Zanimljivosti

Iz Poslanikove a.s. medicine: Telbina – hrana koja uklanja tugu

Telbina, brzo jelo koje pozitivno utiče na živce, lijek je za depresiju i probavu, pa je komotno možemo nazvati i prirodnim antidepresivom

Ječam je jednogodišnja zeljasta biljka, jedna od najpoznatijih i najrasprostranjenijih žitarica koja se u ishrani koristi već hiljadama godina a u narodu slovi kao sredstvo jačanja živaca, kao hrana koja uklanja stres i zamor. Ječam također snižava holesterol u krvi, pomaže funkcije organa za varenje, odstranjuje zatvor, štiti srce i krvne sudove, te preventivno djeluje protiv raka…

Ljekovita svojstva ječma spominju se i u islamskoj tradiciji kada je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, govorio o jelu Telbina: “Jelo Telbina je sredstvo za osvježenje bolesnikovog srca koje mu odnosi dio tuge.” Ovo jelo konstantnim uzimanjem pozitivno utiče na živce, lijek je za depresiju i probavu. Temeljni sastojak ovog jela jeste integralno ječmeno brašno.

Način pripreme:

Telbina se pravi tako što 2-3 kašike integralnog ječmenog brašna (u zavisnosti koju gustoću želite) dodate u jednu i pol času mlijeka ili vode. Kuha se 10-15 minuta na niskoj temperaturi. Zasladiti se može medom ili šećerom. Nezaslađenu telbinu možete dodavati u čorbe i ostala slana jela.

LJEKOVITOST JEČMA

– Obiluje nezasićenim masnim kiselinama tj. 35 % njih koje smanjuju holesterol u krvi što nije slučaj ni sa jednom drugom žitaricom.
– Odlikuje se visokim sadržajem fosfora, magnezija, kalcija, kalija, cinka, željeza, fluora.
– Sadrži selen i bakar koji su važni sastojci antioksidativnih enzima koji štite organizam od slobodnih radikala a selen u organizmu smanjuje rizik od karcinoma i kardiovaskularnih bolesti.
– Bogato je vitaminima E, u manjim količinama A i D.
– Bogat vitaminima B kompleksa a posebno se ističu vitamin B5 koji je neophodan za metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina te vitamin B12 koji je inače rijedak u žitaricama.
– Zbog značajnog udjela vlakana snizuje povišenu razinu holesterola i održava povoljnu ravnotežu crijevne mikroflore.

S.M. | Namirnice.ba
______________________________________

ISKUSTVO JEDNE SESTRE SA TELBINOM

Moji problemi sa sihirom i džinskim uznemiravanjiima traju još uvijek u mnogo manjoj mjeri nego inače. Koristim samoliječenje ibadetom rukjom medom itd..i donedavno sam čula za telbinu-jelo od ječma i mlijeka. Nisam mnogo pridavala važnosti njenim svojstvima i djelovanju već sam je jednostavn skuhala. Prvi dan pojela sam dvije čanije a tek sutra dan sam bila impresionirana rezultatom: nervoza je odmah nestala. Kako sam nastavila koristiti samovoljno ovo ukusno jelo ujutro i naveče kao puding..shvatila sam kroz 7 dana da sam bila izuzetno svadljiva osoba.

Mala sitniica je potrebna da se upustim u svađu koja bii eskalirala burnijim reakcijama nisam mogla podnijeti uznemiravanje verbalno pa i malom šalom.Srce bi mi tako jako udaralo kao da će iskočiti iz grudi i a svaka riječ s kojom sam se svađala izlazila je kao žeravica kojoj sam doista osjetila žar iz stomaka. Svaka mala vijest uznemirila bi me da sam po 3 dana bila opsjednuta s tim dešavanjem kao da je nešto najgore što sam čula. Svaka moja svađa proizvodila je agresiju u meni za fizičkim sukobom popraćena deranjem i plakanjem. Za svako malo sam se znala izderati ili na muža ili dijete sve dok se ne bih još više uzrujala. Međutim tako živim jedno 5 godina i to mi je postala normala i nisam uvidjela da je to doista velik problem. Koristeći telbinu kroz veoma kratak rok 2-3 sedmice rezultirao je velikom promjenom na meni kao da sam druga osoba.

Nervoza je potpuno nestala,tako sam lijepo smirena da osjetim opuštenost ramena i vratnih žila. Svađa iziđe na razgovor a deranje iz sveg glasa preraslo je u tzv. grlobolju kao da su mi glasnice nestale, jednostavno se ne mogu derati. Rezultat je kao da pijem sredstvo za smirenje koje napokon dijeluje smiruje, opušta a tako fno srce obraduje razveseli. Mnogo sam bila uzrujana sa svojom bolešću trudim se i ne mogu dočekati uspijeh..iako on ne ovisi od mene već od Allahove Milosti. Sad mi je tako sve normalno da sva moja iskušenja koja mi Allah daje tako lijepo i normalno prihvaćam čak se i ne obazirem na njih, golicanje nogu, poskakivanje želudca što je reakcija prisustva džina šejtana postala mi je svejedna jer sam uz korištenje telbine, nećete mi možda vjerovati došla do shvatanja da sve moje probleme riješava Allah i da se nemam šta brinuti već se samo malo strpjeti što je za mene bio veliki problem.

