećim poslanicima, on je pozivao svoj narod i svoju porodicu duže nego što iko od nas može zamisliti da živi. I kao poslanik on je pozivao svog sina:

I on reče: “Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je.” I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: “O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima! (Hud, 42-43)

Kada je njegov sin odbio, tvrdeći da će ga planine spasiti od vode, zamislite kakvu je bol u srcu osjećao Nuh, a.s.. On nije samo pozivao kao poslanik, već i kao roditelj sina koji će se uskoro udaviti, kao roditelj djeteta koji zna svoju poruku u potpunosti, onoga za kojeg se nadao da će prihvatiti njegovu ličnu obavezu, poziv i misiju pozivanja Bogu… i onda je gledao kao talas dolazi između njih i kako se njegov sin utapa.

Niste usamljeni u osjećaju dok gledate kako se vaša djeca utapaju bez svjetla upute. Niste usamljeni u strahu za njih, u vašim željama da ih vidite kako Mu se vraćaju. Zamislite Nuha i njegovu bol. On je bio Allahov poslanik, a čak i najboljim među najboljima djeca okreću glave.

A ponekad, možda imate problema sa roditeljima. Ukoliko ste konvertiti ili ste se vratili Allahu, a vaši roditelji nemaju znanje o Njemu, možda želite da im pomognete da vide ljepotu Istine. Možda tokom noći žarko dovite za njih ili pokušavate da ih ubijedite u Njegovo postojanje i potrebu da slijede Njegovu uputu tokom dana. Umjesto da vaše poruke naiđu na dobrodošlicu, oni su time frustrirani, uznemireni i nervozni. Oni vas mogu optužiti da ste ekstremni ili vam je mozak ispran ili da ste pod utjecajem drugih, a njihovo mišljenje o vama vas boli.
Ali zamislite Ibrahima, a.s.:

Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: “O oče moj, zašto se klanjaš onome koji nit čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi;* zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti; o oče moj, na klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug”- otac njegov je rekao: “Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!” “Mir tebi!” – reče Ibrahim. “Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome. (Merjem, 41-48)

Ponekad se možda osjećate da ste u vatri zbog poteškoća u vezi s vašim roditeljima. Međutim, Ibrahim je bukvalno bačen u vatru! I zbog njegovog nepokolebljivog vjerovanja u Allaha, Allah je učinio vatru hladnom za njega (sura el-Enbija, 66-70). Slično tome, Allah može ohladiti vatre u vašem životu.

Da li ste ikada imali problem sa sa svojom braćom i sestrama? Razmislite o sinovima Jakuba. Jusuf ne samo da je doživio rivalstvo od braće već su skovali i fizičku zavjeru protiv njega.

Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite – otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti”- jedan od njih reče: “Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzeće ga kakva karavana.” (Jusuf, 9-10)

Jusufa su braća bacila u bunar! A to se dogodilo odmah nakon što su odlučili da ga izravno ne ubiju. Na kraju, oni su shvatili svoju grešku. Ali Jusuf je morao da prevaziđe ne samo bol maltretiranja od svoje braće, već i što su ga potpuno napustili. Jakub je puno godina držao u bol gubitka u svom srcu, plač ga je doveo do slijepila. (Jusuf, 84) Poslanici su bili najbolji ljudi, najbliži Allahu, a ipak su doživjeli isti bol koj mi doživljavamo kada su u pitanju naši najmiliji.
Kada se borite kao samohrani roditelj, razmislite o Merjem. Zamislite njen porođaj, sama u pustinji, frustrirana, uplašena, zabrinuta, doživljavajući fizičku i emocionalnu bol. Ali, ne samo da joj je Allah otvorio vrata, On je počastio također sa sinom poslanikom (Merjem, 16-34). Kroz njene poteškoće nesumnjivo da su mnogi prošli. Ali zamislite ogromnu čast i darove kojima je On počastio kroz dijete. Vi, također, kao samohrana majka ili otac, dajte sve najbolje od sebe kako biste odgojili svoju djecu kao bogobojazne osobe sa jakim osjećajem za moral i karakter, i, inšaAllah, bit ćete, također, poštovani i blagoslovljeni kroz svoju djecu.

