Zanimljivosti

Ljubav koja traje 63 godine: Bedir Akbulut nikud ne ide bez kravate (Foto)

Van

Mesut Varol/Ali Celik 

Kravata može biti značajan modni dodatak u životu muškaraca, a Bedir Akbulut (70) koji živi u provinciji Van, u Republici Turkiye, posjeduje kolekciju od njih 1.500.

Akbulut je otac četvero djece, a njegov način života mnogima je neobičan. Naime, on i dok hrani životinje ili obavlja poslove u kući radi to u odijelu i kravati. Najveća soba u kući namijenjena je upravo za samo jedan dio njegovih kravata.

❮❯

Akbulut je za Anadolu Agency (AA) govorio o ljubavi prema kravatama te kazao kako interesovanje za ovaj modni dodatak pokazuje od djetinjstva.

”Imao sam sedam godina kad sam se prvi put susreo s kravatom. Poklonjena mi je jedna i vrlo brzo je postala značajan dio mog života. Od tog dana nikad ne izlazim bez kravate. Štaviše, i u kući je nosim. Svi znaju koliko volim kravate pa mi ih stalno poklanjaju. Sad ih imam oko 1.500. Svaki dan nosim drugu“, rekao je Akbulut.

Posjeduje i oko 100 odijela.

”Svi mi poklanjaju kravate i više ne znam gdje da ih odlažem. Nemam drugog izbora nego ih izložiti u sobi“, rekao je Akbulut.

Ipak, posebno mjesto zauzima ona koju je prvu dobio.

“Kravatu nosim i dok hranim životinje. Tako i spavam, mnogo mi se dopadaju. Kravata je sastavni dio mog života, ne mogu izaći napolje bez nje. Svi to znaju“, rekao je Akbulut.

Jedan od njegovih prijatelja je i Murat Tunc koji kaže kako je Akbulut čovjek veoma dobrog srca.

”Svi ga mnogo volimo. Na njivi, među ovcama, u čaršiji, stalno ga vidimo s kravatom. Nikad ga nismo vidjeli bez kravate. Uvijek je nasmijan i zrači pozitivnom energijom. Trebaju nam takvi ljudi”, smatra Tunc.

Anadolija

Zanimljivosti

Bračni par iz Turkiye slavi 50 godina svog braka: „Osnovni temelj braka su ljubav i poštovanje“

Bračni par Kani i Mukaddes Bara, iz tuskog grada Kirklareli,  tokom svog braka bili su svjedoci sreći, tugama. Proveli su pola vijeka zajedno dijeleći isti jastuk  a primjer su mladima svojom ljubavlju i poštovanjem koje pokazuju jedno prema drugom.

Rođen u Makedoniji 1949. godine, Kani Bara emigrirao je u Turkiye sa svojom porodicom kada je imao pet godina. Tu je odrastao i nastavio sa očevim poslom obućara. Nakon toga se u 23. godini, 1972. godine oženio sa Mukaddes. 

Bračni par Kani i Mukaddes Bara, dobili su tri kćerke, rođene 1975,1977. i 1979. godine, i u sretnom su braku već 50 godina.

Kani Bara, nakon što se penzionisao, većinu vremena provodi kod kuće sa suprugom.

Bračni par Bara se budi rano ujutro i doručkuju. Čitaju novine ispijajući kafu do podneva. Veći dio dana par provodi ćaskajući, obavljajući kućne poslove i gledajući televiziju kako bi upotpunili dan.

Sedamdesettrogodišnji Kani rekao je za AA da je ljubav svog života pronašao u turskom gradu Kırklareli, gdje se nastanio kao imigrant.

Navodeći da se suprugom oženio nakon služenja vojnog roka, Bara je naveo da su on i njegova supruga zaljubljeni jedno u drugo već pola vijeka.

– Žao mi je današnje omladine. Oni izazivaju svađe. Mladenci treba da se mnogo vole, da se mnogo trude. Za svadbenim stolom se kaže , ‘u siromaštvu, u bogatstvu, u svemu’, i ovo ne bi trebalo da budu samo riječi. Moja supruga i ja te riječi nikada nismo zaboravili, već 50 godina nastavljamo brak sa poštovanjem i ljubavlju, kazao je Bara.

