Uncategorized

Umjesto da nam bude dunjalučki Džennet, mi smo Zemlju pretvorili u stratište

Piše: Dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U Kur'anu se nalaze ajeti: ”Na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama i žita sa lišćem i miomirisna cvijeća.” (Er-Rahman, 11.-12.) Da li se ovaj opis odnosi na Džennet koji je obećan bogobojaznim?

Ne! To je opis Zemlje koju je Allah odredio i odabrao nama kao stanište, odabrao nam ju je da na njoj živimo i da je izgrađujemo i kultivizıramo.

Zemlja nije prokleto i ukleto mjesto zbog ljudskih grijeha, ili zbog prisustva šejtana i demona na njoj, kako mnogi misle i vjeruju na osnovu određenih predaja koje se pripisuju ranijim nebeskim objavama i knjigama. Naprotiv, cijela Zemlja je sveta, a posebno ona čista mjesta koja su odabrana za ibadet.

Muhammed, s.a.v.s., uči nas i veli: ”Zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom.”

Spominje se da Adem, a.s., nikada nije posjekao nijedno stablo na Zemlji. Pa, šta se to dešava sa nama, njegovim potomcima, koji se natječu u uništavanju šuma, zelenila, prirodnih ljepota, kako bi našu planetu pretvorili u radionicu ili u tvornicu ili blokove od betona?!

Zabrana rezanja stabala i lova u Mekki potvrđena je Objavom, a Ka'bu je Allah učinio sigurnim mjestom za ljude, te garancijom njihovog opstanka i egzistencije, a to sugerira da je sječenje stabala izvan Mesdžidul-Harama dozvoljeno samo radi potrebe, dok je svako pretjerivanje i uništavanje zelenila pokuđeno i zabranjeno. Kako odoljeti želji da pred sobom gledam razbuktali plamen vatre čiji jezici ližu visoko u nebo u tmini noći, ili u vrijeme žestoke studeni ili na dalekom putovanju?

Koliko je ljudskih bića živjelo na Zemlji od vremena Adema, a.s.? Po nekima više od stotinu milijardi, a Allah najbolje zna. I Allah zna koliko će njih naslijediti Zemlju nakon nas, do njenog konačnog nestanka, do Smaka svijeta.

Zemlja je svima nama data na korištenje i nije nam dozvoljeno njeno monopoliziranje, širenje nereda na njoj, neselektivno eksploatisanje i uništavanje njenih dobara, niti da uzrokujemo globalno zagrijavanje…

A nered na Zemlji je ljudskih ruku djelo, na šta aludira ajet: ”Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41.)

Ono što se može zaključiti iz ajeta jeste da se metež i nered ogleda u: nedostatku kiše, visokim cijenama i učestalim ratovima.

Ali se, također, metež i nered ogleda u ogromnoj razlici i nesrazmjeru među ljudima kao partnerima koji bi podjednako trebali da uživaju njene blagodati, u prisvajanju njenih dobara, u uništavanju života, u ubijanju ljudi u ime kolonijalizacije.

Danas u jednom te istom gradu živi skupina iznimno bogatih ljudi zatvorenih i zabarikadiranih u luksuznim naseljima i vilama, a u drugom dijelu toga grada žive skupine na rubu egzistencije, prepuštene kriminalu, siromaštvu, gubitku dostojanstva i mirnog sna, bez obrazovanja, bez zdravlja i bez ikakvog rahatluka. Među tim gladnim ljudima ima istinskih velikana, genijalaca, intelektualaca, izumitelja, hrabrih boraca, i oni iz sveg glasa viču: ”Rob ne zna pobjeći, on samo zna raditi i trpiti!”

Oni trebaju nekoga ko će im reći: ”Bježite, vi ste slobodni ljudi!”

Zemlja pripada svima nama podjednako. Idite po njoj uzduž i poprijeko, kuda želite i kako želite!Zašto smo onda mi ljudi podigli poznati Berlinski zid i podijelili jedan grad i jedan narod koji je tako podijeljen živio desetljećima?

Zašto mi, ljudi, šutimo pred zidovima koji razdvajaju palestinske porodice tako da je članovima tih porodica uskraćeno viđenje i uskraćeno im je da žive u miru?

Zašto mi, ljudi, sami stvaramo komplikacije oko putovanja i kretanja te zašto jedni drugima otežavamo komunikaciju sa svijetom?

Ne! Zemlja ne pripada samo nama! Pravo na nju sa nama dijele i druga živa bića koja se kreću, žive, razmnožavaju i umiru kao i mi.

