Početna

Pitanja i Odgovori

Zašto, današnje, svadbe nisu halal?

Zašto svadbe nisu halal?

– Jer se alkohol pije u litrima

– Igranka i kolo uz muziku

– Kum vodi mladu za ruku kao da mu je neko najrođeniji, a kuma mladoženju

– Dodirivanje i slikanje mladenaca prije nego postanu muž i žena

– Torta u ponoć uz tonu poljubaca, a intima mladenaca je samo za četiri zida

– Mlade više skinute nego obučene, golotinja na svakom koraku

– Miješanje i dodirivanje muškaraca i žena koji nisu mahremi

Započneš nešto sveto kao što je brak sa svim što Allah prezire i očekuješ napredak i bereket u životu?

Svadba se može napraviti i na halal način, samo ako ti to uistinu želiš. Ugodi Allahu, a ne narodu!

Pitanja i Odgovori

Da li mi je ispravan namaz ako se nakon male ili velike nužde očistim samo toalet-papirom?

 

Pitanje: Esselamu alejkum, cesto sam u situaciji da nemam na poslu vodu za ciscenje posle male i velike nuzde. Da li mi je ispravan namaz ako nakon nuzde, male ili velike, upotrijebim samo toalet-papir za ciscenje, te uzmem abdest i obavim namaz.

Odgovor: Upotreba vode pri čišćenju nakon nužde nije obavezna i dovoljno je pri tome upotrebiti papir i slično, osim u slučaju da nečist pređe svoj osnovni izlaz i zanečisti drugi dio tijela mimo uobičajenog. Dokaz je predaja od Aiše, radijallahu anha, gdje kaže da je Poslanik, sallallahua eljhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas ode da obavi potrebu neka sa sobom ponese tri kamena, neka se njima očisti i to mu je dovoljno.” (Ahmed, br. 23627, sahih po ocjeni Albanija, Irva, 44) Ibnu Kudame prenosi da su ashabi bili složni na tome da je dozvoljeno zadovoljiti se kamenjem pri čišćenju i da upotreba vode nije obavezna. (Mugni 1/208) To znači da je ovakav vid čišćenja dovoljan za ispravnost namaza.

Međutim, pri upotrebi papira uvjetuju se najmanje tri potiranja. Ako se time ne ostvari čistoća povećat će se broj potiranja sve dok se ne postigne čistoća, a pohvalno je potiranje završiti neparnim brojem. Dokaz da se pri čišćenju potiranjem uvjetuje da to bude tri puta je predaja od Selmana, radijallahu anhu, gdje kaže: “Zabranio nam je (Poslanik sallallahu alejhi ve sellem) da se okrećemo prema Kibli kada obavljamo veliku ili malu nuždu ili da se čistimo desnom rukom ili da se čistimo sa manje od tri kamena…” (Muslim, br. 262) A dokaz pohvale da to bude neparan broj puta je predaja od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko od vas potire nakon nužde neka to učini neparan broj puta.” (Muslim, br. 237)

Iako je upotreba papira i sl. dovoljna i dozvoljena bolje je upotrijebiti vodu kada za to postoji mogućnost, kao što na to upućuje predaja od Enesa ibnu Malika u kojoj kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odlazio da obavi nuždu, pa bi ja i dječak poput mene nosili posudu s vodom te bi se njome očistio.” (Buharija, br. 150 i Muslim, br. 271) Kao i predaja od Aiše, radijallahu anha, u kojoj se navodi da je govorila ženama: “Naređujte vašim muževima da se čiste vodom, jer ja ih se stidim, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to činio.” (Tirmizi, br. 19, sahihom ga je ocijenio Nevevi, El-Medžmu’, 2/101) Rekao je Tirmizi nakon ovog hadisa: “Na tome je praksa učenih, odabiru čišćenje vodom iako je upotreba kamenja i sl. kod njih dovoljna. Upotrebu vode vide pohvalnom i to smatraju boljim.”

Uz to, učenjaci naglašavaju da je spojiti upotrebu papira i vode pri čišćenju nakon nužde bolje i potpunije, tako da se prvo upotrijebi papir a zatim voda. (El-Medžmu, 2/100) Uzvišeni Allah najbolje zna.

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić/minber.ba

Pitanja i Odgovori

Da li je ženi dozvoljeno uzeti prezime svoga muža?

Pitanje: Da li je ženi dozvoljeno uzeti muževo prezime. Ukoliko nije dozvoljeno šta da radi ako je to već učinila?

