Islam, Uncategorized

Brate, sestro, hoćeš li i ti Allahu zajam dati?

Nekoliko velicanstvenih primjera dobrocinstva

Jednog dana sjedio je Ebu Dahdah, r.a., u dzamiji, kada je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, rekao da je Uzviseni Allah objavio ajet: “Ko ce Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio“. Pa kada je ovaj ashab to cuo, dodje do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga upita: “O Allahov Poslanice , jeli to Allah trazi od nas zajam da mu damo “? – ” Jeste” – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ” A sta je zauzvrat, sta je nagrada” upita Ebu Dahdah? “Dzennet” – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.

“Tako mi Allaha, ja dajem svoj vocar palmi na Allahovom putu” – rece Ebu Dahdah, r.a. . Pa je otisao do tog svog vrta, a njegova supruga bjese u tom vrtu sa djecom, koja su se igrala unutra. Zatim je pozvao svoju suprugu, ne ulazeci u vrt: “Umm Dahdah, hajde izadji iz tog vrta” , ” Zbog cega” upita ga supruga . ” To smo mi ulozili na Allahovom putu, dali smo ga siromasnim i drugim potrebnim” – rece Ebu Dahdah.

A njegova zena mu odgovori: “Uspjela je tvoja trgovina, o Ebu Dahdah”, zatim rece djeci :” Djeco, izlazite iz ovog vrta, ovo sada drugima pripada.” Kada su izasli napolje, majka vidje da je mala kcerkica stavila u svoja usta jednu datulu da je pojede, pa joj majka stavi prst u usta i izbaci tu datulu, pa joj rece: “To nije vise nase“. Poslije toga su otisli i vise se nikada nisu osvrnuli na taj vrt.

(Hadis biljezi imam El-Bezzar)
*****************************************************

Dosao je neki covjek Allahovom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem, pa mu se pozali rijecima: “Allahov Poslanice, zadesila me oskudica pa nemam sta da jedem“, pa je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, poslao do svoje familije da pitaju dali imaju sta da dadnu ovom covjeku od hrane, ali kod njih nije bilo nista, pa Poslanik, s.a.w.s., rece svojim ashabima: “Imali li iko ko ce nocas ugostiti ovog covjeka, Allah mu se smilovao.” Tada ustade jedan ashab, Ebu Talha (r.a.) pa rece: “Ja cu, Allahov Poslanice“.

Zatim ode svojoj kuci i rece supruzi : “Ovo je Poslanikov sallallahu alejhi we sellem gost, pa cemo ga ugostiti i ne smijemo ga nicim omalovaziti”. ” Tako mi Allaha, imamo hrane samo za djecu” – odgovori mu supruga, a Ebu Talha (r.a.) predlozi supruzi da odulji da spremanjem vecere, kako bi djeca zaspala od umora.

I tako bi, djeca zaspase, ali je problem bio da ako dadnu gostu hrane, onda oni sami nece imati sta da jedu a gostu moze biti neugodno da jede sam, dok domacini nemaju nista. Medjutim, dogovorili su se da ugase svijecu, te su usluzili gosta sa hranom a sebi su uzeli prazne posude i pravili se da i oni jedu, a da gost nije ni znao da oni ustvari nemaju hrane za sebe. Tako da su te noci legli gladni.

Sutradan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nasmijan sreo Ebu Talhu (r.a.) i ispricao mu da ga je Allah swt obavjestio o njhovom lijepom postupku prema gostu i da je Uzviseni Allah zadovoljan s njima, te da je u vezi njih objavljen ajet “… i vise vole njima (potrebnima) nego sebi, mada im je i samima potrebno…” (sura – Progonstvo, 9)

(Hadis biljezi imam Buharija)

***************************************************

Halifi Omeru, r.a., stize jedna delegacija povjerljivih ljudi sa podrucja Homsa, pa im on rece : “Napisite mi imena siromaha u vasem mjestu kako bih im koliko-toliko pomogao”. Oni mu dadose spisak na kojem bijase ime toga i toga i ime Se’ida ibn Amira. Omer upita: “Koji je to Se’id ibn Amir? Rekose: “to je nas emir-namjesnik. – Pa zar je vas namjesnik siromah? – Da – rekose. Tako nam Allaha, prodje puno dana, a u njegovoj kuci se nikako vatra ne nalozi radi kuhanja.”