A šta je s onima koji prolaze kroz poteškoće u bračnim vezama? Koliko puta ste poželjeli da se možete povjeriti bračnom drugu, vjerovati im, osjećati se sigurno i voljeno uz njih? Zamislite Luta. Njegova supruga ne smo da mu nije vjerovala, već ga je i izdala. Zbog svojih djela ona je ostavljena kada se Lutova porodica spasila uništenja. (Hud, 81)
I zamislite Asiju. Njen suprug je bio definicija kućnog nasilnika gladnog moći. A ipak je ona bila sigurna da će kod Allaha pronaći utočište.

Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučnja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog! (Et-Tahrim, 11)
Postoji veliki broj primjera nevjerovatnih pojedinaca koji su prolazili kroz duboke boli zbog voljenih osoba- baš kao što se to i vama dešava. Kada prolazite kroz bol u odnosima, nemojte misliti da ste usamljeni. Potražite terapiju i podršku. I shvatite da su čak i najbolji od onih koji su došli prije nas doživljavali nevjerovatnu bol u odnosima i to bi trebalo da nam pruži ljubav i utjehu.
Na kraju dana, baš kao što su i oni zatražili utočište kod Jedinog koji nikada ne razočarava, mi to moramo, također, uraditi. Jedino u Njemu imamo obećanje trajne veze koja nas nikada neće razočarati. Poenkad, možda nećemo razumjeti mudrost koja se krije iza iskušenja u našem životu ili boli koju doživljavamo u odnosima sa ljudima. Ali moramo znati da nismo sami. Baš kao što je On uvjeravao Musu i Haruna, On također i nas uvjerava:

“Ne bojte se!” – reče On – “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.

(Ta-ha, 46)

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Uncategorized

Kako je kadija presudio u korist kršćana i naredio muslimanskoj vojsci da napusti tek osvojeni grad

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan muslimanski sluga dozivao je muslimanskog vojskovođu: ”O Kutejbe!” I Kutejbe se odmah odazvao. A bio je pozvan da se parniči sa glavnim kršćanskim svećenikom u Semerkandu, koji se, zajedno sa ostalim svećenicima, žalio kadiji na nepravdu koju im je učinio Kutejbe. Kada su sjeli pred kadiju, on se obratio svećeniku, riječima: ”Iznesi svoj slučaj, Semerkandi?”

Svećenik je odgovorio: ”Kutejbe nas je napao sa svojom vojskom i osvojio je naš grad, a da nas prethodno nije pozvao u islam, niti nam je dao bilo kakvu šansu da se predomislimo i donesemo konačnu odluku.”

Zatim se kadija okrenuo prema Kutejbi i upitao ga: ”Šta ti kažeš na ovo?” Kutejbe je rekao: ”Rat je varka, a ovo je veliki grad. Svi gradovi u njegovom okruženju borili su se protiv nas, nisu primili islam, niti su prihvatili plačati džiziju.”

Kadija je ponovo upitao: ”A jesi li im ponudio jednu od tri mogućnosti: prihvatanje islama, plačanje džizije ili rat?” ”Nisam”, odgovorio je Kutejbe, i dodao: ”samo zbog toga što okolni gradovi nisu prihvatili naše uslove, pa sam mislio da će i ovi odbiti.”

Na to mu je kadije rekao: ”Kutejbe, znaj dobro da Allah ne pomaže ovaj ummet osim zbog vjere, zatim, zbog izbjegavanja prevare i uspostavljanja pravde!”

Zatim je dodao: ”Naša presuda glasi da svi muslimani napuste Semerkand, vojnici, oficiri, muškarci i žene i da ostave sva dobra koja su bili zauzeli, te da niko od muslimana ne ostane u gradu.” Svećenici u prvi mah nisu mogli da vjeruju u ono što čuju. Zar je to moguće?! Presuda bez svjedoka i bez detaljno iznesenih dokaza i suđenje koje je trajalo svega nekoliko minuta?!

Nekoliko sati nakon toga, stanovnici Semerkanda čuli su viku i galamu, vidjeli su prašinu kako se podiže visoko u nebo i podignute zastave kako se vijore kroz gustu prašinu. Začuđeno su pitali, šta je sad to, pa im je rečeno: ”Presuda je završena. Muslimanska vojska se povukla.” Kakav veličanstven prizor! Prizor od kojeg se koža ježila onima koji su to gledali i o tome slušali.

Toga dana sunce nije bilo ni zašlo, a već su psi lutali ulicama polupraznog Semerkanda i čuo se plač iz svih kršćanskih kuća zbog odlaska pravedne i samilosne vojske iz njihovog grada.

