Zanimljivosti

Bosanac usisivačem izvadio košpice iz 150 tona tikve (Video)

Inače, Livančić se bavi uzgojem tikava a ove godine je uzgojio nevjerovatnih 150 tona

Dragan Livančić iz mjesta Dubravica kod Viteza usisivačem je izvadio košpice iz 150 tona tikve koje prodaje radnjama a tikvu kao stočnu hranu.

Inače, Livančić se bavi uzgojem tikava a ove godine je uzgojio nevjerovatnih 150 tona.


– Bavim se uzgojem tikve 15 godina, uzgajam i voće. Vadimo košpice, pečemo i prodajemo trgovinama. I ja imam stoke tako da je sve maksimalno iskorišteno – kaže Livančić.

Zemlju za uzgoj tikve ustupili su mu i mještani, komšije i prijatelji.

– Obrađujem ukupno tri hektara zemlje. Od ovoga živimo. Bio je dobar i urod šljive – kaže Livančić.

Avaz.ba

Zanimljivosti

Pročitajte prekrasnu rođendansku priču iz Sarajeva

Šta dječaci žele dobiti na poklon za svoj treći rođendan? Ukoliko ste sigurni da znate odgovor, dječak Timur iz Sarajeva bi vas mogao iznenaditi.

“Prekrasna rođendanska priča danas je ispričana u Vilsonovom šetalištu, a jedna nova mlada lipa svjedoči svemu tome. Nije to obično stablo, baš kao ni lokacija, to je od danas Timurova lipa, poklon prekrasnog dječaka svom gradu i omiljenom šetalištu. Naime Timur, trogodišnji Sarajlija danas slavi rođendan, ali umjesto rođendanske fešte u igraonici, dječak i njegovi roditelji danas su mnogim sugrađanima pokazali kako se voli svoj grad. Timur je umjesto poklona, svom gradu i jednom starom drvoredu u Vilsonovom poklonio svoj poklon”, objavljeno je na stranici KJKP Park.

Timur i lipa će rasti zajedno
Njegovi roditelji su se javili prije nekoliko sedmica sa idejom za jedan drugačiji poklon, jer su primijetili koliko njihov mališan voli provoditi vrijeme u Vilsonovom šetalištu. Zato su se odlučili da on na današnji dan zasadi svoje stablo, uz pomoć drugova.

“Krenulo se užurbano u pripremu, jer Vilsonovo šetalište posebno je i biološko naslijeđe našeg grada, odabrano je posebno stablo, upravo onako kako dolikuje i lokaciji i povodu i činjenici da stari drvored se obnavlja novim mladim stablima”, napisano je na stranici.

Kiša nije pokvarila radost ove priče, te su radnici Parka još jutros počeli sa pripremama zemljišta za sadnju.Nova sadnja je počela kada je ekipa iz Parkovog vrtnog centra Flora iz rasadnika u Nedžarićima dostavila novu sadnicu lipe.

Tradicija i budućnost
“Zajedno sa radnicima Parka, male Timurove ruke, njegovih drugara i roditelja za nekoliko minuta uradile su posao koji će godinama biti itekako vidljiv. Novo mlado stablo ukrašava prostor Vilsonovog šetališta i Timurovim vršnjacima i svim budućim Sarajlijama pravit će hlad tokom ljetnih šetnji omiljenom gradskom destinacijom, koja na ovaj način, osim tradicije će imati i svoju budućnost”, napisano je na stranici Parka.

Zaposlenici napominju kako je ovo dio akcije koju realizuju već drugu jesenju sezonu s ciljem da građani stablima obogaćuju zelene površine.

Preduzeće Park će, osim kompletne podrške, odabira lokacija, bogate ponude stabala i sadnica u svom rasadniku, ovakve priče podržati i potpuno besplatnom uslugom sadnje i transporta, kao i stručnom pomoći.