Kada je Adem, a.s., spušten na Zemlju, na njoj su već živjele ptice i razne životinje, a i dinosauri su mu, također, prethodili na Zemlji. Allah, dž.š., je podučio Adema njihovim imenima i prema njima se odnosio sukladno Allahovoj naredbi. Znao je da ih ne smije uznemiravati, štetu im nanositi, niti ubijati bez potrebe.

Nakon njega, Allah, dž.š., je upozorio i ukorio jednog od Svojih poslanika, jer je bespotrebno ubio mrava. A posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., obavijestio nas je da, po islamu, čovjek može zaraditi Džennet ako napoji žednog psa, kao što može zaslužiti Džehennem zbog zlostavljanja mačke.

Kako mogu promijeniti svoja hladna osjećanja prema Zemlji na kojoj živim?

Kao što volim svoju kuću i svoj stan u kojem živim, kako da ne volim isto tako i svoju Zemlju?!

”Uhud je brdo koje nas voli i koje mi volimo”, govorio je Muhammed, s.a.v.s.

Šta mogu učiniti da ne osjećam samoću i nemir noćne tmine i snažnog vjetra koji u njoj duva?

Boravio sam jedanput u stranoj zemlji i pala je kiša, pa sam se obradovao. Skinuo sam kapu sa glave da osjetim Allahovu milost i ponavljao sam: ”Allah je iz Svoje dobrote i milosti spustio kišu, molim Ga da padanje berićetne kiše ne prestane!”

Moj saputnik mi je rekao: ”Kako možeš moliti za kišu u nevjerničkoj državi?!”

Odgovorio sam: ”Ovo je blagodat i opskrba koju Allah na dunjaluku daje i vjernicima i nevjernicima.”

Gdje god da budeš sjeti se da si ti zapravo u svom ”kraljevstvu” i da su ljudi oko tebe, na bilo koji način, sa tobom u srodstvu, pa požuri da uspostaviš vezu sa njima, da im se nasmiješ, da im kažeš lijepu riječ, da učiniš dobročinstvo, makar bilo i neznatno, kao što je to učinio Musa, a.s., kada je došao do izvora u Medjenu i napojio stoku nepoznatim ženama.

Ne zaklanjaj i ne skrivaj od ljudi uputu koju ti je Allah pokazao, niti dobro na koje te je Allah uputio. Jer, tako mi Allaha, da budeš uzrok upute samo jednog čovjeka, bolje ti je od dunjaluka i svega što je na njemu. Ko spasi samo jedan ljudski život, kao da je cijelo čovječanstvo spasio.

Saff

Uncategorized

Čavušoglu se prisjetio Alije Izetbegovića: Pokopali su nas u zemlju, ali nisu znali da smo sjeme

Danas se obilježava 17. godišnjica smrti Alije Izetbegovića. Poštovanje prvom predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegovića iskazuju i državnici širom svijeta, a među njima je i ministar vanjskih poslova Turske Mevlut Čavušoglu.

Na svom Twitter Čavošoglu podijelio je citat Izetbegovića.

– Pokopali su nas u zemlju, ali nisu znali da smo sjeme.

Pamtim mudrog kralja Aliju Izetbegovića s poštovanjem i milošću na 17. godišnjicu njegove smrti.

Saff

Uncategorized

U okrilju Kur'ana: ‘A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!’

U posljednjoj cjelini sure Al-Ahzab je odgovor na pitanje postavljeno Poslaniku o Smaku svijeta. Ljudi su to požurivali, a ujedno i sumnjali u Smak svijeta. Odgovor na ovo pitanje Poslanik je prepustio Allahu upozoravajući ih da je on vrlo blizu i da će ih ščepati vrlo brzo i neočekivano. Kontekst dalje iznosi jednu scenu Smaka svijeta koja se ovima koji ga požuruju nije svidjela, a to je Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, Dan kada će se kajati što nisu Allahu i Njegovu Poslaniku pokorni bili, Dan kada će tražiti za svoje prvake i starješine dvostruku kaznu. To je scena koja zadaje bol, a koju niko ne bi želio niti bi je požurivao. Tekst ih sa scene drugog svijeta ponovo vraća na ovaj svijet da bi skrenuo pažnju onima koji vjeruju da ne budu kao Musaov narod koji je Musaa optuživao i vrijeđao, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili. Izgleda da je ovo bio odgovor na svršen čin. Možda je to bio razgovor nekih o Poslanikovoj ženidbi sa Zejnebom i njegovim prekršajem njihovog običaja. Allah poziva vjernike da kažu istinu kako bi ih za njihova djela nagradio i grijehe im oprostio i privolio ih da budu pokorni Allahu i Njegovu Poslaniku obećavajući im veliku nagradu.