Odgovor:

Ispravno je da žena ne mijenja svoje prezime. Uzvišeni Allah kaže: ”Zovite ih po očevima njihovim. To je kod Allaha ispravnije.” (El-Ahzab, 5)

Iz praktičnih razloga smatram da je korisno da svome prezimenu žena doda i muževo, kako bi se iz prezimena vidjelo da je udata i bračnom vezom vezana za drugu porodicu.

Ukoliko je već uzela muževo prezime, savjetovao bih da to izmijeni, ako ta procedura za nju ne predstavlja veliku poteškoću.

Na pitanja odgovara: dr. Šukrija Ramić

Islam

Jedan grijeh je mnogo, a hiljadu dobrih djela je malo

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Imam Taberani bilježi predaju od Ali ibn Husejna, r.a., (Zejnul-Abdina), u kojoj je rekao: ”Kada nastupi Sudnji dan, glasnik će reći: ‘Neka se izdvoje odličnici!’ Izdvojit će se skupina ljudi i bit će im rečeno: ‘Idite u Džennet!’ Prije nego što uđu u Džennet, srest će ih meleci i upitat će ih: ‘Kuda ste pošli?’ Odgovorit će: ‘U Džennet!’ Meleci će u čudu upitati: ‘Zar prije polaganja računa?!’ Reći će: ‘Da!’ Onda će ih meleci upitati: ‘A ko ste vi?’ Oni će odgovoriti: ‘Mi smo skupina odličnika i dobročinitelja (ehlul-fadl).’ Meleci će ponovo upitati: ‘A zbog čega ste postigli taj stepen?’ Oni će reći: ‘Kada smo na dunjaluku bili ignorisani, mi smo odgovarali blagošću, kada nam se činila nepravda, mi smo saburali, kada bi se neko o nas ogriješo, mi smo opraštali.’ Tada će im meleci reći: ‘Uđite u Džennet! Divne li nagrade za one koji su se trudili.’ Zatim će glasnik reći: ‘Neka se izdvoje strpljivi.’ Izdvojit će se jedna skupina ljudi i bit će im naređeno da uđu u Džennet. Na putu prema Džennetu srest će ih meleci i upitati isto ono što su pitali prvu skupinu. I kada oni reknu da su skupina strpljivih, meleci će ih upitati: ‘U čemu se ogledala vaša strpljivost?’ Oni će odgovoriti: ‘Bili smo strpljivi u pokornosti Allahu, dž.š., u ostavljanju grijeha i u danima iskušenja i nedaća.’ Meleci će im reči: ‘Uđite u Džennet! Divne li nagrade za one koji su se trudili.’ Nakon toga glasnik će reći: ‘Neka se izdvoje oni koji će biti Allahu bliski u Džennetu.’ Izdvojit će se skupina koja će biti malobrojna. Meleci će ih upitati: ‘Čime ste zaslužili da budete u Allahovoj blizini?’ Oni će reći: ‘Mi smo se posjećivali u ime Allaha i pomagali u ime Allaha.’ Bit će im rečeno: ‘Uđite u Džennet! Divne li nagrade za one koji su se trudili.”'[1]

Spominje se da je Zuhri počinio grijeh koji ga je bacio u očaj, toliko da se bio izolirao od porodice i napustio svakodnevne poslove. Na licu mu se vidjela neopisiva zabrinutost, tuga i beznađe. Sreo ga je Zejnul-Abidin te primijetio tugu na njegovom licu, pa mu je rekao: ”Zuhri, znaj da je tvoje gubljenje nade u Allahovu milost koja sve obuhvata, veći grijeh od onoga zbog kojeg toliko tuguješ.”[2]

Zejnul-Abidin je bio poznat po dobročinstvu prema majci. Toliko je bio pažljiv prema svojoj majci da su mu ljudi govorili: ”Ti toliko činiš dobročinstvo prema svojoj majci, da smo primijetili da čak ne jedeš zajedno s njom iz iste posude.” On je odgovorio: ”Bojim se da mi ruka ne krene prema zalogaju koji je ona pogledala svojim očima, pa da time ne pokažem neposlušnost prema majci.”[3]

Rekao je Amr ibn Usman el-Mekki: ”Allah, dž.š., je prekorio vjernike kojima je ponestalo strpljvosti u vjeri, podsjećajući ih na riječi nevjernika (idolopoklonika) koji su rekli: ”Idite i ostanite strpljivi pri klanjanju bogovima svojim.” (Sad, 6.) Ovo je jasno upozorenje svakom muslimanu i muslimanki kojima fali strpljivosti na putu islama.”[4]