Telbinu sam uvela sada pri svakoj maloj uznemirujućoj vijesti, a jedem je bar 2, 3 puta tjedno…postala mi je sastavni dio ishrane jer doista pomaže kod motorike crijevne flore. Samo da znate kako sam Allahu zahvalna za telbinu i onaj dan kad sam čula za nju jer svi moji problemi kroz moje psihičko poimanje mnogo su manji nego što jesu.

NUM

Zanimljivosti

Kako pomoći djetetu da prihvati gubitak bliske osobe?

Samo iskreni odgovori na pitanja djece i mladih, kao i autentično ponašanje u situaciji tugovanja, mogu biti od koristi i pomoći djetetu

Da li je neophodno konsultovati stručnjake u slučaju gubitka roditelja tokom djetinjstva ili adolescencije, i da li na savjetovanje ide odrasla osoba ili dijete?

Preporučljivo je, ali ne i obavezno. Mnoge dileme, teškoće i aktuelni problemi tog tipa mogu da se riješe u krugu porodice, uže i šire grupe socijalne podrške, koju čine osobe od povjerenja, bliske djetetu (drugi roditelj, bliski rođak, staratelj, porodični prijatelj, porodični ljekar i sl.), za koje se procjenjuje da posjeduju kapacitet da se uključe u riješavanje poteškoća, i da pruže adekvatnu pomoć i podršku djetetu. Ukoliko porodica odluči da konsultuje stručnjaka, na savjetodavni razgovor uvijek dolazi dijete ili adolescent u pratnji odrasle osobe ili zvaničnog staratelja.

Da li sa djecom treba biti iskren, u kojoj mjeri, i na koji način?

Djetetu je neophodno reći istinu, a pritom, informacije i pristup tokom razgovora, prilagoditi uzrastu, njegovom ličnom senzibilitetu i individualnim karakteristikama, poštujući istovremeno porodični stil, životne okolnosti, ali i model funkcionisanja porodice (kulturološki obrazac). Stručnjak daje savjet odraslima koji su u pratnji , a inicijativu za razgovor i saopštavanje informacija preuzima osoba koja je djetetu bliska, u koju dijete ima najviše povjerenja, i u čijem prisustvu će se, po procjeni porodice, dijete osjećati najsigurnije.

Samo iskreni odgovori i istina o događaju mogu sačuvati odnos povjerenja koju odrasla osoba ima sa djetetom. Sve druge opcije dovode u pitanje takav odnos. Dakle, ključna reč je povjerenje, koje se ne smije dovesti u pitanje, jer se dijete u takvom odnosu ne bi više osjećalo sigurno. Dijete bi trebalo da ima povjerenja u odraslu osobu drugi roditelj, nana, dedo, tetka, amidža, dajidža itd., koji se dalje stara o njemu, vodi ga, pruža podršku u procesu tugovanja, nudi najadekvatniji model za prevazilaženje teškoća u svakodnevnom funkcionisanju, nakon gubitka, te pomaže djetetu da izrazi svoju tugu na prirodan i za njega/nju, prihvatljiv način, kako bi spontano i prirodno uspjelo da prevaziđe kako prvu, najtežu fazu tugovanja, tako i sve ostale.

Da li je u redu pred dijecom pokazivati svoje emocije ili ipak biti pozitivan?

Naravno da je u redu pred djecom ispoljiti svoje emocije, objasniti osećanja, zašto smo tužni, šta je tuga, kada se pojavljuje, u kojim situacijama, i staviti sve u realna kontekst, normalizovati sopstvena osjećanja, i dati djetetu dozvolu da ispolji sve što osjeća u datom momentu. Jer, tako učimo dijete da je potpuno prirodno biti tužan kada izgubimo nekoga ko nam je bio važan u životu i koga smo voljeli. Možemo u toj situaciji i pomoći djetetu da ispolji svoje osjećanje tuge, jer zajedno je lakše…na isti način dajemo dozvolu i za ostala osjećanja, pružajući podršku na ovaj način, i edukujući dijete, istovremeno, u kojim situacijama je koja emocionalna reakcija prirodna i potpuno u redu. Kada objašnjavamo emocionalne reakcije mi djetetu pomažemo da bolje razumije i naše ponašanje, da ne bude zbunjeno ili uplašeno, da ne ojseća krivicu, zbog ponašanja odraslih. Dijeca često pomisle da su nešto skrivila, pa su odrasli zato ljuti, uplašeni ili tužni. Nije način, da krijemo osjećanja, maskiramo, minimiziramo, negiramo, tj. da ostavljamo utisak da naše ponašanje i ono što govorimo, nije u skladu. Takođe, nije prirodno da budemo raspoloženi, ako smo izgubili nekog dragog i bliskog. Najispravnije je da objasnimo svoja osjećanja, tako dijete dobija poruku da mu vjerujemo, da smo iskreni i da može da se osjeća sigurno pored nas.