Radiosarajevo.ba

Zanimljivosti

Kako zabaviti djecu u kući kada vani pada kiša

Za djecu ne postoji ništa ljepše od igranja na otvorenome, ali takav scenarij i nije najsretnija opcija kada vani pada kiša i primorani su ostati kod kuće. Međutim, postoji mnogo zanimljivih načina na koje zajedno možete odagnati kućnu dosadu.

Kako bi vam olakšali, pripremili smo popis s nekoliko simpatičnih aktivnosti koje će zabaviti cijelu vašu porodicu.-prenosimo sa portala wishmama.hr

Porodična filmska večer
Ponekad se jednostavno s djecom zaželite smjestiti u udoban krevet, pokriti najdražom dekicom, grickati ukusne kokice i gledati nešto što svi vole. Zato, sljedeći puta kada zbog kiše ostanete „zarobljeni“ u kući – zamračite dnevni boravak i napravite pravo malo kućno kino.

Sjećanje na zabavno ljetovanje
Prošlog ste ljeta proveli nezaboravan porodični odmor i jedva čekate sve ponoviti. U međuvremenu, zajedničkim snagama možete izraditi odličan „spomenar“ na njih. Uzmite veću staklenu posudu, nalijepite na nju mjesto u kojem ste ljetovali i napunite ju pijeskom, školjkama i drugim zanimljivostima koje ste putem prikupili. Možete ih napraviti nekoliko (za različite odmore) i položiti na vidljivo mjesto kako biste kroz godinu uživali u pogledu.


medo-djeca
Neobični šatori
Nema djeteta koje u nekoj fazi odrastanja nije poželjelo od deka, jastuka i namještaja „izgraditi“ vlastiti kućni šator. Ako im ova zanimacija padne na pamet, pridružite im se u izradi i uživajte u neobičnim dosjetkama svojih malih arhitekata.

Omiljene društvene igre
Nema ništa loše u provođenju vremena igrajući dobre stare društvene igre. Tržište je prepuno različitih vrsta, pa tako možete početi s kartanjem Una, prijeći na misterioznu igru Pogodi tko?, a završiti s neizostavnim Monopolyjem. Na vama je da odaberete igru koja će zabaviti vaše dijete ovisno o njegovom uzrastu.

igracke
Kuhinjske čarolije
Druženja u kući možete iskoristiti kako biste s djecom u kuhinji napravili jedno od omiljenih jela. Možete se tako pretvarati da kao glavni kuhar vodite restoran, a da su djeca asistenti koji će vam dodavati sve potrebne sastojke. Ne samo da će se djeca pritom osjetiti važnima i korisnima već će biti ponosni na sami sebe.



Jedan, dva, tri…
Tko se nije skrio, magarac je bio! Igra skrivača je jedna od omiljenijih zanimacija među djecom. Budući da su u ovom slučaju ograničeni prostorom, dajte im dopuštenje za korištenje svih prostorija u kući. To će ih dodatno razveseliti i potaknuti da se sakriju na mjesta za koja su uvjereni da ih nećete uspjeti pronaći. Naravno, sve će upropastiti tiho hihotanje, ali se vi naravno možete praviti da ništa ne čujete.


Pantomima za bolji vokabular
Pantomima je sjajna obiteljska igra za dosadan kišni dan. Ako vaša obitelj ima više članova, možete se podijeliti u dva tima i na komadiće papira napisati mjesta, riječi, imena, knjige i filmove koje ćete razmijeniti s drugim timom. Zatim član po član jednog tima bira papirić drugog tima i tiho objašnjava zapisani pojam. Za dodatnu zabavu koristite štopericu i mjerite vrijeme, a tim koji je u kraćem vremenu objasnio sve pojmove pobjeđuje. Ovo je odličan način učenja i širenja dječjeg vokabulara.