Suvejd ibn Gafele, rekao je: ”Meleci idu ispred svake dženaze i govore: ‘Šta li je ovaj pripremio za Ahiret?’, a ljudi koji ostaju iza njega, govore: ‘Šta li je ostavio od dunjalučkog bogatstva?”'[5]

Rekao je čovjek Fudajlu ibn Bezvanu: ”Taj i taj musliman te je ogovarao.” Fudajl je odgovorio: ”Ovoga trenutka ću ražalostiti onoga ko mu je to naredio. Molim Allaha da oprosti mom bratu koji me ogovarao.” Čovjek je upitao: ”A ko je taj ko mu je naredio?” Odgovorio je: ”Prokleti šejtan.”[6]

Upitan je Muhamed ibn Fadl el-Belhi: ”Koji su znakovi nesreće i stradalništva?” Odgovorio je: ”Tri su znaka nesreće i stradalništva: posjedovanje znanja bez djela, činjenje djela bez iskrenosti prema Allahu, druženje s dobrim i pobožnim ljudima, a nepokazivanje poštovanja prema njima koje su zaslužili.”[7]

Rekao je Ebu Seid ibn el-A'rabi: ”Najveći stradalnik je onaj ko se ljudima predstavlja sa dobrim djelima, a u najružnijem izdanju (grijesima) predstavlja se Onome Koji mu je bliži od vratne žile kucavice.”[8]

Rekao je Muhammed ibn Sirin: ”Nepravda prema bratu muslimanu je da ga spominješ po najružnijim stvarima koje znaš o njemu, a da prešutiš svako dobro koje je pri njemu.”[9]

Rečeno je: ”Ako budeš imao sljedećih sedam osobina, odmorit će ti se tijelo i srce i sačuvat ćeš čast i vjeru:

Ne tuguj za onim što je prošlo,

Ne opterećuj se brigom i teretom više od svojih mogućnosti,

Ne kori ljude zbog mahane koju i sâm posjeduješ,

Ne traži nagradu za ono što nisi uradio,

Ne gledaj sa strašću ono što ne posjeduješ,

Ne srdi se na onoga kome neće naštetiti tvoja srdžba,

Ne hvali onoga ko o sebi zna suprotno od onoga što govoriš.”

Rečeno je: ”Jedan grijeh je mnogo, a hiljadu dobrih djela je malo.”

[1] Zejnul-Abidin, str. 111-112.

[2] Ibid., str. 69.

[3] Ibid., str. 115.

[4] Sifetu safve, II/683.

[5] Ibid., III/5.

[6] Ibid., str. 47.

[7] Risala el-kušejrijja, str. 22.

[8] Ibid., str. 30.

[9]Sifetu safve, III/171

Islam

Kako se ispravno liječiti Kur’anom, zikrom i dovama?

Piše: Mr. Semir Imamović

Malo ljudi uopće zna da se fizička oboljenja, osim klasičnim medicinskim terapijama, sredstvima i metodama, mogu liječiti i učenjem određenih kur’anskih ajeta, odlomaka i sura, propisanih zikrova i dova. Iako je djelotvornost ove vrste liječenja potvrđena vjerodostojnom Poslanikovom praksom/tradicijom ali i ljudskim iskustvom, njena zastupljenost, u odnosu na alternativne oblike liječenja, i neke neutemeljene oblike „duhovnog“ liječenja, kao što je „saljevanje strave“, još uvijek je neznatna. Ljudi, bilo zbog svog neznanja, bilo zbog radoznalosti, bilo zbog slijeđenja pogrešnih uputa/savjeta, radije pribjegavaju „uobičajenim“ i „poznatim“ metodama liječenja, nego liječenju Kur’anom i iskrenom dovom Allahu, dželle šanuhu.
A istina je da za „alternativno liječenje“, nisu potrebni nikakvi posebni rituali, „stručnjaci“, nadriljekari, „hodže“, „zapisivači“, „saljevači strava“, nego je dovoljno poznavati kur’ansko pismo (znati učiti u Kur’anu), propisane dove i zikrove, imati čvrst oslonac na Onoga koji daje bolest i lijek, iskreno vjerovati u Njegovu svemoć i imati čist/iskren nijjet, i svako od nas može biti svoj „alternativni“ doktor.