Svećenici i ostali stanovnici Semerkanda, nisu mogli dugo izdržati u takvom stanju, već su ubrzo izašli u skupinama i došli pred muslimanski vojni logor ponavljajući riječi šehadeta: Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s., Njegov rob i Njegov Poslanik!”

Da li ste ikada čuli da je neka druga vojska osvojila veliki grad, a zatim se stanovnici tog grada požalili vođama pobjedničke vojske i zatražili suđenje pred sudijom zbog upada vojske u grad bez prethodne najave, pa sudija presudio da vojska napusti grad i ona to stvarno učinila? Naravno da niste!

Ostaje nam još samo da kažemo da se ovo desilo u vrijeme pravednog halife Omera ibn Abdul-Aziza, kada su mu stanovnici Semerkanda poslali svoga izaslanika nakon što je muslimanska vojska ušla i osvojila Semerkand bez najave. Onda je Omer ibn Abdul-Aziz, po kršćanskim izaslanicima, poslao pismo kadiji u muslimanskoj vojsci koji je zakazao suđenje i presudio onako ka ste pročitali, presudom koja je čudnija od fantazije.

(Izvor: Ali el-Tantavi, Kasas minet-tarih)

Saff

Uncategorized

Uzroci otvaranja kapija dobra, nafake, berićeta, znanja, sigurnosti, smirenosti i sreće

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allahovo lijepo ime El-Fettâh – Onaj Koji sve rješava, otvara i otklanja prepreke, dolazi u obliku hiperbole ili pojačanog značenja riječi el-feth – tj. Allah je Onaj Koji mnogo otvara vrata Svojih nebrojenih blagodati. Allah je Onaj Koji otvara ono što je zatvoreno i nedostupno od uzroka uspjeha, pobjede i sl. On ljudima otvara sva vrata dobra.

Vrste Allahovog fetha

El-Feth može značiti i pravednu presudu parničarima. Arapi kadiju zovu još i el-fatih, tj. onaj koji otkriva ili razotkriva stepen istinitosti i vjerodostojnosti svjedočenja, argumenata i presuđuje među ljudima u njihovim sporovima.

Allah naziva Sudnji dan ”Jevmul-feth”, jer je to Dan kada će Allah otvoriti Muhammedu, s.a.v.s., vrata dobra i šefa'ata, odnosno zauzimanja za grješnike iz njegovog ummeta, to je dan u kojem će Allah podučiti Muhammeda, s.a.v.s., određenim dovama i zahvalama Allahu, koje prije toga nije znao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Zatim će me Allah podučiti riječima pohvale kojima ću Ga hvaliti i veličati, a kojima nije podučio nikoga prije mene. Zatim će biti rečeno: ‘Muhammede, podigni glavu, traži i dat će ti se, zauzimaj se i tvoje zauzimanje će biti prihvaćeno.”’ (Buharija)

El-Feth može značiti i en-nasr – pobjedu i pomoć, jer Allah otvara vrata pobjede i pomoći, ali i vrata poniženja. Pobjedu Allah veže za Sebe da bi objasnio Svojim robovima da se od Allaha jedinog traži pomoć i pobjeda, kao što dolazi u ajetu: ”A Allah će, sigurno, pobjedu ili nešto drugo od sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati.” (El-Ma'ida, 52.)

Naše je da se trudimo i da sve uzroke koji vode do pobjede ispoštujemo, ali sama pobjeda je od Allaha.

El-Feth također može značiti i olakšavanje svega onoga što je u osnovi teško (تيسير كل عسير ). Odnosno, olakšavanje tegobe, davanje izlaza iz teške situacije, jer: ”Poslije teškoće dolazi olakšica.”

El-Fettâh je Onaj Koji otvara vrata upute

El-Fettâh je Onaj Koji bogobojaznim daruje unutrašnji (srčani ili duhovni) vid i pronicljivost, pa istinu uvijek vide istinom, a zabludu zabludom, i kod njih se ne miješaju istina i laž u vremenu velike smutnje i mnoštva razilaženja.

El-Fettâh otvara vrata upute (tevfika), na šta aludiraju riječi Šuajba, a.s., koji je govorio svome narodu: “A uputa moja i uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.” (Hud, 88.)

Kome Allah ne otvori vrata upute, niko ga uputiti ne može, makoliko bio učen, i kad je riječ o uputi, Allah, dž.š., u trenu otvori ljudsko srce i ono prihvati istinu.