Naticanje u spretnosti
Odnosno kojekakvim budalaštinama. Radi se zapravo o nešto fizički zahtjevnijim aktivnostima koje nemaju osmišljena pravila već vam ona usputno padaju na pamet. Nagovorite ih da u najkraćem roku vješto skoče s kreveta, skakutanjem na jednoj nozi prijeđu dnevni boravak, provuku se ispod stola i zatim oko njega optrče tri kruga. Opcija je bezbroj, a na vama je da pustite mašti na volju i osmislite izazov dana. Ne zaboravite dječji trud nagraditi malom slatkom nagradom.

akos.ba

Zanimljivosti

Mile Šćekić nije vjerski službenik, hodža, ni hafiz, niti musliman, a zna Kur'an napamet

Nadasve poseban čovjek…

Dokumentarni film “Milo”, u produkciji Al Jazeere Balkans, čiji scenarij potpisuje Fahrudin Bečić, izvršni producent ove televizije, govori o neobičnom policajcu Milu Šćekiću iz Kolašina, koji je pročitao hiljade knjiga, istražuje psihološke fenomene i neobjašnjive utjecaje, analizira umjetnost i filozofiju, povezuje književnost i religiju…



Šćekić nije svećenik, ali zna napamet Kur’an časni i Sveto pismo, citira Dostojevskog, Thomasa Manna i Goethea, Krležu i Andrića, analizira Njegoša, izučava psihologiju, bavi se ezoterijom, metafizikom i filozofijom, govori poeziju, pomaže djeci s autizmom…

Bečić je dokumentarac o Milu snimao u Kolašinu i njegovoj okolici, na Durmitoru, u Podgorici, na Duklji, u Pljevljima i Sarajevu.

Šćekić u filmu priča o svojim interesovanjima i nadanjima. Pripovijeda o umjetnosti i religiji, ljudima i božanskom. On analizira, citira svjetske mudrace i skromno izvodi zaključke.

“Film je priča o ljubavi, životu, ljudima, o lijepoj riječi, srećnim vremenima, o praštanju, pomirenju, razumijevanju i prihvatanju različitosti”, kazao je Šćekić na premijernom prikazivanju u Podgorici na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta, a potom dodao:

“Ne tražimo različitosti, olako ćemo to naći. Potražimo ono što nas spaja. Teži je to put, ali mu kraj dodiruje vječnost. Svako od nas, ma koje vjere bio i ma kojeg boga prizivao i slavio, u svom srcu i duši nosi najintimnije želje, nadu, ljubav i svoju skrivenu, osobnu vjeru, malu, krhku, nenametljivu, skrovitu, strpljivu, suzdržanu, radosnu. U nju je položeno blago života. Nikada nismo sami. Život nam uvijek na našim putevima šalje drugo biće.”







Osim obaveza koje ima kao policajac, on je i volonter u Konjičkom klubu “Budućnost”, gdje obučava djecu s poteškoćama u razvoju. Šćekić je i student druge godine Filozofskog fakulteta u Nikšiću.

Film “Milo”, o ovom nadasve posebnom čovjeku, gledatelji mogu pogledati na Youtube nalogu ove televizije odmah nakon emitovanja.

Saff.ba

Prezueli sa portala: Mojaporodica.com

Zanimljivosti

Ljudmila je iz Rusije došla u Sarajevo zbog ljubavi i prešla na islam

Ljudmila Babić, nadimka Mila, koji je zaista i opisuje, porijeklom je s dalekog sjevera Rusije. Ova kreativna mlada dama zaljubljena je u umjetnost, prirodu i putovanja. Svog supruga, Sarajliju Nedima Babića, upoznala je sasvim slučajno na jednom od svojih mnogobrojnih putovanja. On i bezuvjetna ljubav prema njemu bili su razlog za mnoge promjene u Milinom životu; preselila se u Sarajevo, naučila bosanski jezik, okušala se u mnogim zanimljivim poslovima i upoznala se s islamom. Danas je Mila majka šestomjesečne djevojčice, sa suprugom vodi jednu od renomiranih sarajevskih teretana, bavi se kaligrafijom, prihvatila je islam za svoju vjeru i odijevanje u skladu s propisima te vjere.

