Zanimljivosti

Šaljiva priča: Merhaba hodža


Mrzovoljnim korakom je išao na sabah u džamiju. Da mu žena nije bila kao što jeste, taj ne bi džamije vidio očima, osim u ramazanu, petkom kada je džuma i za dva Bajrama. Stara se Zulejha držala dobro, a Reuf ne zna je li to sreća ili nesreća po njeg. Ujutro bi po povratku iz džamije kahvenisao sa Ibrahimom. Mahalom bi se začula škripa vrata, dućani i radnje bi se polahko otvarale, a zvuk čekića svirao zanatsku simfoniju.

Kako je ramazan pa kahve nema, Reuf je sjedio i gledao Ibrahima kako pravi džezve i tacne, a onda, istim onim mrzovoljnim korakom Zulejhi na noge, jer je posla za njega uvijek bilo, donesi ovo, kupi ono. Iako se činilo da nije sretan, bio je, ali ters je ters.

Znala je mahala Reufa i voljeli su ga, a i hodža ga je volio iako mu ovaj nikada selam nije nazvao. Hodža bi selam Reufe, a Reuf bi merhaba hodža, i tako svaki put. Kada bi mu hodža rekao da meleki na vratima Dženneta stoje i selam nazivaju, Reuf bi ga pogledao rekavši kako kome hodža, kako kome, nakon čega bi nastao smijeh.

Ramazanski dani su mu bili dugi. Dobrovoljno je išao u džamiju, a između namaza je gledao kako samo da mu dan brže prođe, kahva i duhan su mu neprestano šetali mislima, a hrana za Reufa kao da nije postojala.

Pod izgovorom da ide na akšam u džamiju i da će se iftariti kada završi, Reuf se krio od nane kod Ibrahima, gdje bi sa zvukom topa i mujezinovog prvog Allahu ekber, srknuo gutljaj kahve i zapalio dobri heregovački duhan koji je Ante svakog mjeseca slao po jednom musafiru i onda trk na iftar.

Pročulo se da hodža ide u grad sa svojom porodicom i da će službovati u gradskoj džamiji tih par godina do penzije. Avdo-efendija se poselami sa svima, a Reuf nagnu fes na desnu stranu, pogladi se po malo brade što je imao i izusti Allahu na emanet hodža, a masa se nasmija znajući da selama nema pa makar.


Sutradan je došao novi hodža. Mladić koji je tek završio nauke, došao je u ovo malo mjesto da uči zanat. Po običaju nakon sabah-namaza, Reuf je gledao Ibru kako pravi džezve i tacne, a golobradi hodža naiđe i nazva selam. Reuf ga pogleda i uzvrati sa merhaba hodža. Širokim osmijehom je mladić nastavio ići do kuće prisjećajući se riječi Avde-efendije uoči njegovog dolaska u Reufovu mahalu.

Za akos.ba piše: Mirza Pecikoza

Zanimljivosti

Čuvaj svoju ranjivu stranu od nepoznatih ljudi!

Čuvaj svoju ranjivu stranu od pogleda znatiželjnika jer ne ulaze u tvoj život da pomognu, ulaze da se malo zabave, da olakšaju svoje breme gledajući u tuđe ili jednostavno zato da prikrate svoje vrijeme zabadajući nos tamo gdje im nije mjesto.

Čuvaj svoju ranjivu stranu pred ljudima koji su tu samo u prolazu. Njima je dovoljno da kažeš: dobro sam, kada te pitaju. Ne pokazuj svoje ožiljeke, ne pričaj o prošlosti koja je iza tebe jer ima ljudi kojima je suosjećanje posljednja rupa na sviralu, kojima je tvoja intima posljednje što bi htjeli zašititi. Čuvaj svoju ranjivu stranu od osoba koje ne znaju voljeti jer nećeš olakšati dušu, nećeš pronaći mir koji tražiš.

Povjeri svoju ranjivu stranu samo osobama koji su ostale uz tebe kada su svi nestali, osobama koje si već prokušao u teškim trenucima. Povjeri svoju ranjivu stranu samo onima s kojima u šutnji možeš stajati bez da ti je ta šutnja teška, onima koji su te podnosili onda kada nisi mogao podnijeti sebe, onima koji su oduzimali gorčinu iz tebe koju su drugi ostavili, onima koji su te naučili voljeti ponovno onda kada si izgubio svaku vjeru u ljubav.

Povjeri svoju ranjivu stranu samo onima koji su te natjerali da ideš dalje onda kada si želio odustati, onima koji su ti dali komad svoga srca i kome si ti učinio isto. A onima koji su u tvom životu samo iz znatiželje, ili iz nekih drugih razloga poželi sreću ali ne otkrivaj svoje rane, ne pokazuj svoje ožiljke. Njima to ništa ne znači, a tebi je to sve u životu. Čuvaj zato svoju ranjivu stranu od nepoznatih ljudi, u tome je polovica životne sreće.

Piše: Mario Žuvela

savjetnikuspjeha.com

Zanimljivosti

Kako je sedmogodišnjak digao zajednicu na noge i pomaže starim tokom pandemije

Cavanaugh Bell je sedmogodišnjak koji priprema i dostavlja pakete starijim osobama, koje su u nemogućnosti da izlaze zbog pandemije novog soja koronavirusa.

„U misiji sam da pomognem drugim ljudima i da im do znanja da im čuvam leđa“, rekao je za CNN ovaj divni dječak.