Od koje godine dijete može da shvati pojam smrti?

Puno značenje pojma smrti, kao i svih ostalih apstraktnih pojmova, moguće je postići u periodu između 10 i 12 god., sa završetkom faze razvoja formalno-logičkih operacija, tj. apstraktnog mišljenja, kod većine djece, urednog razvoja.

U kom uzrastu bi trebalo da djeca prisustvuju dženazi, a do kog uzrasta ne?

Savjet stručnjaka je da dijete od 5. godine može da se vodi na ispraćaj preminule osobe , ali obavezno uz pratnju odrasle osobe, bliske djetetu, koja se o dijetetu i stara. Takođe, neophodna je adekvatna priprema djeteta za ovakve događaje, a razgovor, tim povodom bi trebalo da bude prilagođen uzrastu.

Da li postoji mogućnost da dijete oseti krivicu? Na koji način je to moguće spriječiti?

Moguće je da dijete oseti krivicu, da bude zbunjeno i da ne može da shvati ponašanje odraslih u takvim situacijama, što se često dešava u našim uslovima, jer odrasli imaju pogrešna uvjerenja o tome kako bi trebalo da zaštite dijecu od teških informacija i od ovakvih životnih događaja. Takođe, zbog problema sa sopstvenim emocijama, odrasli bliski dijetetu, često nisu u situaciji da obave najadekvatniju pripremu za predstojeće događaje i situacije povodom porodičnog gubitka i procesa tugovanja. Zato se i preporučuje konsultacija stručnog lica i odlazak u savjetovalište, na razgovor sa psihologom.

Samo iskreni odgovori na pitanja dijece i mladih, kao i autentično ponašanje u situaciji tugovanja, mogu biti od koristi i pomoći, uz sva nastojanja odraslih da uspostave kontrolu nad sopstvenim reakcijama, kako bi se predupredile potencijano ekstremne i dramatične reakcije u prisustvu djeteta.

Dijete mlađe od pet godina ne može da shvati pojam smrti, kao starija djeca, to smo već napomenuli. Smrt shvata kao privremeni odlazak bliske osobe, uz očekivanje da se ona ponovo vrati. Na ovom uzrastu smrt se doživljava kao reverzibilna pojava, odnosno dijete očekuje da draga osoba može da se vrati nakon smrti (kao u crtanim filmovima i bajkama-junaci umiru i ponovo oživljavaju). Mišljenje ima karakter magijskog.

Smrt kao kraj života je pojam koji ni dijeca predškolskog uzrasta ne mogu da razumiju, jer je njihovo mišljenje još uvijek na konkretnom nivou. Nije preporučljivo reći da je neko „otputovao“, da je bio bolestan ili da je otišao, iz nepoznatog i nejasnog razloga. Trebalo bi da budemo obazrivi sa izborom riječi i izraza, da damo jasne i konkretne odgovore. Ovakve formulacije se predlažu kao najprimjerenije na pomenutom uzrastu. Sve drugo bi moglo dodatno da zbuni i uplaši dijete, ili da dovede do toga da se osjeća krivim za „odlazak“ drage osobe, jer nije nešto dobro uradilo, nije bilo poslušno, jer ga onaj koji je „otišao“ više ne voli, nije bilo vrijedno ljubavi drage osobe, kad ga je tako napustio, itd.

Ako navedemo bolest kao razlog i uzrok smrti, trebalo bi da objasnimo da ne dovodi svako bolesno stanje do smrtnog ishoda-jer i dijete može da bude bolesno, ili neko od odraslih, u perspektivi, tako da bi trebalo objasniti kako, i koje bolesno stanje dovodi do smrti, u čemu je razlika, u odnosu na godine, starost, nesretan slučaj, smrt i slične pojave, na način koji je primjeren dijetetu. Odrasli često koriste izraz „zaspao/la“, što može kod djeteta da dovede do pojave strahova vezanih za spavanje …iz navedenog vidimo da je važno dobro se pripremiti za pitanja koja nam dijeca i mladi, svih uzrasta, mogu postaviti, na ovu temu.

Tek oko desete godine godine djeca počinju da shvataju konačnost smrti kao pojave, da je to dio životnog ciklusa, te da smo svi smrtni, kao bića.

