Zanimljivosti

Blago onom ko ima zeta na poziciji

Direktor škole oženio se sestrom školskog domara koji radi sa njim, pa je, na osnovu tazbinske veze, bio zainteresiran da mu pomogne. Naime, kad god bi neki učitelj izostao s nastave, direktor bi rekao svome šuraku: ”Idi i održi učenicima čas umjesto učitelja.”
Malo po malo, u nedostatku nadzora, direktor je postavio svog šuraka kao učitelja u školi.
Dani su prolazili, a onda je direktor škole napredovao i postao direktor agencije za razvoj obrazovanja, a njegov šurak je postao direktor škole.
Prošlo je izvjesno vrijeme i zet je postao ministar obrazovanja, pa je svog šuraka postavio za direktora agencije za razvoj obrazovanja.
Kancelarija, luksuzni automobil, posluga i nastavnici oko njega, svi mu laskaju i utrkuju se ko će mu donijeti kahvu i novine.
Jednog dana, dok je pregledavao novine, za oko mu je zapeo naslov: ”Ministar obrazovanja odlučio je formirati komisiju za ocjenjivanje diploma radnika i provjeru njihovog obrazovnog nivoa”.
Domar je bio zbunjen i uspaničen, uplašio se da će biti otkriven. Ta, on je obični domar i nema diplomu koja ga kvalificira za poziciju na kojoj se nalazi.
Zgrabio je slušalicu i pozvao svoga zeta, ministra obrazovanja, i rekao mu: ”Dragi zete, znaš li ti da ja nemam diplome i da će me tvoja odluka o reviziji diploma razotkriti i osramotiti?!”
Ministar obrazovanja se grohotom nasmijao i rekao mu: ”Ne boj se, direktore, postavio sam te za šefa ocjenjivačke komisije.”

Saff.ba

Zanimljivosti

Svekrva i snaha žive svoj san: Zajedno pokrenule posao

Četrdesetosmgodišnja Gulten Turan, koja je radila 20 godina i uštedjela novac za otvaranje vlastite radnje u Erzurumu, ostvarila je svoj san sa svojom 24-godišnjom snahom Esrom, koja se prije tri godine udala za njenog sina Erdogana. Snaha Esra je veoma sretna što učestvuje u tome da svekrva živi svoje snove.

Gulten Turan, majka petero djece koji žive u Erzurumu. Dvadeset godina radila je  razne poslove kako bi ostvarila svoj san a to je da pokrene vlastiti posao. I to se  ostvarilo. Otvorila je slastičarnu i nazvala je po svojoj dvogodišnjoj unuci Esili. 

– Moj san je bio otvoriti i raditi na ovakvom mjestu. Radila sam na različitim poslovima 20 godina. Radila sam u školama, vrtićima. Uštedjeli smo novac. Moja nevjesta je dala zlato, ja ušteđevinu. Skupa smo pokrenule ovaj posao, svojim sredstvima. Zajedno s našim vozilom i materijalima, ovo mjesto koštalo nas je otprilike 250 hiljada lira. Naše poslovanje je sada dobro, hvala Bogu, kazala je Turan i rekla da imaju i slana i slatka jela.

Snaha Esra je također sretna što su pokrenule vlastiti posao. 

– Mama je došla i rekla mi da ima takav san. Podržala sam je tako što sam uložila svoje zlato sa vjenčanja, rekla je Esra i dodala kako im posao sad za sad ide dobro i da su veoma sretne i zadovoljne.

Izvor: Haber7.com/Balkan News

Zanimljivosti

“Ne trči past ćeš” stvara djecu koja srljaju u opasne vratolomije

“Ne trči past ćeš” stvara djecu koja srljaju u opasne vratolomije
Nervozan sam čim vidim roditelja kako ide za djetetom na ulici ili u parkiću i viče “Ne trči, past ćeš!!!”. A na ono “Nemoj da trčiš, oznojit ćeš se se!” mi puca aorta!
Sve više djece je oslobođeno fizičkog, na inicijativu roditelja, što je prvi preduslov za stvaranje malih a kasnije velikih… Ok, ovde ću se zaustaviti na kratko. Dakle, sve češće vidimo video klipove i snimke na kojima momci i djevojke izvode vratolomije opasne po život, ili se nažalost završavaju sa teškim povredama i jos težim posljedicama.