Amir ibn Rebia, r.a., je ashab koji je među prvim Mekelijama primio islam. Pripremao se za hidžru u Abesiniju, zbog stalnog zlostavljanja muslimana od strane nevjernika, pa je želio da obavi neke poslove i pripremi porodicu prije nego krenu na put. Omer ibnul-Hatab r.a., koji tada još uvijek nije musliman, sreo je Amirovu suprugu, rekavši joj: ”Je li to nekud odlazite, Ummu Abdullah?” Rekla je: ”Da, tako mi Allaha! Odlazimo u zemlju koja je Allahov posjed kao i sve drugo, nakon što ste nas mučili i ponižavali na najgori način. Nadam se da će nam Allah u tome dati izlaz.” Omer je na to rekao: ”Allah vas čuvao na vašem putu!” Začuđena tim Omerovim riječima, Amirova supruga je kasnije rekla: ”Vidjela sam kod njega blagost koju nikada prije nije pokazao, a zatim je otišao. Kao da ga je rastužio naš odlazak i napuštanje Mekke. Nakon toga došao je moj muž i ja sam mu rekla: ‘Da si maloprije vidio Omera, kako je samo tužan zbog našeg odlaska.’ Amir me je upitao: ‘Da ti možda ne misliš da će on primiti islam?’ ‘Da’, odgovorila sam, a on mi je rekao: ‘Prije će Omerov magarac primiti islam od Omera.”’

Ovaj plemeniti ashab je bio izgubio svaku nadu u Omerovo primanje islama, jer je Omer bio žestoki protivnik islama i vrlo surov prema muslimanima. Međutim, ubrzo se desilo upravo ono u šta je ashab Amir potpuno sumnjao, Omer je primio islam. I ne samo to, već je pretekao u dobru ashaba koji je govorio da će Omerov magarac primiti islam prije Omera. Postao je treći čovjek po vrijednosti u islamskom ummetu, nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra. Muhammed, s.a.v.s., nazvao ga je El-Faruk, a njegovo primanje islama značilo je ponos islamu i muslimanima.

Neki učenjaci su kazali: ”El-Fettâh je Onaj Koji otvara srca vjernika za spoznaju Allaha, a grješnicima otvara vrata magfireta, pa ako je i veliki grješnik, Allah mu otvori vrata oprosta, odnosno pokajanja, da bi mu oprostio, a ako je vjernik, otvara mu vrata spoznaje, jer nakon spoznaje iman je veći i jači, vidici su širi, čovjek je smireniji i sigurniji.”

U Allahovoj ruci su ključevi svakog dobra

Allah je Onaj Koji otvara sva vrata dobra; otvara ti vrata lijeka, opskrbe, posla, berićeta, braka, vrata duševnog mira i smiraja, vrata upute i dobrih djela.

Nekada čovjek oboli od neizlječive bolesti, svi ljekari se saglase da za tu bolest ne postoji lijek, da nema nade za takvog pacijenta i da će on ubrzo umrijeti usljed te bolesti. Međutim, desi se upravo suprotno od procjene ljekara.

Allahovi darovi su neizmjerni i oni stižu danju i noću, ali do tih darova se stiže shodno širini posude koja se zove tvoje srce i tvoja otvorenost prema tim darovima i prema dobrim djelima.

Stoga, vidjet ćemo da je nekome Allah otvorio vrata čestog učenja Kur'ana i druženja sa Kur'anom, nekome vrata nafila-namaza, pa mu namaz, pogotovo noćni namaz, postane slađi i draži od bilo kakvog dunjalučkog užitka.

Nekima otvori vrata posta, pa poste Davudov post ili redovno poste pritvrđeni nafila post, nekima opet otvori vrata čuvanja rodbinske veze, pa vidiš koliko su revnosni u posjećivanju rodbine i čuvanju tih veza, iako im fali na nekim drugim poljima, nekima je otvorio vrata dobročinstva i pomaganja potrebnima, bolesnima, jetimima, i sl., nekima je otvorio vrata da've i pozivanja ljudi u dobro, pa njihovu da'vu i njihov poziv ljudi prihvataju, itd.

I kada ti Allah otvori neka od ovih mnogobrojnih vrata dobrih djela i ibadeta i osjetiš širinu i smirenost u svojim grudima, nipošto ih ne zatvaraj ostavljajući ta dobra djela.