Porodica bi trebalo da pripremi djete za ovakve situacije, zavisno od uzrasta, od nivoa kognitivne, emocionalne i socijalne zrelosti, stepena bliskosti sa preminulom osobom, kao i u odnosu na reakcije ostalih članova porodice. Dešava se da dijeca ne pitaju ništa. Trebalo bi se prilagoditi trenutku i senzibilitetu djeteta, procjeniti kada je najprimjerenije, i objasniti šta se zapravo dogodilo. Ukoliko dijete postavlja dodatna pitanja, trebalo bi iskazati strpljenje i odgovoriti mu smireno, konkretno i jasno. Malo dijete oseća promjene u ponašanju, kod odraslih i može specifično da reaguje. Neophodno mu je obezbediti da bude kraj osobe koju poznaje, koja je upućena na njega i koja posjeduje kapacitet da u datom momentu obezbjedi dijetetu sigurnost, mir i stabilnost.

Dijeca prolaze kroz proces žaljenja za osobom koje nema više u bliskom okruženju, kao i odrasli, ali na drugi način. Te reakcije mogu ostati neprimjećene od strane porodice koja je zaokupljena sopstvenim tugovanjem. Dijete, verovatno, neće umjeti da verbalizuje svoja osjećanja. Dijeca najčešće pokazuju svojim ponašanjem kako se zapravo osjećaju, samo ih treba pratiti–iskazuju otpor, negativizam i netrpeljivost prema aktivnostima ili osobama koje su na raspolaganju, demonstrirajući bijes, otvoreno tuguju, plaču, povlače se, ili pak, ispoljavaju ravnodušnost i prividnu nezainteresovanost za događaje koji su u toku. Navedene manifestacije ponašanja je moguće registrovati i u populaciji predškolaca i pripadnika školskog uzrasta, ali još češće u populaciji tinejdžera. U tom uzrastu, tugovanje je intenzivnije i često je povezano sa osjećanjem krivice, samooptuživanjem i bijesom, jer bliske osobe više nema, te podsjeća na bunt protiv svega i svih koji su prisutni.

Preporučuje se razgovor i prisjećanje na umrlu osobu, kroz zajedničke uspomene i iskustva, prelistavanje slika i albuma, prisjećanje na rituale, porodične običaje, okupljanja i druženja… Oživljavanje sjećanja pomaže dijetetu da se na trenutak poveže i obnovi prekinuti kontinuitet, sa osobom koja nedostaje, kao i sa sopstvenim iskustvom, što olakšava proces tugovanja.

Proces tugovanja je prirodni proces, koji ne treba spriječavati, ometati, na bilo koji način, zbog vlastitih strahova („nemoj da plačeš, dječaci ne plaču, nisi slabić, moraš biti jak, mama bi sada voljela da budeš raspoložen, tata bi se sada razočarao kada bi vidio kako si tužan“, i slični primjeri pogrešnih instrukcija i nesnalaženja odraslih). Naprotiv, trebalo bi pomoći dijetetu da tuguje, na zdrav način, jer je to prirodno i autentično. Proces tugovanja smanjuje bol i prazninu za osobom koja je smrću istrgnuta iz porodičnog konteksta. Dijete školskog uzrasta može zajedno sa roditeljem da napravi album sa slikama, da se u vidu crteža oprosti sa dragom osobom koja je preminula, da nacrta nešto po sopstvenoj želji. Starijem dijetetu ili mladoj osobi se može ponuditi da napiše pismo u kojem će se obratiti voljenoj osobi, kako bi na taj način saopštili sve što nisu uspeli ili stigli da urade. Također, prisustvovanje ritualima koji se odnose na opraštanje, se preporučuje, uz podršku odraslih, a odlazak na groblje i posjete groblju bi trebalo prilagoditi individualnom reagovanju, potrebama, željama i senzibilitetu dijeteta, tj. mlade osobe, uz prethodni dogovor i kontinuiranu podršku za sve predložene opcije.

Rutina, da ili ne…

Prvih dana dijetetu bi trebalo omogućiti da vrijeme provodi sa svojom porodicom, da bude pošteđeno redovnih obaveza, kao što je slučaj sa ostalim članovima porodice. Čim okolnosti dozvole, dijetetu bi trebalo pomoći da se što brže vrati redovnim obavezama i svakodnevnoj rutini, po ustaljenoj i poznatoj dinamici, jer rutina i svakodnevna dinamika vraćaju osjećaj sigurnosti. Poznati uslovi i okolnosti funkcionisanja pomažu da se uspostavi stabilnost i kontrola nad svakodnevicom, i pored promjena koje su nastupile odlaskom drage, bliske osobe iz našeg okruženja.

„Zašto baš meni?“

Objasniti dijetetu šta je realno, objektivno, i zašto takav način razmišljanja nije dobar, ni za dijecu, ni za odrasle, kuda vodi, na koji način nam odmaže ovakvo razmišljanje…opet, objašnjenja prilagoditi uzrastu. Pratiti dijete, ukoliko se ne snalazite, obratite se stručnjaku!