U vrijeme kada stariji građani moraju ostati kući, ovaj dječak u Gaithersburgu u Marylandu odlučio je napraviti im pakete pomoći.

„Paketi uključuju toaletni papir, neke maramice za ispiranje, higijenske proizvode i gomilu hrane“, rekao je on.

Na ideju je došao kada je shvatio da je njegova 74-godišnja baka u visokorizičnoj starosnoj grupi za koronavirus, piše CNN.

“Jednog dana razmišljao o svojoj baki i rekao mami da ona ne bi trebala izlaziti u trgovinu jer je sezona koronavirusa. Ona je moj najbolji prijatelj“, kazao je.

Nakon što je pomogao svojoj baki, dječak je s velikim osmijehom i još većim srcem pogledao susjede svoje bake u domu starije građanke – i zabrinuo se.

„Bio je toliko slomljen što nije imao dovoljno za sve“, rekla je Llacey Simmons, Bellova mama.

Tako je ovaj mili dječak odlučio potrošiti svu svoju ušteđevinu, 600 dolara, kako bi napravio prvu seriju paketa za pomoć starijim, koji uključuju njegu i tople obroke. Napravio ih je više od stotinu.

Ova vijest se proširila, te su počele stizati i prve donacije. Tako je ovo postao projekt cijele zajednice. Ali samo Bell i njegova majka obavljaju isporuke zbog zabrane okupljanja u većim grupama.

„Nadam se da možemo pomoći hiljadi ljudi. Planiramo to učiniti dok nam ne ponestane donacija ili dok se ne završi pandemija“, rekla je majka.

A dječak?

„Osjećam se lijepo iznutra jer volim davati“, kazao je Bell.

Radiosarajevo.ba

Zanimljivosti

Samo šest minuta čitanja knjige smanjuje stres za čak 68 posto

Zato je divan savjet za sve ljude koji imaju probleme s anksioznošću, stresom i depresijom: „Knjigu u ruke i čitajte što više!“

Čitanje knjiga s sobom nosi velike zdravstvene i mentalne koristi koje se mogu osjetiti i nakon veoma kratkog vremena

Ne kaže se bez razloga da je knjiga čovjekov najbolji prijatelj.

Nažlost s dolaskom interneta, ljudi sve manje vremena provode uz knjigu, a sve više vremena su u virtuelnom svijetu, zaokupljeni mobitelima, tabletima i računarima. Naše oči hitro prelaze preko objava na Facebooku na otvorene prozore s chatom, od nepročitanih mailova pa do raznih slika i GIF-ova, što svakako utječe i na naš obim pažnje. Istraživanja su pokazala da je prosječno vrijeme koje se provede na nekom članku na internetu svega 15 sekundi.

Naučnici su utvrdili da osobe koje imaju naviku čitanja knjiga dobijaju značajne koristi za svoje zdravlje, memoriju i mentalne sposobnosti u svim životnim dobima, a koje se ne dobijaju boravkom na internetu. Čitači su i bolji javni govornici, mislioci i prema nekim istraživanjima, općenito srećniji ljudi.

U ovom članku ćemo spomenuti veoma zanimljive rezultate jednog istraživanja koje je sprovedeno na Univerzitetu u Sussexu još 2009. godine. Naime, rezultati studije su pokazali da samo šest minuta čitanja knjige dovodi do smanjenja nivoa stresa za čak 68%.

Spomenuto istraživanje je pokazalo da čitanje knjige pročišćava um od negativnosti, umiruje nerve i omogućava lakše stupanje u san.

Prema riječima dr. Davida Lewisa, autora ove studije, čitanje knjige je više od obične ‘zabave i skretanja misli, već aktivno uključuje maštu’, zbog koje ‘um stupa u izmijenjeno stanje svijesti’.


Nije bitno o kakvoj se literaturi radi, već je najvažnije da vas sadržaj zainteresuje i zaintrigira. U stanju kada se mozak uključi u svijet satkan od riječi, napetost iz tijela iščezava i dolazi do opuštanja.

Zato je divan savjet za sve ljude koji imaju probleme s anksioznošću, stresom i depresijom: „Knjigu u ruke i čitajte što više!“

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

Zanimljivosti

Majmunica vidjela čuvare kako peru ruke, pa i ona počela da ih kopira

Orangutanica Sandra nasmijala je mnoge na internetu nakon što se viralno proširio njen snimak kako vrlo pomno pere ruke.

Naime, Sandra je promatrala svoje čuvare kako puno češće peru ruke nego inače – mjera koju svi primjenjujemo intenzivnije zbog pandemije infekcije COVID-19 – pa je odlučila i ona da pokaže kako se to radi.

“Defitinivno je prala svoje ruke dulje od 20 sekundi. Odličan posao, Sandra”, napisano je uz snimak.

Inače, Sandra je rođena 14. februara 1986. u Rostock zoo centru u Njemačkoj.

Potom, 1994, ona i mužjak Max, odlaze u Buenos Aires. Tamo je provela kratko vrijeme, zatim su je odveli u Cordobu, pa ponovo u Buenos Aires, 2008. godine, gdje je živjela sama 11 godina sve dok se ovaj zoološki vrt nije zatvorio.

U novembru prošle godine, stigla je u Centar za velike majmune na Floridi gdje će, družeći se s drugim spašenim orangutanima, provesti vrijeme do kraja svog života.

Radiosarajevo.ba