Daleko je to od tinejdžerskih gluposti. Nemaju osjećaj, predstavu o tome šta može da im se desi.
Ubjeđen sam da su to upravo ta djeca kojoj nije bilo dozvoljeno da padnu, oznoje se, oderu kožu, ubodu se na trn, iskuse malo “zdravog” bola, stvore sliku o tome šta je realnost.
Lupaju se u glavu oštrim i tupim predmetima iz zabave i radoznalosti. Stavi šerpu drugu na tintaru, pa ga razvali macolom, da vidi kako će drug da reaguje!? Izlaze iz automobila u vožnji, da bi se selfirali!!
Nije pao kao djete sa komšijske trešnje, i nisu mu dali da se sanjka i grudva, zato se sad snima kako sa trećeg sprata skače lastu u snijeg, a snijeg do članaka! Skaču sa krovova kuća u mali bazen, guraju vatromete u uši …
Pustite ih da trče, čovjek je nomad, lovac i sakupljač, genetski stvoren da se kreće, brzo i polako, da se penje i skače, otuda duge ruke i noge.
Sjećamo se svi ovoga, priroda i društvo, drugi razred osnovne škole! Pustite ih da skaču (naravno sa nekih razumnih visina), da padaju u trku, oderu koljena, lakat, dlanove. Dobro je da osjete malo boluckanja dok su mali. Te krastice njima zarastaju brzo na koži, ali u glavama sporo i ostaju dugo, što i jeste poenta!
Pustite ih da budu djeca, pa će kada malo porastu, znati da ne treba da skaču sa krova kuće u praznu kantu od dvaes’ litara!(detinjarije.com)

akos.ba

Zanimljivosti

Čuda Allahovog stvaranja: Zašto mačke imaju vertikalne zjenice?

Sigurno ste primjetili da mačke, neke zmije i mnogi drugi lovci iz životinjskog carstva imaju zloslutne, vertikalno postavljene zjenice. Stručnjaci su istraživali zbog čega je tako
Karakterističan „vertikalni prorez“ mačjeg oka čest je kod noćnih grabljivica. Sadrže sloj tkiva sačinjenog od reflektivnih ćelija poznat u nauci kao tapetum lucidum i nalazi se iza mrežnjače. Ove ćelije reflektuju ulazno svjetlo kroz proreze i na taj način mrežnjača postaje dvostruko osjetljiva. Zahvaljujući tome, mačke i drugi lovci ovakvih zjenica bolje i lakše procjenjuju udaljenost od plijena koji love, navodi se u članku objavljenom u naučnom magazinu Science Advances, prenosi Nationalgeographic.
Još u petoj deceniji prošlog vijeka, stručnjaci su primjetili da predatori imaju vertikalne zjenice, a plijen horizontalne. Ipak, niko nije detaljnije istražio ovaj fenomen, objašnjava Martin Banks, istraživač Univerziteta u Kaliforniji. Kako bi potvrdili ovu tezu, Banks i njegov tim su analizirali podatke o čak 214 vrsta životinja. Potom su analizirali oblik zjenice svake vrste u skladu s načinom na koji ona živi – i danju i noću.

Grabljivice koje vrebaju iz zasjede, kao većina mačaka i zmija, uglavnom koriste vertikalne proreze na zjenicama dok love.
„Razlog za to je mehanika oka. Ove vrste grabljivica moraju dobro da izmjere rastojanje između sebe i svog plijena,” objašnjava Banks.
Postoje dva načina da se ta razdaljina izmjeri. U prvoj metodi, mozak poredi razdaljinu dvije slike i šalje povratnu informaciju očima radi boljeg rasuđivanja. Druga metoda je zamućivanje slike, odnosno predmeta ispred i iza onoga na čemu je fokus.
„Kako se ispostavilo, mjerenje udaljenosti, odnosno dubine u prostoru, lakše se postiže ovim metodama i zjenicama sa vertikalnim prorezima, nego očima horizontalnih zjenica,” objašnjava Banks.