SVE SE DESILO SLUČAJNO

U Rusiji je završila Akademiju likovnih umjetnosti, a magistrirala primijenjenu umjetnost.

“Volim umjetnost, ali u Rusiji je isto kao i u Bosni teško naći posao s ovim zanimanjem. Umjetnošću hraniš dušu, a da bi nahranio stomak, moraš raditi nešto drugo, nešto što možda i ne voliš”, iskrena je Mila.

Nakon završenog studija, zaposlila se u notarskom uredu kao asistentica, a zahvaljujući tom poslu, puno je putovala. Na jednom od putovanja 2011. godine upoznala je Nedima, ne slutivši da će on, par godina kasnije, postati njen životni saputnik.

“Tada smo razmijenili e‑mailove i nismo komunicirali skoro pola godine. Sasvim slučajno smo počeli pričati. To je više bio prijateljski razgovor. Ja sam rođena u pravoslavnoj vjeri. Islam sam primila tek ovdje u Sarajevu. Satima smo razgovarali o svemu, posebno o vjeri. Sve je bilo spontano. Komunikacija je bila sve dublja i dublja”, priča Mila i dodaje da su tada komunicirali na engleskom jeziku. Nedim joj je pomogao da savlada barijeru u komunikaciji na tom jeziku, popravljao je njene greške i oslobodio straha od pravljenja istih. Nakon godinu i po dana dopisivanja, Nedim joj je ponudio brak. Prvi je put došla u Sarajevo u aprilu 2013. godine s mamom i jednom prijateljicom. Treći dan nakon toga, obavili su skromno vjersko vjenčanje. Njen je suprug prije toga jedanput dolazio u Rusiju da upozna njenu mamu i da je zaprosi. Priča da je to za njega bilo teško putovanje zbog nevremena i magle u Sarajevu, ali da je, bez obzira na sve poteškoće, ipak uspio doći.

“Kad sam rekla mami da se udajem u Bosnu, ona se prepala. Idem u drugu zemlju, udajem se za čovjeka druge vjere… Ali, kada ga je prvi put vidjela, on ju je očarao. Zaljubila se u njega. Prvi dan je sjedila i samo ga posmatrala. Drugi dan kada je odlazio, ona ga je grlila i ljubila. Na kraju, majka mi je dala podršku i zeleno svjetlo za taj brak”, kaže Mila i dodaje da je njenoj majci bilo puno lakše kad je vidjela Bosnu, upoznala otvorene i tople Bosance i Hercegovce i kad je vidjela da se o njenoj kćerci ima ko brinuti.

Organizirali su skromno svadbeno slavlje uz prisustvo uže rodbine i prijatelja. Nedimova porodica Milu je primila toplo, iako se nisu baš razumjeli jer nisu pričali istim jezikom. Nakon mjesec dana braka, suprug joj je jedno jutro rekao da više ne razumije engleski. To je bila poruka da je došlo vrijeme da počne učiti bosanski jezik.

“Tada je porodica mog supruga otvarala jedan novi objekt, kafe-slastičarnu u centru Sarajeva. Dok su trajali poslovi renoviranja, ja sam stalno bila uz svog supruga. Hodala s njim i stalno slušala šta priča i pregovara s radnicima. Tako sam dopunjavala svoj vokabular, a nedugo nakon toga, počela sam pomalo i pričati. I onda je suprug opet ispravljao moje greške, pomagao mi i bio mi velika podrška. On ima ogromno strpljenje sa mnom”, priča Mila i dodaje da joj je bila velika olakšica što je ruski dosta sličan našem jeziku.

Pošto sebe smatra emotivnom osobom, kaže da ima veliku potrebu da iskaže svoja osjećanja. “To je bilo teško jer sam na bosanskom znala reći da sam sretna, ljuta i to je to. Kad se napunim emocijama, prvo sam pričala na bosanskom, kad vidim da ne ide, pređem na engleski, na kraju pričam ruski, i nije me više briga ko će me razumjeti. Bitno mi je da ispričam ono što imam”, kroz smijeh se prisjeća naša sagovornica.