Da li gubitak roditelja može izazvati patološke posljedice po dalji razvoj dijeteta ili mlade osobe?

Nema pravila, mogućnost uvek postoji, ukoliko postoji i predispozicija za dalju patološku strukturaciju mlade ličnosti, gdje govorimo o događaju kao okidaču za pojavu patološkog procesa. Uz adekvatnu podršku porodice, adekvatno praćenje i zbrinjavanje tokom procesa tugovanja, i nakon toga, uz podršku i konsultaciju stručnih službi, ukoliko se za tako nešto pojavi potreba, mlada osoba može da se razvija neometano u sredini koju su ostali članovi porodice obezbjedili i učinili zdravom za njen dalji razvoj.

Savjet za blisku rodbinu, prijatelje i osobe bliske dijetetu, u takvoj situaciji, je da osluškujući i prateći, i dijete, i sebe, pruže maksimalnu podršku i zaštitu, obezbjede što zdravije uslove za dalji razvoj dijeteta, u svakom smislu, koliko god je to realno i u njihovoj moći, a ukoliko naiđu na poteškoće i ne budu mogli da riješe problem samostalno, uvijek ih ohrabrujemo i pozivamo da se obrate stručnom licu i stručnim službama, za pomoć.

Piše: Kisić Tatjana, specijalista medicinske psihologije

Tekst napisan u saradnji sa Razvojnim centrom za djecu i odrasle “Faktor”

Foto: Pixabay

Izvor: Detinjarije.com

Zanimljivosti

Ermin Omerović iz Jajca prvi je pacijent u regionu kojem je ugrađena vještačka proteza ruke

Ermin je prvi pacijent u regionu kojem je ugrađena ova vrsta vještačke proteze, koja predstavlja vrhunac savremene tehnologije.

Šef Klinike za ortopediju i traumatologiju KCUS-a Đemil Omerović rekao je da je Ermin imao rijetku povredu koja je za posljedicu ostavila trajni invaliditet kod 19-godišnjeg mladića.

“Imali smo želju da pomognemo našem Erminu i našli smo sagovornika u kompaniji Otto Bock i došli do najboljih rezultata”, rekao je Omerović.

Kako kaže, uslijedile su brojne pripreme nakon čega je uslijedila i operacija koja je imala najbolji rezultat.

Direktorica firme Otto Bock Adria BiH Željka Mičić rekla je da je ovo priča o tehnologiji i humanosti koja je počela nesretnim događajem.

“Priča je svjedočanstvo o timskoj saradnji i kako se može stvoriti nešto novo. Ovo je priča o tehnologiji u službi čovjeka”, kazala je Mičić.

Istakla je da se ovim pomagalom može upravljati mislima i da je riječ o pomagalu koje se prvi put pojavljuje ne samo u BiH već u kompletnoj regiji.

“Zaista, sve moje pohvale za stručni tim KCUS-a koji prati tehnološki razvoj. Ermin s ovin protezom ima mogućnost rada u 14 grupa različitih pokreta”, kazala je Mičić.

Objasnila je da Ermin može sinhronizovano upravljati objema rukama i da pomagalo može doživjeti dijelom svog tijela.

“On može upravljati pomagalom mislima. Dakle, Ermin zamisli pokret i on se ostvari”, rekla je Mičić pojašnjavajući da on normalno može npr. vezati pertle ili koristiti se priborom za jelo.

Generalna direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović kazala je da joj je čast biti direktorica u ustanovi u kojoj se rade ovakve operacije.

Istakla je da je KCUS spreman da pripremi pacijente za ovakvu vrstu proteze te da ovakav impresivan rezultat trebaju vidjeti svi.

“Naša vrata su uvijek otvorena za svaku vrstu pomoći”, rekla je Izetbegović.

Posebno je ukazala na važnost omogućavanja dostupnost svima koji imaju potrebu za ovakvom vrstom pomagala.

U toku press konferencije Ermin je demonstrirao učinak ugrađene proteze, zahvaljujući kojoj se on u potpunosti vratio normalnom životu.

On je uručio zahvalnice direktorici KCUS-a Sebiji Izetbegović, doktoru Đemilu Omeroviću, Pomozi.ba i direktorici Otto Bocka Željki Mičić.

Ermin je u svom obraćanju rekao da je na KCUS-u “držan kao malo vode na dlanu” i da je pored KCUS-a zahvalan i firmi Otto Bock te humanitarnoj organizaciji Pomozi.ba koja je donirala polovinu novca za protezu zajedno s Otto Bockom.

“Ja danas imam 14 funkcija šake i šaka se prilagođava meni. Hvala svima”, kazao je Omerović.

Novinarima je objasnio da sada sam može napraviti doručak i da ima želju da ovim pomagalom radi sve što je mogao amputiranom rukom.