Akos.ba

Zanimljivosti

Deset navika hronično nesretnih ljudi: Da li se nalazite među njima?

Svako je ponekad tužan i nesretan, no to su faze koje dođu i prođu. Međutim, neki ljudi iz te faze ne izlaze, a sami su krivi za to jer ne odustaju od nekih navika.

Kronično nesretni ljudi naporni su sebi, ali i svima koji se nađu u njihovoj blizini. Svatko je ponekad tužan i nesretan, no to su faze koje dođu i prođu. Međutim, neki ljudi iz te faze ne izlaze, i time si ne uništavaju samo društveni život već i zdravlje. Prema nekim istraživanjima takvi pojedinci žive kraće i skloniji su raznim bolestima.

Pogrešno je mišljenje kako su bogati ljudi puno sretniji od onih koji žive prosječno, sretniji su tek nešto malo više jer imaju taj osjećaj sigurnosti koji im pruža novac. Međutim, u ostalim aspektima života ranjivi su kao i svi ostali. Niti životne okolnosti nemaju previše veze sa srećom, iako imaju određen utjecaj, jer sreća zapravo dolazi iz samog čovjeka i njegovih životnih navika.

Ovo je deset navika koje imaju kronično nesretni ljudi:

Stalno čekaju bolju budućnost

Čekajući stalno da budu sretniji u budućnosti, propuštaju život u sadašnjosti. Oni sami sebi znaju govoriti: “Biti ću sretan jednom kad …”. Ali, ako predugo iščekuju da se nešto poklopi ili dogodi zahvaljujući čemu će biti sretni, riskiraju da cijeli život budu nezadovoljni jer taj trenutak nikako da dođe. Nije dobro trošiti svoje vrijeme na čekanje, jer je život nepredvidiv i ne možemo znati koliko budućih dana nam je ostalo.

Valja stvari uzeti u svoje ruke i promijeniti u životu ono što nas čini nesretnima. Ponekad je dovoljno preusmjeriti misli s ružnih na lijepe da se pozitivne stvari počnu događati. Ljudi osjećaju našu energiju i privlačit će ih ona pozitivna.

Troše previše vremena na stjecanje materijalnih dobara

Ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu mogu doživjeti značajan porast osjećaja sreće nakon što se njihove financije poboljšaju. Međutim, taj osjećaj će relativno brzo splasnuti i sreća će ovisiti o stvarima u životu koje nisu novac i materijalna dobra. Sretnim nas čine hobiji koje volimo, porodicu, pravi prijatelji i ono što je vrlo važno – iskrena ljubav partnera s kojim živimo.

Ostaju u kući i izbjegavaju druge

Ljudi koji se osjećaju nesretni imaju tendenciju izbjegavati druge i radije su sami između svoja četiri zida. Ali, to je velika greška jer se tako prepuštaju tome da sve dublje tonu u svoje crnilo. Puno bolji izbor je družiti se s drugim ljudima jer oni gotovo uvijek pomažu izbaciti negativne misli iz glave. Čak i ako ne postoji volja za izlaskom i druženjem, treba se prisiliti na to, jednostavno uzeti jaknu i izaći iz kuće. Pomoći će i šetnja po kvartu, prirodi itd.

Na sebe gledaju kao na žrtve

Nesretni ljudi skloni su sami sebe uvjeriti da su žrtve i tako se predstavljati drugima, bilo riječima, bilo držanjem. Za njih je život težak teret koji moraju nositi i oni nemaju nikakvu kontrolu nad njime. Takvim načinom razmišljanja stopiraju u startu bilo kakvu mogućnost da se osjećaju sretno. Uljuljuškaju se u svakodnevicu i ne pokušavaju ništa promijeniti. Oni su sami sebe uvjerili kako su bespomoćni i tako se i ponašaju.