Dodaje da su joj u učenju jezika puno pomogli kursevi koje je pohađala i čitanje knjiga, a sve je to doprinijelo da se poboljša komunikacija između nje i supruga.

“ŠTA AKO UMREM, A ZNAM ISTINU”

Prema njenim riječima, prvi dani braka bili su predivni. Suprug joj je pokazao sve bosanskohercegovačke ljepote, od Vrela Bosne, Vrela Bune, Kravica, prelijepih planina u okruženju Sarajeva. Zbog odrastanja u različitim okruženjima, različitih mentaliteta, kulture, vjere, prve poteškoće i nesuglasice nastale su kada je počelo pravo međusobno navikavanje. Međutim, Mila je odlučila da te situacije prevaziđe na jedan pametan način.

“Suprug mi nikad nije stvarao pritisak zbog vjere. Nikada. ‘Tebi tvoja vjera, meni moja’, govorio je. Prihvatila sam da će u kući biti islam i da će djeca biti u islamu. Kad je došlo do prvih svađa, ja sam tražila na internetu hadis ili ajete kako bih svom suprugu ukazala na neku grešku. Posebno kada je u pitanju odnos među supružnicima. To sam koristila i da mu kažem da u određenim situacijama nije fer prema meni. On je tu govorio: ‘Jeste, u pravu si, izvini!’ I tako sam supruga pridobila da bude na mojoj strani”, kaže Mila.

Počela je istraživati islam i gledati predavanja islamskih učenjaka o različitim temama. Ponekad je suprug kroz šalu pitao zašto toliko gleda predavanja o islamu kad nije muslimanka. Ona mu je isto kroz šalu odgovarala da mora naučiti i znati pravila igre u kući u kojoj živi.

“Tako mi se sve više i više otvarala duša. Došao je moment kad sam sebe uhvatila da stalno razmišljam o vjeri. Odlučila sam da neću žuriti s odlukom da prihvatim islam jer sam mislila da je možda okolina utjecala na mene. Džamije na svakom ćošku, ezani, stalno se priča o vjeri i spominje Allah. Mislila sam da je to možda oko mene, ali ne i u meni”, iskrena je Mila i dodaje da u vjeri u kojoj se rodila nije pronašla mir.

Kako bi se uvjerila o čemu se tačno radi, odlučila je otići u Rusiju na mjesec dana i ne razmišljati o tome.

“Ali, dok sam bila u Rusiji, kad vidim cvijet, nesvjesno sam govorila mašallah, divila sam se ljepoti cvijeta i stvaranja. Pitala sam sebe šta mi je i korila sam se riječima da sam sebi zabranila da mislim o tome”, priča naša sagovornica na perfektnom bosanskom jeziku.

Iako je puno putovala avionom, prvi je put tada, na povratku iz Rusije u Sarajevo, osjetila strah od leta avionom, tačnije od smrti.

“Prije nego sam sjela u avion, pomislila sam: Šta ako padne, šta ako umrem? ‘Znaš istinu, a nisi šehadetila’, govorila sam sebi. Napišem suprugu poruku da mi napiše kako se izgovara Kelime‑i šehadet. To sam ponavljala, da ne zaboravim. Ali kad sam sletjela u Sarajevo, nisam još uvijek bila sigurna da to želim. To je bilo ljeto 2015. godine i kraj mjeseca ramazana. ‘Možda tamo najesen, da vidim neki znak’, uvjeravala sam se”, kroz suze nam priča Mila.

Tu su večer otišli kod prijatelja na iftar, a pošto je bila 27. noć ramazana, zbog prigodnog programa u džamijama, bez obzira što nije bila muslimanka, Mila je skupa sa svojim suprugom svaki ramazan tu noć išla u džamiju.