Omer r.a. zaplaka tako da mu suze nakvasise bradu, a onda uze hiljadu dinara koje stavi u kesu i rece: “Poselamite ga od mene i recite mu:”Vladar pravovjernih ti je poslao ovaj imetak da se potpomognes u rjesavanju svojih potrepstina.” Kada Se’id ibn Amir, r.a., primi taj novac on ga podjeli potrebnima.

Jedne druge prilike mu Omer, r.a, posla ponovo hiljadu dinara, pa kad to vidje Se’idova zena, r.a, rece:”Hvala Allahu koji nam je pomogao da nas ti vise ne moras sluziti. Kupi nam namirnica i kupi nam slugu za te pare.” On joj rece: ” A sta mislis da ucinimo nesto sto je bolje od toga?” Ona upita: ” A sta je to?” Se’id, r.a., odgovori:” Dat cemo ih onome ko ce nam ih ponovo vratiti, i to onda kada nam bude najpotrebnije” – rece on. “A kako to” – upita ga zena. On joj rece: “Uzajmit cemo lijepi zajam Allahu, a On ce nam to vratiti.” Ona se slozi :”Da, neka te Allah nagradi.”

Se’id napusti mjesto gdje je sjedio, sve dok nije rasporedio sve dinare u kese, a onda rece jednom od svojuh ukucana: ” Odnesi ovo udovici toga i toga, zatim jetimima tog i tog, i onda tim i tim siromasima i potrebnima….”
*******************************************************

Kad se, nakon velike pobjede muslimana, okoncala bitka na Jermuku, na popristu su lezala tri tesko ranjena mudzahida. Bili su to: Haris ibn Hisam, r.a, Ajjas ibn Ebi Rebi,r.a., i Ikrime ibn Ebi Dzahl, r.a. . Haris zatrazi vode da se napije, pa kad mu donesose, u njega pogleda Ikrime, te se Haris ne napi, nego rece: “Dajte prvo njemu”. Kad dodjose do njega nadjose ga mrtvog.

Zatim se vratise njegovoj dvojici drugova, pa ih nadjose a i oni preselili na onaj svijet, neka je Allah zadovoljan sa svima njima i neka ih napoji sa Kewser izvora, tako da vise nikada ne ozedne.

“Primjer onih koji troše imetke svoje na putu Allahovom je kao primjer zrna (iz kog) izraste sedam klasova, u svakom klasu stotinu zrna. A Allah umnožava kome hoće i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.” (El-Bekare:261)

NUM

Uncategorized

O čovjeku koji nije ostavio niti jedan grijeh a da ga nije uradio, pa mu je ipak Allah sve to oprostio. Znate zbog čega?

SubhanAllah!“Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sjedio među svojim ashabima. Kaže Enes: “Došao je čovjek vukući noge za sobom, obrve su mu pale na oči od velike starosti, oslanjao je sa na svoj štap sve dok nije stao ispred Poslanika, alejhi selatu ve sellem.Reče starac: “O Allahov Poslaniče, šta misliš o čovjeku koji nije ostavio niti jedan grijeh a da ga nije uradio?Kada bi se njegovi grijesi podijelili stanovnicima zemlje, bili bi im dovoljni (da ih unište), pa ima li tewbe – pokajanja za to?” Podiže Poslanik, sallallahu alejhi ve selle, svoju glavu prema njemu, i upita ga: “Je si li primio islam?”Odgovori starac: “Da.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: “Allah ti je sve to oprostio.” Čovjek začuđeno upita ponovo: “I moje prevare i moje grijehe?” Odgovori mu Poslanik: “I tvoje prevare i tvoje grijehe!”Kaže Enes: “Okrenu čovjek leđa Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, krenu i poče da govori: “Allahu Ekber, Allahu Ekber, Allahu Ekber,..!” Nije prestao njegov glas, sve dok nije izašao iz mesdžida.”