Svako se u nekim trenucima života može tako osjećati. Svakome se događaju neke loše stvari. Ali, ne prepuste se svi tom lošem osjećaju već se pokrenu i poduzimaju sve što je moguće kako bi poboljšali neke stvari i time se osjećali bolje. Na kraju u tome i uspiju jer to zaista žele.

Oni su vječni pesimisti

Ništa ne rasplamsava osjećaj nezadovoljstva poput pesimizma, a tad je i nemoguće vidjeti lijepe stvari u životu. Takvim ljudima u životu se niti ne može ništa lijepo događati kad samo očekuju loše stvari. Postoji uzrečica da, ako očekujete loše stvari, loše stvari će vam se i događati. I obrnuto, razmišljate li pozitivno, pozitivne stvari će vam se i događati. Osim toga pesimisti su naporni ljudima koji ih okružuju jer i njima kvare raspoloženje pa ih često izbjegavaju.

Stalno prigovaraju i kukaju

Oni stalno kukaju, stalno se na nešto žale, uvijek im je netko za nešto kriv itd. Tu opet do izražaja dolazi njihova negativnost, jer, na primjer, neće primijetiti da im je netko uljepšao dan nekom sitnicom, ali će dobro zapamtiti da nešto nije napravio kako su očekivali. I stalno prigovaranje je nešto što odbija druge ljude.

Naime, oni će pristupiti negativnom pojedincu puni optimizma, ali će se nakon nekoliko minuta provedenih u njegovom društvu početi osjećati loše. Drugi put to neće željeti ponoviti već će takvog čovjeka zaobići u velikom krugu.

Preuveličavaju stvari, naravno one loše

Loše stvari se događaju svima, ali razlika je što sretni ljudi na njih gledaju kao na nešto privremeno, a nesretni kao na nešto što će im uništiti i ovako bijedan život. Na primjer, sretan čovjek će na to gledati ovako: “Opet neka gnjavaža, ali srećom ništa ozbiljno”. Nesretan čovjek u istoj situaciji će razmišljati; “Ovo je dokaz da je moj dan, sedmica, mjesec ili čak život osuđen na propast”.

Skrivaju probleme pod tepih

Sretni ljudi su odgovorni za svoje postupke. Kad oni pogriješe, oni i priznaju kako je greška njihova. Nesretni ljudi, s druge strane, na svoje pogreške gledaju kao na prijetnju i radije će probleme sakriti pod tepih nego priznati kako su pogriješili i pokušati riješiti problem. Ne razmišljaju kako od problema ne mogu pobjeći i da neće nestati ako se pretvaraju da ne postoje. Određeni problemi s vremenom postaju sve veći ako ih se ignorira. Bolje se odmah suočiti s njima, riješiti ih i tek tad zaboraviti da su postojali.

Ne pokušavaju ništa poboljšati u životu

Nesretni ljudi su pesimisti koji osjećaju kako nemaju nikakvu kontrolu nad svojim životom. Zato radije miruju i ne pokušavaju ništa promijeniti kako bi im bilo bolje i kako bi bili sretni. Ponašaju se kao da su se prepustili sudbini, pa što im život donese.

Procvjetali bi i izašli iz tog stanja kada bi si postavili neke ciljeve i išli prema njima ili naučiti nešto novo. Osjetili bi ogromno zadovoljstvo svaki put kad bi došli do cilja, a to mogu biti sitne stvari u životu – na primjer, odluka da se smršavi pet kilograma, uštedi malo novca za vikend izvan grada, naučiti štrikati…

Ljubomorni su na druge

Ljubomora i zavist su nespojive sa srećom, isto tako, i stalno uspoređivanje s drugima te mjerenje koliko su uspješniji, sretniji, ljepši, bogatiji itd. Zato, ako nesretni ljudi žele postati sretni moraju se pod hitno riješiti takvih navika i shvatiti kako smo svi različiti i zanimljivi na neki svoj način.

Pozitivan stav prema sebi dobar je put prema osjećaju zadovoljstva i sreće, piše Business Insider.

Piše: Tina Legin

Izvor: 24sata.hr