“Sviđala mi se ta atmosfera. Ja bih sjedila u ćošku džamije da nikome ne smetam i upijala tu lijepu atmosferu. Tu sam noć srela našu zajedničku prijateljicu. Ona me uvela u sredinu džamije. ‘Ne znam klanjati’, kažem ja njoj. A ona meni kaže: ‘Ništa ne brini, samo ponavljaj za mnom.’ Tad sam prvi put spustila glavu na sedždu. Krenule su suze i u tom momentu punim srcem sam to osjetila”, priča Mila o svom iskustvu.

Na pauzi između teravije i noćnog namaza otrčala je do svog supruga i rekla mu “da želi šehadetiti”, a dan nakon toga, odlučila se pokriti.

“Kad sam već čista pred Allahom kao tek rođeno dijete, zašto skupljati grijehe zbog toga?! ‘Ja želim da se pokrijem i da me ti naučiš svemu’, rekla sam svom suprugu. Pomogao mi je da naučim sufaru, išla sam i na časove, ali je on kući sa mnom vježbao. Podržao me u svemu”, priča Mila.

Majci je saopćila svoju odluku tek kada je ona došla da je posjeti u Sarajevu. Ona joj je postavljala pitanja, o marami, o burkiniju, o svemu. “Kad je vidjela da sam ja ostala ista ona Mila, komunikativna, aktivna u društvu, da sam sa suprugom u normalnom odnosu, da nisam ništa promijenila, osim u svom srcu, kada je vidjela da je sve u redu, mogla je biti samo sretna što sam našla u životu nešto što me zaista ispunjava”, pojašnjava Mila.

ODGOVORI NA SVA PITANJA

Mila napominje da islam ne treba gledati kroz ljude. Svako griješi, ali smatra da to nije do islama, nego do samog čovjeka. Spoznajući islam, Mila kaže da je našla balans u svom životu.

“Osjećam da nisam sama. Sad znam da u svakoj teškoj situaciji ima neko veći, neko snažniji, a to je Allah. Imati njega je dovoljno. I kad te svi ostave i protiv tebe se okrene cijeli svijet, ako osjećaš Allaha u sebi, to ti je dovoljno. Tada imaš svoj balans u duši. Ta je spoznaja za mene bila posebno značajna jer daleko od porodice i prijatelja često sam se osjećala usamljeno. Recimo, osjećaj kad klanjaš s džematom, uz jedno rame i uz drugo, naprijed i nazad je tvoj džemat, za mene je to prije bilo strano. A to ti daje energiju i snagu. Taj osjećaj nisam mogla naći niti u jednoj crkvi. Recimo, ja nisam bliska sa svojom sestrom jer je starija od mene sedam godina, komuniciramo, ali ništa posebno. A sada, osjećam da imam puno sestara”, iskrena je Mila.

Njenu odluku svi su pozdravljali i zbog toga nije imala neugodnih situacija. Čak je ponekad bila i uplašena zbog pažnje koju je dobivala zbog prelaska na islam. Ona to pravda činjenicom da je “žena porijeklom s dalekog sjevera”, a ti su ljudi zatvoreniji i ne vole puno pažnje i eksponiranja.

“Iskreno, kad sam se vratila islamu, neki su ljudi rekli da sam to uradila za supruga. Djelomično je i on razlog jer s njim sam prvo pričala o tome i preko njega sam prvo saznala o islamu. Međutim, ono što je mene u ovoj vjeri fasciniralo jeste to da na svako pitanje imaš odgovor, bez dvoumice. Imaš upute za sve sfere života, postupaj ispravno i sve će biti dobro. U pravoslavlju nije tako. Svaki svećenik može dati odgovore prema svom iskustvu i prema svojim stavovima. Također, u islamu ti ne treba treća osoba kao posrednik jer imaš namaz”, priča Mila.

Prije toga se samo edukativno zanimala za islam, ali i za budizam i sve druge religije. Fascinirala je islamska arhitektura, posebno ukrasi u džamijama.

(Magazin STAV / Radio Slobodna Evropa)