Demonstrirao je i rad na laptopu tako što je napisao rečenicu: “Ermin vam se zahvaljuje svima”.

Na pitanje novinara o cijeni proteze, Mičić je rekla da se ova proteza izrađuje individualno i da je ona skupa jer je riječ o vještačkoj inteligenciji. Istakla je da je cijena ove proteze oko 110 hiljada KM, ističući da je ovo tehnologija koja se prvi put pojavljuje u regiji i da joj je drago što su otvorena vrata novim tehnologijama.

Direktorica Izetbegović kazala je da Zakon o javnim nabavkama BiH traži hitne izmjene kako bi se što prije omogućilo pacijentima da dobiju potrebna pomagala.

Kako kaže, ovdje misli na nužna pomagala čija nabavka se odugovlači zbog administrativnih barijera i procesa žalbi.

Ermin Omerović imenovan je za ambasadora kompanije Otto Bock Adria BiH, a sredstva koja ovim putem zaradi bit će usmjerena za nastavak njegovog školovanja, od kojeg je zbog nesreće ranije bio prisiljen odustati.

(Klix.ba)

Zanimljivosti

Sve zablude o Islamu: Ovih 9 stvari nemaju veze sa Islamom

Čini se da je zapadnom svijetu neophodno da uveijk ima nekog neprijatelja prema kome mora da se određuje i determiniše. Donedavno, bio je to “komunistički” Sovjetski Savez, a vakuum nakon njegovog rušenja vrlo su brzo popunili muslimani, zahvaljujući svojim najekstremnijim elementima, piše Pozivistine.com
Da međutim islam kao religija nema neposredne veze sa ponašanjem onih koji tvrde da su najvjerniji sljedbenici proroka Muhameda, kao i da u vezi sa ovom konfesijom postoji veliki broj zabluda, pokušaćemo da otkrijemo u jednom kratkom tekstu u kojem ćemo se baviti samo najbitnijim tačkama ove materije. 9. Muslimani mrze Isusa Hristosa
Ovo jednostavno nije tačno. Mnogim ljudima zvuči nevjerovatno, ali sam Kur’an uči da je Isus jedan od najbitnijih božijih poslanika, posljednji prije proroka Muhameda. Muslimani takođe vjeruju u njegovo bezgrešno začeće, uče da je on odličan primjer vrlog čovjeka dobrog karaktera, a jedina razlika je u tome što smatraju da Hristos nije Bog (ključna razlika koja je temelj hrišćanstva i kamen spoticanja između dvije religije). 8. Djeca su lišena svih prava
Netačno. Islamski zakon daje djeci velika prava, između ostalog da budu valjano odgojena i obrazovana kako bi postala moralne i etičke odrasle individue. Djeca takođe moraju biti tretirana jednako, u smislu da među njima ne treba imati miljenike: kada im se daju novac ili pokloni, svi moraju dobiti isto, odnosno, u slučaju poklona, suštinski isto. Djeci je takođe dozvoljeno da uzimaju sami od roditelja ako oni odbiju da ih izdržavaju. Nije dozvoljeno udariti dijete u lice, niti ga udariti uopšte ničim što je veće od olovke. 7. Vjerska netolerancija
Velika većina ljudi smatra da je ubijanje nevjernika imperativ ponašanja muslimana. To nije istina, a islamski zakon čak strogo zabranjuje takvo ponašanje i nalaže da se druge vjere moraju poštovati i da im se moraju davati slobode. “Bog vam ne zabranjuje da budete dobri i pošteni prema inovjernicima koji se sa vama ne tuku zbog vjere ili vas istjeruju iz domova, jer Bog voli pravednike”, kaže Kur’an.Naše iskustvo sa Turcima možda govori kontra toga, ali jedno je ono što nalaže vjera, a drugo je ponašanje njenih vjernika. Ni Hristos nikada nije rekao da one koji u njega ne vjeruju treba ubijati, pa su krstaši to svejedno radili u njegovo ime. Sa druge strane, čak je i Osmanska imperija bila prilično tolerantna, u prilog čega govori činjenica da su Srbi i dalje hrišćani; nijedna hrišćanska država nije tolerisala postojanje drugih vjerskih zajednica na svojoj teritoriji, izuzev Jevreja, a ni njih nije baš pretjerano mirisala i redovno ih je protjerivala. 6. Kur’an poziva sve muslimane na džihad protiv nevjernika
Džihad je arapska riječ koja znači “borba”, a misli se prevashodno na borbu sa samim sobom, zatim borbu riječima, borbu djelima i konačno borbu mačem. Ovo je gradacija važnosti džihada. Rečeno je da je Muhamed, nakon što se vratio iz nekog boja, rekao da su se vratili iz manjeg džihada (rata) i da im sada predstoji veći džihad (duševni). Ovo znači da je muslimanima bitniji džihad koji predstavlja borbu sa samim sobom, sa svojom prirodom, u cilju poboljšanja samoga sebe, nego onaj koji znači odlazak u bitku.Takođe, nije istina da islam uči da čovjek postaje mučenik samo ako pogine u boju; svako ko umre, na bilo koji način, radeći za Boga, postaje mučenik u islamu. Čovjek koji umre tokom hodočašća u Meki, žena koja umre na porođaju, ili neko ko pogine u saobraćajnoj nesreći na putu ka džamiji… svi su mučenici. 5. Muhamed je bio pedofil
Najlakša zamka u koju možete da upadnete jeste da prošlost mjerite današnjim nazorima. Istina je, Muhamed se oženio devetogodišnjom djevojčicom, ali je to nekoliko vijekova kasnije uradio i srpski kralj Stefan Uroš II Milutin; poenta pominjanja našeg srednjevjekovnog monarha nije prozivanje već ukazivanje na činjenicu da pričamo o vremenu koje je stvari mjerilo mjerama drugačijim od naših. Ovakvih je primjera u tom vremenu i milenijumima prije njega bilo bezbroj. Sam islam uči da osoba postaje odgovorna za svoje postupke kada uđe u pubertet, a porodica te djevojčice je sama utvrdila da je ona ušla u pubertet. Tada Muhameda niko nije prozivao, i brak su svi podržali.Takođe, bitno je naglasiti sljedeće: u islamu, nezakonito je nekoga (pa čak i djevojčicu) natjerati na brak ako on to ne želi. Sljedeći put kada budete čitali kako je neka djevojčica natjerana da se uda za dedu u Afganistanu sjetite se toga, i shvatite da su – po Kur’anu – oni uradili nešto što Bog ne odobrava.