Negativni feth

Postoji i negativna vrsta fetha koja se u islamskoj terminologiji zove el-istidradž, a to je kada Allah silnicima i velikim grješnicima, još više otvori dunjaluk i dunjalučke blagodati da bi im kazna bila veća. To je postepeno povećavanje kazne, kao što dolazi u ajetu: ”I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (El-En'am, 44.)

Dakle, takvi su potpuno okrenuli glavu od Allahove objave, postali su ohole inadžije koji misle da su sami sebi dovoljni, da su potpuno neovisni, pa im je Allah otvorio sve kapije ovoga svijeta i njegovih užitaka, sve im je postalo dostupno, postali su bogati i ugledni.

To je stepen zasljepljujuće sreće i radosti zbog koje potpuno zaborave na zahvalnost Allahu, na samoobračun, na smrt i Sudnji dan. A zatim, iznenada, bez najave, bez predznaka, oni budu kažnjeni i upropašteni te u trenu zapadnu u potpuno beznađe i očaj. U ovom ajetu se, za potpuni očaj i beznađe, koristi izraz ”mublisun” koji dolazi od arapske riječi eblese (ابلس ) iz čijeg korijena je i riječ Iblis, i ta riječ ima tri značenja: tuga (huzn), žalost ili jad (hasret) i očaj (je'sun).

Oni su dovedeni u stanje potpune tuge, potpune žalosti i jada te potpunog očaja. A to znači da su izgubili svaku nadu u spas. Zato se Iblis zove Iblis, jer on pokušava rastužiti vjernike, pokušava ih ražalostiti i pokušava ih učiniti očajnim u pogledu Allahove milosti.

Budimo ključevi dobra a katanci zla

Bogobojaznost je jedan od najvećih uzroka otvaranja kapija dobra, nafake, berićeta, znanja, sigurnosti, smirenosti i sreće. Uzvišeni Allah, objavio je: ”A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.” (El-A'raf, 96.)

Ebu Husejn ez-Zendžani rekao je: ”Čija glavnica imetka bude takvaluk ili bogobojaznost, jezici teško mogu opisati njegovu zaradu i uspjeh u trgovini.” (El-Bejheki, Zuhd, str. 335.)

Održavanje rodbinske veze

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Ko želi da mu se poveća opskrba (nafaka) i da ostane lijep spomen na njega, neka čuva rodbinsku vezu.” (Buharija i Muslim)

Sadaka

Imam El-Sindi, rekao je: ”Ne uskraćuj ono što je u tvojoj ruci, pa da ti Allah zatvori vrata opskrbe (nafake), jer darežljivost otvara vrata nafake, a škrtost ih zatvara.” (Hašijetu el-Sindi ala Sunen en-Nesai, V/74-75.)

Ne zaboravi …

Sehl ibn Sa'd, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kod Allaha su riznice dobra i zla, njihovi ključevi su ljudi, pa blago onome koga Allah učini ključevima dobra, a katancima zla, a teško onome koga Allah učini ključevima zla, a katancima dobra.” (Taberani; Sahihul-džami’, hadis br. 4108.)

Vjernik nije zadovoljan osim da bude dobročinitelj, da bude ključ svakog dobra, popravljanja stanja, prosperiteta, upute i sl., a nevjernik i pokvarenjak nije zadovoljan osim da bude ključ zla, a katanac dobra, u šta se svakodnevno možemo uvjeriti.

Prvima su pomagači meleki, a drugima šejtani i posljedice te pomoći su vidljive: meleki upućuju i usmjeravaju vjernike, a šejtani zabluđuju grješnike.

Stoga, ako si na istini, ne boj se, jer Allah je El-Fettâh. Ljudi će izmišljati o tebi laži, spletkarit će protiv tebe, potvarat će te za ovo ili ono, pripisivati stvari koje nemaju veze sa istinom, ali ako si siguran da si na istini, ne boj se, i sjeti se Allahovih riječi: ”Zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!” (En-Neml, 79.)

Ako iskreno vjeruješ da je Allah El-Fettâh, da je On Onaj Koji uzvisuje i unizuje, onda nećeš očajavati. Jer, onaj ko poznaje sebe neće mu nauditi ono što ljudi o njemu pričaju.