Sura završava dubokim i iznenađujućim ritmom o emanetu koga su odbili da ponesu nebesa, Zemlja i planine, a ponio ga je čovjek. I sve to da bi se utvrdio Allahov red u nagradi za učinjena djela, da bi se izvršio obračun čovjeku za ono što je izabrao i čime je sebe zadovoljio: da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboške kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je (33/73).

***

Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: “To jedino Allah zna!” A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu! (33/63).

Oni su neprestano pitali Vjerovjesnika o Smaku svijeta o kome im je on dugo govorio, dugo prijetio ovim Danom, a Kur’an je opisao njegove scene tako kao da ih onaj koji čita Kur’ an vidi pred svojim očima. Oni ga pitaju o njegovom vremenu, požuruju to vrijeme, a to požurivanje nosi u sebi značenje sumnje u ovaj Dan ili njegovo negiranje ili ismijavanje shodno onima koji pitaju i njihove blizine ili udaljenosti od imana.

Smak svijeta je gajb. Njegovo vrijeme zna samo Allah. O njegovom vremenu Allah nikoga nije obavijestio čak ni svoje poslanike i meleke Njemu bliske. U hadisu o suštini imana i islama stoji: Abdulah ibni Omer (Allah bio zadovoljan njime) kaže:




“Čuo sam od svoga oca Omera ibni Hattaba (Allah bio zadovoljan njim) da je rekao: Dok smo sjedili kod Allahova Poslanika (alejhi’ s-selam), pomoli se prema nama jedan čovjek u sasvim bijelom odijelu, sasvim crne kose, ne vidi se na njemu da je putovao, a od nas ga niko nije poznavao, sjede pred Allahova Poslanika (alejhi’ s-selam), prikuči svoja koljena Poslanikovim koljenima, stavi svoje ruke na koljena i reče:

– Muhammede, kaži mi šta je islam

Islam je – reče Poslanik – da svjedočiš da nema Boga osim Allaha, da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik, da klanjaš namaz, da daješ zekjat, postiš ramazan i obaviš hadž ako si u mogućnosti.

Istinu veliš – reče čovjek.

Mi se začudismo, veli Omer, pita ga, onda mu veli: Istinu kažeš, kao da zna.

Šta je iman – upita čovjek?

Iman je – odgovori mu Poslanik – da vjeruješ u Boga, Njegove meleke, Njegove kitabe, Njegove poslanike i drugi svijet i da vjeruješ u sudbinu dobra i zla.

Istinu veliš – reče čovjek.

A šta je savršena dobrota, ihsan?

Savršena dobrota, ihsan je – reče Poslanik – da Bogu robuješ i ibadet činiš baš kao da Ga vidiš jer i ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.

A kada će nastupiti Smak svijeta?

Onaj koga pitaš o tome – reče Poslanik – ne zna bolje od onoga koji pita – reče Poslanik….! itd.

Nakon toga Allahov Poslanik je rekao: “Ovo je Džibril, došao vam je da vas vjeri poduči.”[1]





Onaj koji je upitan je Allahov Poslanik (alejhi’ s-selam) a onaj koji pita je Džibril (alejhi-s-selam). I jedan i drugi ne znaju kada će nastupiti Smak svijeta. Reci: ‘To jedino Allah zna! (33/63) – samo On i niko od Njegovih robova.

Allah je ovako odredio zbog mudrosti koju samo On zna. Mi opažamo samo jedan njen dio, a to je da ona ostavlja ljude na oprezu, da Smak svijeta stalno očekuju, da su uvijek spremni na iznenađenje. To je za one kojima Allah želi dobro i u čija srca je ugradio bogobojaznost. Što se tiče onih koji su nehajni prema ovome Danu, koji ne žive u njegovom iščekivanju svakog momenta i nisu spremni za susret sa ovim Danom, oni sami sebe varaju. Allah je njima objasnio i upozorio ih, a Smak svijeta učinio nepoznatim gajbom koji se može desiti u svako doba noći i dana: A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu! (33/63).

***

Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio (33/64)

u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći (33/65).

Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: “Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali” (33/66).

I govoriće: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; (33/67)

Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!” (33/68).



Oni te pitaju o Smaku svijeta, a ovo je jedna od scena Smaka svijeta:

Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio (33/64)

Allah je protjerao nevjernike iz svoje milosti: On je njima pripremio oganj razbuktati.

U njemu će vječno i zauvijek boraviti (33/65).