4. Muslimani su brutalni varvari i ubice tokom rata
Ako muslimani u ratu i čine zvjerstva ne čine ih zato što to nalaže njihova vjera. Postoji deset pravila kojih se, ako žele da slijede put Alaha, svi vjernici moraju držati: ne čini izdajstvo, ne skreći sa pravog puta, ne skrnavi leševe, ne ubijaj djecu, ne ubijaj žene, ne ubijaj starce, ne nanosi štetu drveću i ne spaljuj ga, ne uništavaj zgrade, ne uništavaj stada neprijatelja osim ako moraš da se prehraniš, ako prolaziš pored onih koji su svoje živote posvetili monastičkoj službi ostavi ih na miru.Poznato je da je Saladin tokom krstaških ratova ispoštovao poraženu hrišćansku vojsku tako što im je dao hranu, a kada je kralj Ričard obolio, Saladin mu je poslao voća i konja.

3. Žene nemaju nikakva prava
Upravo suprotno, žene imaju velika prava. Prizor žene zabrađene od glave do pete, žene kojoj se čini nepravda ili kojoj se ne dozvoljava da vozi automobil uobičajena je asocijacija sa islamom. Međutim, mnoge od ovih stvari nemaju veze sa islamom, osim ove prve koju smo naveli. Veliki broj muslimanskih zemalja koje imaju zakone koji obespravljuju žene zapravo to čine zbog svojih sopstvenih tradicija i kulture, a ne zato što tako nalaže Kur’an.Preislamski Arapi su smatrali da je rođenje djevojčice sramota i često se dešavalo da se ženska odojčad ubija. Islam je tome stao na put, dao im je mnoga prava, a Muhamed je čak jednom navodno rekao da su žene dvojnici muškaraca. Ženi je dozvoljeno da odbije ili prihvati bilo kog udvarača, i ima pravo da zatraži razvod iz bilo kog razloga (najzanimljiviji je svakako onaj slučaj u kome muž ne obavlja svoju dužnost u postelji kako treba, odnosno, ako ne zadovoljava ženu). Ne postoji ništa u islamskom zakonu koji zabranjuje ženi da izađe iz kuće ili da vozi kola, ili koji nalaže da se nad njima vrši varvarsko obrezivanje vagine kako bi bila spriječena da uživa u seksu. Takođe, što se tiče obrazovanja, žena je dužna da bude u potrazi za znanjem i smatra se grešnom ako to odbije.