Dodao je i da poslije mnogo godina nastavlja da živi sretan život sa svojom suprugom s kojom je dobio djecu, a postali su i nana i dedo. 

– Naravno da smo u životu imali finansijske i druge poteškoće, ali hvala Bogu, preživjeli smo sva iskušenja kao prelijepa porodica, hvala Allahu. Nije bilo lahko. Govorimo o 50-godišnjoj ljubavi. Strpljivo smo ostavili pola vijeka iza sebe.  Osnovni i najveći temelj braka su ljubav i poštovanje. Bez ljubavi i poštovanja, brak ne može uspjeti, kazao je sedamdesettrogodišnjak.

Šezdesetdevetogodišnja Mukaddes Bara prisjeća se veoma lijepog i skladnog života.

Navodeći da je tajna dugog i mirnog braka tolerancija, poštovanje i ljubav, Bara je dodala da mir i sreća dolaze s ljubavlju i poštovanjem. 

– Nikada nismo jedno drugo omalovažavali. Bili smo tolerantni i razumni jedno prema drugom. To preporučujem i mladima.“

AA/Prevod: Balkan News

Zanimljivosti

Bračni par iz Konye nema svoje djece, ali brinu o 90 jetima širom svijeta (Video)

Šezdesettrogodišnja Fatma Serter iz Konye pomaže jetimima (op.a. djeca bez jednog ili oba roditelja) širom svijeta. Uz pomoć svog supruga, ali i dobrih ljudi, pomaže 90 jetima.

Uprkos mnogim pretragama i terapijama Fatma i njen muž Osman, nisu mogli da se ostvare kao roditelji. Ali, nisu se obeshrabrili i odustajali.  Odlučili su da imaju djecu, da pomažu djeci, koja nisu njihova ali im je potrebna pomoć i ljubav.  Iako nemaju svoje biološke djece, imaju djecu širom svijeta.

Kako bi na neki način ublažila svoju želju za djecom, Fatma je 20 godina predavala djeci na časovima Kur'ana. Na nagovor svojih poznanika i prijatelja, Fatma se prije deset godina, uključila u humanitarnu organizaciju IHH.

Svake godine povećavajući broj jetima o kojima se brine, Serter je počela da dobija podršku od svojih komšija dobrih ljudi koji, također, pomažu jetime.

Objašnjavajući suprugu i poznanicima, komšijama i lokalnim trgovcima sve o pomaganju, Serter je rekla da je povećanjem broja kasica  i broj jetima kojima pomažu je dostigao 90.

Par dijeli u prosjeku 60 kasica mjesečno i svakih 15 dana ih dostavlja Fondaciji za humanitarnu pomoć IHH-u kako bi ih isporučili djeci bez roditelja.

Serter kaže da je mnogo sretna je pomaže djeci bez roditelja te da ona njih gleda kao svoju djecu.

– Hvala Allahu, broj jetima o kojima brinemo je dostigao 90. Mi nemamo svoje djece, ali nam je Allah dao djecu širom svijeta. Kada pomognem nekog jetima, osjećam se kao najsretnija žena i majka na svijetu. Mnogo sam sretna što sam odgovorna za njih, kazala je Fatma.

Njen suprug Osman također kaže da je mnogo sretan što sa svojom suprugom radi ovo dobro djelo.

– Svaki čovjek ima neko iskušenje. Ovo je naše iskušenje. Uzvišeni Allah zna da je ovo dobro za nas, i mi nikad nismo tugovali što nemamo svoje djece, jer sada imamo 90-ero djece, kazao je Osman.

TRTHaber/Prevod: Balkan News

Zanimljivosti

Idriz Halilović sve radi na starinski način: U lov i na bajramske namaze ide na konju

Idriz Halilović (44) iz srebreničkog naselja Petriča u rodni grad vratio se prije 20 godina i bio je prvi poslijeratni mujezin u tek obnovljenoj Bijeloj džamiji. Od djetinjstva je veliki zaljubljenik u sve vrste životinja, ali je i čuvar bosanske tradicije, i po tome je poznat u srebreničkoj regiji.

Kafa sa žara

Živi s majkom u obnovljenoj kući, bavi se poljoprivredom i stočarstvom. Osim kokoši, gaji sve vrste ptica, a bavi se i uzgojem lovačkih pasa. Na imanju ima i 20 koza od čijeg mlijeka ljeti proizvodi 12 vrsta sira za prijatelje i poznate kupce. Strastveni je lovac i pčelar. Kaže da najviše voli konje, a ta ljubav traje još od njegove 15. godine. Do danas je, govori, promijenio više od 500 konja.