(Šejh dr. Muhamed El-Arifi, hafizahullah)Portal Svjetlo Dunjaluka

Uncategorized

EMIR BUZA, DJEČAK KOJI JE BOLOVAO OD KARCINOMA PONOVO U U ŠKOLSKOJ KLUPI

Desetogodišnji Emir Buza, koji je bolovao od raka limfnih žlijezda, kako kaže, dugo vremena će pamtiti 2. septembar 2019. godine. Naime, ovaj hrabri dječak koji je pobijedio opaku bolest nakon liječenja u klinici “Acibadem” u Istanbulu, jučer se ponovo vratio u školske klupe.

Njegovi roditelji prije nekoliko mjeseci privremeno su se preseli u Prijedor, tako da će Emir školovanje nastaviti u školi “Branko Čopić”. Emir je vanredno položio četvrti razred u školi “Aleksa Šantić” na Saraj Polju u Sarajevu, a hrabri dječak ističe da je odlično prihvaćen od novih školskih drugara.

– Kao da smo zajedno išli i prethodna četiri razreda. Hvala puno svim đacima koji su me odlično prihvatili. Lijepo je ponovo biti u školskoj klupi, a još ljepše kada sam prvi dan dobio peticu. Većina dječaka i djevojčica bili su mi velika podrška kada sam se preselio u Prijedor, i oni su mi bili dodatna snaga da iz svega izađem kao pobjednik – kaže za Faktor Emir Buza koji dodaje da je učenik V2 razreda.

Njegov otac Almir kaže da Emir i dalje mora voditi dosta računa o zdravlju i da se treba pridržavati posebne ishrane.

– Posljednjih mjeseci Emir je uspio ojačati svoj imunitet i sada je spreman za školu. Naravno, mora se posebno paziti prehlada i drugih virusa – kaže Almir Buza koji dodaje da će Emir u septembru ići na redovnu kontrolu koju će ovaj put najvjerovatnije obaviti u Zagrebu umjesto u Istanbulu.

Uncategorized

Ne žali se ljudima!

Kao što je poznato imanski šarti predstavljaju temelj vjere. Učili smo ih na vjeronauci, u mektebu i slično. Biti iskreni vjernik znači srcem i razumom prihvatiti imanske šarte, i praksom dokazati uvjerenost u njih. Šesti imanski šart glasi: “Ja vjerujem da sve što se događa biva s Božijom voljom i određenjem.”

Tu trebamo malo zastati i preispitati sebe da li svojim postupcima potvrđujemo svoje vjerovanje. Mnogi od nas upadnu u zamku da se žale “bliskim ljudima” na okolnosti koje su ih zadesile. Iskušani smo mnogim situacijama, i nekada nam se čini da smo stjerani pred zid bez prozora i vrata, da je situacija u kojoj smo se našli bezizlazna, i baš tada na testu koji je pred nama padamo kao totalne neznalice žaleći se stvorenjima na Stvoriteljevu odredbu. Upravo na ovu situaciju ukazuje nam naš Gospodar u ajetu sure Al-‘Ankabut: “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (Al-‘Ankabut, 2-3.)

Također, na ozbiljnosti ove teme ukazao je i imam Tirmizi i navodeći hadis od Ibnu Abbasa, r.a., koji je rekao: “Jednog dana sam bio iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi reče: ‘Mladiću, podučiću te nekim riječima: ‘Čuvaj Allaha, Allah će te čuvati; čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci. Znaj za Allaha u blagostanju, pa će i Allah znati za tebe u tegobi! Kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao. I kada bi se svi sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. I znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo ni zadesiti, a ono što te zadesilo nije te moglo ni mimoići. Podigla su se pera i osušile su se stranice.’” (Tirmizi, 2516; i šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)

Ukoliko tvrdimo da sve što se događa biva Božijom voljom i određenjem a zatim, prilikom nedaće koja nas je zadesila jadikujemo onima koji niti nevolju donose niti je otklanjaju, postavlja se pitanje da li smo zaista ubjeđeni u ono što tvrdimo?! Allah dž.š. nam se obraća slijedećim rijećima: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni!” (El-En’am, 17.)