Ako malo bolje razmislimo vidjet ćemo da sve najgore i najružnije što nam se dešava dolazi od ljudi, a sve najljepše što nam se dešava dolazi od Allaha, ali mi i dalje nastojimo da se približimo ljudima, a udaljavamo se od Allaha, mislimo da je nafaka u ljudskim rukama, a zaboravljamo da je Er-Rezzâk na nebesima.

Naravni, mi se moramo držati zakonitosti koje je Allah uspostavio u kosmosu, trebamo uvažavati i uzimati uzroke koji vode uspjehu, prosperitetu i sl., ali nipošto se ne smijemo osloniti na te uzroke, jer Allah je Stvoritelj i uzroka i prouzročenog.

– Ne smijemo nikada zaboraviti da je Allah otvorio more Musau, a.s., onda kada su čak i njegovi sljedbenici bili ubijeđeni da će ih faraon stići sa svojom vojskom, pa su rekli: “Samo što nas nisu stigli!” Ali ih je Musa, a.s., smirio kada je rekao: “Neće!” – reče on – “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Eš-Šu'ara, 61.-62.)

– Ne smijemo zaboraviti da je Allah čuvao Junusa, a.s., u utrobi ribe sa: ”La ilahe illa ente subhanek inni kuntu minez-zelimin – Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!”(El-Enbija’, 87.)

– Ne smijemo zaboraviti da je Allah učinio vatru hladnom i spasonosnom Ibrahimu, a.s., sa: ”Hasbijallahu ve ni'mel-vekil” – ”Dovoljan mi je Allah i divan je pomagač i zaštitnik!” ,

– Ne smijemo zaboraviti da je Allah u jednom trenu izliječio Ejjuba, a.s., nakon njegovih riječi: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!” (El-Enbija’, 83.)

– Ne smijemo zaboraviti da je Allah opskrbio Merjemu, a.s., svježim voćem, a nije izlazila iz mihraba i kada ju je Zekerijjah, a.s., pitao: ”Odakle ti to”, ona je odgovorila: ”To je od Allaha.”

– Ne smijemo zaboraviti da je Allah potopio cijelu Zemlju zbog dove Nuha, a.s.: ”I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila.” (El-Kamer, 11.)

– Ne smijemo zaboraviti da je Sara, žena Ibrahimova, a.s., obradovana sinom a bila je stara i nerotkinja.

– Ne smijemo zaboraviti da je Allah, dž.š., nakon što je Isau, a.s., zemlja postala tijesna, otvorio kapije nebesa i uzdigao ga na nebesa i spasio ga od zlikovaca koji su ga htjeli ubiti i razapeti na krstu.

– Ne smijemo zaboraviti da je Allah dž.š., nakon što je Muhammed, s.a.v.s., bio ponižavan i vrijeđan i odbačen od svojih sunarodnika, nakon što je izgubio vjerne prijatelje na Zemlji, uzdignut na nebo i da je prošao sve katove nebesa i došao do mjesta gdje je čuo škripu pera koja pišu sudbine, te da mu je na nebesima naređen namaz koji je smiraj vjernicima i najbolje veza sa Allahom.

– Ne smijemo zaboraviti da smo mi Bošnjaci bili opkoljeni od agresorskih fašističkih hordi, četnika i ustaša, da su nam bili namijenili nestanak, da su sva vrata i sve izlaze ka spasu i uspjehu bili zatvorili i još im je u tome svesrdno pomogla međunarodna zajednica. Bili su ubijeđeni da je nemoguće da se Bošnjaci spase, i situacija je bila takva da je, po ljudskim mjerilima, nemoguće bilo da se spasimo, opstanemo, pobijedimo i da, zajedno sa drugim bh. patriotama, odbranimo i sačuvamo našu državu Bosnu i Hercegovinu.

Međutim, dušmani su zaboravili da je Allah El-Fettâh, i da On daje izlaz Svojim iskrenim robovima odakle se i ne nadaju i kada se najmanje nadaju. I to je ono što nikada ne smijemo zaboraviti. Ako to zaboravimo, bojat je se da ne upadnemo u stupicu istidradža i iznenadne Allahove kazne.

Allahu dragi, molimo Te Tvojim imenom El-Fettâh, da nam otvoriš vrata Tvoje milosti i dobrote, da nas učiniš ključevima dobra, a katancima zla, da nam otvoriš vrata halal nafake i da nam je učiniš pomagačem u našoj pokornosti Tebi. Molimo Te Tvojim imenom El-Fettâh, da nas opskrbiš bogobojaznošću i da nam sa bogobojaznošću otvoriš i otkloniš svaku poteškoću i tjeskobu, i da nam putem bogobojaznosti podariš izlaz iz svake nedaće i svakog iskušenja.