U svakom slučaju, liječenje Kur’anom, zikrom i dovom, nema nikakve štetne nuspojave, kontraindikacije, ili bilo šta drugo što imaju različiti medicinski preparati (otopine, tablete, kapsule), ali isto tako ne isključuje i ne kosi se sa klasičnim/primjenjenim metodama stručnog medicinskog liječenja i korištenjem lijekova, kao i poduzimanjem svih propisanih i dozovljenih uzroka u liječenju (shodno riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Liječite se, o Allahovi robovi, jer Allah, dželle šanuhu, nije dao nijednu bolest a da za nju nije dao lijek, osim starosti“, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže; „Svaka bolest ima lijek, i ako se bolesti da odgovarajući lijek, ona će nestati“, Muslim), tako da ovaj tekst ne treba shvatiti kao poziv na ostavljanje/relativizaciju/umanjivanje važnosti stručnog medicinskog liječanja, nego više kao podsticaj na korištenje pomoćnih, jednostavnih, lahko dostupnih i na Kur’anu i Sunnetu, utemeljenih islamskih metoda liječenja fizičkih bolesti.
Rukju/propisano šerijatsko liječenje, možemo podijeliti u dvije vrste:
Prva, rukja/učenje Kur’ana, zikra, dove za određeni dio tijela ili bolno mjesto (uz ponavljanje određenih radnji, kao što je stavljanje ruke na oboljeli dio tijela, pljuckanje, potiranje i sl.)
Druga, rukja koja nije vezana za određeni dio tijela ili bolno mjesto.

U prvu vrstu rukje spadaju sljedeće dove i zikrovi:

1. Staviti ruku na bolno mjesto i proučiti: „Bismillahi euzu bi izzetillahi ve kudretihi min šerri ma edžidu min vedže‘i haza“/u prijevodu: „S Allahovim imenom, utječem se Allahu, Njegovoj snazi i moći, od zla bola koji osjećam.“ Zatim će sklonuti ruku, i ponoviti isti postupak neparan broj puta. (Sahih Tirmizi, 3/45, hadis br. 3588)
2. Staviti ruku na bolno mjesto i proučiti:
– „bismillahi“/u prijevodu. „S Allahovim imenom“, 3 puta;
– „euzu bi izzetillahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhazir“/u prijevodu: „Utječem se Allahu, Njegovoj snazi i moći, od zla onoga što osjećam i onoga čega se pribojavam.“ („Šerhu akidetit-Tahavijje“, Nasirudiin el-Albani, fusnota br. 70, str. 126)
3. Staviti desnu ruku na bolno mjesto, potrati ga sedam puta, i nakon svakog potiranja proučiti: „euzu bi izzetillahi ve kudretihi min šerri ma edžidu“/u prijevodu: „Utječem se Allahu, Njegovoj snazi i moći, od zla onoga što osjećam.“ (Sahihul-džami‘is-sagir ve zijādatuhu, II tom, hadis br. 3894)
4. Uzeti kažiprstom malo pljuvačke iz usta, pomiješati je sa zemljom, utrljati je na bolni dio i proučiti: „Turbetu erduna, bi rīki ba’dina, jušfā sekīmuna, bi izni rabbina“/u prijevodu: „Zemlja je naše tlo, a s našom pljuvačkom, uz Božiju dozvolu, izliječiće se (naš)bolesnik.“ (Fethul-Bari, X tom, hadis br. 5745)
5. Proučiti Fatihu, sakupiti pljuvačku u ustima i ispljunuti, i taj postupak ponoviti sedam puta. Tako će činiti tri dana uzastopno, ujutro i naveče. (Fethul-Bari, X tom, hadis br. 5736; Fethul-Bari IV tom, hadis br. 2276; Zadul-me‘ad, Ibnul-Kajjim, naučna valorizacija Šuajba Arnauta, 4/162.)
6. Staviti ruku na čelo bolesnika, potrati rukom njegovo lice i stomak, i proučiti tri puta: „Allahummešfi fulanen“/u prijevodu: „Allahu moj, izliječi toga i toga.“ (Fethul-bari, X tom, hadis br. 5659, Rijadus-salihin, Nevevi, naučna valorizacija Nasiruddina Albanija, str. 358, hadis br. 909)
7. Potrati, s desnom rukom, bolno mjesto i proučiti: „Allahumme rabben-nasi, ezhibil-be’se, išfi enteš-šafi, la šifae ili šifauke, šifaen lu jugadiru sekama“/u prijevodu: „Allahu moj, Gospodaru ljudi, otkloni nedaću, izliječi ovog bolesnika jer Ti si Onaj koji liječi, nema lijeka osim Tvog lijeka, izliječi ga lijekom koji će trajno otklonuti bolest“. Dok bude učio dovu, povremeno će pljuckati (Rijadus-salihin, naučna valorizacija Nasiruddina Albanija, str. 358, hadis br. 907; El-Džamius-sahih mimma lejse fis-Sahihajni, šejh Mukbil el-Vadi‘i, 2/514., hadis br. 56)
8. Sastaviti ruke, proučiti u njih suru El-Ihlas, El-Felek i En-Nas i potrati njima bolno mjesto. Dok bude učio, puhat će u ruke. Ovo će činiti ujutro i naveče, ili na početku dana i noći. (El-Munteka šerhul-Muvetta, hadis br. 1480.; Fethul-Bari, X tom, hadis br. 5735)
9. Staviti ruku na glavu bolesnika i zamoliti za njega bereket/Božiji blagoslov. (Fethul-Bari, X tom, hadis br. 5670)
10. Staviti svoju ruku na čelo ili ruku bolesnika, i pitati ga kako se osjeća. (Musnedul-imam Ahmed, naučna valorizacija Ahmeda Šakira i Hamze Ahmeda Zejna, XVI tom, hadis br. 22 137)