U njemu će ostati dugi vremenski period. Kraj toga boravka zna samo Allah. On zna i njegovo trajanje. Trajat će onoliko koliko On hoće. Oni će biti lišeni svake pomoći. lišeni svakog pomagača. Oni su izgubili svaku nadu da se spase iz ovog ognja. Oni zaštitnika i pomagača neće naći:

Ni zaštitnika ni pomagača neće naći (33/66).

Što se tiče same scene mučenja, ona je bolna:

Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala (33/66).

Vatra će ih obuhvaćati sa svih strana. Ovim izrazom na ovaj način želi se prikazati kretanje i njeno otjelovljenje uz želju da im vatra obuhvati svo lice i da kazna bude egzemplarna!


I govoriće: “Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!” (33/66).

To je izgubljena želja kojoj ovdje nema mjesta, a neće biti ni uslišana. Već je prekasno. To je uzdah na ono što je prošlo!

Iz njih izbija mržnja prema prvacima i starješinama njihovim koji su ih s Pravog Puta odveli, kajući se Allahu, ali kajanje sada ne koristi:

I govoriće: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; (33/67)

Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!” (33/68).

Ovo je taj Dan. Pa zašto pitanje o njemu. Jedino rad za ovaj Dan može izbaviti čovjeka iz ove zlokobne sudbine.



[1]Bilježi Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai.



Odlomak iz djela:

“U okrilju Kur'ana”, Sejjid Kutb, 22 džuz, sura Al-Ahzab, ajeti 63 – 68

Izdavač: FIN, Sarajevo, 1999.



Obrada: Akos.bA

Uncategorized

Kako se klanja džuma namaz?

PITANJE: Es-selamu alejkum, Interesuju me propisi džuma namaza, konkretno klanjanje kako ide redoslijed, da li ide 4 sunneta, pa hutba pa 2 farza pa onda opet 4 sun-sunneta i time završavamo? I šta se klanja za imamom, a šta samostalno?

ODGOVOR: We alejkumusselam we rahmetullah we berakatuh. Hvala Uzvišenom Allahu.

Redoslijed klanjanja namaza i hutbe na džumi:

1. Prije džume namaza (tj. farza) i hutbe nema pritvrđenog sunneta. Ono što se može razumjeti iz govora i postupaka Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, njegovih ashaba i kasnijih generacija jeste da prije džume čovjek može klanjati koliko god hoće opću nafilu (dva po dva). Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, u hadisu kojeg je zabilježio imam Buhari (910) od Selmana El-Farisija, radijallahu anhu: „Ko se petkom okupa, očisti što bolje može, kosu namaže uljem ili se namiriše, potom porani (u džamiju) i ne rastavi ni dvojicu prisutnih u džamiji, klanja koliko može, a zatim, kada imam izađe na minber, šuti, bit će mu oprošteni grijesi počinjeni između tog i drugog prošlog džuma-namaza.“

Iz ovog hadisa razumijemo da prije džume ne postoji neka specifična nafila. Čovjeku je dozvoljeno da klanja koliko god hoće (dva po dva rekata, tj. poslije svakog drugog rekata potrebno je sjesti, poručiti et-tehijjatu, salavate i dovu i donijeti selam) i koliko god je u stanju.

2. Nakon toga, kada se prouči ezan, počinje hutba. Imam će održati dvije hutbe i rastaviti ih kratkim odmorom odn. sjedenjem.

3. Nakon hutbe, prouči se ikamet i klanjaju se dva rekata džume namaza u džematu. Na oba rekata imam uči glasno Fatihu i jednu suru.

4. Nakon džume namaza, poželjno (sunnet) je klanjati dva ili četiri rekata pritvrđenog sunnet namaza. Za ovo postoje dva hadisa:

– Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, „poslije džume namaza nije klanjao ništa dok se ne bi vratio (kući), gdje bi klanjao dva rekata.“ (Buhari [937] i Muslim [882])

– Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Kada neko od vas klanja džumu, neka nakon nje klanja četiri rekata.“ (Muslim [881])

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, njegov učenik Ibn Kajjim i učenjaci Stalne komisije za fetve i drugi eminentni učenjaci kažu da se ova dva hadisa mogu harmonizirati na način da se prvi odnosi na onoga ko klanja nafilu nakon džume u kući, a ovaj drugi se odnosi na onoga ko je želi obaviti u džamiji. U svakom slučaju u ovom pogledu ima širine.

Nakon ovoga nema više nikakvog namaza koji se veže za džumu.

A Allah najbolje zna.

Alim Hasanagić, prof.

NUM