Ne postoj čovjek koji može istinski razumijeti situaciju koja nas je pogodila, poznata nam je poslovica da je svakome njegova briga najpreća i najveća, i ukoliko smo svjesni svega navedenog postavlja se pitanje: čemu žalba ljudima?! Živimo u vremenu kada u strahu od svojih briga ljudi jedva čekaju tuđe probleme kako bi raspravljajući o njima zaboravili na sopstvenu realnost. Malo je onih koji će uputiti dovu za nas da nam dragi Allah olakša i učvrsti nas u našoj vjeri, a najviše je onih koji će likovati radi naše nesreće, ili pak pokušati izvući neku korist. Ukoliko poznajemo sva imena našega Gospodara, Njegove atribute, nema potrebe da se dovodimo u situacije koje će na kraju rezultirati kajanjem. Prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.w.s. rekao: “Svevišnji Allah je rekao: ‘Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni …” (Buharija, 7405.)

Zapitajmo se kakvo je naše mišljenje o našem Gospodaru. Da li smo svjesni Njegove Moći, Veličine, Snage, Milosti, Blagosti, Pravednosti, Uzvišenosti?! Jesmo li uvjereni da je On Taj Koji sve čuje, sve vidi, Koji daje izlaz iz svake situacije, Koji opskrbljuje, Koji pravedno svodi račune, Koji sve održava, Koji je apsolutno neovisan?!

Podsjetimo se primjera Ejjuba a.s. koji se u Kur'anu navodi kao primjer strpljivosti: “I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: ‘Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’ – odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.” Također, slučaj Jakuba a.s. nam je naveden kao primjer na koji način trebamo postupati: ” …i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.” (Yusuf, 18.)

Veoma je bitno da praktičnim primjerom pokažemo jačinu naših uvjerenja. To je razlika između licemjerja i iskrenog vjerovanja. Naš Gospodar nam je obećao da je On uvijek uz svoje iskrene robove. Čemu onda žaljenje?! Zar da sumnjamo u riječi svoga Gospodara?! Rekao je Uzvišeni Allah: “Ima ljudi koji obožavaju Allaha bez pravog uvjerenja: ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, on se vraća nevjerstvu pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.” (El-Hadždž, 11.)

Za Akos.ba piše: Alma Kazić

Uncategorized

Ne dopustite da o vašim bračnim problemima zna cijela ‘mahala’

Koliko se samo brakova i porodica raspalo zbog tračeva i ogovaranja, i zbog „petljanja“ svakoga i sviju u intimne bračne probleme i stvari?

Preokupacija s drugima i tuđima je danas nažalost normalna pojava koja zaokuplja pažnju i vrijeme svih slojeva društva.

„Zašto je on ovo, kako je ona onakva izašla, šta li oni rade, od čega žive“ – samo su neka od brojnih pitanja i stvari koje s nama nemaju nikakve veze, a koja jednostavno „moramo znati“.

Zar mislite da razmišljanje i govor o stvarima koja vas se ne tiču ne djeluje loše na iman; da su vaša srca ostala čista; da zbog tih riječi neće i drugi o vama tako pričati?

Ono što dajete drugima, to se i vama vraća, upamtite.

Ne dopustite da bolest ogovaranja i širenja „praznih priča“ otruje vaše brakove.

Nemojte pričati o drugima ružno, pa ni kad ste nasamo.

Inače, uskoro ćete se iznenaditi da i drugi o vama pričaju baš kao i vi o njima; iza leđa i potajno.

Najbolji savjet je da ako se posvađate s supružnikom, nemojte to širiti okolo po „mahali“.

To su vaše privatne stvari koje se ne tiču drugih ljudi. Sjetite se poruke slijedećeg hadisa: „Od ljepote islama čovjeka je ostavljanje onoga što ga se ne tiče.“

Za Akos.ba piše: Nedim Botić