U drugu vrstu rukje (rukja koja nije vezana za određeni dio tijela ili bolno mjesto) spadaju:

1. Sjesti kod bolesnika, u predjelu glave, i sedam puta proučiti: „Es’elullahel-azim rabbel aršil-azim en ješfijeke“/u prijevodu: „Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog da te izliječi. (El-Džamius-sahih mimma lejse fis-Sahihajni, šejh Mukbil el-Vadi‘i, 2/515., hadis br. 56)
2. Proučiti: „Allahummešfi ‘abdeke jenkeu leke ‘aduvven ev jemši leke ila salatin“/u prijevodu: „Allahu moj izliječi Svog roba, koji je kost u grlu tvojih neprijatelja i koji, u ime Tebe, ide na namaz.“ (Sahih Ebi Davud, II tom, hadis br. 3107)
3. Proučiti: „Euzu bi kelimatillahit-tammati min kulli šejtanin ve hāmmeh ve min kulli ‘ajnin lāmmeh“/u prijevodu: „Utječem se Allahovim savršenim/potpunim riječima od svakog šejtana i gmizavca i od svakog urokljivog oka.“ (Fethul-Bari, VI tom, hadis br. 3371)
4. Proučiti: „Bismillahi erkike min kulli šej’in ju’zike, min šerri kulli nefsin ev ajnin hasidinillahu ješfike, bismillahi erkike“/u prijevodu: „S Allahovim imenom te liječim/štititim od svega što te može povrijediti; neka te Allaha izliječi/zaštitit od zla svakog čovjeka ili zavidnog/urokljivog oka. S Allahovim imenom te liječim.“ (Rijadus-salihin, naučna valorizacija Nasiruddina Albanija, hadis br. 913).
5. Proučiti: „La be’se, tahurun inšaallah“/u prijevodu: „Bit će dobro, ovo (bolest) je čišćenje od grijeha, ako Bog da.“ (Fethul-Bari, X tom, hadis br. 5656).

Molim Svemogućeg Allaha, dželle šanuhu, da naša srca i duše prosvjetli, osnaži i ojača Kur’anom, zikrom i dovom, zaštiti nas od zla ljudi i šejtana, i poduči nas onome što će nam koristiti na ovom i budućem svijetu.

Saff

Region

Zabrinjavajuća pojava: Za godinu 300 razvoda u Tuzli, uključujući i par koji je 60 godina bio u braku

U Tuzli je u posljednih godinu dana registrirano 300 razvoda braka, a tuzlanski advokat Damir Alić tvrdi da je to poprimilo “epidemijske razmjere”.

– To najbolje znamo mi koji radimo na sudovima. Razvodi nikada nisu bili učestaliji. To nam govore i statistika i praksa, iako o tome zvanični podaci ne postoje. Ono što je meni posebno interesantno je da se sve više razvode ne samo mladi, nego i stariji bračni parovi – kaže Alić.

Navodi kako se u Tuzli nedavno razveo par koji je iza sebe imao 60 godina bračnog života, a razlog za razvod je bila ljubomora. Također, sve je više slučajeva mladih bračnih parova koji nakon šest mjeseci braka ne žele više živjeti zajedno.