Halilović je lovac „na starinski način“. U lov ide na konju, a ne poput ovih, kako voli reći, savremenih lovaca koji se voze džipovima. Isključivo lovi zečeve i lisice, jer za to, pojašnjava, ima dobro dresirane pse. A kada se od rada umori, slijede odmor i kafa koja u džezvi provri na žaru.

Halilović s lovačkim psima

Halilović s lovačkim psimaFOTO: ARHIV

Iako je džamija od njegove kuće udaljena oko hiljadu metara, Halilović na džumu i bajramske namaze često ide na konju, obučen u tradicionalnu muslimansku nošnju.

Djedov prsluk

Jašući na konju u bijeloj košulji, čakširama, jeleku i s fesom na glavi, privlači pažnju građana i džematlija koji redovno dolaze u Čaršijsku džamiju.

– Živim kako ja želim i ne marim šta će drugi kazati. Nošnja je ručni rad, a prsluče sam naslijedio od mog djeda Idriza, po kojem sam dobio ime, i staro je oko 50 godina – kaže nam Halilović. 

Svira šargiju, violinu, saz

Halilović je svestran, pa je zaljubljenik i u muziku. Lijepo pjeva sve izvorne pjesme, svira šargiju, violinu i saz. Kaže da se, dok je bio u izbjeglištvu, radije družio sa starijim narodom. I danas većina ljudi s kojima se druži ima više od 70 godina.

Avaz.ba

Zanimljivosti

Mirko CroCop Filipović o Sjeničaku Esadu Gariboviću: Vrhunski karatista, redovno sam dobijao batine od njega

Bivši hrvatski kikbokser Mirko Filipović, poznatiji kao CroCop, objavio je na svom Facebook nalogu zajedničku fotografiju sa sjeničkim karatistom Esadom Garibovićem.

Mirko Filipović je ostao upamćen po sjajnoj borbi nogama, pogotovo svom lijevom haj kiku kojim je često nokautirao suparnike. Smatra se jednim od najboljih kikboksera i MMA boraca svih vremena.

Filipović je uz fotografiju, za koju navodi da je nastala nastala 2002. ili 2003. godine, napisao i prigodan tekst podsjećanja na svog, kako kaže, velikog prijatelja Garibovića, koji prenosimo u cjelini:

“Uz mene je moj dragi prijatelj Esad Garibović, naš legendarni karatista uz kojeg sam radio prve korake u borilačkom sportu. Upoznao sam ga krajem 1991 kada sam se kao gimnazijalac 3 razreda upisao u karate klub ‘Varaždin’.

Treći razred sam išao u Varaždin jer radi rata gimnazija u Vinkovcima nije radila te je dio učenika a među njima i ja bio pozvan da treći razred pohađa u Varaždinu. Prva dva razreda i četvrti sam završio u Vinkovcima. Ipak školovanje u Varaždinu pamtim kao najljepsi dio života proveden u školi. Odmah sam se upisao u karate klub jer kickboxinga za kojim sam bio lud nije bilo. Bio je izbor karate ili box.

Foto: Facebook/ Miroslav CroCop Filipovic

U klubu su me lijepo prihvatili te sam se ja već nakon par dana odvojio uz jednu grupu starih prekaljenih karatista u kojoj su bili moj prvi trener Goran Cerovečki i Esad Garibović. Goran mi je pokazivao tehnike i rad na vreći i makivari a sa Esadom sam na kraju treninga radio sparing. Radili smo pravi kickboxing sparing sa boxačkim rukavicama i štitnicima za noge.

Esad je bio vrhunski karatista i teškaš i dobijao sam redovito batine ali nisam odustajao. I kroz taj sparing sa njim sam puno naučio. Naši zajednički treninzi su prestali mojim završetkom školske godine, ali sam do dan danas ostao u kontaktu sa Esadom i smatram ga svojim velikim prijateljem i nikada neću zaboraviti dane provedene sa njim i Goranom Cerovečkim i kako su me oni a i ostali iz kluba ljudski i toplo prihvatili”, napisao je Filipović.

Izvor: Sandžačke