2. Islam se širio ognjem i mačem
Irski historičar De Lejsi O’Liri kaže: “Historija je vrlo jasna, legenda o fanatičnim muslimanima koji haraju svijetom i tjeraju ljude da se konvertuju sa mačem pod grlom jedan je od najapsurdnijih fantastičnih mitova koje historičari neprestano ponavljaju”. Izuzev krajnje izolovanih slučajeva, ne postoji nikakav dokaz da su muslimani u pokorenim zemljama ikada organizovano vršili nasilno preobraćivanje ljudi; šta više, islam strogo zabranjuje da se bilo ko primorava da prihvati vjeru Muhamedovu: svaki pojedinac je to morao sam da odluči, svojom slobodnom voljom.Naravno, pritisci su uvijek postojali jer takva je priroda čovjeka; nije takva priroda islama. Uzmimo naš primjer, koji može da se posmatra i kao univerzalan: ljudi su prelazili u islam da bi stekli bolje uslove života, napredovanje u karijeri, da bi dobili beneficije, da bi postali povlašteni, da bi izbjegli plaćanje harača… A mnogi i zato što su povjerovali u Kur’an. Mongoli koji su pokorili dijelove islamske imperije u srednjoj i zapadnoj Aziji, umjesto da nametnu svoju vjeru, prihvatili su islam kao svoj.

1. Svi pravi muslimani su teroristi
Ovo je vjerovatno najveća zabluda koja postoji u današnjem vremenu, a tiče se islama. Sama riječ “islam” znači “mir”, a postoji i u prošlosti je postojao ogroman broj ljudi – šta više, ogromna većina – koja je dosljedno slijedila put islama, a da nikada nikoga nije ubila niti je pozvala na bilo čije ubistvo. Uostalom, to ste već i sami mogli da zaključite iz prethodnih osam tačaka ovog teksta.Postoji mnogo stihova Kur’ana koji govore u prilog toga. Jedan od njih glasi: “Borite se na putu Alaha protiv onih koji se bore protiv vas ali nemojte ići izvan zakona jer Bog ne voli one koji to rade“. Ovo u suštini znači, borite se samo u samoodbrani, i čak i tada nemojte ići dalje od toga. Takođe, Kur’an kaže, “ako oni traže mir, i vi tražite mir”; drugim riječima, ne napadajte ljude iz čista mira, ne ubijajte nevine, prihvatite pruženu ruku.

freshpress

Zanimljivosti

Prica o mladicu koji je zelio da mu majka sto prije preseli na Ahiret

U jednom selu se razboljela stara majka, pa je sin odvede u bolnicu i tu ostavi. On je otišao u grad, na posao. Nakon nekog perioda vratio se u njihovo selo. Kada su ga upitali za njegovu majku, on reče da je umrla i da je ukopana. Rekao je da je preselila i da ju je ukopao, a bila je još uvijek živa! Nakon nekog vremena, jedan stanovnik tog sela ode u bolnicu, u posjetu rodici…MAJKA122Ušao je u bolnicu i zatekao majku onog mladića u istoj sobi u kojoj je bila i njegova rodica. Čovjek je u čuđenju upita: “Ti si majka tog i tog?!” Reče: “Da!” On upita: “Ko te doveo u bolnicu i otkada si ovdje?” Ona reče: “Doveo me moj sin prije dvije godine i od tada ga nisam vidjela.”Majka reče: “Vallahi se bojim da mu se neki belaj ili iskušenje nije desilo!” Ya Allah… Kako je blaga, zabrinuta i suosjećajna majka… Bacio ju je, ostavio, zaboravio! A ona se ne prestaje brinuti za njega! Čovjek je odradio potrebnu proceduru, i vratio ženu u selo. Potom je organizovao veliki skup i pozvao sve stanovnike sela. Insistirao je da i sin bude prisutan. Kada su se skupili mještani, a među njima i taj sin, upita ga ovaj čovjek za majku. On reče da je umrla prije dvije godine. Tada čovjek ustade, potraži staricu i dovede je pred ljude. Upita sina: “Je li ti ovo majka?” A starici reče: “Je li ovo tvoj sin?!” Nezahvalni sin se zaprepasti pred ljudima i ne prozbori ni riječi!

Vjerujte mi, ovo je istinit događaj, a nije plod nečije mašte. Ali, zar je ovako nešto pojmljivo?! Je li joj ovo nagrada za svu pažnju oko njega?! Zar je razumno ovakvo što?! Ima li ovo ikakve veze sa vjerom?! Kur’an ne ponavlja nijednu naredbu tako emotivno i tako često, nakon naredbe robovanju Allahu, kao što je dobročinstvo prema roditeljima. Poslušajte sa mnom ove ajete: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“Razmisli o ovome! Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima jednog dana, a pored njih je bila žena koja je uzela svoje dijete na grudi. Reče Resulullah: “Da li bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?” “Ne bi, Allahov Poslaniče. Ona je milostiva prema njemu da to uradi.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allah je prema vama milostiviji od majke prema djetetu.“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ovo rekao samo da bi pojasnio da je ljudska milost najviše izražena u milosti majke prema djetetu. Stoga nam je rečeno da je kod čovjeka najpreča majka, pa majka, pa majka, pa otac. Da li smo spoznali veličinu naših majki?! O ti koji si izgubio majku, plači zbog tog gubitka i puno uči dove za nju… A ti koji još uvijek imaš majku, drži se njenih stopa, jer pod njima je Džennet!

najportal