-Razlog su uglavnom ekonomski uvjeti. On ide svojim roditeljima, ona ide svojim roditeljima. Zašto?! Jer im je lakše da tako funkcionišu – smatra Alić.

Pojašnjava da su među najskupljim sudskim postupcima upravo oni brakorazvodni, ali ukazuje i na mogućnost besplatnih razvoda.

– Zavod za besplatnu pravnu pomoć je imao 2016. ili 2017. godine 250 razvoda koji su besplatno završeni, jer ljudi na to imaju pravo, da im se dodijeli besplatna pravna pomoć. Jedini problem je što se veoma dugo čeka na proceduru da se dobije rješenje o besplatnoj pravnoj pomoći – rekao je Alić.

Upozorava na zakonsku odredbu medijacije, odnosno pravne pomoći parovima da se pomire koja, kako smatra, nije istinski regulirana.

-Medijacija se ne provodi na pravi način. Ona se događa samo kao forma, a uslov za tužbu je da imate zapisnik s medijacije. Mislim da bi se svrha medijacije trebala promijeniti, a ne da ona bude uslov za tužbu. Ja ovo potpuno odgovorno tvrdim za medijatore. Potpuno druga situacija je sa Centrom za socijalni rad, jer ti ljudi se zaista trude da ovakva pitanja riješe što lakše i što adekvatnije – istaknuo je Alić.

Zbog brojnih, kako kaže, neugodnih situacija među parovima s kojima se u svojoj praksi posljednjih godina susreće, Alić parovima preporučuje potpisivanje predbračnih ugovora.

FENA

Svijet

U Alžiru bez posla ostalo pola miliona ljudi

Oko pola miliona ljudi u Alžiru ostalo je bez posla zbog zatvaranja privatnih firmi koje su dovedene u vezu s korupcijom.

Predsjednik Foruma alžirskih privrednika Sami Akili potvrdio je da su ljudi otpušteni jer su nakon istrage o korupciji zatvorene neke privatne firme.

Kako je kazao, najviše je pogođen sektor za navodnjavanje i građevina.

Akili je rekao da se zatvara 70 posto firmi u ovim sektorima i da “vlada ne nudi nikakvo rješenje za to”.

“Naprotiv, imovina kompanija sa finansijskim teškoćama je zamrznuta”, rekao je on.

Nekoliko mjeseci ove godine trajali su protesti protiv predsjednikovog plana da se kandiduje za peti mandat, 82-godišnji Abdelaziz Bouteflika odgodio je izbore zakazane za 18. april i povukao kandidaturu.

Građani Aližra nastavili su sa masovnim demonstracijama u nekoliko gradova, optuživši Boutefliku za neustavno produženje svog četvrtog mandata na poziciji predsjednika, koji bi trebao isteći narednog mjeseca.

U februaru alžirski Nacionalni liberalni front kandidirao je Boutefliku za peti predsjednički mandat. Bouteflika je predsjednik Alžira od 1999. godine.

Neki Alžirci podržavaju istragu portiv korupcije dok se drugi protiv jer smatraju da istraga nema veze sa korupcijom nego sa Bouteflikom.

Pokrenuta je istraga i protiv brata bivšeg premijera Saida Buteflike, bivših premijera, biznismena, visokih zvaničnika, šefova obavještajnih službi. Izdati su nalozi za hapšenje, prenosi Anadolija.

Islam

Ammar ibn Jasir: Čovjek kojeg je Pejgamber zvao lijepi, čisti i pedantni

Piše: Fuad Sedić / Preporod

Ammar ibn Jasir ibn Amir, zvani Ebu Jakzan. Sin Jasira i Sumejje, r.a., prve žene koja je ubijena kao šehid u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s. Ammar ibn Jasir je bio među prvim muslimanima koji su slijedili Muhammeda, s.a.v.s., i javno obznanili svoju pripadnost islamu.