Saff.ba

Uncategorized

Ublažavanje bolova po sunnetu Poslanika, s.a.v.s.

IslamBosna.ba- Zanimljivo naučno istraživanje koje je objavljeno u “British Medical Journalu”, 10. juna 1995. godine, dokazalo je da je izvan bilo kakve sumnje korisno davati novorođenčetu šećera, kako bi se smanjio osjećaj bilo kakve bolne procedure, poput bockanje peta prilikom uzimanja uzorka krvi ili prije obrezivanja.

Istraživanje pod nazivom Analgetički efekat saharoze kod novorođenčadi, koje su sproveli Nora Haouari, Christopher Wood, Gillian Griffiths i Malcolm Levene na post-natalnom odjeljenju bolnice u Leedsu, Engleska, gdje je u istraživanju učestvovalo 60 zdrave djece u 37-42. nedjelji trudnoće i u dobi od 1-6 dana nakon rođenja, gdje su nasumično dobijali 2 ml jednog od četiri rastvora: 12.5 % saharoze, 25% saharoze, 50% saharoze i sterilne vode.

Prva grupa od 30 beba dobijala je šećerni sirup prije rutinskog testa (vađenja krvi iz pete, što je obično bolno) kako bi se otkrila žutica. Druga grupa od 30 beba je dobijala sterilnu vodu.

Davanje 2 ml rastvora gdje se nalazilo 25% ili 50% saharoze na jezik novorođenčeta prije uboda u petu značajno je smanjilo vrijeme plača, u poređenju sa bebama koje su dobijale samo vodu. Također, njihovi otkucaji srca su se brže vraćali na normalu. Jači šećerni rastvor imao je jači učinak, vrijeme plača se smanjivalo sa povećanjem koncentracije saharoze. Iz čega možemo zaključiti da saharoza može biti koristan i siguran analgetik kod novorođenčadi.

Blass i Hoffmeyer također su pokazali da je davanje 12% rastvora saharoze značajno smanjilo vrijeme plača kod novorođenčadi prilikom vađenja krvi iz pete kao i kod obrezivanja. Ovo istraživanje je objavljeno u novinama “Independent”, 1995. godine, a isto tako i u članku “British Medical Journal”.

Praksa Poslanika, s.a.v.s., je zabilježena u zbirkama hadisa, a većina ih se nalazi u dvije sahih zbirke Buharije i Muslima: Ebu Budrah prenosi od Ebu Muse koji je rekao: Rodilo mi se dijete, odnio sam ga Poslaniku Muhamedu, s.a.v.s., i on mu je dao ime Ibrahim. Poslanik je sažvakao hurmu i protrljao bebina usta sa time. Postoje i druge slične predaje.

Hurme sadrže veoma visok postotak šećera (70-80%); također sadrže i fruktozu i glukozu koje imaju veliku kaloričnu vrijednost, vrlo se lahko i brzo vare, i također su vrlo korisne za mozak. Hurma sadrži 2.2% proteina, vitamin A, vitamine B1, B2, B3 koji je važan u borbi protiv pelagre; sadrži minerale koji su potrebni organizmu poput kalija, natrija, kalcija, željeza, mangana, bakra. Kalij, čiji postotak je vrlo visok, je veoma značajan u zaustavljanju krvarenja, kao u slučajevima rađanja ili obrezivanja.

Primjetit ćemo da nam je po sunetu također preporučeno da svoj post tokom ramazana prekidamo hurmama. Hurme bi se trebale jesti prije akšam namaza, to je medicinski i po nutiricionistima najbolje, kao i po sunetu.

Velika vrijednost hurmi također je naznačena u poznatim i prekrasnim ajetima u Kur’anu, sura Merjem, ajeti 25 -26.: Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela!

To je recept od Allaha, Stvoritelja, za djevicu Merjem u vrijeme rađanja Isaa, blagoslovljenog poslanika. To je recept koji ublažava i čini ugodnim porođaj.

Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (Fusilat, 53.)

Kako autori navedenog medicinskog istraživanja predlažu davanje šećernih ili slatkih tvari, mi im preporučujemo da pokušaju sa davanjem hurmi novorođenčetu kako bi mu se olakšali bolovi.

Izvor: Islamivoice
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba