Zanimljivosti

Volkswagen Golf GTI je čuvan 19 godina, prodaje se na aukciji

Oni koji žele “nov” automobil proizveden prije dvadesetak godina sada imaju odličnu priliku jer aukcijska kuća Silverstone Auctions prodaje Volkswagen Golf GTI 25th Anniversary.

Automobil nosi broj šasije No. 0718, proizveden je 2002. godine i regisrovan u oktobru, ali je za 19 godina prešao svega 12,8 kilometara. Zašto je bio parkiran toliko dugo, još uvijek nije saopćeno.

GTI 25th Anniversary je proizveden kako bi se proslavila tada 25. godišnjica legendarnog GTI-ja. Kasnije se u SAD-u i Kanati prodavao sličan model GTi 337, a razlog “kašnjenja” je činjenica da GTI nije bio dostupan u ovim zemljama kada se pojavio u Evropi.

Model je baziran na Golfu četvrte generacije, lakiran je u Reflex sivu boju te dolazi sa BBS RC felgama (18×7,5). U unutrašnjosti su sigurnosni pojasevi u kombinaciji crne i crvene boje te crna Recaro sjedišta, a automobil dolazi s fabričkim body kitom, većim prednjim kočnicama s crvenim kočionim kliještima, niži sportski ovjes i aluminijski detalji unutrašnjosti.

Automobil pokreće 1,8-litarski četverocilindrični motor s turbopunjačem koji razvija 180 KS i 235 Nm obrtnog momenta.

Automobil se prodaje bez rezervne cijene i teško je prognozirati za koju sumu će biti prodan.

Prije tri godine je Golf GTI 25th Anniversary prodan za 11,812 funti, ali je taj automobil prešao znatno veću kilometražu.

Klix.ba

Zanimljivosti

PRODAJOM SAKUPLJENOG OTPADA: Žena 26 godina štedjela za odlazak na Hadž

Zahvaljujući novcu koji je uštedjela nakon skoro tri decenije sakupljanja otpada Siri Maryani ove godine je napokon ostvarila životni san.

Zahvaljujući štednji koja je trajala 26 godina Siti Maryani (64) iz Indonezije je napokon ostvarila životni san i otputovala u Mekku kako bi obavila hadž, petu temeljnu dužnost svakog muslimana i muslimanke. Maryani je novac uštedjela od prodaje sakupljenog otpada koji se mogao reciklirati i tek je ove godine prikupila iznos potreban za odlazak u Saudijsku Arabiju.

Maryani je prije odlaska otkrila da se želja za obavljanjem hadža rodila 1980-ih godina, kada joj je preminuo suprug, a štedjeti je počela 1993. godine. Međutim, u to vrijeme nije znala kako će uštedjeti novac za obred, budući da je bila samohrana majka četvero djece koje je morala hraniti.

  • Tako sam počela sakupljati otpad. Nakon obilne kiše, sakupljala sam i pijesak koji sam prodavala – kazala je.

Budući da živi uz rijeku koja protiče kroz glavni grad Jakartu, često je kopala i skupljala pijesak iz korita koji je prodavala kao građevinski materijal. Dnevno je mogla nakupiti najmanje pet vreća s pijeskom koje je prodavala za 8.000 indonezijskih rupija (0,56 američkih dolara).

U 2012. godini nakon teškog rada koji je trajao skoro dvije decenije, Maryani je je uštedjela 1.750 dolara, minimalni iznos potreban za prvu uplatu u to vrijeme. Otad je radila još više, sakupljala otpad i pijesak kako bi otplatila preostali iznos od 699 dolara.

Štednja je godinama bila tajna koju nije znao niko od članova njene uže i šire familije. Budući da je poslove obavljala u zoru, njena djeca nisu ni znala da im majka sakuplja otpad i pijesak kako bi platila troškove hadža. Maryani ih je prvi put obavijestila o tome u aprilu ove godine, nakon što je dobila potvrdu o odlasku iz Ministarstva za vjerska pitanja Indonezije.

Susjedi koji su saznali za njen plan, pitali su se kako su joj djeca dozvolila da godinama radi kao sakupljač otpada. Kako sam mogao pomoći majci, kad ni sam nisam znao da skuplja novac za hadž – izjavio je njen sin Dany Mulyana. Maryani priznaje da je 26 godina veoma dug period, ali ističe da nikada nije brinula da li će biti u mogućnosti posjetiti sveta mjesta.

Najvažnije je da sam uštedjela. Nikada nisam odustala. Uvijek sam ispunjene duše i nikad nisam osjetila umor – kazala je. Majka četvero djece ističe da nije odmah prodavala otpad koji je pronašla, već tek nakon godinu, kada bi se nakupila veća količina. Kada bih ih prodala jednom godišnje skupila bih 1,2 miliona rupija (84 dolara). Uštedjela bih milion, a ostatak potrošila – dodala je Maryani. Kada su u pitanju svakodnevni životni troškovi, Maryani pomažu njena djeca, koja već žive odvojeno sa svojim supružnicima.

Hayat.ba

Zanimljivosti

Molim Allaha da sve kladionice propadnu..

Molim Allaha da sve kladionice propadnu.
Govori mi kolega iz secyuriti koji nekada bude na banci a nekada na kockarnici.
Otvorio sam čovjeku, otišao je na bankomat i podigao 3000km, zatim je ušao i ponovo otišao podigao 2 000km, naravno i to prokockao.
Kaže a ja znam da je kredit digao kada sam bio na banci.
Zamislite ovaj život, fujjj, da nas Allah sačuva.
Gledaš dijete, lažeš ženu, prijatelje, komšije.
Zadužuješ se kod najbolji jarana uz laž, pa i šire dok ne počneš krasti ili poludiš.
Koliko su samo jadni, kako ih šejtan voza za nos.
Ako si u ovome uzmi pouku i baci taj šejtanski posao.
Znaj, ako ti Allah nešto zabrani, to je dobro za tebe, Allahu ne smeta tvoja nepokornost piše Amar Gadzun

Iskra-islama

Zanimljivosti

RAČUN ZA STRUJU BIT ĆE DUPLO MANJI: URADITE OVO KAD PALITE BOJLER

Što se tiče produžavanja vijeka bojlera, kako objašnjava ovaj serviser, njemu je svejedno da li stalno radi ili ne, ukoliko su svi dijelovi uredu, jer “nije to čovjek da mu treba odmor“.

Jedna od, čini se, nerješivih misterija je pitanje kada bojler troši najmanje struje – kada je stalno uključen ili kada se pali po potrebi.

Internet forumi, društvene mreže i rasprave uživo – u bilo kojem obliku, ovo pitanje je uvijek aktuelno i nikako da dođemo do konačnog odgovora.
Neko će vam reći da je mnogo racionalnije ostaviti bojler uključenim po cijeli dan i noć, jer onda ne mora da grije svu vodu, već samo podgrijava, drugi zagovaraju teoriju da je najbolje paliti ga po potrebi. A evo šta na tu dilemu kaže serviser ovih kućnih aparata. prneosi “Novi”.

Apsolutno nije istina da je za novčanik bolje držati bojler stalno upaljenim. Naravno, sve zavisi od broja članova domaćinstva. Tako, ako je u pitanju samac ili bračni par, njima je racionalnije da bojler uključuju po potrebi. S druge strane, ako je u pitanju porodica sa većim brojem članova, njima je vjerovatno najzgodnije da bojler stalno bude uključen jer će u svakom trenutku nekom trebati voda.

Također i namjena bojlera igra veliku ulogu – ako je bojler namijenjen samo za tuširanje, onda je smislenije da ga povremeno palite, a ako je u pitanju veliki protočni bojler koji koristite i u kuhinjske namjene, onda ćete ga najvjerovatnije gasiti vrlo rijetko. prenosi “Novi“.
Dakle, štedljvije je ipak paliti ga po potrebi, i naravno, ako već pazite na štednju, gledat ćete da ga uključite u jeftinijoj tarifi.

Što se tiče produžavanja vijeka bojlera, kako objašnjava ovaj serviser, njemu je svejedno da li stalno radi ili ne, ukoliko su svi dijelovi uredu, jer “nije to čovjek da mu treba odmor.”

Trik koji, s druge strane, zaista pali jeste da termostat podesite na 55-60 podioka. Neka najviša vrijednost na koju ga namještate bude eventualno 60. Ispod 55. podioka se ne stvara kamenac. S druge strane, ako je termostat stalno podešen na 90, stvarat će se mnogo više kamenca, naročito u ovdašnjim uslovima budući da nam je voda tvrda.

Dakle, što se tiče uštede, ipak nemojte držati bojler stalno upaljenim, a kako biste mu produžili vijek trajanja, obratite pažnju na termostat i čistite kamenac jednom godišnje, prenosi Krstarica.com.

Zanimljivosti

Zastava BiH se zavijorila na krovu Turske: Grupa bh. avanturista osvojila Ararat

Grupa bh. zaljubljenika u planinarenje, prirodu, putovanja i avanture se početkom jula odlučila u osvajanje planine Ararat, ugaslog vulkana koji je ujedno i najviši vrh Turske, na 5.317 metara nadmorske visine, gdje se i zavijorila zastava naše zemlje.

U bh. ekspediciji koju su sačinjavali avanturisti iz Sarajeva, Tuzle i Gračanice, našao se i Miran Stambol, koji je za Klix.ba ispričao svoja, ali i iskustva ostalih članova ekipe koja je bila specifična i po tome da se svi međusobno nisu poznavali. Osobe različitih generacija i profesija spojio je avanturistički cilj – osvajanje krova Turske.

Stambol nam priča da se veličanstveni uspavani vulkan sastoji od Velikog Ararata, ogromne snježne kupole, dok mu uz bok stoji pratilac Mali Ararat, koji doseže visinu od 3.896 metara nadmorske visine.

“Put do samog vrha nije nimalo jednostavan te je potrebna velika želja, uz fizičku i psihičku izdržljivost. Samo putovanje trajalo je 10 dana, gdje smo uspon izveli sjeverozapadnim grebenom te boravili u dva aklimatizacijska kampa (jedan na 3,200 i 4,200) sa više od 32 sata hoda i uz ukupnu visinsku razliku od 3.687metara”, navodi Stambol za Klix.ba, naglasivši da su njegov tim sačinjavale i dame koje su ga oduševile energijom i snagom koju posjeduju.

Njegova priprema za ovaj poduhvat trajala je nekoliko mjeseci, s obzirom na to da je tijelo bilo potrebno prilagoditi i nadolazećim okolnostima koje nisu bile nimalo jednostavne.

“Unutar 24 sata smo promijenili potpuno klimu, s obzirom na to da smo krenuli sa 43 stepena celzija, a došli smo na minus 15 stepeni. Isto je bilo i s nadmorskom visinom te je veoma važan trenutak aklimatizacije jer su visinske bolesti česte i mogu biti problem nekim planinarima. Ono što predstavlja posebno iskustvo je prolazak kroz ‘zid oblaka’ na visinama više od 4.200 metara i upravo to je najčešće mjesto gdje se ukažu simptomi visinske bolesti. Zbog toga se mnogi moraju vratiti u bazni kamp, bez mogućnosti da nastave uspon. Spavali smo u šatorima, na litici, ali taj pogled, zrak i osjećaj uspjeha su apsolutno vrijedili truda”, prisjeća se Stambol.

Našeg sagovornika najviše je impresionirala veličina planine koja se najbolje prikazuje kroz njenu sjenu u ranim jutarnjim satima.

“Dodatno, iz razgovora s našim lokalnim vodičem me dojmila činjenica da su tamošnje klimatske promjene vidljive golim okom. Naime, snježna kupola je sve manja i tanja iz godine u godinu zbog rasta temperature, dok su kiše sve rjeđe, a vjetrovi češći. To izrazito otežava ionako težak život lokalnom stanovništvu, ali i ostavlja neizbrisive tragove na floru i faunu. Mogu reći da je ovo sigurno jedno od putovanja koje me mnogo dojmilo, ispunivši sebi veliku želju”, nastavlja naš sagovornik.

Osim svoje ljepote, Stambol navodi da je Ararat specifičan i zbog legendarnog vjerovanja, da je riječ o mjestu na kojem se Nojeva barka zaustavila nakon Velikog potopa, oživjevši ponovo čovječanstvo.

“To smo imali priliku i vidjeti i vjerujem da je to nešto najposebnije za ovu lokaciju”, nadovezuje se Stambol koji se sa članovima ekipe u nedjelju vratio u BiH.

S druge strane, Stambol se osim planinarenja aktivno bavi još i trail i cestovnim trčanjem, ali i biciklizmom, a putem društvenih mreža često se trudi prikazati svu ljepotu i raskoš bh. prirode.

“Od trenutka kada sam se počeo baviti aktivnije sportom, moj život se potpuno promijenio, ali sam i ja na njega počeo gledati drugačije. Taj osjećaj zadovoljstva koje tijelo proizvodi, trenutak kada pobijediš sebe pa uspiješ, prostranstva i ljepote naše zemlje koje imam priliku da doživim, neka su nova dimenzija. Moj dan bez neke aktivnosti je prazan, bez osjećaja potpune ispunjenosti”, kaže.

Govoreći o bogatstvu koje sa sobom nose bh. planine, ali i sva okolna priroda, naš sagovornik ističe da rijeke, jezera i planine obrasle borovom šumom uzimamo zdravo za gotovo.

“Sigurno je da se možemo pohvaliti našim Dinaridima kao jednom o najljepših masiva na svijetu i trebamo vrednovati svaki trenutak proveden u njima”, potcrtava Stambol.

Trail trčanje sve je više zastupljeno među aktivnim sportistima i rekreativcima, a naš sagovornik poručuje da je sretan da Bosna i Hercegovina prati svjetske trendove kada je upitanju scena te discipline i da ljudi vide potencijal koji ona sa sobom nosi.

Na kraju kažimo i to da je bh. ekspedicija na Ararat potvrdila dobar trend u visokogorstvu u našoj zemlji, uz iskazivanje potencijala za dodatni napredak.

Klix.ba