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., je rekao: „Prva sedmorica koji su obznanili svoju pripadnost islamu bili su: Allahov Poslanik, s.a.v.s., Ebu Bekr, Ammar, njegova majka Sumejja, Suhejb, Bilal i Mikdad. Allahovog Poslanika je Allah, dž.š., zaštitio preko njegovog amidže Ebu Taliba, Ebu Bekra je štitio preko njegovog naroda a ostali su bili izloženi raznim načinima zlostavljanja i maltretiranja. Izlagali su ih vrelini pustinjskog pijeska. Svi su popustili i u tom stanju prisile zanijekali slijeđenje Muhammeda, s.a.v.s., osim Bilala, r.a., koji je bio najuporniji i bio je spreman žrtvovati svoj život za interes islama. Čak su ga svezanog djeca vodila po Mekki a on bi izgovarao: Allah je Jedan.“

Nakon tog maltretiranja Ammar, r.a., bi dolazio Poslaniku, s.a.v.s., i žalio mu se da su ga mušrici prisilili da kaže nešto čime nije zadovoljan. Poslanik bi ga upitao: -A šta ti osjećaš u svom srcu? On bi rekao: -Osjećam potpunu iskrenost u vjerovanju. Tada mu Poslanik reče: -Nema problema, ako te ponovo budu mučili ti opet kaži ono što oni hoće, s tim da si u srcu ubijeđen u vjerovanje.

Bez obzira na riječi koje je u prisili izgovorio Ammar je bio ubijeđen u dubinu i iskrenost svoga vjerovanja. To potvrđuje i Poslanikov hadis u kojem kaže: „Zaista je Ammar napunjen imanom sve do koštane srži (hrskavice).“ Alija, r.a., to pojašnjava pa kaže da je iman ušao u njegove uši i njegove oči kao i u ostale dijelove njegovog tijela.[2]

Uz Ammara, r.a., su povjerovali i njegovi roditelji Jasir i Sumejja koji su također bili izloženi mučenju i maltretiranju. Poslanik, s.a.v.s., ne mogavši im pomoći bi prolazio pored njih i tješio bi ih ovim riječima: „Strpite se o porodico Jasirova, vama je obećan Džennet.“ Zatim bi Poslanik, s.a.v.s., molio Allaha za oprost njihovih grijeha: „Allahu moj, oprosti porodici Jaserovoj, jedino Ti to možeš.[3]

Između ostalog čime su mušrici kažnjavali Ammara bilo je sa vatrom. Poslanik, s.a.v.s., bi prolazio pored njega, stavljao bi ruku na njegovu glavu i učio bi ovu dovu: „O vatro, budi hladna i spasonosna za Ammara, kao što si bila spasonosna za Ibrahima, a.s.!“

Interesantno je napomenuti da od prvih ashaba, samo su oba roditelja Ebu Bekra i Ammara bili muslimani.

Nakon Hidžre u Medinu Ammar je učestvovao sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u najvažnijim bitkama poput Bedra, Uhuda i Hendeka. Također je bio među ashabima koji su bili sa Poslanikom na Hudejbiji. Poslanik, s.a.v.s., ga je zvao lijepi, čisti i pedantni. Kaže se da je on bio prvi ko je sagradio džamiju u islamu. To je bilo u Medini i nazvao ju je Kuba’.

Ammar, r.a., je bio vrlo hrabar ali i dosjetljiv ashab. Njegovo mišljenje su mnogi uvažavali i držali do onoga što on kaže. To potvrđuje i hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Kada bi god Ammar bio u dilemi da izabere neku stvar uvijek bi izabrao onu koja je ispravnija.

Također od njegovih vrlina je da ga je Allah zaštitio od šejtana, na što ukazuje slijedeća predaja.

U jednoj predaji stoji da je Ammar rekao: „Borio sam se sa Allahovim Poslanikom i protiv ljudi i protiv džinna. Neko ga upita o tome a on reče: -Bili smo jednom prilikom sa Poslanikom, s.a.v.s., pa smo odsjeli na nekom mjestu. Ja sam uzeo posudu za vodu i krenuo prema izvoru da donesem vode. Tada mi Poslanik reče: -Pazi, doći će ti kod vode neko ko će te spriječiti da je zagrabiš. Kada sam stigao do bunara pomoli se neki crni čovjek poput vještog ratnika i reče: -Tako mi Allaha, nećeš danas zagrabiti vode. Uhvatili smo se u koštac i ja sam ga oborio, zatim sam mu kamenom razbio glavu i nos. Nakon toga sam napunio posudu vodom i došao do Poslanika, pa me on upita: -Jeli ti ko došao kod vode. Ja mu ispričah šta se desilo, a on me upita: -A znaš li ko je to bio? Rekoh da ne znam, a Poslanik mi reče: -To je bio šejtan.“[4]

Iz mnogih predaja da se zaključiti da je Ammar, r.a., bio od odabranije skupine ashaba, r.a. Evo jedne od tih predaja. Alija, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Nije bilo ni jednog od ranijih Poslanika, a.s., a da nije imao sedmoricu odabranih i bliskih prijatelja i saradnika a meni ih je dato četrnaest, i to su: Hamza, Ebu Bekr, Omer, Alija, Dže'afer, Hasan, Husejn, Ibn Mes'ud, Ebu Zerr, Mikdad, Huzejfe, Ammar, Bilal i Selman.“[5]

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Džennet se poželio trojice: Alije, Selmana i Ammara.“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je posebno cijenio i volio Ammara, pa je i druge podsticao da ga vole. Jednom prilikom se nešto desilo između Halida ibn Velida i Ammara, r.a., pa se on požalio Poslaniku, s.a.v.s., na što Poslanik reče: „Ko se bude protivio Ammaru taj se protivi i Uzvišenom Allahu, a ko bude mrzio Ammara, toga će Allah zamrziti.“[6] Halid ibn Velid je odmah izgladio odnose sa Ammarom želeći time postići Allahovo zadovoljstvo.

U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ammarova krv i meso su zabranjeni džehennemskoj vatri.“

U vrijeme Omerovog hilafeta bio je imenovan za namjesnika u Kufi. Kao dokaz njegove skromnosti, r.a., bilo je da bi sijeno koje bio kupio lično nosio na svojim leđima dok je bio namjesnik u Kufi.

Učestvovao je sa Alijom, r.a., u bici na Džemelu, kao i u bici na Siffinu 37. godine po Hidžri, u kojoj je ubijen. Tada je imao 93 godine i sve do svoje smrti bio je vitalan, tako da je mogao jahati konja bez sedla. Pred samu bitku na Siffinu zatražio je da mu donesu čašu mlijeka. Nakon što je to popio prenio im je hadis u kojem mu je Poslanik, s.a.v.s., najavio i rekao: „Zadnje što ćeš popiti na dunjaluku biće mlijeko.“ Nakon toga je poginuo.

Taj nemili događaj sukoba između Alije i Muavije i velikog iskušenja i smutnje koja je bila posijana među muslimanima, rezultirao je ubistvom jednog broja muslimana. Poslanik, s.a.v.s., je u nekoliko pouzdanih hadisa najavio da će Ammara ubiti skupina koja nije bila u pravu. Ebu Seid, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Teško sinu Sumejjinom! Njega će ubiti nepravedna skupina, on će njih pozivati u Džennet a oni će njega zvati u Džehennem.“ Tada je Ammar rekao: -Utječem se Allahu od iskušenja!“[7]

Međutim, obzirom da je riječ o ashabima, r.a., naše vjersko pravilo je da se suzdržimo od bilo kakvih suvišnih komentara i da molimo Allaha, dž.š., za oprost grijeha i nama i njima i svim drugim muslimanima. Neka Allah bude zadovoljan sa svim ashabima i neka im podari Džennet, a nama društvo s njima u Džennetu. Na nama je da uzmemo pouku iz tih događaja i da vodimo računa da nikada svojim postupcima ne budemo razlogom da se neko posvađa ili sa nekim zamjeri.

E'ameš prenosi od Ebu Vaila da je rekao: Ebu Mejsere je u snu vidio Amra ibn Šurahbila i Ammara u predvorju Dženneta u bijelim kupolama, pa ih je upitao: -Pa zar vi niste međusobno ratovali i jedni druge ubijali? Oni odgovoriše: -Jesmo, ali smo se susreli sa Uzvišenim Allahom, Koji je najmilostiviji i On nam je oprostio.[8]

[1] Ammar ibn Jasir je rođen 57. godine prije Hidžre a poginuo je 37. godine po Hidžri u bici na Siffinu, što odgovara da je rođen 567. a poginuo 657. godine po Miladu. Pogledaj El-Ealam od Zeriklija, 5/36.

[2] Sijer e'alamin-nubela’ od Zehebija, 1/414.

[3] Sijer e'alamin-nubela’ od Zehebija, 1/410.

[4] Sijer e'alamin-nubela’ od Zehebija, 1/412.

[5] Hadis su zabilježili Tirmizi i Ahmed, 1/88.

[6] Hadis su zabilježili Ahmed, 1/89 i Hakim 3/391.

[7] Hadis su zabilježili Buhari (448) i Ahmed.

[8] Sijer e'alamin-nubela’ od Zehebija, 1/428.